Knjiga u kojoj se motiv skapavanja metodično odmotava od početka do kraja, pretvarajući memoarske zapise općega tipa u discipliniranu kroniku gladovanja

Viktor Šklovskij (1893. – 1984.), glasoviti teoretičar formalizma koji se pod pritiskom crvene inkvizicije kao Galileo morao odreći svojih uvjerenja (premda je o knjigama nastavio pisati izvan poželjnog ideološkog ključa) i koji je tek pod stare dane dočekao milost da ga zapad otkrije kao intelektualnu senzaciju, vodio je sve samo ne dosadan akademski život.

Malo zbog pustolovnog duha koji ga je krasio, ali, bogami, i zbog pustolovnih vremena u kojima je živio. Kad je kao dragovoljac odlazio u Prvi svjetski rat, vjerojatno nije mogao ni slutiti što ga čeka.

A čekali su ga još jedan rat (građanski) i dvije revolucije (Februarska i Oktobarska).

Kraj pet krvavih godina (od 1917. do 1922.) dočekao je s glavom na ramenu, dubokim ožiljcima na tijelu, Georgijevskim križem (visokim...