Nakon više od četrdeset godina studenti su ponovo na terenu arheološkog kompleksa Salone.
Zajednička je to inicijativa i suradnja Arheološkog muzeja u Splitu i Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja iznimno raduje sve uključene, a projekt je tim više zanimljiv što se kopa i proučava dio Salone koji se do sada još nikada nije istraživao.
Riječ je o jednoj apsidi koja se nalazi sjeverno od velikih termi, a istočno od Episkopalnog centra te južno od sjevernih gradskih bedema.
- Suradnja naše ustanove i arheološkog muzeja su postojale, ali do sada nisu bile u Saloni. Još od pokojnog akademika Duje Rendića-Miočevića nisu se ovdje provodila neka sustavna istraživanja kroz jednu ovakvu suradnju – veli nam dr. sc. Dino Demicheli, docent na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, pojašnjavajući koja je bila vodilja ovog projekta.
- Bila je zamisao uspostaviti "školski teren", da se naši studenti izuče radu kopanja, odnosno istraživanja u Saloni, da vide što znači kopati u glavnom gradu jedne rimske provincije kao što je bila Dalmacija.
Dalmacija ima ovu sreću, zapravo svi mi koji to baštinimo, što je glavni grad praktički ostao sačuvan jer kasnije nije bio naseljen i preko njega nisu došle neke novije građevine. To je poprilično rijedak slučaj u Rimskom carstvu – priča nam Demicheli, otkrivajući nam što su do sada spoznali istražujući ovaj lokalitet.
- Kada smo krenuli u istraživanje, znali smo samo da je to nekakva građevina sa apsidom i tako ga trenutno vodimo, a ono što bi mogao predstavljati još nismo sigurni budući da nemamo nekih arhitekturalnih potvrda za to jer je tek mala sonda otvorena. Moguće je da se radi o još jednim termama, ali ipak to na osnovi ovoga do sada ne možemo još reći - kazuje Demicheli.
Uz Demichelija i Emu Višić-Ljubić, višu kustosicu Arheloškog muzeja u Splitu, na terenu je boravilo petero studenata: Marko Jukić, Karla Genda i Luka Žonja, zagrebački studenti arheologije, Frane Asanović, student Odjela za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zadru, te Švicarka Marina Weiss, studentica na Humboldtovom sveučilištu u Berlinu.
- Ovakav način terenskog rada je za nas studente jako dobar jer naučimo dosta novih metoda istraživanja, pogotovu kopanja, kao i prepoznavanja nekih artefakata. Za mene, koji sam sada upisao diplomski baš na tom antičkom smjeru, ovo mi puno znači – veli nam Marko Jukić, koji je na četvrtoj godini arheologije.
- Bio sam već u Saloni, ali prvi put u radnom ambijentu. Budući da sam iz Rogoznice, meni nije problem ići na teren po Dalmaciji, recimo, kada je sezona, ali nekim drugim kolegama jest – smatra Marko.
Studenti su imali prilike uz stručno vodstvo obići Salonu, ali se baviti i epigrafijom, izučavali su, dakle, i natpise na kamenim ulomcima.
- Praktički smo cijeli dan ovdje i imamo vremena i za diskusije i podučavanja, ne samo o konkretnom terenu nego i o drugim stvarima iz arheologije. Za sada smo se tu "ukopali" - pokazuje Demicheli na otvorenu sondu u zemlji.
- Ono što pronađeni materijal za sada pokazuje zapravo je neki raspon od šest stoljeća, od rane do kasne antike. Premda je to materijal koji je u gornjim slojevima bio izmiješan od oranja i koječega drugog, sad smo tek u nekom pravom rimskom sloju koji bi mogao biti nekakva kao vremenska kapsula, onda kada je nastao da je sačuvan do sada.
Ovaj zid koji smo našli istočno od apside, za njega pretpostavljamo da nije ni u kakvom odnosu sa samom građevinom - apsidom, nego je nastao ranije. Za sada o svemu ne možemo ništa više reći nego da je riječ o kasnoj antici, na što nas upućuju pronađeni materijalni dokazi.
Ono što je na neki način odlično i zapravo iznenađujuće, ne za Salonu nego za studente koji prvi put kopaju, jest velika količina mozaičnih tesera, odnosno kockica mozaika. To upućuje na to da je ova građevina mogla imati mozaik, iako je dobar dio ove zemlje došao i erozijom tla tako da ga je odnekud moglo i donijeti ovdje. Naišli smo tako i na baš očuvane komade podnog mozaika, te komade staklene paste koje su bile također od mozaika, što upućuje na jednu luksuzniju izradu, a moguće je da su se ovdje nalazili i stropni mozaici. Našli smo i nešto novca koji je više-manje iz razdoblja kasne antike.
Znači, mi trenutno ovaj objekt ne možemo sa sigurnošću datirati, ali možemo pretpostaviti da je bio vrlo lijep, da se nalazio u nekoć rezidencijalnom dijelu grada koji je možda kasnije prenamijenjen u nešto drugo - veli naš sugovornik.
Na terenu u Saloni je bila i suradnica u projektu Ana Demicheli, kao i kolega Miroslav Vuković, arheolog dokumentarist s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, uz kojega su studenti imali prilike vidjeti i tehnički aspekt dokumentiranja terena.
Suradnja muzeja i fakulteta, koja je uspostavljena ove godine, posebno raduje i višu kustosicu Emu Višić-Ljubić.
- Projekt je s iznosom od 40 tisuća kuna financiralo Ministarstvo kulture, premda smo se mi još lani prijavljivali na ta sredstva. Natjecali smo se, dakle, i ove godine i dobili sredstva, iako upola manja nego što smo tražili, ali se nadamo da će ministarstvo prepoznati važnost ovakve suradnje i odobriti nam i sljedećih godina nastavak projekta - veli viša kustosica.
- Na ovom dijelu istražuje se prvi put, jedino što smo imali je snimka zatečenog stanja koju je još davno načinio Ejnar Dyggve, danski arheolog. Ovo je vrlo važno istraživanje, jer nam je cilj odraditi kompletan zahvat od arheološkog istraživanja do konzervacije i prezentacije – zaključuje Ema Višić-Ljubić.
Oživjeti studentski teren
Želja nam je da u Saloni, značajnom antičkom lokalitetu, ponovo postoji jedan studentski teren, kao što je to bilo 60-ih, 70-ih godina prošloga stoljeća, kada je arheolog Duje Rendić-Miočević dovodio studente koji su istraživali kod Porta Caesarea, i ovim to želimo ponovno oživjeti – kazuje nam viša kustosica.
Mramorne pločice
Na luksuznost prostorija upućuju i pronađeni dijelovi mramornih pločica, taj "opus sectile" na koji nailazimo, kao jedna od umjetničkih tehnika ukrašavanja podne površine. Budući da mramora nema u Dalmaciji trebalo ga je uvoziti, a bila je skupocjena i izrada tog popločanja, a ne samo njegov uvoz – govori Demicheli.