"Slobodna" na Maovicama: "Nije narod ljut šta je misa danas, nego šta je nije bilo na blagdan"

E sad, jel Jurovdan na Jurovdan 23. travnja, kako smo ga slavili stotinu godina i više, ili je u prvu subotu nakon blagdana sveca viteza, kad je na misu i obiteljsko druženje zgodnije doći onima koji žive iznad mista – pitanje je koje zbunjuje Maovčane, žitelje mjesta od kojih 280 duša na visoravni Svilaje iznad Vrlike.

Rasprava je trajala sve do ovog tjedna, kad je župnik fra Jakov Viro, poštujući prošlogodišnje referendumsko izjašnjavanje župljana te poznajući praksu iz mnogih drugih župa, odlučio održati svečanu misu u Jurjevoj crkvi na groblju u subotu. Naime, na izjašnjavanju je glasao 151 vjernik, pa je, uz nešto nevažećih listića, većina s 91 glasom presudila kako je sveti Jure maovički odsad – u subotu.

’Kad san se ja potrudija u sridu doći iz Rijeke...’

Nije za čuditi se, puno ih se iselilo i samo vikendom mogu doći na tradicionalno druženje s obiteljima i prijateljima. A nisu male Maovice ni jedinstven primjer; eto je i veliki Split još davno premjestio svoga svetoga Duju s desetoga travnja na sedmog svibnja kako korizmena pokora ne bi omela slavlje, a mnoge župe slave svoje zaštitnike u prvu subotu ili nedjelju nakon blagdana. Pa nije valjda važniji kalendar od druženja! Ipak, mnogi su za kompromis: da se na Svetoga Juru održi barem tiha misa, a u subotu slavlje...

Kiša sipi, a crkva je krcata, ima ljudi i vani, znaju odmah zašto smo došli.

– Nije narod ljut šta je misa danas, nego šta je nije bilo na blagdan. Nije red. Svećenik bi triba poslušat narod, poslan je da mu služi, a ne da ga buni – kaže nam skupina muškaraca pod kišobranima ispred crkve.

– A ja san se potrudija doć u sridu, kad je bija Sveti Jure, to je tako i nikako drugačije. Nema drugoga datuma, tako je Crkva odredila. I kad smo mi i moja obitelj potegli iz Rijeke do Maovica, mogli su i drugi doć. Bilo je ovdje krcato ljudi, molili su u crkvi, ostavili cviće na grobovima, ka šta je i običaj, samo nije bilo mise – kaže Slavko Baturin (56), a iz Rijeke je došao i Božo Zečević (63).

Fra Jakov: Odluku nisam donio ja, nego narod

– Ma sramota je da se pripucavamo priko novina, umisto da svi budu zadovoljni – ljuti se.

Ivan Baturina (63) navodi kako nije ni znao za izjašnjavanje i drži kako su potpisali samo oni koji su za subotu.
Ipak su se skupili, jer misa je misa, a bez mise nema ni blagdana. Nezadovoljne mještane zastupa Stipe Blažević, koji ipak nije došao, no telefonom nam je poručio:

– A zašto bi doša, ja sam na Svetoga Juru bija u sridu, kad je blagdan, a danas je subota ka i svaka druga. Nevirnici – tvrd je i ostaje pri svome.

Završava misa, malo tko od vjernika želi komentirati, a izgleda da im je ipak važnije da su zajedno nego držati se datuma. Remeta Slavko Blažević (51) mudro će:

– Ja san Božji sluga i naroda maovčkoga, i šta je za njih dobro, i meni je dobro. Meni je želja da nema razdora i da je narod skupa oko svetoga Jure – zaključuje ko vatikanski diplomat.

Evo i župnika.

– A fra Jakove, što niste služili tihu misu na blagdan za Maovčane, a svečanu danas za “iseljenike”? I svi sritni i zadovoljni...

– E, nije to baš tako. Na taj bih način ozakonio podjele, a toga se treba čuvati. Odluku o tome nisam donio ja, nego narod. Godinama se raspravlja o tome, pokušavali su i župnici prije mene svima udovoljiti, ali nisu uspjeli. Stoga sam lani organizirao izjašnjavanje župljana i rekao sam: kako god odluče, ja ću se složiti. Prošle godine služio sam i tihu misu na blagdan, ali pitam vas onda – za koga je ova misa, a za koga ona? Maovčani moraju biti jedinstveni i skupa doći na službu Božju, važno je slaviti duh sveca, veličati i slijediti njegove vrline, puno važnije nego je li to u srijedu ili u četvrtak – objašnjava fra Jakov, dodavši kako je to poznata praksa u župama koja je u skladu s crkvenim propisima.

’Nema potribe da se sada nerviramo’

– Nemojmo podleći komunjarskome mentalitetu, neki bi bili najsretniji da i nema blagdana, nego da se narod dijeli i svađa, a sami nikad ne idu na misu, ni nedjeljom ni svecom. Da se vratimo na stvar: meni je doista svejedno kad će biti maovičko slavlje, ali godinama je to problem ljudima koji žive izvan Maovica i koji ne mogu doći svojim obiteljima, prijateljima i susjedima jer na taj dan rade. Pitajte njih što misle. I ovo mi stavite: nisu moji Maovčani loši, al to ti je planinski narod i teško prihvate neku promjenu. Vidjet ćete da će za koju godinu zavladati mir. Pa i danas je bio mir, došli su masovno na misu i bilo je puno onih koji ne žive tu. Neka i oni osjete malo blagdana, nemojmo biti sebični – optimistično će vrlički i maovički župnik fra Jakov.

Krenuo je prema automobilu, pa se vraća:

– Evo, idite sa mnom. Na ručak me pozvala obitelj koja se opredijelila za slavlje na dan svetoga Jure, a bili su i danas na misi. Vidjet ćete da nema zle krvi!

Prihvaćamo, stižemo u obitelj Giljan. Dida Jure (72) ipak rogobori, i njemu je sad manje čestitara za imendan.

– Neka bude kad je bija, a neka bude i danas. Nek se slavi sveti Jure, al nek je i običaja – pošteno će.

Kćerka Nevenka Hrga i suprug joj Ante ipak su zadovoljni, žive u Kaštelima i puno im je lakše doći neradnim danom. Baš guštaju što imaju cijeli dan za Maovice, koje je pomalo obasjalo i sunce. Priroda je ovdje očaravajuća.

– Jel tako da je lipo? – ponosan je Božo Giljan(50), predsjednik Mjesnog odbora Maovice:

– Da mi znamo kako, doveli bi mi turiste, al ko će im objasnit di smo?

– Ima internet, Bože. Nego, kad ti slaviš svetoga Juru?

– A čuješ, ovako je zgodnije, iako ne bi bilo loše da fra Jakov odsluži i tihu misu na blagdan, nije lako ljude odviknit od tradicije priko noći. I ja sam glasa za datum, a opet nisam bisan jer se slavi u subotu, došla nam je obitelj i fra Jakov, to ti je dokaz da nema potribe da se sad nerviramo. Bit će sve to dobro – zadovoljan je Božo.

– Ima svega za stolom, spremila je moja supruga Nevenka. Sad ćemo popričat, nasmijat se, pa i zapivat. To ti je Sveti Jure kako god okreneš – kaže.

– Nego, kad si sve vidija i čuja – prekida fra Jakov – amo, brate, pomolit se i blagovat, ura je. U slavu svetoga Jure, neće on zamirit!

piše Damir ŠARAC
snimio Tom DUBRAVEC/CROPIX