Spasio se, izvukao je živu glavu, ali kašalj mu još ne da mira. Muči ga, guši. I slab je. Umoran. No, najvažnije je da je ponovo kod kuće. Među svojima.
Poduzetnik Ivica Močić, vlasnik tvrtke "Kaštelanka", proživio je, kaže, pravu dramu. Gledao je smrti u oči. Korona je, govori, strašna bolest, pa mu je namjera i ovim putem upozoriti ljude da se čuvaju koliko je to god moguće i poštuju ono što im preporučuju epidemiolozi. Jer, ne radi se tu samo o "dvi-tri unce fibre i par dana ležanja pa će proć"; COVID-19 potpuno iscrpi čovjeka fizički i psihički. Toliko da ne može ni korak napraviti.
– Iskreno, nakon dvadeset i jednog dana u kojima uopće nisam mogao ustati iz bolničkog kreveta, kad su mi pomogli da prvi put ustanem, nisam se usudio koraknuti, i to ne samo zato što sam bio fizički slab, već i uplašen. Izgledalo mi je da ću se slomiti koliko sam u tih tri tjedna bio propao – veli Ivica.
Prikovan uz postelju
A, da je tomu zaista tako, pokazuju kalendar i vaga: Ivica Močić je u bolnici proveo 29 dana i izgubio čak 21 kilogram!
– Na težini sam najviše pao u prvih desetak dana dok nisam ništa jeo. Dok sam ležao u KBC-u "Split", dva pacijenta iz moje sobe umrla su od koronavirusa. Prvi je preminuo drugi dan mog boravka u bolnici, a za smrt drugoga saznao sam iz novina – s tugom će naš sugovornik, koji za osoblje splitske bolnice, liječnike i sestre, ima samo riječi hvale.
– Malo je reći da im dugujem zahvalu. Svi zajedno zaslužuju naklon do poda. Od dr. Ive Ivića, od "glave" odjela i bolnice do zadnje pomoćne radnice. Nevjerojatno je uz koju dozu požrtvovnosti oni pomažu pacijentima koje je COVID-19 prikovao za postelju – veli Močić.
Koji su ga simptomi doveli u KBC "Split"?
– Visoka temperatura 39,4 i teška malaksalost. Ležao sam na Zaraznom odjelu, a nakon toga su me prebacili na "plućno" – referira Ivica, koji je, kako to kod COVID-a 19 često ide, dobio i upalu pluća. Prvi dani su mu u bolnici bili najgori.
– Samo bih pogledao hranu, nisam je mogao niti okusiti. Izgubite okus, miris, i što je najgore od svega – apetit. Ništa vam se ne jede. Ama baš ništa. Deset dana sam živio samo na vodi i kisiku koji su mi davali – kaže.
U kakvoj je kondiciji bio prije koronavirusa?
– Pa mogu vam reći, skoro pa u odličnoj. Ja jesam dijabetičar, ali igram balun, pješačim s nordijskim štapovima, i tlak mi je super... Nikakvih većih problema sa zdravljem nisam imao – govori.
Budite strpljivi
Visoka temperatura počela mu je padati šestog dana nakon ulaska u bolnicu.
– Uvjeren sam da me od priključenja na respirator spasila terapija doktora Ivana Škopljanca. Dobivao sam kisik, imao upaljena oba plućna krila i primao injekcije protiv zgrušavanja krvi, uzimao antibiotik tri puta dnevno. To me vratilo u život – optimistično će Močić, koji se, veli, još osjeća klimavo, ali je svjestan da će trebati vremena da bi vratio punu snagu. Zato se ne predaje.
– Što je, tu je, mora se dalje, očito je da koronavirus prati upala pluća pa je i oporavak duži. Ovi putem bih htio samo poručiti vašim čitateljima, da ako se, ne daj Bože, nađu u situaciji u kojoj sam ja bio, neka svojim ponašanjem pomognu liječnicima i osoblju. Pazite, mene su inhalirali i po tri puta dnevno; istovremeno jednome mijenjaju pelene, drugome pomažu ustati... To što ti liječnici i sestre rade 24 sata, dan-noć, to čovjek ne može zamisliti. Ne vjeruješ svojim očima da sve to stignu odraditi. Zato, budite strpljivi i osvijestite činjenicu da niste jedini kojima je potrebna pomoć. Da bismo pobijedili koronavirus, važna je solidarnost.
