Kultura Kultura

Kakav orkestar, takav grad

Kome sviraju gradski vijećnici?

Kakav orkestar, takav grad

Kada se Orkestar HNK Split predstavlja simfonijskim koncertom, onda znamo da to nije opuštena i relaksirajuća svirka već važan događaj u kojemu se očekuje disciplinirani i precizni nastup s neupitnom energijom i uvjerljivošću svih umjetnika, napose solista i dirigenta.

Napor profesionalaca i standardni uvjeti priprema očekivano bi trebali završiti dobrim ili prihvatljivim rezultatom.

Ostaje pitanje je li tomu tako i jesu li umjetnički kriteriji takvi da osiguravaju poželjne umjetničke rezultate ili su oscilacije nerijetko takve da ugrožavaju standarde i temelje skladateljevih ideja.

Odavno se govori o potrebi dubljeg uvida u stanje glazbene produkcije i osiguranju uvjerljivijih nastupa, međusobnoj uigranosti, uravnoteženosti u tematskom izlaganju, čistoći i ljepoti interpretacije, svježini u pristupu tekstu.

Nedovoljna angažiranost pojedinaca i tehnička nespremnost rezultiraju padom energije i nekoherentnosti u oblikovanju stavaka, pa i djela u cjelini.
 

 


Nekadašnji ugled Splitske opere, kao rasadišta talenata, općom kulturnom politikom grada dobrano je načet, a sadašnja situacija ne obećava nikakav napredak.

Valja promisliti koliko je Operi neophodan "kućni" dirigent koji bi konstantno radio s orkestralnim grupama, inzistirao na pomnoj obradi detalja, pažljivijoj orkestralnoj suradnji, čistoći intonacije i dr.

I dok su u mnogo većim sredinama orkestri na različite načine pomno praćeni od lokalne zajednice koja od početka prati probleme glazbenika i tiho nestajanje onih najvrjednijih, dok je briga za školovanjem mladih kadrova tako gorljiva, vidim sasvim realne pokušaje da se u dalekim gradovima s više od milijun stanovnika angažira cijela lokalna zajednica u pravcu podizanja važnosti klasične glazbe, koja bi trebala biti prioritet u domovima i životima stanovnika.

 

 

Glazba je čovjek

Bacili su se na posao da sve uvjere kako je klasična glazba najdublja misao naše civilizacije, most nade za mir, prostor za učinkovit rad čak i onih koji nemaju sluha.

Programi "glazba za svakoga" redovito se vraćaju orkestrima, problemima s kojima se suočavaju, ne samo gospodarskim i sistemskim, već onima koji priječe da orkestri i glazbenici dođu u fokus interesa lokalnih zajednica.

Ako prepoznajemo značaj klasične glazbe, uzete ne samo kao Musique de table, onda bi orkestri i glazba, mogući školski orkestri ili manje skupine proljeće dočekali u parkovima, na improviziranim pozornicama, na terasama i plažama, svuda tamo gdje se slavi kreativnost, ljepota, prepoznavanje istinskih vrijednosti, naravno uz veću marketinšku imaginaciju.

Bi li u jednoj promijenjenoj klimi u kojoj lokalna vlast na svojim regularnim sjednicama razgovara i o problemima orkestra bilo čudno zapitati koji član Gradskog vijeća dolazi na koncerte klasične glazbe, tko od njih svira neki instrument ili je član volonterskog orkestra ili zbora, zašto se zabrinjavajuće malo đaka upisuje u glazbene škole i znaju li koliko se upravo glazba zapanjujuće malo oslanja na talent i zabavu, a toliko na teški i naporni rad koji je hranjen različitostima, dinamikom, inteligencijom i silnim strpljenjem.
 

Za sami kraj važan podatak koji sam pronašao u League of American Orchestras, po kojemu u SAD ima više od 1800 orkestara, od kojih samo 20 posto ima profesionalne glazbenike, a ostali su volonteri, članovi komunalnih orkestara, ljudi najrazličitijih zanimanja koji usavršavaju svoj instrument ili rade neke druge poslove u korist lokalnih orkestara, edukacije kadrova, repertoara, instrumenata…

Pomagati glazbu na svaki način, koristiti svoj talent da se potakne neko dijete ili student druge kulture, društvenog sloja ili rase, treba vratiti vrijeme kada nas je glazba ujedinjavala.

Još je Platon smatrao da je glazba snažno sredstvo u oblikovanju čovjekova karaktera i njegovih kreposti koje ovladavaju strastima.

A glazba krije tolike sličnosti sa strukturom čovjeka: ima ritam, harmoniju i melodiju koje su vezane s našim tijelom, dušom i duhom. U pravu je Marc Chagall koji tvrdi da je umjetnost (glazba) prije svega stvar duše…

Zar naša komuna nema dovoljno volje i snage da nezamjenjivu polugu klasične glazbe, profesionalni orkestar HNK, ali i one druge orkestre čuva kao zalog onoga što zovemo našim duhom i identitetom?

Najposlije, kakav orkestar, takav i grad!
 


 

 

Naslovnica Kultura