Najgori redatelj svih vremena Edward D. Wood Jr. dobio je najbolji mogući film o svome liku i djelu. “Ed Wood” (1994.) savršena je posveta dobrom lošem filmaštvu čovjeka iz naslova, autora živopisnih ostvarenja poput “Glen Or Glenda”, “Bride Of The Monster”, “Plan 9 From Outer Space” i “Night Of Ghouls”. Film traži i pronalazi dobro u lošem, viziju u iluziji i deluziji, odajući počast Woodu i redateljsko-amaterskim sanjarima poput njega koji su snimali vlastite snove pa kakvi god bili da bili.
Možda “Ed Wood” ne bi bio takav da film nije režirao Tim Burton nakon “Bubimira”, “Batmana”, “Edwarda Škarorukog” i “Batman se vraća”, tj. da neslavnog redatelja nije odglumio entuzijastični Johnny Depp u jednoj od njegovih najboljih uloga. Naime, Burton se afirmirao u ulozi režisera naklonjena autsajderima, neobičnim likovima teško uklopljivima u društvo.
---
FILM: Ed Wood; komična drama; SAD, 1994. REŽIJA: Tim Burton ULOGE: Johnny Depp, Martin Landau OCJENA: *****
---
Wood je bio burtonovski lik, kao i njegova šarolika glumačka ekipa. “Vidim da je uobičajena banda neprilagođenih i ovisnika na broju”, opazi u jednoj sceni Woodova cura, glumica Dolores Fuller (Sarah Jessica Parker). “Uobičajena banda neprilagođenih i ovisnika” uključuje Woodove bliske suradnike.
To su transvestit Bunny Breckinridge (Bill Murray), medij Criswell (Jeffrey Jones), hrvač Tor Johnson (George “The Animal” Steele), horor hostesa bujna poprsja Vampira (Lisa Marie) i Bela Lugosi (izvanredni Martin Landau, zasluženo nagrađen Oscarom), legendarni Drakula na zalazu karijere, kad je tonuo u ovisnost o drogi.
Oni su Woodova obitelj, lako moguće inspirativna Paulu Thomasu Andersonu za neobičnu filmsku familiju u “Kralju pornića”. No, krenimo od Wooda, heteroseksualca koji je volio odijevati žensku odjeću, noseći grudnjak i gaćice ispod uniforme kad je vojevao u Drugom svjetskom ratu.
Zato je Wood smatrao da je pravi čovjek za režiju filma o promjeni spola (budući prvijenac “Glen ili Glenda”) kao netko tko, poput glavnog lika transvestita, “ima tajnu i boji se što će ljudi reći”. Na kraju je Wood i odglumio transvestita u filmu “Glen ili Glenda”, snimajući ga i odjeven u žensku odjeću lika.
”Režirao sam i glumio u njemu, baš kao Orson Welles”, uzbuđeno izjavi Wood, referirajući se na “Citizen Kane”. Welles je Woodu bio uzor, što je jasno od prve scene, kad ga spomene obeshrabren lošom kritikom kazališne predstave o izvanzemaljcima i Drugom svjetskom rata, kamena temeljca za njegove filmske žanrovske kombinacije s pljačkašima grobova iz svemira, hobotnicama itd.
---
---
”Što ako nemam dara? Orson je s 26 snimio ‘Građanina Kanea’, meni je 30”, pitao se Wood koji je, dakle, režirao i glumio u svome prvijencu, poput Wellesa, ali Welles pritom “nije bio u angora puloveru”, niti je “Glen Or Glenda” bio novi “Citizen Kane”, već njegova polarna suprotnost.
Pa ipak, Wood je s debijem pretkazao čitav niz filmova o muškarcima u suknjama (“Some Like It Hot”, “Tootsie”, “Mrs. Doubtfire”, “Junior”) i progovorio o transrodnoj i transvestitskoj kulturi davno prije vremena, kao što je i Burton s “Edom Woodom” najavio interes za filmove o “majstorima loših filmova” (“Bowfinger”, “The Disaster Artist”).
Nije Wood bio bez vizije, što je jasno i kad je angažirao švedskog hrvača kao glumca, popločavši put za Hulka Hogana (“Rocky III”), Jesseja Venturu (“Predator”), Roddyja Pipera (“Oni žive”), Billa Goldberga (“Univerzalni vojnik 2”), Johna Cenu (“12 rundi”), Davea Bautistu (“Čuvari galaksije”) i najpopularnijeg od njih, Dwaynea “The Rock” Johnsona.
Neki njegovi uratci jesu imali suludu montažu, tj. inkorporirane ostatke ostataka dokumentarnih snimaka vojnih bitaka, stampeda krda bizona itd., ali na takav nepovezani tok filmske svijesti može se naići i godinama kasnije u pojedinim umjetničkim festivalskim filmovima samovažnih redatelja s vječnom težnjom ka realizmu, makar po cijenu filmičnosti.
Određenom realizmu je, moglo bi se reći, težio i Wood. Kad široki Tor u ulozi Loba poljulja kulisu na setu prilikom prolaska kroz vrata, Wodov snimatelj traži ponavljanje kadra. “Ne bismo li to trebali ponoviti? Ćelavac nije uspio izaći na vrata”, kaže on, ali Wood odbije repeticiju uz objašnjenje “Dobro je. Stvarno je. Lobo bi se morao boriti s tim problemom svaki dan i u stvarnosti...”.
Takve stvari bile su zaštitni znak Woodovih filmova, tipa da se prevrne kartonski nadgrobni spomenik, da se vide konci letećih tanjura koji “lete” obješeni na udicama ili da nesretni Lugosi trese hobotnicu kako bi izgledalo kao da ga ubija u nedostatku motora koji joj pokreće krakove.
---
---
Međutim, redatelj nikad nije tražio ponavljanje kadra, pa makar radi zaštite, već bi zvao “rez” uz dodatak “(bilo je) savršeno”. U Woodovoj glavi je bilo savršeno: on je snimao filmove baš onakve kakve je htio, bio iskren u tome i njegov entuzijazam je zarazan i nepokolebljiv.
”Najgori film koji ste ikad vidjeli? Idući će biti bolji”, nije Wood dao da ga kritike pokolebaju i slijedio je unutarnji glas, tj. vlastitu viziju, neovisno o iluziji i deluziji. Tom i takvom Woodu se Burton divi, sagledavajući film ne samo kao najljepšu iluziju koju je čovjek izmislio, već i deluziju.
Filmaše povezuju slični afiniteti, ljubav prema filmaštvu i alegoričnim filmovima o čudovištima što predstavljaju usamljenike i otuđenike, prijateljstvo s glumcima i donkihotovska borba s producentima za vlastitu autorsku viziju i slobodu da ne sanja tuđe filmske snove, o čemu ovaj u jednoj sceni i razgovara s Wellesom koji priprema “Dodir zla”.
Redatelj je dječje zaigran i, poput Wooda, snima film raširenih, nasmijanih očiju u kojima se mjesta nađe i za poneku suzu kad je u kadru “potrošena babaroga”, stari i oronuli Lugosi, zvijezda klasičnog Hollywooda ugasla u vremenu kad gledatelje, zvuči vizionarski, “zanimaju samo golemi kukci”.
Za Burtona je Lugosi ono što je njemu bio legendarni horor glumac Vincent Price (ostvario posljednju ulogu upravo u filmu “Edward Scissorhands”), što će mu biti drugi Drakula Christopher Lee (“Charlie i tvornica čokolade”, “Sjene tame”...) i što mu, na koncu, jest stalni suradnik Depp.
Utoliko, “Ed Wood” je vjerojatno i najosobniji Burtonov film: redatelj se odrekao honorara kako bi ga snimio u crno-bijeloj tehnici, što je odbilo studio Columbia, a na čemu je inzistirao dok mu u susret nije izašao Touchstone Pictures. Monokromna fotografija je pogođena i perfektno evocira Woodova ostvarenja koja Burton (re)kreira do savršenstva, kao i slikovnost kinematografije pedesetih. Rez. Savršeno.
---
Patricia Arquette kao Kathy Wood
Jedan od producenata "Eda Wooda" je Michael Lehmann ("Heathers, "Hudson Hawk") koji je zamalo film i režirao prije nego što je u igru uletio Burton. U sporednoj ulozi nalazi se i Patricia Arquette kao Kathy Wood. Izvorni naslov za "Plan 9 From Outer Space" bio je "Grave Robbers From Outer Space".
Najgori redatelj svih vremena Edward D. Wood Jr. dobio je najbolji mogući film o svome liku i djelu. “Ed Wood” (1994.) savršena je posveta dobrom lošem filmaštvu čovjeka iz naslova, autora živopisnih ostvarenja poput “Glen Or Glenda”, “Bride Of The Monster”, “Plan 9 From Outer Space” i “Night Of Ghouls”. Film traži i pronalazi dobro u lošem, viziju u iluziji i deluziji, odajući počast Woodu i redateljsko-amaterskim sanjarima poput njega koji su snimali vlastite snove pa kakvi god bili da bili.
Možda “Ed Wood” ne bi bio takav da film nije režirao Tim Burton nakon “Bubimira”, “Batmana”, “Edwarda Škarorukog” i “Batman se vraća”, tj. da neslavnog redatelja nije odglumio entuzijastični Johnny Depp u jednoj od njegovih najboljih uloga. Naime, Burton se afirmirao u ulozi režisera naklonjena autsajderima, neobičnim likovima teško uklopljivima u društvo.
---
FILM: Ed Wood; komična drama; SAD, 1994. REŽIJA: Tim Burton ULOGE: Johnny Depp, Martin Landau OCJENA: *****
---
Wood je bio burtonovski lik, kao i njegova šarolika glumačka ekipa. “Vidim da je uobičajena banda neprilagođenih i ovisnika na broju”, opazi u jednoj sceni Woodova cura, glumica Dolores Fuller (Sarah Jessica Parker). “Uobičajena banda neprilagođenih i ovisnika” uključuje Woodove bliske suradnike.
To su transvestit Bunny Breckinridge (Bill Murray), medij Criswell (Jeffrey Jones), hrvač Tor Johnson (George “The Animal” Steele), horor hostesa bujna poprsja Vampira (Lisa Marie) i Bela Lugosi (izvanredni Martin Landau, zasluženo nagrađen Oscarom), legendarni Drakula na zalazu karijere, kad je tonuo u ovisnost o drogi.
Oni su Woodova obitelj, lako moguće inspirativna Paulu Thomasu Andersonu za neobičnu filmsku familiju u “Kralju pornića”. No, krenimo od Wooda, heteroseksualca koji je volio odijevati žensku odjeću, noseći grudnjak i gaćice ispod uniforme kad je vojevao u Drugom svjetskom ratu.
Zato je Wood smatrao da je pravi čovjek za režiju filma o promjeni spola (budući prvijenac “Glen ili Glenda”) kao netko tko, poput glavnog lika transvestita, “ima tajnu i boji se što će ljudi reći”. Na kraju je Wood i odglumio transvestita u filmu “Glen ili Glenda”, snimajući ga i odjeven u žensku odjeću lika.
”Režirao sam i glumio u njemu, baš kao Orson Welles”, uzbuđeno izjavi Wood, referirajući se na “Citizen Kane”. Welles je Woodu bio uzor, što je jasno od prve scene, kad ga spomene obeshrabren lošom kritikom kazališne predstave o izvanzemaljcima i Drugom svjetskom rata, kamena temeljca za njegove filmske žanrovske kombinacije s pljačkašima grobova iz svemira, hobotnicama itd.
---
---
”Što ako nemam dara? Orson je s 26 snimio ‘Građanina Kanea’, meni je 30”, pitao se Wood koji je, dakle, režirao i glumio u svome prvijencu, poput Wellesa, ali Welles pritom “nije bio u angora puloveru”, niti je “Glen Or Glenda” bio novi “Citizen Kane”, već njegova polarna suprotnost.
Pa ipak, Wood je s debijem pretkazao čitav niz filmova o muškarcima u suknjama (“Some Like It Hot”, “Tootsie”, “Mrs. Doubtfire”, “Junior”) i progovorio o transrodnoj i transvestitskoj kulturi davno prije vremena, kao što je i Burton s “Edom Woodom” najavio interes za filmove o “majstorima loših filmova” (“Bowfinger”, “The Disaster Artist”).
Nije Wood bio bez vizije, što je jasno i kad je angažirao švedskog hrvača kao glumca, popločavši put za Hulka Hogana (“Rocky III”), Jesseja Venturu (“Predator”), Roddyja Pipera (“Oni žive”), Billa Goldberga (“Univerzalni vojnik 2”), Johna Cenu (“12 rundi”), Davea Bautistu (“Čuvari galaksije”) i najpopularnijeg od njih, Dwaynea “The Rock” Johnsona.
Neki njegovi uratci jesu imali suludu montažu, tj. inkorporirane ostatke ostataka dokumentarnih snimaka vojnih bitaka, stampeda krda bizona itd., ali na takav nepovezani tok filmske svijesti može se naići i godinama kasnije u pojedinim umjetničkim festivalskim filmovima samovažnih redatelja s vječnom težnjom ka realizmu, makar po cijenu filmičnosti.
Određenom realizmu je, moglo bi se reći, težio i Wood. Kad široki Tor u ulozi Loba poljulja kulisu na setu prilikom prolaska kroz vrata, Wodov snimatelj traži ponavljanje kadra. “Ne bismo li to trebali ponoviti? Ćelavac nije uspio izaći na vrata”, kaže on, ali Wood odbije repeticiju uz objašnjenje “Dobro je. Stvarno je. Lobo bi se morao boriti s tim problemom svaki dan i u stvarnosti...”.
Takve stvari bile su zaštitni znak Woodovih filmova, tipa da se prevrne kartonski nadgrobni spomenik, da se vide konci letećih tanjura koji “lete” obješeni na udicama ili da nesretni Lugosi trese hobotnicu kako bi izgledalo kao da ga ubija u nedostatku motora koji joj pokreće krakove.
---
---
Međutim, redatelj nikad nije tražio ponavljanje kadra, pa makar radi zaštite, već bi zvao “rez” uz dodatak “(bilo je) savršeno”. U Woodovoj glavi je bilo savršeno: on je snimao filmove baš onakve kakve je htio, bio iskren u tome i njegov entuzijazam je zarazan i nepokolebljiv.
”Najgori film koji ste ikad vidjeli? Idući će biti bolji”, nije Wood dao da ga kritike pokolebaju i slijedio je unutarnji glas, tj. vlastitu viziju, neovisno o iluziji i deluziji. Tom i takvom Woodu se Burton divi, sagledavajući film ne samo kao najljepšu iluziju koju je čovjek izmislio, već i deluziju.
Filmaše povezuju slični afiniteti, ljubav prema filmaštvu i alegoričnim filmovima o čudovištima što predstavljaju usamljenike i otuđenike, prijateljstvo s glumcima i donkihotovska borba s producentima za vlastitu autorsku viziju i slobodu da ne sanja tuđe filmske snove, o čemu ovaj u jednoj sceni i razgovara s Wellesom koji priprema “Dodir zla”.
Redatelj je dječje zaigran i, poput Wooda, snima film raširenih, nasmijanih očiju u kojima se mjesta nađe i za poneku suzu kad je u kadru “potrošena babaroga”, stari i oronuli Lugosi, zvijezda klasičnog Hollywooda ugasla u vremenu kad gledatelje, zvuči vizionarski, “zanimaju samo golemi kukci”.
Za Burtona je Lugosi ono što je njemu bio legendarni horor glumac Vincent Price (ostvario posljednju ulogu upravo u filmu “Edward Scissorhands”), što će mu biti drugi Drakula Christopher Lee (“Charlie i tvornica čokolade”, “Sjene tame”...) i što mu, na koncu, jest stalni suradnik Depp.
Utoliko, “Ed Wood” je vjerojatno i najosobniji Burtonov film: redatelj se odrekao honorara kako bi ga snimio u crno-bijeloj tehnici, što je odbilo studio Columbia, a na čemu je inzistirao dok mu u susret nije izašao Touchstone Pictures. Monokromna fotografija je pogođena i perfektno evocira Woodova ostvarenja koja Burton (re)kreira do savršenstva, kao i slikovnost kinematografije pedesetih. Rez. Savršeno.
---
Patricia Arquette kao Kathy Wood
Jedan od producenata "Eda Wooda" je Michael Lehmann ("Heathers, "Hudson Hawk") koji je zamalo film i režirao prije nego što je u igru uletio Burton. U sporednoj ulozi nalazi se i Patricia Arquette kao Kathy Wood. Izvorni naslov za "Plan 9 From Outer Space" bio je "Grave Robbers From Outer Space".
Najgori redatelj svih vremena Edward D. Wood Jr. dobio je najbolji mogući film o svome liku i djelu. “Ed Wood” (1994.) savršena je posveta dobrom lošem filmaštvu čovjeka iz naslova, autora živopisnih ostvarenja poput “Glen Or Glenda”, “Bride Of The Monster”, “Plan 9 From Outer Space” i “Night Of Ghouls”. Film traži i pronalazi dobro u lošem, viziju u iluziji i deluziji, odajući počast Woodu i redateljsko-amaterskim sanjarima poput njega koji su snimali vlastite snove pa kakvi god bili da bili.
Možda “Ed Wood” ne bi bio takav da film nije režirao Tim Burton nakon “Bubimira”, “Batmana”, “Edwarda Škarorukog” i “Batman se vraća”, tj. da neslavnog redatelja nije odglumio entuzijastični Johnny Depp u jednoj od njegovih najboljih uloga....
