Kultura Kultura

UZ PROMOCIJU svoje najnovije KNJIGE ‘kad se ima kome dati’

ISKRENO Anja Šovagović Despot: Da je biti Bobočka

UZ PROMOCIJU svoje najnovije KNJIGE ‘kad se ima kome dati’

Heroina iz ‘Povratka Filipa Latinovicza’ najopsežnije je napisan ženski lik u našoj književnosti. To je žena kakve bismo mi žene željele biti − da živimo stojeći iza svojih postupaka

Heroina iz ‘Povratka Filipa Latinovicza’ najopsežnije je napisan ženski lik u našoj književnosti. To je žena kakve bismo mi žene željele biti − da živimo stojeći iza svojih postupaka

Anja Šovagović-Despot: Bobočka je žena kakve bismo mi trebale
biti  / MIŠO LIŠANIN / CROPIX
Kad se ima kome dati” naslov je druge knjige glumice Anje Šovagović-Despot, u izdanju Mozaik knjige, koju je predstavila u supetarskoj Gradskoj knjižnici. Kao i njezin prvi beletristički naslov, knjiga eseja “Divlja sloboda” koja je imala tri izdanja, i netom promovirani naslov govori o odrastanju uz velikog oca Fabijana Šovagovića, kazalištu i glumi, raspravama u vezi s tim, odglumljenim ulogama... Na neki način nadovezuje se na nju, pa se slobodno može reći da je svježi prilog emotivnoj biografiji popularne glumice.

Rang-lista

− Knjiga, zahvaljujući kazalištu, isprepleće dva života, život u teatru i život u životu. I ovdje se Šova cijelo vrijeme provlači, on se ne može zaobići, uveo me je u kazališni život, u posao koji i danas radim. Knjiga je podijeljena u dvije cjeline, u prvoj su eseji vezani uz teatar, a drugoj crtice u sjeni velikog oca.

Što izdvojiti kao posebno ili dominantno u cijeloj priči? Što knjizi daje ton, zašto je otac još toliko prisutan u mojem životu? Možda će na to dati najbolji odgovor ispisano, a na nekoj mojoj rang-listi rado spominjem Čehovljeva “Ivanova”, u režiji Nenni Delmestre, koju sam radila u dramskom kazalištu Gavella, ili esej o predstavi “Orfej silazi” Tennesseeja Williamsa s redateljem Januszom Kicom.

U tekstovima se dotičem svega što me u teatarskom životu prati, pa je tu čak i osvrt na prekrasnu publiku u Zagvozdu, pred kojom sam održala prvi samostalni koncert u životu − veli glumica. Inzistiram ipak na kategorizaciji, u potrazi za igranim likom koji joj se urezao u srce više od ostalih, ušao pod kožu, u dušu.

Strah od zaborava

− Ne mogu zaobići Krležinu Bobočku iz “Povratka Filipa Latinovicza”, koju sam radila sa Zlatkom Vitezom, opet u Gavelli. Dajem joj posebno mjesto jer je možda najopsežnije napisan ženski lik u hrvatskoj književnosti, premda se tako ne čini na prvi pogled, budući da se u romanu pojavljuje tek pri koncu, surovo je reći na zadnjih pedesetak stranica.

No, ona je pokretačica tragičnog događaja koji slijedi nakon njezina pojavljivanja. Dojmljiva, jer je svojevrstan prst sudbine ili neka fatalna Filipova pogreška. Prvi dio teksta napisala sam prije premijere, a drugi nakon reakcije publike.

Mislila sam da poznajem tu ženu, a zapravo sam je na koncu previše mistificirala dajući joj status heroine, strastvene nositeljice velike “dramske uloge”. To je žena kakve bismo mi žene željele biti − da živimo stojeći iza svojih postupaka, ne misleći o posljedicama. Ona o njima ne misli i zato je strašno intrigantna. Svatko bi od nas to volio biti, kad bi mogao...

Pjevačka karijera

Preda mnom je Krapina i kajkavske popevke. Pjevam Arsenovu pjesmu na stihove Zorice Klinžić. Napokon se, eto, dogodila prigoda koju sam odavna priželjkivala − “Hočem tam”.

Teško taj glazbeni poduk i filing mogu zatomiti, a i zašto bih?

Okružena sam piscima i glumcima, od oca preko brata Filipa, supruga Dragana. Lijepo je s mojim dečkima, ne guše me, svatko radi svoje.

O Vijeću i HRT-u?

Dosta je bilo, zbogom, zbogom...

 

Naslovnica Kultura