Kultura Kultura

Pod najezdom kafića

Kako je u Trogiru nastao prostorni kaos koji će u '90-ima i kasnije doći do punog izražaja

Pod najezdom kafića

Zagrebačka Udruga za suvremene prakse Slobodne veze tijekom ožujka će u Zagrebu i Splitu promovirati opsežno dvojezično izdanje “Pejzaži potrošačke kulture u socijalističkoj Jugoslaviji”, a uskoro će – uz podršku trogirske gradske vlasti – otisnuti i publikaciju “Moderna arhitektura Trogira” koja je u e-izdanju već dostupna na internetu.


Radi se o knjizi koja donosi prvi ikad napravljen pregled prostornog razvoja grada Trogira nakon Drugoga svjetskog rata, od 1945. do 1990. godine. Bilježi kako se razvijao grad i kako je počela neplanska gradnja, te kako se začeo prostorni kaos koji će u 90-ima i kasnije doći do punog izražaja. Knjiga je nastala u sklopu aktivnosti projekta "Motel Trogir".


- Istraživanje moderne arhitekture Trogira, naročito razdoblja intenzivne izgradnje od 1945. do 1990. godine, nametnulo nam se kao logičan nastavak uspješno provedene kampanje za zaštitu Vitićevih jadranskih motela u sklopu projekta "Motel Trogir" – kaže autorica “Moderne arhitekture Trogira” Lidija Butković Mićin.

Vitićev motel iz 1965.

- Vitićevo ostvarenje smo željeli kontekstualizirati unutar cjelokupne arhitektonske produkcije trogirskog područja, što nas je odvelo u dosta opsežan posao mapiranja i katalogiziranja realizacija brojnih arhitekata, dio kojih je dosad bio potpuno neobrađen.

Rezultat istraživanja je bila izložba u Muzeju grada Trogira u jesen 2015. godine na pripremi koje mi je suradnica bila Diana Magdić, uz podršku Saše Šimprage i Nataše Bodrožić, dakle, cijelog tima "Motela Trogir".

Prikupljena građa bila je sistematizirana prema namjeni objekata – pokriveno je bilo polje društvene stanogradnje, odgojno-obrazovne zgrade, prostori za javnu upravu, kulturu, sport, zabavu, trgovinu, zdravstvo, turizam, a posebno je tematiziran prostorni razvoj brodogradilišta, interpolacije u povijesnoj jezgri te promjene koje je Trogiru donio dovršetak Jadranske magistrale i podizanje turističkih kapaciteta i prometne infrastrukture.

Cjeline izložbenih panoa pretočene su u poglavlja objavljene knjige koja je, zapravo, katalog izložbe koji tada nismo bili u mogućnosti realizirati.


Koja su poznata imena i vrijedni modernistički objekti u Trogiru?


- Nismo se iznenadili kad je istraživanje potvrdilo da je Vitićev motel iz 1965. godine najbolja modernistička kuća u Trogiru, posve opravdano i registrirano kulturno dobro RH od 2013. godine.

Ono što nam je posebno drago je što smo Vitiću mogli pridružiti imena još hrvatskih arhitekata koji su Trogiru ostavili kvalitetne zgrade, poput Antuna Šatare, Ante Svarčića, Mire Poletti i Zdravka Bregovca, iako su neke od njih u međuvremenu znatno promijenjene adaptacijama te je bez uvida u povijesne fotografije nemoguće doživjeti njihovu vrijednost.

Podsjetili smo i na poznate realizacije Nevena Šegvića i Berislava Kalogjere u povijesnom tkivu grada, ali i “otkrili” djelatnike biroa "Graditelj" iz Zagreba – Zvonka Malića, Damira Kvočića i Nikolu Raka čiji projekti dominiraju tijekom 70-ih i 80-ih godina, primjerice upravna zgrada brodogradilišta, stambena naselja Ribola i Balancane, zgrada policije, Doma zdravlja i druge.

Gradotvorni utjecaj škvera

Što je sa stanogradnjom, odnosno stambenim naseljima?


- Društvena stanogradnja je, očekivano, bila najopsežniji segment arhitektonske produkcije tog vremena, premda se u brojkama nije mogla mjeriti s privatnom izgradnjom koja je, često bez potrebnih papira, malo po malo “nagrizala” trogirsko priobalje uzrokujući današnji prilično kaotični izgled kopnenog dijela grada.

Glavni investitor stanogradnje bilo je brodogradilište "Jozo Lozovina-Mosor" koje je doslovce proširivalo prostorne okvire poslijeratnog Trogira podizanjem novih naselja, ali i društvenog doma i brodograđevne škole.

Gradotvorni i društveni utjecaj koje je brodogradilište izvršilo na grad ne može se precijeniti. Bitno je osvijestiti tu činjenicu u današnjem vremenu traumatičnih gašenja mnogih povijesnih brodogradilišta u jadranskim gradovima.


Koliko je pažnje bilo dano javnom prostoru i kakva je situacija danas u Trogiru?


- U knjizi sam posvetila prostora i akciji SOS za baštinu iz 1976. godine koja je upozorila na akutne probleme nekoliko povijesnih cjelina Hrvatske, a trogirski slučaj su vrlo srčano i kritično predstavili Ivo Babić i Antoaneta Pasinović upozoravajući na ekološki i infrastrukturni kolaps koji je grad doživio stihijskom urbanizacijom kopnene okolice, zalažući se za zauzdavanje nereguliranog razvoja.

Od 70-ih godina do danas problemi očuvanja povijesne autentičnosti Trogira umnogostručili su se pojačanom komodifikacijom javnog prostora i turističkom eksploatacijom kulturnih spomenika i preostatka prirodnog okoliša.

Na tragu pionirskog djelovanja ovih baštinskih aktivista, među koje treba uključiti i članove Društva Radovan, danas djeluje Građanska akcija Trogir - GAT - koja je pokrenula niz komunalnih inicijativa fokusiranih na javni prostor.

Primjerice, poput one za povratak javnih česmi u grad, zagovaranje novog javnog parka Soline ili ponovno sađenje palmi na Trgu sedam palmi koje su gotovo sve nestale pod najezdom kafića.

Naslovnica Kultura