Kultura Kultura

Izložba u Mimari

Atmosferičnost, melankolija, mediteranski kolorit, malo pop-kulture i znanstvene fantastike, to je moja paleta na koju su utjecali Brač i Split, kaže Hrvoje Marko Peruzović

Izložba u Mimari

Muzej "Mimara" 13. ožujka otvara izložbu slika Hrvoja Marka Peruzovića, naslovljenu "Nacrt za retrospektivu", koja ostaje postavljena do 31. ožujka.

Riječ je o presjeku autorova stvaralaštva u posljednjih 25 godina a donosi stotinjak radova, od studentskih dana na zagrebačkoj Likovnoj akademiji do recentnih ostvarenja.


Zašto 'Nacrt za retrospektivu'? Jeste li kao umjetnik premladi za 'pravu' retrospektivu?


- Nije to samo pitanje godina. Iako četvrt stoljeća stvaralaštva nije malo. Mnogi veliki umjetnici svoje opuse su završili do 30. godine. Ja imam već blizu pedeset.

Povjesničar umjetnost Stanko Špoljarić, koji je odabrao radove i napisao predgovor u katalogu, izabrao je taj naslov zbog ograničenosti izložbenog prostora u koji ne može stati više od stotinjak slika.

Da bi se napravila sveobuhvatna retrospektiva, treba puno više vremena i veći izlagački prostor. U atelijeru imam priličan broj radova i nije bilo lako napraviti odabir a htjeli smo pokazati razvojni put i raznovrsnost mog slikarskog svijeta.

Dok je zdravlja,
bit će i weltschmerza

Prepoznajete li sebe sadašnjeg u slikama sebe nekadašnjeg? Je li vidljiva neka konstanta?


- Konstanta je itekako vidljiva. Iako je opus prilično heterogen, uvijek se osjeća "ono nešto moje", a to je prije svega karakterističan i dominantan crtež, tektonika same kompozicije, naglašena atmosferičnost, blaga melankolija kao i vrlo specifičan mediteranski kolorit.

Kad već spominjem boju, treba naglasiti činjenicu da sam više od pola života proveo na otoku Braču i u Splitu, što je značajno utjecalo na moju paletu.

Uglavnom, koliko god su neki motivi i načini rada različiti, moj rukopis uvijek ostaje prepoznatljiv. To je slično kao i boja ljudskog glasa.


Što vas zaokuplja danas, a nije vas nikad prije?


- Često mijenjam faze i načine rada, sklon sam istraživanju. To se ne odvija ciklički već nekako napreskokce, ovisno o mojim trenutačnim interesima i raspoloženjima.

Skačem s jedne teme na neku potpuno drugu. Često se znam vratiti tamo gdje sam prije stao i nastaviti dalje.

To je posljedica moje slikarske hiperaktivnosti ili neka vrsta umjetničkog ADHD-a.

Čini mi se da je to i duh vremena. Uvijek težim tome da sva ta slikarska lica sintetiziram i integriram u cjelinu.

Moje teme i preokupacije su uvijek iste, ljudsko tijelo, stilizacija flore i faune, sakralno i mistično.

Teško je izmisliti nešto novo i originalno. Usprkos svemu, treba nastojati biti drukčiji.

Pokušati tradicionalno ili uobičajeno prikazati na nov način. Ono što radim svojevrsni je spoj simbolizma, romantizma i secesije, često u kombinaciji s elementima suvremene pop kulture ili znanstvene fantastike.

U slikarstvu je kao i u životu, nikada ne znamo kamo će nas odvesti.


Budući da je izložba u "Mimari" samo "nacrt", kako zamišljate svoju "pravu" retrospektivu za, recimo, desetak godina?


- "Prava" retrospektiva trebala bi obuhvatiti veći broj radova, uključiti crteže i grafike, ilustracije, fotografije i poneku skulpturu.

Trebalo bi prikupiti radove iz privatnih zbirki i muzeja. Mislim da još uvijek nisam napravio svoje najbolje slike i da ima puno prostora za učenje i otkrivanje novih stvari.

Nadajmo se da će se to u sljedećem desetljeću i ostvariti. Neka Bog da zdravlja pa će biti i weltschmerza.

Naslovnica Kultura