Svake godine ista muka – užežin Uskrsa, kao po tradiciji, južine u uvale hvarskog otočića Šćedra nanesu goleme količine albanskog i bosanskog smeća.
No, ovo je proljeće po nečemu znatno drugačije – smeća je više nego ikada do sada, došlo je s grubim levantinima, u teškom je desantu "napalo" najljepše šćedranske plaže. Pokrilo je oblutke, popelo se duboko na kopno, stvorilo nanose, štoviše, zidove od otpada na nekim mjestima visoke više od pola metra.
Ima svega, medicinskog otpada u obliku praznih staklenih ampula i bočica, injekcija, igala s kapicom i bez nje. Pa još i golemih količina plastične ambalaže, boca, stiropora, balvana, guma od auta, katrana, vrećica, raspadnute robe…
– Ovoga što se sada na Šćedru može naći ne bi se posramila ni jedna dobra prodavaonica mješovite dobre. To je strašno, nikada ovako nešto vidija nisam. Koliko sam toga u svojoj vali već ovih dana očistija, ali s južinama koje ne staju bojim se da dolaze nove količine – kaže nam Ivo Kordić, jedan od stalnih stanovnika Šćedra.
Smeće je to u najgorem obliku zbog kojega se tim plažama, među najljepšima na području Dalmacije, ovih dana ne smije olako šetati bez dobrih cipela s debelim i tvrdim potplatom. Ne zna se koja opasnost vreba.
A ima je na svakom koraku, već na prvom, od gomile odbačenih iskorištenih igala. Na sebi nemaju deklaraciju, ali ima je na plastici. Veliki je dio talijanskog podrijetla, ali gomila toga, natpisi pokazuju, dolazi iz Albanije, čak i iz Grčke te iz BiH, odakle se Neretvom spušta u more.
– Evo naše muke. Ima ona pisma "Nekako s proljeća". Ali ona je romantična. A ovo ovde što nas je dočekalo je tragično. Nekako s proljeća kao prvi znak nekome dođu lastavice, a Šćedranima šporkica zbog koje nas iz Udruge prijatelja Šćedro čeka ogromni posal.
Za mjesec dana dolaze prvi nautičari, zato hitno moramo početi rješavati problem. Ove će nam godine komunalac morati puno prije počet čistit plaže. Jedan neće za sve ovo biti dovoljan, tako da moramo pojačati snage. Bit će tu koliko bude potrebno – kaže prvi šćedranski branitelj Ivo Jakaša, predsjednik Udruge.
Ne kaže bezveze "koliko bude potrebno". Zna on vrlo dobro, godine brige i pažnje prema otoku na to mu ukazuju, da poslije juga dolazi bura. A s njezinim najsilovitijim udarima dio smeća bi se mogao opet vratiti u more, pa krenuti u smjeru Korčule, Lastova, Visa... S novim jugom samo će se okrenuti i opet se vratiti na Šćedro.
Toliko su se toga čuvari iz Udruge nagledali da dobro znaju kako već s idućim tjednom počinje akcija čišćenja. Sreća u nesreći je što uza sebe imaju ekološki orijentirane članove i Općinu Jelsa, koja im novčano pomogne kad zaškripi. Jer briga o otoku, da bi bio kao s razglednice, košta.
– Košta. Prilično. Moraš platit komunalce. Smeće, a bude ga velika količina, našim brodicama treba prebacit u Zavalu, nakon čega ide na deponij. Skupi se tu jako puno troškova. I nije to samo smeće s površine, ono vidljivo. Problem je ono duboko ukopano ispod pijeska, žala.
Oseka i plima sve to provrte, zabiju duboko. Povučeš granu, a s njom onda izađe svega. Najgora je plastika, kod nje viri mali dio, a kad počneš vuć, ako ne pukne, zna ispod bit i po metar, dva, tri ostatka punog svakojake šporkice. Zato se sve to mora preorat.
Plaža je puno, nas malo, snalazimo se, moramo se snać, Udruga i mi kao njeni članovi već dugi niz godina dajemo sve od sebe. Ako nećemo mi, neće nitko, a šta bi onda – kaže Ivo, razmišljajući kako bi se to ipak trebalo riješiti negdje na višim instancijama. Nadodali bismo mi, pravo u zemlje koje bez kazne otpadom truju naše obale.
Stjepko Kordić: Gadarija jedna...
Plaže Šćedra, među njima i Porperušu, jednu od najljepših, svako malo sa psom Lerom obiđe i 70-godišnji Stjepko Kordić. Ova ga je godina šokirala, veli kako ovakvog smrada od nečistoće nikada vidio nije. Prije nekoliko dana uočio je plutajuću masu otpada na morskoj površini, dužine 30 metara od ruba plaže.
– Gadarija jedna. Vidi šta piše na bocama, sve doli od juga stiže. To je bolest. Dobro ćemo mi domaći morat zasukat rukave – kaže Stjepko gledajući prljavo lice otočne didovine.
U plavetnilu se nešto događa
Rekli bi domaći, vrime se pošemerilo. Podivljalo. Južine su duge i preduge. Plime ne staju, sada kada bi oseke trebale biti uobičajene, more se ne povlači, ide samo naprijed na kopno. Ima i liganja, kao da im je sezona. Nešto se tamo dole u plavetnilu događa… Nije da zazivamo opasnost, ali nešto nije kao prije.