U samoj sredini Splitskog ljeta, 31. srpnja u Meštrovićevom kašteletu, održat će koncert Papandopulo kvartet u kojemu su okupljena četvorica vrhunskih hrvatskih saksofonista - Nikola Fabijanić, Gordan Tudor, Goran Jurković i Tomislav Žužak.
Koncert je nazvan "Tintamarre" prema kompoziciji Régis Campa koja je na programu, uz Šest krokija Borisa Papandopula, Scene Gordana Tudora, Quartettino Dubravka Detonija te Gershwinovu "Rapsodiju u plavom".
Od svog osnutka 2008. godine Papandopulo kvartet stvara vlastitu glazbenu priču na ostavštini jednog od najslavnijih hrvatskih skladatelja, Borisa Papandopula.
Nastupali su diljem Europe i SAD-a u - imali su više od od 300 nastupa - i gostovali je u nekim od najvažnijih svjetskih koncertnih dvorana poput Carnegie Halla u New Yorku i Berlinske filharmonije u Berlinu.
Dobitnici su brojnih nacionalnih i međunarodnih nagrada, a premijerno su izveli desetke novih djela koje su skladatelji posvetili upravo njima.
Gordana Tudora, profesora na splitskoj Umjetničkoj akademiji, solista, skladatelja i pedagoga te dobitnika niza nagrada (Nagrada Zagrebačke filharmonije PBZ-a, Rektorova nagrada, Nagrada Judita, Mare nostrum - Berlin, Grand Prix Lions Cluba, Nagrada Rudolf i Margita Matz Fond, Nagrada Slobodne Dalmacije i čak pet Porina) posebno smo pitali o dvjema kompozicijama: onoj po kojoj je koncert nazvan i njegovim Scenama.
- Regis Campo jedan je od najizvrsnijih izdanaka francuske postmoderne, a skladba Tintamarre (u prijevodu znači galama) savršeno odgovara našim ljetnim nastupima jer u njoj skladatelj istražuje odnos tišine i buke, a taj odnos je vrlo svojstven današnjem Mediteranu gdje tišinu možete pronaći još jedino u turistički najzabitijim mjestima.
Tintamarre Regis Campa sjajno se nadopunjuje sa skladbom kojom zaključujemo koncert, a to je slavna Rapsodija u plavom Georga Gershwina u izvanrednom aranžmanu Johana van den Lindena.
Gershwina smo odabrali jer je prošlo točno godinu od našeg nastupa u jednoj od najslavnijih dvorana svijeta, njujorkškom Carnegie Hallu, a moje Scene smo izvodili do sada preko tridest puta i više ih uopće ne smatram svojima, navodi Tudor.
Kvartet Papandopulo već dugo djeluje i promovira nova djela. Koliko se za takav sastav piše kod nas i u svijetu?
- Formacija kvarteta saksofona jedna je od omiljenijih komornih formacija posljednjih desetljeća, rijetki su skladatelji i u svijetu i kod nas propustili priliku pisati za taj sastav.
Od prvog dana mi u kvartetu potičemo suvremeno stvaralaštvo, tako do sad imamo preko 45 skladbi posvećenih nama, zaključno sa Quartettinom Dubravka Detonija, njegovim prvim kvartetom saksofona koji premijerno izvodimo u Splitu.
Opišite nam nam stil Papandopulo kvarteta. Izvedbe su popraćene superlativima i nagradama, a što je, po vašem sudu, za taj sastav baš karakteristično?
- Mi se prije svega iskreno volimo i poštujemo, siguran sam da smo jedni drugima i najveći uzori i najstroži kritičari i kad promislim, čini mi se da je naša glavna karakteristika čisti užitak zajedničkog sviranja.
Što se našeg cilja tiče, bilo da sviramo transkripcije starih majstora Bacha, Beethovena ili skladbe suvremenih skladatelja posvećene upravo nama, naš primarni cilj je što je moguće iskrenije pristupiti baš toj partituri. Pokušavamo održavati zanatski dio na toliko visokom nivou da ideje skladatelja ne dovodimo u pitanje - to nam je izuzetno važno - dakle, ne postaviti se iznad glazbe koju izvodimo nego biti njeni što vjerniji interpreti.
Saksofon, relativno mlad instrument gotovo je sinonim za jazz, čija je, opet, karakteristika određena sloboda u interpretaciji, improvizacija. Ima li improvizacije u vašim izvedbama ili ste "klasičnio" točni?
- Improvizacije ima kada skladatelji to traže od nas, a isto tako nastojimo biti klasično točni kad skladbe to traže.
Ono na što posebno obraćamo pažnju je da prilagodimo intereptaciju prostoru u kome sviramo jer saksofon, kao i svi puhački instrumenti nema svoju rezonantnu kutiju, njegov ton se formira u ambijentu u kome sviramo. Sukladno tome obožavamo prilagođavati tempa, dinamike, početke tonova, krajeve akorda i ostalo prostoru u kome nastupamo u tom trenutku - a to se može protumačiti kao određena sloboda u interpretaciji.