stdClass Object
(
[id] => 634059
[title] => Naši reporteri u šetnji 'gradom duhova': trgovci i ugostitelji su stavili ključ u bravu, ne rade čak ni bankomati, ali građani uvijek mogu računati na legendarnog obrtnika
[alias] => nasi-reporteri-u-setnji-gradom-duhova-trgovci-i-ugostitelji-su-stavili-kljuc-u-bravu-ne-rade-cak-ni-bankomati-ali-gradani-uvijek-mogu-racunati-na-legendarnog-obrtnika
[catid] => 246
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Centar grada izgleda sumorno ovih dana. Ljudi na ulicama je malo, a općoj slici ne ide u prilog ni jesensko, oblačno vrijeme. Zbog štrajka u školama, nema ni mladosti po gradu, a tjeskobnom osjećaju još više doprinose zatvoreni poslovni prostori u centru grada.
Izlozi koji su do prije nekoliko dana bili prepuni proizvoda sada su otužno oblijepljeni trgovinskim papirom i porukom kupcima. Takve sive i tmurne slike posljednjih nekoliko godina uobičajene su za predblagdansko doba i sam početak nove godine.
U međuvremenu će adventsko vrijeme i svjetleći ukrasi donijeti kakvu-takvu toplinu i šušur među hladnim zidinama Palače i okolnih zona, no za sada su do jučer tijesne ulice i trgovi, prilično pusti i prostrani.
Zatvoreno zbog inventure, preuređenja, godišnjih odmora ili kojekakvih drugih razloga, a u većini slučajeva je riječ o sezonskim ugostiteljskim i trgovačkim objektima, suvenirnicama i turističkim agencijama koje ne kriju da im se jesen i zima u Splitu nije isplativa.
Zanimljivo je da "surova" hladnoća u Cvitu Mediterana nije pogodna ni bankomatima koji su izvan funkcije i bez "prebijene kune" u uređajima.
Doduše, posljednje dvije zime nešto je veći broj restorana i kafića koji se opiru lošem vremenu i bitno smanjenom prometu na štekatima te svoju ponudu prilagode domaćima, no svejedno je prilično velik i primjetan broj onih koji žive isključivo od gostiju.
Srećom, još uvijek je tu i Doktor Papec, jedan od onih kojeg kiša, zima, bura ili jugo već 15 godina nisu, niti će ga otjerati s njegova radnog mjesta, na Rivi pokraj izlaza iz Podruma. Vjeran je svojim Splićanima, ali i oni njemu.
– U mene nema inventure, točno znam koliko špigeta imam – uz smijeh kaže Naser Asanov.
Upravo u ovo doba godine trebao bi imati najviše posla jer su građani obuli čizme i kožne cipele, koje tu i tamo treba patinati i očistiti, ali priznaje da je zimu na Rivi teško preživjeti.
– Nemaju ljudi love, pa ne možeš glavom kroz zid. Čišćenje cipela naplatim 15 kuna, špigete su od 10 do 20, ovisno kako sam raspoložen i kupuje li ih cura ili dečko – poručuje Doktor Papec, čiji šareni štand često služi za usputnu ćakulu, a sve više je popularan i među mladima, koji susret s njim rado objave na društvenim mrežama.
Zato bi bilo lijepo da ga se domaći sjete kada im zatrebaju nove špigete, duže, kraće, sjajne, fluorescentne ili pak one klasične, crne ili bijele.
– Ja sam ovdje cijelo vrijeme, ne može me spriječti niti kiša, jedino možda potres, pa da mi lete špigete okolo – smije se uvijek raspoložen splitski prodavač koji stanuje u centru grada, pa svakodnevno može svjedočiti pustim ulicama i trgovima, pogotovo navečer kada, kako kaže, nema žive duše.
Uveseli Papec i turiste koji u grupama šeću gradom u obilasku povijesnih znamenitosti, zatvorenih izloga i složenih štekata. Doduše, nešto drugačiji obilazak gostima vjerno prenosi zimski ritam grada i specifičan osjećaj tuge s juga koji redovito zavlada u ovo doba godine.
Centar grada izgleda sumorno ovih dana. Ljudi na ulicama je malo, a općoj slici ne ide u prilog ni jesensko, oblačno vrijeme. Zbog štrajka u školama, nema ni mladosti po gradu, a tjeskobnom osjećaju još više doprinose zatvoreni poslovni prostori u centru grada.
Izlozi koji su do prije nekoliko dana bili prepuni proizvoda sada su otužno oblijepljeni trgovinskim papirom i porukom kupcima. Takve sive i tmurne slike posljednjih nekoliko godina uobičajene su za predblagdansko doba i sam početak nove godine.
U međuvremenu će adventsko vrijeme i svjetleći ukrasi donijeti kakvu-takvu toplinu i šušur među hladnim zidinama Palače i okolnih zona, no za sada su do jučer tijesne ulice i trgovi, prilično pusti i prostrani.
Zatvoreno zbog inventure, preuređenja, godišnjih odmora ili kojekakvih drugih razloga, a u većini slučajeva je riječ o sezonskim ugostiteljskim i trgovačkim objektima, suvenirnicama i turističkim agencijama koje ne kriju da im se jesen i zima u Splitu nije isplativa.
Zanimljivo je da "surova" hladnoća u Cvitu Mediterana nije pogodna ni bankomatima koji su izvan funkcije i bez "prebijene kune" u uređajima.
Doduše, posljednje dvije zime nešto je veći broj restorana i kafića koji se opiru lošem vremenu i bitno smanjenom prometu na štekatima te svoju ponudu prilagode domaćima, no svejedno je prilično velik i primjetan broj onih koji žive isključivo od gostiju.
Srećom, još uvijek je tu i Doktor Papec, jedan od onih kojeg kiša, zima, bura ili jugo već 15 godina nisu, niti će ga otjerati s njegova radnog mjesta, na Rivi pokraj izlaza iz Podruma. Vjeran je svojim Splićanima, ali i oni njemu.
– U mene nema inventure, točno znam koliko špigeta imam – uz smijeh kaže Naser Asanov.
Upravo u ovo doba godine trebao bi imati najviše posla jer su građani obuli čizme i kožne cipele, koje tu i tamo treba patinati i očistiti, ali priznaje da je zimu na Rivi teško preživjeti.
– Nemaju ljudi love, pa ne možeš glavom kroz zid. Čišćenje cipela naplatim 15 kuna, špigete su od 10 do 20, ovisno kako sam raspoložen i kupuje li ih cura ili dečko – poručuje Doktor Papec, čiji šareni štand često služi za usputnu ćakulu, a sve više je popularan i među mladima, koji susret s njim rado objave na društvenim mrežama.
Zato bi bilo lijepo da ga se domaći sjete kada im zatrebaju nove špigete, duže, kraće, sjajne, fluorescentne ili pak one klasične, crne ili bijele.
– Ja sam ovdje cijelo vrijeme, ne može me spriječti niti kiša, jedino možda potres, pa da mi lete špigete okolo – smije se uvijek raspoložen splitski prodavač koji stanuje u centru grada, pa svakodnevno može svjedočiti pustim ulicama i trgovima, pogotovo navečer kada, kako kaže, nema žive duše.
Uveseli Papec i turiste koji u grupama šeću gradom u obilasku povijesnih znamenitosti, zatvorenih izloga i složenih štekata. Doduše, nešto drugačiji obilazak gostima vjerno prenosi zimski ritam grada i specifičan osjećaj tuge s juga koji redovito zavlada u ovo doba godine.
Naši reporteri u šetnji 'gradom duhova': trgovci i ugostitelji su stavili ključ u bravu, ne rade čak ni bankomati, ali građani uvijek mogu računati na legendarnog obrtnika
Samo turisti oživljavaju jezgru, domaći nemaju po što dolaziti u centar
Centar grada izgleda sumorno ovih dana. Ljudi na ulicama je malo, a općoj slici ne ide u prilog ni jesensko, oblačno vrijeme. Zbog štrajka u školama, nema ni mladosti po gradu, a tjeskobnom osjećaju još više doprinose zatvoreni poslovni prostori u centru grada.
Izlozi koji su do prije nekoliko dana bili prepuni proizvoda sada su otužno oblijepljeni trgovinskim papirom i porukom kupcima. Takve sive i tmurne slike posljednjih nekoliko godina uobičajene su za predblagdansko doba i sam početak nove godine.
U međuvremenu će adventsko vrijeme i svjetleći ukrasi donijeti kakvu-takvu toplinu i šušur među hladnim zidinama Palače i okolnih zona, no za sada su do jučer tijesne ulice i trgovi, prilično pusti i prostrani.
Zatvoreno zbog inventure, preuređenja, godišnjih odmora ili kojekakvih drugih razloga, a u većini slučajeva je riječ o sezonskim ugostiteljskim i trgovačkim objektima, suvenirnicama i turističkim agencijama koje ne kriju da im se jesen i zima u Splitu nije isplativa.
Zanimljivo je da "surova" hladnoća u Cvitu Mediterana nije pogodna ni bankomatima koji su izvan funkcije i bez "prebijene kune" u uređajima.
Doduše, posljednje dvije zime nešto je veći broj restorana i kafića koji se opiru lošem vremenu i bitno smanjenom prometu na štekatima te svoju ponudu prilagode domaćima, no svejedno je prilično velik i primjetan broj onih koji žive isključivo od gostiju.
Srećom, još uvijek je tu i Doktor Papec, jedan od onih kojeg kiša, zima, bura ili jugo već 15 godina nisu, niti će ga otjerati s njegova radnog mjesta, na Rivi pokraj izlaza iz Podruma. Vjeran je svojim Splićanima, ali i oni njemu.
– U mene nema inventure, točno znam koliko špigeta imam – uz smijeh kaže Naser Asanov.
Upravo u ovo doba godine trebao bi imati najviše posla jer su građani obuli čizme i kožne cipele, koje tu i tamo treba patinati i očistiti, ali priznaje da je zimu na Rivi teško preživjeti.
– Nemaju ljudi love, pa ne možeš glavom kroz zid. Čišćenje cipela naplatim 15 kuna, špigete su od 10 do 20, ovisno kako sam raspoložen i kupuje li ih cura ili dečko – poručuje Doktor Papec, čiji šareni štand često služi za usputnu ćakulu, a sve više je popularan i među mladima, koji susret s njim rado objave na društvenim mrežama.
Zato bi bilo lijepo da ga se domaći sjete kada im zatrebaju nove špigete, duže, kraće, sjajne, fluorescentne ili pak one klasične, crne ili bijele.
– Ja sam ovdje cijelo vrijeme, ne može me spriječti niti kiša, jedino možda potres, pa da mi lete špigete okolo – smije se uvijek raspoložen splitski prodavač koji stanuje u centru grada, pa svakodnevno može svjedočiti pustim ulicama i trgovima, pogotovo navečer kada, kako kaže, nema žive duše.
Uveseli Papec i turiste koji u grupama šeću gradom u obilasku povijesnih znamenitosti, zatvorenih izloga i složenih štekata. Doduše, nešto drugačiji obilazak gostima vjerno prenosi zimski ritam grada i specifičan osjećaj tuge s juga koji redovito zavlada u ovo doba godine.
