njezina uznesenja na nebo. U stara vremena bila je župna crkva cijelog otoka Visa, a danas je župna crkva župe
Velo Selo, ali je ostala kao i u davna vremena Gospino središte cijelog otoka. U prvim zapisanim vijestima o Gospinoj crkvi u Velom Selu ona se naziva crkva sv. Marije na Visu, a u kasnijim listinama nazivaju je Gospa od Velog
Polja i l i crkva Gospe od Velog Sela. Godine 1931. hvarski biskup Miho Pušić ju je proglasio, ne samo svetištem otoka Visa, nego i biskupijski m Marijanskim svetištem Hvarske biskupije, a te je godine sazidan i zvoni k... Kol i ko je danas poznato, ovo prastaro sveti šte u pi sani m i spravama javlja se u drugoj polovici XIV. stolje-ć a, točnije 1372 .godi ne, a brdo na kojem je crkva sagrađena zove se Stomorsko brdo, Marijino brdo...
Crkva Gospe od Veloga Sela nije izgrađena odjedanput, bila je produljivana i nadograđivana dok konačno nije dobila današnji oblik. Inače, svetište je bilo poznato i izvan otoka, zavjetovali su joj se Makarani u vrijeme kuge 1856. godi ne, a bila je obdarena mnogim vrijednim predmetima u znak zahvalnosti za primjere milosti. Među njima je i zavjetna srdela dužine 25 centimetara, a na Velu Gospu cijeli se otok okuplja oko Nebeske Majke.
O srdeli don Ivo Mardešić, koji je bio na čelu župe Velo Selo više od 40 godina, kaže:
- Nakon što nekoliko godina zaredom nije bilo srdele, konačno se pojavila i viški su ribari napokon odahnuli. U znak zahvalnosti, u ime ribara, jedan i mućni Vi šanin iz plemićke obitelji dao je i zraditi srdelu od srebra koju je darovao Gospi i ona se od tadado danas nalazi u podnožju Gospe od Veloga Sela. Za razl i ku od ostalih darova koji se
pri godno postavljaju u blizini Gospe, srdela je tu, uz Gospu tijekom cijele godine. Tako je to već 250 godina.