Požar što je u ponedjeljak u poslijepodnevnim satima buknuo u Cisti Provo, u okružju bivše imotske tvornice trikotaže, na skladištu rabljenih automobila, prouzročio je veliku štetu.
Čak petnaest automobila pripremljenih za demontažu i prodavanje u dijelovima u potpunosti je izgorjelo. Velika sreća je što vatra nije zahvatila i ostale automobile koji su bili u neposrednoj blizini. I hitna intervencija lovrećkih vatrogasaca pridonijela je tome da se požar brzo lokalizira. No, taj požar ima i svoju drugu stranu, onu koja ide ukorak s onom narodnom "kada te neće, e onda te neće".
'Izići ću jači'
U utorak smo bili na mjestu požarišta i tamo nas je dočekao Mario Madunić, 46-godišnji Cišćanin, otac šestero djece s punih 26 godina "staža" na listi Zavoda za zapošljavanje, hrvatski branitelj i pripadnik 114. brigade HV-a. Mario je taj čiji su automobili izgorjeli. Nakon četvrt stoljeća "hodanja" po listama Zavoda za zapošljavanje, zajedno sa sinom Petrom i sinom od ženinog brata Stipom Bekavcem, prije neki dan je otvorio firmu za trgovinu rabljenim automobilskim dijelovima. I evo sada požar uništio cijeli trud.
- Fala Bogu, nadam se da ću izići jači iz ove nevolje. Taman kada sam dovezao prvu turu rabljenih dijelova iz Njemačke, kada sam potrošio novac, učinio dvije tisuće i više kilometara, evo sada požara. Ma, koliko muke da se dobije poticaj od države i onih 55 tisuća kuna. I zamislite koliko puta u Split i nazad, koliko papirologije, i ja nisam mogao dobiti poticaj. Kažu da u radnoj knjižici nemam ni dan radnoga staža. A di ću ga imati kada nisam imao posla?! Ista priča i sa sinom Petrom. I njemu traže radni staž, a sin tek punoljetan, nigdje nije radio. Tek šurin sin Stipe uspio je dobiti 55 tisuća kuna i krenuli smo u posao nas trojica.
Računam, mali će mi kod kuće imati posao, ja znam oko automobila, Stipe je vrijedan i krenuli smo s poslom. Čak nam i vlasnik prostora ne naplaćuje najam dok nam posao ne krene. I u ponedjeljak taj požar.
Po cijele dane smo, posebno nakon što sam iz Njemačke doveo automobile, bili u našem vanjskom pogonu. Eto, na desetak minuta nas nije bilo i dogodio se požar. Tvrdim da nije podmetnut, jer je prije nekoliko dana u neposrednoj blizini prostora gdje su automobili, bio požar na suhoj travi. Mora da je vatra negdje tinjala i zapalila i automobile. Sva sreća da u njima nije bilo goriva, osim u dva. Baš peh, ali što je tu je, idemo dalje. Šestero djece je tu, žena ne radi... - veli nam optimistično Mario Madunić.
Bez osiguranja
Na nesreću, automobili nisu bili osigurani protiv ovakve vrste štete, a u požaru su izgorjeli i Golfovi petice, BMW-ovi te još mnogi automobili poznatih njemačkih tvornica.
U razgovoru s nekolicinom sumještana Maria Madunića svi odreda suosjećaju s njim, uvjeravajući nas da se radi o radišnom i poštenom čovjeku koji je upravo krenuo u poslovni izazov. No, isto tako su uvjereni da će se izvući iz nevolje jer je, kažu, to zaslužio.