Mišljenja Cinemark

NEMOGUĆA MISIJA 1&2 Karnevalski spektakl američkog Bonda

FILM: Mission: Impossible 1&2; akcija; SAD, 1996./2000.; REŽIJA: Brian De Palma/John Woo; ULOGE: Tom Cruise, Ving Rhames; OCJENA: **** ½; ****

'Mission: Impossible 1&2' su najautorskiji i najstiliziraniji filmovi hit-serijala. Staru špijunsku seriju De Palma je pretvorio u moderni akcijski spektakl i Cruiseu omogućio ulogu američkog Bonda, a pronašao je i motive identiteta koji mu odgovaraju. Likovi se prerušavaju, prave da su netko drugi i igraju ulogu do te mjere da srastaju s njom, jednako kao što će Cruise potpuno srasti s Huntom u nastavku. Podcijenjeni 'M:I-2' pod maskom također skriva intrigantnosti i izvodi još veću maškaradu od prethodnika, dok nudi akciju s potpisom Wooa.

Sjena kasnijih nastavaka nadvila se nad prve dvije "Nemoguće misije" (1996., 2000.). Kad se rade "best of" liste akcijskog hit-serijala s Tomom Cruiseom u glavnoj ulozi, nastavci češće zauzimaju gornja mjesta. To baš i nije pravedno. "Mission: Impossible" Briana De Palme i "Mission: Impossible 2" Johna Wooa su najautorskiji i najstiliziraniji, ako ne i (po)najbolji filmovi unutar matične franšize, ali i konkurentske James Bondove.

Svaki od njih je nepogrešivo djelo "auteura" (De Palma, Woo) prepoznatljiva rukopisa u kojem stil možda dominira nad sadržajem, ali je gotovo bez premca, što se ne može reći za nastavke u režiji Brada Birda i Christophera McQuarrieja ("Nemoguća misija: Protokol duh", tj. "Odmetnuti" i "Raspad sistema").

Nedvojbeno, Cruise je vrbovao De Palmu zbog njegova prethodna iskustva s prebacivanjem "Nedodirljivih" s televizije u kino, sada s još težim zadatkom da staru špijunsku TV seriju pretvori u moderni akcijski blockbuster i glumcu omogući franšiznu ulogu (američkog) Jamesa Bonda.

No, Cruise je nanjušio da bi se De Palmin barokni stil, demonstriran u "The Untouchables", mogao uklopiti u akcijski žanr i "Mission: Impossible" načiniti drukčijim od "Erasera" kao najvećeg takmaca ljeta 1996. godine. Nije De Palma "akcijski redatelj" kao Woo.

Akciji se užežanrovski najviše približio finalnom sekvencijom "one-man army" puškaranja u "Licu s ožiljkom" i pucnjavom na stepenicama u "Nedodirljivima". Međutim, koreografski savršeno elaborirani "slow motioni", zaštitni znak akcijskog žanra, De Palmina su specijalnost koju je najčešće rabio u "hičkokovskim" trilerima a la "Odjevena da ubije", "Pucanj nije brisan", "Striptiz smrti"...

Duh De Palmina uzora Hitchcocka lebdi i iznad njegove "Nemoguće misije". "Uvježban je da bude duh", kažu za isturenog čovjeka IMF-a Ethana Hunta (Cruise). I Hitchcockov duh, ako treba. Agent Hunt je svojevrsni Cary Grant iz Hitchove preteče akcijsko-špijunskog trilera "Sjever-sjeverozapad", samo prebačen u junački ljetni blockbuster.

De Palma balansira između starog i novog, hladnoratovskog špijunskog trilera i ("bondovskog") akcijskog spektakla devedesetih. Tko je ikad zamišljao De Palmin Bond-film, vjerojatno ga je izmaštao kao "Mission: Impossible". Uzmimo za primjer žvaku koja će eksplodirati za pet sekundi, točno onoliko koliko treba "trade-mark" vrpcama iz Huntova serijala da se same unište.

U Bond-filmu agent 007 ne bi bacio žvaku u usporenom pokretu i usput pomeo sve sa stola, niti bi akvarij eksplodirao u "slo-mo" tehnici, na način da kamere višestruko zabilježe efekte praska, s posebnim fokusom na junakov bijeg od bujice vode. A De Palma baš to radi u prvoj spektakularnoj sceni filma, zadovoljavajući fanove akcije, ali i sebe samoga budući da je dobio priliku primijeniti "depalmovski" usporeni pokret u blockbusteru.

Žvaka će eksplodirati i na kraju filma, kad bude zalijepljena na helikopter koji juri u tunelu (!) za ultra-brzim vlakom s Huntom na jednom od vagona, oglednom primjeru "nemogućeg" iz "Nemoguće misije". Ako je završnica klasična za CGI-jem potpomognut blockbuster devedesetih, sve prethodno je punokrvni De Palma (subjektivni kadrovi, "slo-mo", duboki fokus...).

Napose se izdvaja uvodni diplomatski prijem, sagledan iz subjektivne perspektive Hunta pod maskom od lateksa, te delikatna pljačka podataka unutar glavnog stožera CIA-e, s nezaboravnim junakovim spuštanjem u trezor osjetljiv na decibele, koja potencira pljačkaške scene filmova "Rififi" i "Topkapi" Julesa Dassina nakon što se njima inspirira (od ventilacije čuvane laserskom mrežom nadalje).

Junak uspijeva uhvatiti rukom nestašnu kapljicu znoja kad prokapa u nijemom usporenom pokretu s namjerom da dotakne pod i oglasi alarm, ali ne i nož kojemu se nikud ne žuri dok lelujavo pada i na koncu se zabija u radni stol. Ipak, u nizu neverbalnih "slo-mo" scena, možda ključna "depalmovska" sekvencija tiče se razgovora između negativca i Hunta.

Prvi priča falšu priču što se dogodilo u Pragu kad je stradao IMF tim, a potonji razotkriva njegov identitet i u glavi vrti film kako je ovaj zapravo orkestrirao smaknuća. "Body double" identiteti na razmeđi istine i opsjene, konstantni motiv De Palmine filmografije, fino su autorski utkani u "Mission: Impossible" i skriveni ispod maske špijuna/glumca.

Likovi se u filmu prerušavaju, uspješno prave da su netko drugi (De Palma=Hitchcock) i igraju ulogu do te mjere da srastaju s njom, jednako kao što će Cruise srasti s Huntom u "Nemogućoj misiji 2". "M:I-2" predstavlja Hunta akcijsko-junački kako se pentra po planini u "free solo" stilu, i to netom nakon što zrakoplov u uvodnoj sceni udari u planinski vrh nalik onome s Paramountova loga i nestane u eksploziji.

Heroj kao da je rođen iz eksplozije u eksplozivnijem nastavku u kojem ga oko sokolovo kamere Jeffreyja Kimballa ("Top Gun") pronalazi stopljenog sa stijenama. Čim se popenje do vrha, prilazi mu helikopter i raketnim lanserom dostavlja kulerske sunčane naočale s porukom nadređenog (Anthony Hopkins) koji će mu malo kasnije reći "Ovo nije teška, već nemoguća misija. Teško bi trebalo biti lako za tebe...".

Jasno, naočale će se samouništiti za pet sekundi i eksplozije porađa naslov filma "Mission: Impossible II", podcijenjenog akcijskog blockbustera koji pod maskom također skriva "meta" intrigantnosti i izvodi još veću "face/off" maškaradu prisvajajući "glumim/špijuniram, dakle postojim" poetiku prethodnika.

U nastavku Hunt frekventnije preuzima tuđe identitete i skloniji je zavaravanjima, tj. skrivanjima iza nečijih maski koje su sada napravljene dvostruko stvarnije u odnosu na prvi film. Moguće da je tome razlog što je Woo nedugo prije snimio izvanredan akcijski triler "Čovjek bez lica" i zainteresirao se za (De Palmin) motiv zamjene/izmjene ambivalentnih identiteta, pozitivca i negativca, odnosno glumca kao špijuna i obratno.

"Nemoguća misija 2" od De Palme nasljeđuje i "hičkokovske" referencije. "Drž'te lopova" i osobito "Ozloglašena" bili su polazna točka za zaplet filma, ovaj put jednostavniji: Hunt regrutira kradljivicu dragulja Nyah Hall (Thandie Newton) da se vrati bivšem momku, odmetnutom agentu IMF-a Seanu Ambroseu (Dougray Scott), kako bi ga špijunirala i otkrila njegove planove s ubojitim virusom.

Kemija Newtonice i Cruisea nije najsjajnija u "Mission: Impossible 2", ali Woo je romantičan i u njihovu odnosu vidi i ljubavnu priču "Posljednjeg Mohikanca" veću od života, pa zaljubljeni junak isto poručuje dragoj "Stay Alive!" i baca se sa zgrade (s padobranom) umjesto niz vodopad. Takoreći je interesantniji odnos Hunta i Ambrosea.

Zlikovac prvi ulazi u filmu s maskom Hunta jer "svaka potraga za junakom mora početi s onim što junak treba – negativcem", kako veli dr. Nekhorovič (Rade Šerbedžija) nakon što je napravio ubojiti virus i njegov antivirus. Nekhorovič pripovijeda o grčkom mitu i duelu junaka Belerofonta i monstruma Kimere.

Te uloge preuzet će Hunt i Ambrose u blockbusteru koji Woo režira mitski i podiže ga na akcijski veću, nemoguću razinu. Nemoguće je zanijekati briljantnu akciju "Nemoguće misije 2", čak i ako niste fan filma. Operni akcijski zamah hongkonškog redatelja ovdje napose ima pokriće budući da je priča s maskiranjima namjerno "teatralna".

Kao kad su Jima Phelpsa (Jon Voight) u "Mission: Impossible 1" pitali "želite gledati film", a on odgovorio "draže mi je kazalište". Woo voli i film i kazalište, operu i - balet. Koreografija "Nemoguće misije 2" je baletna, s najvećim brojem "slow motiona" po sceni od "Teške mete" naovamo.

U usporenom pokretu lete šalovi, golubovi, meci, granate, bombe. Hunt u akcijsko finale, ozvučeno opernom skladbom "Bare Island" Hansa Zimmera, ulazi eksplozijom kao što je i ušao u film. Baca granatu pred vrata prostorije gdje posluje Ambrose. Udar odnosi Ambrosove zaštitare i podiže plamen. Kroz plameni obruč prolijeće bijela golubica, a iza nje se pojavi Hunt, taman toliko da ga uhvatimo u odrazu Ambroseova oka.

To je uvod u završnicu koja je "Hard Target" na steroidima - još budžetiraniji hongkonški akcijski film prepun predivno režiranih kadrova/scena jurcanja (s motociklima) i pucanja (s dva pištolja u rukama). Cruise će davati gasa do daske, izvoditi borilačke akrobatske ludosti i odriješiti pištolj kao nikad prije. Ne bi nas iznenadilo da se ispod njegove maske krio Van Damme.

Motivacija za 'krtičarenje'

"Više nema Hladnog rata", zavapio je negativac u prvom filmu, pravdajući motivaciju za krtičarenje. S okončanjem Hladnog rata je muku mučio i Bond u godinu starijem "Zlatnom oku" koji je dobio pravu konkurenciju s "Nemogućim misijama", a i akcijski junaci u Cruiseu. Glumac je postao pravi akcijski junak tek s "Mission: Impossible" i taj imidž zacementirao nastavkom. Dotad je glumio samo u "Top Gunu" i "Danima groma" koji nisu klasični akcijski filmovi. P.S. "Nemoguća misija 1&2" se prikazuju na Cinemaxu 7., 12. i 25. prosinca.

Naslovnica Cinemark