Giuseppe Giergia, slavni zadarski košarkaš koji i danas, s 84 godine na leđima, još uvijek igra i ne namjerava se predati, jedno vrijeme okušao se i kao novinar kolumnist. U ruci nam je tekst koji je za "Nedjeljnu Dalmaciju" napisao potkraj 1973. godine. Nedugo potom Zadar je osvojio naslov prvaka države. I kasnije se Giergia znao uhvatiti "pera" umjesto lopte, napose dok je kao trener radio u inozemstvu, imao je svoju kolumnu u "Slobodnoj", u kojoj se nikad nije libio napisati ono što misli.
Čim čitatelji uđu u priču, zasigurno će primijetiti činjenicu da se razlikuju Pinovo ime i prezime onda, odnosno iz vremena dok je pisao i igrao, te danas! Nije riječ o falsifikatu ili omašci, nego je nakon uspostavljanja vlasti bivše nam države Matični ured dekretom mijenjao osobne podatke. I protiv takve odluke niste se imali pravo žaliti, ali je poslije bilo problema kod utvrđivanja stvarnog identiteta. Znaju to brojni Zadrani!
'Multiaromatični ljudi'
– Istina je to što navodite, kao i uvodne riječi o mojem stilu pisanja, doista nisam nikoga štedio, ali objektivnost je bila na prvome mjestu. Međutim, ljudi ne vole istinu, tako da sam sebi bio "tvornica neprijatelja". Nisam ništa drugo mogao očekivati od ulizica koje sam onda i danas nazivao "multiaromatičnim ljudima" jer nema g...ce u koju nisu zavirili. Neka mi čitatelji oproste, međutim, nisam mogao pronaći slikovitiju riječ za takve – u svojem će stilu Pino.
I evo što je te 1973. u "Nedjeljnoj Dalmaciji" napisao Giuseppe Giergia, tada potpisan kao Josip Đerđa:
Tekst s naslovom: "Zadar" prvak ligaškog "poluvremena", i podnaslovom: U Jazinama nikada nije postojala kriza košarke – "Lucidni ples pod koševima" zamijenjen racionalnom i sigurnom igrom – Temelj ekipe: kolektivizam koji izvire iz igračkog kvaliteta u svim linijama – Osnovni nedostaci: nedovoljna eksplozivnost i koncentracija, prenosimo u cijelosti.
Osam uzastopnih pobjeda i prvo mjesto na prvenstvenoj ljestvici s utakmicom manje bilo je dovoljno da se na novinskim stupcima pojave napisi o renesansi zadarske košarke. Kao: rođena je nova generacija košarkaša koja treba povratiti izgubljeni sjaj klubu iz Jazina!
Ni jednog časa nisam sumnjao u dobre namjere takvih napisa, ali ih – iskreno govoreći – ne shvaćam. Po mome mišljenju, u Jazinama, naime, nikada nije postojala kriza igračkog kadra niti kriza košarke. Postojala je samo kriza politike prema igračima i košarci i to kao najnormalnija posljedica konstantno prazne klupske blagajne. I što se dogodilo? Otišlo je nekoliko vrsnih igrača što je dovelo do rezultatske krize, a to je nešto sasvim drugo. Pokušavam se sada sjetiti tko je sve, iz ovog ili onog razloga, napustio redove "Zadra"? Tu su Ćosić, Oluić, Jelić, Valčić, Košta, pa Brajković, Stipčević, a i ja sam odlazio... sve sami reprezentativci i svi su otišli u kratkom vremenskom razmaku. A mi smo, vidite, i u tim danima smogli dovoljno snage da sve to prebrodimo, bez kobnih posljedica za klub. To, uvjeren sam, ne bi uspjelo niti jednoj drugoj jugoslavenskoj momčadi.
Stari Zadar s novim fragmentima
Morao sam kazati ovih nekoliko riječi naprosto zbog toga da bih objasnio kako sadašnji uspjesi "Zadra" nipošto nisu renesansa zadarske košarke. Prije će biti da su posljednji, i svakako očekivani, uspjesi logičan kontinuitet u razvoju jedne istinske košarkaške sredine koja nikada nije razvijala kult "legije stranaca" i koja je oduvijek i iznad svega njegovala sistematski rad s podmlatkom. Već desetljećima se u Zadru uspješno smjenjuju generacije igrača, a u jednom je času samo došlo do umjetno izazvanog vakuuma. Zato kažem: novi "Zadar" je u stvari stari "Zadar" s novim fragmentima i to ću objasniti.
Što je u stvari nama nedostajalo i vrijeme kada smo proteklih godina tavorili u donjoj polovici prvenstvene ljestvice? Falilo nam je ono što smo nesmotreno izgubili, nedostajao nam je jedan rasni centar i zbog toga je bila poremećena kompozicija ekipe. Bili smo osakaćeni, bili smo poput artiljeraca koji trebaju gađati određeni cilj, ali im top ima malen domet. Tako je to po prilici izgledalo.
Kada se Ćosić vratio mi nikoga iz ekipe nismo tjerali, niti jedno pojačanje nismo tražili, a eto: glatko i lako pobjeđujemo! Zato kažem: novi je "Zadar" stari "Zadar" s novim fragmentima! A kako evoluira sve živo tako se mijenjao i stil naše igre, prilagođavao se ne samo općem napretku jugoslavenske košarke – nego i nekim čisto našim, zadarskim, promjenama na bolje.
Kombinacije reducirane do jednostavnosti
"Zadar" danas igra racionalnije nego ikada prije, sigurnije nego ikada prije i rezultatski uspješnije nego u vrijeme kada je osvajao titule (što ne znači da će je osvojiti i ove godine). Čvrsto sam uvjeren da je "Zadar" jedina momčad u Jugoslaviji koja godinama igra prave košarkaške kombinacije protiv svih mogućih obrana (svih vrsta zona, zona – pres, čovjek na čovjeka i presinga). Naše kombinacije reducirali smo do jednostavnosti. Nasuprot nekim mišljenjima, ja smatram da u toj jednostavnosti i leži naša vrijednost koja, međutim, nije i jedini kvalitet.
Temelj naše ekipe danas se krije i sprezi kvaliteta obiju linija. U prednjoj liniji je Krešimir Ćosić koji u Jugoslaviji (pa ni u Evropi), nema premca u košarkaškoj sveukupnosti. U zadnjoj liniji je moja malenkost. Unatoč, poodmaklim godinama mislim da se još uvijek mogu nadmetati sa svim, pa i najkvalitetnijim protivnicima (ovu ćete mi neskromnost, nadam se dozvoliti). Dobro funkcioniranje naših linija odvija se uglavnom preko mene i Ćosića, ali ne treba zaboraviti da je "Zadar" danas jedina ekipa u državi čiji svi igrači vremenski imaju gotovo podjednako loptu u rukama. To nam nije osobito teško postići, jer imam odličan tim krila (Perinčić, Ostarčević, Skroče i Matulović), još jednog centra (Jeraka) te vrsne bekove (Marcelić, Fabijanić, Bakija i Petani).
Kad se sve to zna nismo daleko od toga da govorimo o idealnoj kompoziciji ekipe. U prednjoj liniji "Zadar" je možda slabiji od "Zvezde", ravan "Jugoplastici" i jači od svih ostalih ekipa, a zadnja linija je možda najjača. No, najbolji smo kada je riječ o tehnici, o baratanju loptom, i u disciplini igre. Snažno razvijen kolektivizam naše je oružje koje protivnici uvažavaju, jer nemaju deset igrača koji igraju.
Što nam nedostaje?
Reći ćete: po Đerđi je "Zadar" bez mane! No, nije tako i namjera mi je prozboriti o našim nedostacima. U vrijeme kada smo bili šampioni, Dragiša Popović je pisao – sjećate li se? – da Zadrani "plešu lucidni ples pod koševima i glatko pobjeđuju!" Danas mi, doduše pobjeđujemo, ali ne igramo više onako lepršavo i to nam publika zamjera ne želeći uvažiti neke lako uočljive činjenice. Momčad je danas znatno visočija nego ikada ranije i to se naprosto mora odraziti ne samo na pokretljivost nego i na umijeće kontroliranja lopte. Taj nekadašnji "lucidni ples" mi smo danas zamijenili novim kvalitetama, ali i ja ću se lako složiti s onima koji tvrde da nam nedostaje eksplozivnosti. Ne posjedujemo još munjevitost akcija. Naravno i ne pomišljam na to da ćemo po tome dostići tim iz 1965. godine, ali je sigurno da možemo, i moramo biti brži.
Drugi krupan nedostatak nam je nedovoljna koncentracija u pojedinim periodima igre. Koncentracija nam strašno oscilira i ima trenutaka kada nam to ozbiljno šteti jer nam otupljuje ubojitost napada. Rekoh već da imamo pet bekova. Mladim bekovima za sada nedostaje lucidnosti, ne one o kojoj je pisao Dragiša Popović, nedostaje im osjećaj za pravi trenutak u kojem moraju prenijeti loptu na najkorisniji način i na najkorisnije mjesto (a bude li učinjeni potez usput i atraktivan tim bolje).
To bi po mome mišljenju bili naši osnovni nedostaci koje ćemo – nadam se – otkloniti ustrajnim radom.
Hoćemo li biti prvaci?
"Zadar" je u prvenstvo ušao s velikom dozom opreza i to je dobro. I sada ne mislimo da ćemo biti šampioni, iako se događaji razvijaju tako da naše nade nipošto ne bi bile utopističke. No, kraj prvenstva je još daleko i zato ću se ograničiti na prognoziranje ishoda prvog dijela natjecanja. Da ne duljim: "Zadar" će biti prvak prvog dijela prvenstva! Preostalo nam je da odigramo još pet utakmica i posreći li nam se možemo ostati neporaženi. Ovog tjedna u Sarajevu igramo dvije utakmice."Željezničara" ćemo pobijediti, a u ponedjeljak nadam se i "Bosnu". Bosna je iznenađenje prvenstva, ti visoki momci igraju vrlo žustro. Snažni su. Bit će teško s "Bosnom", ali pobijedit ćemo. Naše iskustvo i tehnika daju mi pravo da računam na bodove. Naravno, možemo od "Bosne" i izgubiti, ali to bi značilo da će se ama baš sve urotiti protiv nas. A to je teško pretpostaviti.
Poslije "Bosne" domaćini smo "Lokomotivi". Kratko: dva nova boda!. I onda 23. siječnja, šlager prvog dijela: u Beogradu se sastajemo s "Crvenom zvezdom". Naravno, i u Beogradu možemo pobijediti, ja sam čak optimist. "Zvezda" nam "leži" i svaki je naš igrač posebno motiviran kad igramo protiv "crveno-bijelih" rivala. Ali, bit će to teška utakmica u kojoj "Zadar" može biti i poražen što nipošto ne umanjuje naše šanse (jer "Zvezda" dolazi i na revanš, zar ne?).
Posljednju utakmicu u tom dijelu igramo s "Jugoplastikom", a Splićane smo u Jazinama pobjeđivali i u vrijeme kada smo bili znatno inferiorniji. Sve u svemu: u 13 utakmica najmanje 24, a možda i svih 26 bodova. U oba slučaja bit ćemo prvaci prvog dijela.
Naše šanse da u nastavku zadržimo poziciju nisu malene, što ne znači da ćemo ih i ostvariti. Pobijedili smo "Radničkog" u Beogradu i to je veliki plus. Za nas je svakako plus i to što je "Jugoplastika" izgubila od "Bosne", a "Crvena zvezda" od "Partizana". No, bit će još mnogo i pluseva i minusa, jer je do kraja ovog najsnažnijeg prvenstva još dugo i neizvjesno je oko osvajanja šampionske titule, a ne sumnjam da će "Zadar" biti u samom vrhu...
I da završim. Čitao sam u prošlom broju "Nedjeljne Dalmacije" članak "Dupli pas sporta i kriminala" (mislim da je takav naslov bio). Pa naš je klub stvarno raj nebeski! Igram košarku punih 20 godina i sve se nešto mislim, sabirem, odbijam, i dijelim ne bih li nekako saznao koliko sam ja to dobio kao košarkaš. I saznao sam, ali me sramota o tome javno govoriti. Ne bi ljudi vjerovali, a neki bi mi se smijali....
Zaključne su ovo riječi naslovljenog teksta koji je potpisao Đerđa, odnosno Giergia.