Uparivanje Bena Afflecka i Sandre Bullock u romantičnoj komediji “Sile prirode” (“Forces Of Nature”, 1999.) činilo se kao pun pogodak. Affleck je bio u zvjezdanom usponu nakon uloga u filmovima “Natjerujući Amy”, “Dobri Will Hunting” i “Armagedon”, a Bullock je već bila zvijezda zahvaljujući uspješnicama “Brzina”, “Dok si spavao” i “Mreža”. Međutim, “Sile prirode” postale su umjereni hit kod publike u proljeće 1999., a kritika im nije bila naklonjena.
Okej, film redateljice Bronwen Hughes (“Mali veliki špijun”) teško se može postaviti uz najbolje romantične komedije iz plodnih devedesetih poput “Zgodne žena”, “Moj dečko se ženi”, “Bolje ne može”, “Ja u ljubav vjerujem”, “Zagrizi život”, “Četiri vjenčanja i sprovod”..., ali zaslužuje povoljniju reputaciju i idealan je za valentinovsko gledanje.
---
FILM: Forces Of Nature; romantična komedija; SAD, 1999. REŽIJA: Bronwen Hughes ULOGE: Sandra Bullock, Bem Affleck OCJENA: *** ½
---
“Forces Of Nature” je malko drukčiji primjerak žanra, romantično-komični “road movie”, svojevrsna rom-com inačica komedije “Planes, Trains & Automobiles” Bronweničina prezimenjaka Johna Hughesa. To je ujedno i film koji na nešto otvoreniji “indie” način želi nešto reći o braku i muško-ženskim odnosima (eho “Chasing Amy”), ima žanrovski subverzivan završetak i nekolicinu vrlo nadahnutih prizora zaslugom snimatelja Elliota Davisa (“Čekajući smrt u Denveru”, “Daleko od očiju”).
Na spomen “Sila prirode” ovom kritičaru uvijek prvo padne na pamet trenutak kad se nebo prolomi i iznjedri kapi kiše koje se pretvaraju u krupu dok Hughes sve to snima u predivnom “slow motionu” iz nebeske perspektive. Scena je “matrixovska” (zanimljivo, “Matrix” je imao premijeru desetak dana nakon “Forces Of Nature”) i zasigurno je inspirirala Mela Gibsona na onu kaplju kiše/božje suze u usporenom pokretu u “Pasiji”, a usjekla se u sjećanje tijekom gledanja filma u kinu negdje u vruće ljetno doba 1999., postigavši osvježavajući efekt.
Najviše zbog te scene “Sile prirode” djelovale su kao osvježenje u žanru (i još uvijek djeluju kao bolje od većine novijih rom-comova), ali ima tu još žanrovski dezodorirajućih momenata, unatoč određenoj formulaičnosti (suprotnosti se privlače itd). Primjerice, Bullock je u ulozi Sarah seksi žena slobodnog duha poput Melanie Griffith u “Čudesnoj djevojci”, a ne cura iz susjedstva, na stranu to što je sve samo ne tipična rom-com heroina kao razvedena od jednog muža s kojim ima dijete koje nije vidjela dvije godine i na putu da se razvede od drugog.
Sarah je titularna sila prirode, djevojka po kojoj je uragan u filmu mogao dobiti ime (zove se Amanda). Kad čujemo na vijestima “Amanda prikuplja snagu i sad je orkan druge kategorije”, spiker kao da govori o Sarah. Nije čudno da će Affleckov lik, Ben, “pasti” na nju kad se upoznaju spletom nesretnih okolnosti kao suputnici na letu.
---
---
Naime, Ben putuje na vlastito vjenčanje iz New Yorka u Savannah gdje treba uploviti u bračnu luku s Bridget (Maura Tierney), a baš tamo iz nekih svojih razloga putuje i Sarah. Nakon što avion doživi manju nesreću zbog udara ptica prilikom polijetanja, Ben i Sarah će zajedno pokušati stići do Savannah stopiranjem čudaka u automobilu, vlakom itd.
Svakim kilometrom puta Ben je u većoj kušnji, a upoznali smo ga na momačkoj večeri kao odanog i pomalo dosadnog tipa. Prije puta Benov djed je u bolnici priznao unuku da je sanjao o drugim ženama i poručio mu “Nemoj se vezivati, i najjača ljubav blijedi, brak je zatvor”, usadivši bubu u njegovo uho.
Kad Sarahine zavodljive usne i oči budu krupno kadrirane, Ben je sve više izbezumljen i mogao bi lako postati nevjeran. Tim više što sa Sarah doživljava avanturu života i sile prirode, sudbinski, priječe mu put do vjenčanja, kao i splet okolnosti, tipa da se on i ona moraju pretvarati da su oženjeni, da završe u istoj motelskoj sobi i nađu se na pozornici striptiz kluba, odnosno da se mogu bolje upoznati i zaljubiti.
“Kemija ili iskra, nešto poput toga” osjeća se u zraku, ali opet Ben i Sarah, realno, nisu toliko kompatibilni na duže staze (“Sve stvari koje smatraš tako egzotičnim i uzbudljivim na meni su stvari zbog kojih ćeš me mrziti”, kaže ona). K tome, Ben istinski voli Bridget i dovoljno je da se opet vidi uživo s budućom suprugom kako bi to shvatio.
Hughes lijepo režira scenu njihova “ujedinjenja” na kaotičnom piru pod udarom uragana. Vrijeme staje kad se pogledi Bena i Bridget ponovno susretnu, a čarolija njegove zaljubljenosti u Sarah prestaje. Bridget je žena Benova života i on je ne želi izgubiti. Neki su (oprez: “spoiler”) grintali zbog kraja koji, kao, nije sretan jer Ben ne ostaje sa Sarah kako se očekivalo s obzirom da likove glume popularni Affleck i Bullock. Za ovako drukčiji “happily ever after”, više životan nego filmski, trebalo je hrabrosti.
Uparivanje Bena Afflecka i Sandre Bullock u romantičnoj komediji “Sile prirode” (“Forces Of Nature”, 1999.) činilo se kao pun pogodak. Affleck je bio u zvjezdanom usponu nakon uloga u filmovima “Natjerujući Amy”, “Dobri Will Hunting” i “Armagedon”, a Bullock je već bila zvijezda zahvaljujući uspješnicama “Brzina”, “Dok si spavao” i “Mreža”. Međutim, “Sile prirode” postale su umjereni hit kod publike u proljeće 1999., a kritika im nije bila naklonjena.
Okej, film redateljice Bronwen Hughes (“Mali veliki špijun”) teško se može postaviti uz najbolje romantične komedije iz plodnih devedesetih poput “Zgodne žena”, “Moj dečko se ženi”, “Bolje ne može”, “Ja u ljubav vjerujem”, “Zagrizi život”, “Četiri vjenčanja i sprovod”..., ali zaslužuje povoljniju reputaciju i idealan je za valentinovsko gledanje.
---
FILM: Forces Of Nature; romantična komedija; SAD, 1999. REŽIJA: Bronwen Hughes ULOGE: Sandra Bullock, Bem Affleck OCJENA: *** ½
---
“Forces Of Nature” je malko drukčiji primjerak žanra, romantično-komični “road movie”, svojevrsna rom-com inačica komedije “Planes, Trains & Automobiles” Bronweničina prezimenjaka Johna Hughesa. To je ujedno i film koji na nešto otvoreniji “indie” način želi nešto reći o braku i muško-ženskim odnosima (eho “Chasing Amy”), ima žanrovski subverzivan završetak i nekolicinu vrlo nadahnutih prizora zaslugom snimatelja Elliota Davisa (“Čekajući smrt u Denveru”, “Daleko od očiju”).
Na spomen “Sila prirode” ovom kritičaru uvijek prvo padne na pamet trenutak kad se nebo prolomi i iznjedri kapi kiše koje se pretvaraju u krupu dok Hughes sve to snima u predivnom “slow motionu” iz nebeske perspektive. Scena je “matrixovska” (zanimljivo, “Matrix” je imao premijeru desetak dana nakon “Forces Of Nature”) i zasigurno je inspirirala Mela Gibsona na onu kaplju kiše/božje suze u usporenom pokretu u “Pasiji”, a usjekla se u sjećanje tijekom gledanja filma u kinu negdje u vruće ljetno doba 1999., postigavši osvježavajući efekt.
Najviše zbog te scene “Sile prirode” djelovale su kao osvježenje u žanru (i još uvijek djeluju kao bolje od većine novijih rom-comova), ali ima tu još žanrovski dezodorirajućih momenata, unatoč određenoj formulaičnosti (suprotnosti se privlače itd). Primjerice, Bullock je u ulozi Sarah seksi žena slobodnog duha poput Melanie Griffith u “Čudesnoj djevojci”, a ne cura iz susjedstva, na stranu to što je sve samo ne tipična rom-com heroina kao razvedena od jednog muža s kojim ima dijete koje nije vidjela dvije godine i na putu da se razvede od drugog.
Sarah je titularna sila prirode, djevojka po kojoj je uragan u filmu mogao dobiti ime (zove se Amanda). Kad čujemo na vijestima “Amanda prikuplja snagu i sad je orkan druge kategorije”, spiker kao da govori o Sarah. Nije čudno da će Affleckov lik, Ben, “pasti” na nju kad se upoznaju spletom nesretnih okolnosti kao suputnici na letu.
---
---
Naime, Ben putuje na vlastito vjenčanje iz New Yorka u Savannah gdje treba uploviti u bračnu luku s Bridget (Maura Tierney), a baš tamo iz nekih svojih razloga putuje i Sarah. Nakon što avion doživi manju nesreću zbog udara ptica prilikom polijetanja, Ben i Sarah će zajedno pokušati stići do Savannah stopiranjem čudaka u automobilu, vlakom itd.
Svakim kilometrom puta Ben je u većoj kušnji, a upoznali smo ga na momačkoj večeri kao odanog i pomalo dosadnog tipa. Prije puta Benov djed je u bolnici priznao unuku da je sanjao o drugim ženama i poručio mu “Nemoj se vezivati, i najjača ljubav blijedi, brak je zatvor”, usadivši bubu u njegovo uho.
Kad Sarahine zavodljive usne i oči budu krupno kadrirane, Ben je sve više izbezumljen i mogao bi lako postati nevjeran. Tim više što sa Sarah doživljava avanturu života i sile prirode, sudbinski, priječe mu put do vjenčanja, kao i splet okolnosti, tipa da se on i ona moraju pretvarati da su oženjeni, da završe u istoj motelskoj sobi i nađu se na pozornici striptiz kluba, odnosno da se mogu bolje upoznati i zaljubiti.
“Kemija ili iskra, nešto poput toga” osjeća se u zraku, ali opet Ben i Sarah, realno, nisu toliko kompatibilni na duže staze (“Sve stvari koje smatraš tako egzotičnim i uzbudljivim na meni su stvari zbog kojih ćeš me mrziti”, kaže ona). K tome, Ben istinski voli Bridget i dovoljno je da se opet vidi uživo s budućom suprugom kako bi to shvatio.
Hughes lijepo režira scenu njihova “ujedinjenja” na kaotičnom piru pod udarom uragana. Vrijeme staje kad se pogledi Bena i Bridget ponovno susretnu, a čarolija njegove zaljubljenosti u Sarah prestaje. Bridget je žena Benova života i on je ne želi izgubiti. Neki su (oprez: “spoiler”) grintali zbog kraja koji, kao, nije sretan jer Ben ne ostaje sa Sarah kako se očekivalo s obzirom da likove glume popularni Affleck i Bullock. Za ovako drukčiji “happily ever after”, više životan nego filmski, trebalo je hrabrosti.
Uparivanje Bena Afflecka i Sandre Bullock u romantičnoj komediji “Sile prirode” (“Forces Of Nature”, 1999.) činilo se kao pun pogodak. Affleck je bio u zvjezdanom usponu nakon uloga u filmovima “Natjerujući Amy”, “Dobri Will Hunting” i “Armagedon”, a Bullock je već bila zvijezda zahvaljujući uspješnicama “Brzina”, “Dok si spavao” i “Mreža”. Međutim, “Sile prirode” postale su umjereni hit kod publike u proljeće 1999., a kritika im nije bila naklonjena.
Okej, film redateljice Bronwen Hughes (“Mali veliki špijun”) teško se može postaviti uz najbolje romantične komedije iz plodnih devedesetih poput “Zgodne žena”, “Moj dečko se ženi”, “Bolje ne može”, “Ja u ljubav vjerujem”, “Zagrizi život”, “Četiri vjenčanja i sprovod”..., ali zaslužuje povoljniju reputaciju i idealan je za valentinovsko gledanje.
FILM: Forces Of Nature; romantična komedija; SAD, 1999. REŽIJA: Bronwen Hughes ULOGE: Sandra Bullock, Bem Affleck OCJENA: *** ½
“Forces Of Nature” je malko drukčiji primjerak žanra, romantično-komični “road movie”, svojevrsna rom-com inačica komedije “Planes, Trains & Automobiles” Bronweničina prezimenjaka Johna Hughesa. To je ujedno i film koji na nešto otvoreniji “indie” način želi nešto reći o braku i muško-ženskim odnosima (eho “Chasing Amy”), ima žanrovski subverzivan završetak i nekolicinu vrlo nadahnutih prizora zaslugom snimatelja Elliota Davisa (“Čekajući smrt u Denveru”, “Daleko od očiju”).
Na spomen “Sila prirode” ovom kritičaru uvijek prvo padne na pamet trenutak kad se nebo prolomi i iznjedri kapi kiše koje se pretvaraju u krupu dok Hughes sve to snima u predivnom “slow motionu” iz nebeske perspektive. Scena je “matrixovska” (zanimljivo, “Matrix” je imao premijeru desetak dana nakon “Forces Of Nature”) i zasigurno je inspirirala Mela Gibsona na onu kaplju kiše/božje suze u usporenom pokretu u “Pasiji”, a usjekla se u sjećanje tijekom gledanja filma u kinu negdje u vruće ljetno doba 1999., postigavši osvježavajući efekt.
Najviše zbog te scene “Sile prirode” djelovale su kao osvježenje u žanru (i još uvijek djeluju kao bolje od većine novijih rom-comova), ali ima tu još žanrovski dezodorirajućih momenata, unatoč određenoj formulaičnosti (suprotnosti se privlače itd). Primjerice, Bullock je u ulozi Sarah seksi žena slobodnog duha poput Melanie Griffith u “Čudesnoj djevojci”, a ne cura iz susjedstva, na stranu to što je sve samo ne tipična rom-com heroina kao razvedena od jednog muža s kojim ima dijete koje nije vidjela dvije godine i na putu da se razvede od drugog.
Sarah je titularna sila prirode, djevojka po kojoj je uragan u filmu mogao dobiti ime (zove se Amanda). Kad čujemo na vijestima “Amanda prikuplja snagu i sad je orkan druge kategorije”, spiker kao da govori o Sarah. Nije čudno da će Affleckov lik, Ben, “pasti” na nju kad se upoznaju spletom nesretnih okolnosti kao suputnici na letu.
Naime, Ben putuje na vlastito vjenčanje iz New Yorka u Savannah gdje treba uploviti u bračnu luku s Bridget (Maura Tierney), a baš tamo iz nekih svojih razloga putuje i Sarah. Nakon što avion doživi manju nesreću zbog udara ptica prilikom polijetanja, Ben i Sarah će zajedno pokušati stići do Savannah stopiranjem čudaka u automobilu, vlakom itd.
Svakim kilometrom puta Ben je u većoj kušnji, a upoznali smo ga na momačkoj večeri kao odanog i pomalo dosadnog tipa. Prije puta Benov djed je u bolnici priznao unuku da je sanjao o drugim ženama i poručio mu “Nemoj se vezivati, i najjača ljubav blijedi, brak je zatvor”, usadivši bubu u njegovo uho.
Kad Sarahine zavodljive usne i oči budu krupno kadrirane, Ben je sve više izbezumljen i mogao bi lako postati nevjeran. Tim više što sa Sarah doživljava avanturu života i sile prirode, sudbinski, priječe mu put do vjenčanja, kao i splet okolnosti, tipa da se on i ona moraju pretvarati da su oženjeni, da završe u istoj motelskoj sobi i nađu se na pozornici striptiz kluba, odnosno da se mogu bolje upoznati i zaljubiti.
“Kemija ili iskra, nešto poput toga” osjeća se u zraku, ali opet Ben i Sarah, realno, nisu toliko kompatibilni na duže staze (“Sve stvari koje smatraš tako egzotičnim i uzbudljivim na meni su stvari zbog kojih ćeš me mrziti”, kaže ona). K tome, Ben istinski voli Bridget i dovoljno je da se opet vidi uživo s budućom suprugom kako bi to shvatio.
Hughes lijepo režira scenu njihova “ujedinjenja” na kaotičnom piru pod udarom uragana. Vrijeme staje kad se pogledi Bena i Bridget ponovno susretnu, a čarolija njegove zaljubljenosti u Sarah prestaje. Bridget je žena Benova života i on je ne želi izgubiti. Neki su (oprez: “spoiler”) grintali zbog kraja koji, kao, nije sretan jer Ben ne ostaje sa Sarah kako se očekivalo s obzirom da likove glume popularni Affleck i Bullock. Za ovako drukčiji “happily ever after”, više životan nego filmski, trebalo je hrabrosti.
