Na današnji dan prije 28 godina, u selu Podrašnica kod Mrkonjić Grada u BiH, poginuo je general bojnik Andrija Matijaš Pauk, ratni zapovjednik oklopne (tenkovske) bojne i zamjenik zapovjednika Četvrte gardijske brigade.
U akciji "Južni potez", posljednjoj postolujnoj operaciji Hrvatske vojske, u 49. godini život je izgubio školovani časnik koji se nakon karijere u tadašnjoj JNA pridružio brojnim dragovoljcima u obrani Hrvatske, u čijim je redovima njegovo vojno znanje bilo itekako dobrodošlo.
Nakon uspješnih borbi za deblokadu okruženog Dubrovnika, tijekom kojih je najzapaženiju ulogu odigrao prilikom oslobađanja sela Uskoplje i Golubova kamena iznad Rijeke dubrovačke, sa svojim suborcima nastavlja nizati pobjede na šibenskom i zadarskom bojištu, a u operaciji "Maslenica" bio je ranjen 1. veljače 1993. godine iz neprijateljskog tenka tijekom sukoba sa srpskim paravojnim snagama kod Paljuva u zadarskom zaleđu.
Upravo tijekom te oslobodilačke akcije HV-a, ističući važnost svojih suboraca iz oklopno-mehanizirane bojne, izrekao je svoju legendarnu rečenicu:
- Kad krenemo gorit će nebo i zemlja!
Nizale su se akcije - "Zima ‘94." na planini Dinari i u Livanjskom polju, kada su se tenkovi popeli na dotad nezamislivih 1200 metara nadmorske visine, zatim "Skok 1", "Skok 2", "Ljeto ‘95.", "Maestral" i "Južni potez". Kao načelnik Stožera uspješno je vodio Četvrtu gardijsku brigadu u pripremama za "Oluju", a sa svojim momcima je ponosno defilirao splitskom Rivom nakon te velike ratne pobjede.
U njegovu čast, brigada je dobila i službeni nadimak "Pauci", a tu tradiciju nastavila je i aktualna bojna Gardijske mehanizirane brigade Hrvatske vojske.
Veterani i prijatelji Četvrte gardijske brigade na svojoj su se stranici na Facebooku emotivnom objavom prisjetili legendarnog zapovjednika:
- Pisati o generalu Andriji Matijašu nije nimalo lako, jer smo ga svi mi dobro poznavali, i jer jezik nije dovoljno dobar da bi ga riječima mogao oslikati kao domoljuba i bojovnika, a nadasve čovjeka.
Pokojni Andrija bio je legenda za života i simbol obrane Domovine, kojoj smo svi toliko težili. I kad smo stigli u kraljevski grad Knin i kad se zavijorila hrvatska zastava, rekli smo svijetu: Pobijedila je nova povijest Hrvatske! Novu povijest Hrvatske stvarat će ljudi čistih ruku i čistog lica.
Andrija je jedan od tih kamena temeljaca i stotine drugih i tisuće drugih, koji će nas opominjati. A kako je on živio, vjerujte, danas bi bili svi sretni u Domovini da su ostali slijedili njegov put.
Povijest, poglavito u malim narodima, čine naizgled mali i obični ljudi s "dna" puka koji su, međutim, svojom revnošću i žrtvom znali pokazati kako se ljubi vlastiti narod i Domovina u teškim i prijelomnim povijesnim vremenima. Jedan od tih ljudi zacijelo je bio pokojni Andrija Matijaš Pauk.
Danas, kada Andrije Matijaša nema više među nama, Trogir je ostao bez svojega ponosa, a Hrvatska bez svojeg zaljubljenika. Hrvatski narod je ponosan što je u svojim redovima imao tako odvažna i časna viteza, a njegovi najbliži, bojovnici i poznanici, još će ga dugo i dugo nositi u svojim srcima, jer je to pokojni Andrija svojim životom i žrtvom zaslužio!
Raduj se, jer si s Gospodinom i moli, Andrija, za našu Hrvatsku!
