Po mnogo čemu je dolazak liječnice dr. Divne Vojnovske iz Makedonije u Sućuraj povijesni događaj za hrvatsko zdravstvo. Ivan Slavić, načelnik općine Sućuraj na otoku Hvaru, prvi je u Hrvatskoj našao rješenje kako u malu sredinu privući liječnika primarne zdravstvene zaštite.
Prvi put načelnik neke općine liječniku daje bonus u novcu, odnosno lokalna samouprava sufinancira zdravstvenu zaštitu, kako bi liječnik ili liječnica došli raditi kod njih. I ne radi se o malom bonusu. To je bonus od 50 tisuća kuna na razini godine. To je jedino rješenje da se u Hrvatskoj riješi problem manjka liječnika, u malim, "neatraktivnim" sredinama, gdje nitko ne želi doći raditi, barem kada su u pitanju hrvatski liječnici – kazuje prim. dr. Dragomir Petric, v.d. ravnatelja Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije.
No, dr. Petrica, usprkos činjenici da je u suradnji s Ivanom Slavićem uspio riješiti problem liječnika u Sućurju, šokira jedna druga činjenica.
– Mi smo od srpnja 2018. raspisali javni natječaj za liječnika u Sućurju. I nitko se od hrvatskih nezaposlenih liječnika nije javljao na taj natječaj. Iako je plaća pristojna i iako se nudio plaćeni smještaj liječniku ili liječnici koji bi došli u Sućuraj. I tada smo se Slavić i ja dosjetili da bi Općina Sućuraj mogla nekom budućem liječniku u Sućurju dati neki novčani bonus, kako bi to mjesto "likara" u Sućurju bilo zanimljivije za potencijalne kandidate. I onda sam doživio šok. Ponovno se nitko od hrvatskih liječnika nije javio na natječaj, iako je bilo oglašeno kako se daje i godišnji bonus od 50 tisuća kuna. Našim liječnicima je to očito malo. Oni radije odlaze u inozemstvo, i zapravo griješe tim odlaskom – kaže dr. Petric.
Zanimalo nas je zašto griješe liječnici koji odlaze u inozemstvo kada je tamo sve, kako se to uobičajeno kaže, "med i mliko".
– I ja sam osamdesetih godina prošlog stoljeća bio mlad i nadobudan liječnik koji je otišao trbuhom za kruhom. Moje je odredište bio London. No, tamo sam se zadržao samo nekoliko mjeseci jer sam shvatio da nigdje nije kao kod kuće. I to nije floskula. U inozemstvu si uvijek stranac i uvijek te promatraju pod prizmom stranca. Čak i tvoju djecu i djecu tvoje djece. Jedno je kada u neku inozemnu bolnicu ode poznati i priznati hrvatski profesor, kojeg tamo plaćaju u suhom zlatu, a drugo je kada u inozemstvo ode mladi, neafirmirani liječnik. Njega se ne plaća "milijunima", nego nekom prosječnom plaćom. A kada još mora platiti smještaj, prehranu, sebi i svojoj obitelji, vjerujte mi, ostaje mu puno manje novca negoli će na kraju godine ostati
dr. Vojnovskoj u Sućurju.
Zanimalo nas je postoji li trenutačno još negdje u Splitsko-dalmatinskoj županiji problem s liječnicima kao što je bio u Sućurju i treba li očekivati nove bonuse koji bi privukli liječnika.
– Na današnji dan nigdje nemamo nepopunjenih mjesta. No, ne sumnjam da će ih ovo ljeto biti, kada mladi liječnici iz neurbanih središta budu dolazili na zamjene u Split ili ako netko od njih dobije neku specijalizaciju. Nikada zima nije problem. Problem je ljeto, kada su godišnji odmori, bolovanja, i kada oni s otoka i manje atraktivnih područja dolaze raditi kao zamjene u Split. Prošlog ljeta su liječnici iz Grohota (Šolta), Selca (Brač) i Sućurja (Hvar) dali otkaz i stanovnici tih područja su ostali bez liječničke skrbi. Kada ti "likari" iz manjih mjesta dođu na zamjenu u Split, mala mjesta po otocima i Dalmatinskoj zagori ostaju bez liječnika. Oni dolaze doma, žive kod roditelja, imaju manji trošak života, manju odgovornost, jer ipak rade u gradu gdje je Hitna pomoć i bolnica na "100 metara" udaljenosti i nemaju noćnih posjeta kada nekome pozli, kao što je to slučaj na otoku – govori dr. Petric.
Isti problem je i s medicinskim sestrama.
– Ni one ne žele ići raditi u ta mala, zabačena mjesta. I njima će se trebati davati bonusi i rješavati smještaj. Drugog izlaza nema ako Hrvatska želi da joj stanovnici imaju normalnu zdravstvenu zaštitu – kazuje dr. Petric.
O kakvoj je dramatičnoj situaciji riječ, najbolje govori priča jedne mlade liječnice.
– U ljetnim mjesecima bila je na zamjeni u gradu Hvaru. I jednog mi je dana osvanula na vratima kancelarije, cijela u suzama. Mislio sam da ju je netko napao ili da joj je netko prijetio. No, na moje iznenađenje, ona mi je rekla kako je na pola tekućeg mjeseca ostala bez novca za život. Kada je platila smještaj i hranu, ništa joj nije ostajalo za život. Poludio sam i rekao sam tadašnjem gradonačelniku Hvara da tamo više neće doći ni jedan liječnik dok se ljudima ne riješi smještaj na teret općine, jer da "likari" nemaju od čega živjeti. Kada su riješili taj problem, liječnica se vratila na otok. Tim mladim ljudima moraš nešto ponuditi da bi otišli raditi na "neatraktivna" mjesta – kaže dr. Petric.
Kada možemo ponovno očekivati nekog liječnika iz Albanije, Crne Gore, BiH, Srbije ili Makedonije na dalmatinskim otocima ili u Zagori?
– A to nitko ne zna. No, samo znam da na Visu troje liječnika vrlo brzo odlazi u mirovinu i da sada ne znam tko će ih zamijeniti. U Selca na Braču je otišao raditi mladi liječnik jer mu je tamo osiguran smještaj, a dokle će on biti tamo, nitko ne zna. Vjerojatno dok se ne ukaže "atraktivna" zamjena u Splitu ili dok ne dobije specijalizaciju. Sličan je problem bio i u Grohotama na Šolti, ali je načelnik općine tamo riješio problem osiguranim smještajem. Problem je u tome što su to sve mladi liječnici koji čekaju specijalizaciju. Na otoku ili u Zagori liječnike i medicinske sestre može se zadržati samo godišnjim novčanim bonusima i smještajem, kao što je to učinjeno u Sućurju – zaključuje prim. dr. Dragomir Petric.