stdClass Object
(
[id] => 585308
[title] => Maja Maljković Zelalija: Preko Instagrama publici se doslovno nudimo na dlanu
[alias] => maja-maljkovic-zelalija-preko-instagrama-publici-se-doslovno-nudimo-na-dlanu
[catid] => 256
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Maja Maljković Zelalija prisutna je i, iako ne djeluje u prvom planu, važna osoba u trogirskoj kulturi, odnosno kreiranju njezine slike u javnosti.
Kao djelatnica Muzeja grada Trogira, ona izvješćuje medije i javnost o muzejskim projektima, a budući da je mlada, dinamična i zaljubljena u Trogir, kulturu i fotografiju, pokriva i druga područja promocije, pa i ono na društvenim mrežama. Iako s lakoćom i užitkom komunicira s javnošću, govoriti o sebi, priznaje, bilo joj je malo teže. Ali potreba da se predstavi rad na trogirskoj kulturi bio je jači od osobne diskrecije.
Na čemu radite u Muzeju grada Trogira?
- Radim kao suradnica za odnose s javnošću i promidžbu. Komuniciram s javnošću i medijima i trudim se to činiti na što zanimljiviji, kreativniji, jednostavniji i dostupniji način, bilo to riječju ili slikom, pismom ili govorom, fotografijom ili plakatom, online ili offline. Kao dio malog, ali vrijednog i poticajnog muzejskog tima na čelu s ravnateljicom dr. sc. Fani Celio Cega, kreiram sadržaj koji objavljujemo na dva muzejska bloga - jednom koji informira o događanjima u muzeju, aktivnostima i projektima koje provodi (muzejgradatrogira.blogspot.com) i drugom - trogirtimetravel.blogspot.com, koji u okviru istoimenog projekta "Trogir Time Travel" javnosti približava teme iz bogate trogirske povijesti, bila ona povijest umjetnosti, društva, svakodnevice... Sve to planiram, pripremam, odašiljem, prikupljam, analiziram i naposljetku arhiviram.
Zahvalna sam što istraživanjem, stvaranjem i komuniciranjem sadržaja imam priliku javnosti približiti teme iz trogirske kulture, povijesti i baštine, poticati znatiželju, istraživanje i učenje, kao i dijeljenje saznanja i sjećanja. Koristim riječi i slike kako bih informirala ili izazvala interes, potaknula aktivnost ili emociju, najčešće nostalgiju.
Iznimno me raduje kada me netko sretne i pita "jesi li vidila ovo/jesi li znala za ono..." ili kaže "u mojoj kući ti ima ovo, tamo ti piše ono /imam nekih starih slika, dat ću ti ih za onu vašu stranicu..." ili pak podijeli sadržaj objavljen na blogu ili Facebook stranici muzeja, odnosno "Trogir Time Travela".
Rad u Muzeju grada Trogira nije vam prvi ni jedini posao u trogirskoj kulturi. Ako se dobro sjećamo, bili ste uključeni i u stvaranje natječaja Priča se (p)o gradu?
- Na poziv ravnateljice, 2012. godine sam za Gradsku knjižnicu Trogir, u povodu obilježavanja 145 godina osnutka i djelovanja, osmislila projekt "Priča se (p)o gradu", točnije pokrenula natječaj za kratku priču, koji je te, prve godine, uključivao i natječaj za naslovnu fotografiju, i koji je rezultirao objavom zbirke priča u izdanju Gradske knjižnice Trogir. Iako više nisam u operativnom dijelu tog projekta, drago mi da se nastavio provoditi, da je nedavno objavljena četvrta zbirka i da je knjižnica nastavila tada započetu izdavačku djelatnost.
Fascinirana sam kreativnošću i maštovitošću autora koji su prihvatili izazov sudjelovanja u natječaju, koji pišu o Trogiru, smještaju radnje svojih priča u Trogir, istražuju njegovu sadašnjost, prošlost, ljude i mentalitet... I to sve tako magično spoje u kratku formu, što je od samog početka bio i ostao jedini uvjet sudjelovanja u natječaju.
Intenzivno se bavite fotografijom. Jeste li fotografkinja i po struci?
- Po struci sam magistra komunikologije i prvostupnica kroatologije, što se u poslu koji radim pokazalo kao sjajna kombinacija. Osim znanja i vještine u navedenim područjima, tijekom studija razvila se i ljubav prema fotografiji - nekako je prirodno došlo da osim riječju komuniciram i slikom. Kažu mi da "imam oko", da zapažam ono što većini promakne...
Moja su fotografska zapažanja bila izlagana na samostalnim izložbama u Pragu 2011. i u Trogiru 2016. Sudjelovala sam na skupnim izložbama u Splitu, Zagrebu, Sarajevu i Trogiru, gradu koji mi je - iako to zvuči pomalo izlizano - stalna inspiracija. Imala sam čast fotografirati rekonstrukcije dviju povijesnih fotografija, jedne iz 1903., druge iz 1908. godine - u povodu obilježavanja 190. obljetnice Narodne glazbe Trogir, odnosno 110. obljetnice DVD-a Trogir. S obzirom na to koliko je ljudi bilo uključeno u samu realizaciju,to mi je bio veliki izazov.
Tijekom 11 godina bavljenja fotografijom, niz mojih fotografija objavljen je u katalozima izložbi, monografijama, časopisima i novinama, jedna se našla i u hrvatskom izdanju kalendara National Geographic, no od svega toga najdraže mi je što sam preko fotografije upoznala niz zanimljivih ljudi te započela divna prijateljstva i suradnje.
S projektima ste aktivni na Instagramu. Koliko su važne društvene mreže za osobnu i institucionalnu komunikaciju?
- Danas, možda više nego ikad, vrijedi parafrazirano pravilo "ako nije online - nije se ni dogodilo". Vodeći se tom mišlju, ne možemo ne priznati da su društvene mreže danas nezaobilazne u osobnoj i u poslovnoj komunikaciji. Dobre priče i kvalitetan sadržaj uvijek nađu put do publike, što je danas, zahvaljujući upravo društvenim mrežama puno lakše, brže i dalje nego ikad prije.
Nažalost, lako se, brzo i daleko širi i nekvalitetan sadržaj, no o svakom od nas ovisi što će konzumirati, kao i što će dijeliti. Muzej grada Trogira odnedavno ima i Instagram račun @trogirmuseum - tako da i na taj, slikoviti način odgovara zahtjevima moderne publike, nudi joj se doslovno na dlanu i dolazi joj u posjet, naravno, nadajući se uzvraćanju posjeta stalnom postavu, povremenim izložbama ili događanjima. Budućnost će zasigurno donijeti nove trendove, nove društvene mreže, promjene u postojećima...
Muzeji će se, kao što to čine i danas, u skladu sa svojom misijom, vizijom i djelatnošću prilagoditi potrebama uvjetovanima načinom života modernog čovjeka. Izvan radnog vremena, koje kada su u pitanju društvene mreže nije gotovo nakon odlaska s posla, također sam aktivna na Instagramu - imam račun @majaimore na kojem objavljujem fotografije snimljene na moru, uz more i u moru. Sama ideja profila je prikazati more, mjesta uz more i (moj) život uz more. Svijetu donesem "bokun mora" gotovo svaki dan.
Maja Maljković Zelalija prisutna je i, iako ne djeluje u prvom planu, važna osoba u trogirskoj kulturi, odnosno kreiranju njezine slike u javnosti.
Kao djelatnica Muzeja grada Trogira, ona izvješćuje medije i javnost o muzejskim projektima, a budući da je mlada, dinamična i zaljubljena u Trogir, kulturu i fotografiju, pokriva i druga područja promocije, pa i ono na društvenim mrežama. Iako s lakoćom i užitkom komunicira s javnošću, govoriti o sebi, priznaje, bilo joj je malo teže. Ali potreba da se predstavi rad na trogirskoj kulturi bio je jači od osobne diskrecije.
Na čemu radite u Muzeju grada Trogira?
- Radim kao suradnica za odnose s javnošću i promidžbu. Komuniciram s javnošću i medijima i trudim se to činiti na što zanimljiviji, kreativniji, jednostavniji i dostupniji način, bilo to riječju ili slikom, pismom ili govorom, fotografijom ili plakatom, online ili offline. Kao dio malog, ali vrijednog i poticajnog muzejskog tima na čelu s ravnateljicom dr. sc. Fani Celio Cega, kreiram sadržaj koji objavljujemo na dva muzejska bloga - jednom koji informira o događanjima u muzeju, aktivnostima i projektima koje provodi (muzejgradatrogira.blogspot.com) i drugom - trogirtimetravel.blogspot.com, koji u okviru istoimenog projekta "Trogir Time Travel" javnosti približava teme iz bogate trogirske povijesti, bila ona povijest umjetnosti, društva, svakodnevice... Sve to planiram, pripremam, odašiljem, prikupljam, analiziram i naposljetku arhiviram.
Zahvalna sam što istraživanjem, stvaranjem i komuniciranjem sadržaja imam priliku javnosti približiti teme iz trogirske kulture, povijesti i baštine, poticati znatiželju, istraživanje i učenje, kao i dijeljenje saznanja i sjećanja. Koristim riječi i slike kako bih informirala ili izazvala interes, potaknula aktivnost ili emociju, najčešće nostalgiju.
Iznimno me raduje kada me netko sretne i pita "jesi li vidila ovo/jesi li znala za ono..." ili kaže "u mojoj kući ti ima ovo, tamo ti piše ono /imam nekih starih slika, dat ću ti ih za onu vašu stranicu..." ili pak podijeli sadržaj objavljen na blogu ili Facebook stranici muzeja, odnosno "Trogir Time Travela".
Rad u Muzeju grada Trogira nije vam prvi ni jedini posao u trogirskoj kulturi. Ako se dobro sjećamo, bili ste uključeni i u stvaranje natječaja Priča se (p)o gradu?
- Na poziv ravnateljice, 2012. godine sam za Gradsku knjižnicu Trogir, u povodu obilježavanja 145 godina osnutka i djelovanja, osmislila projekt "Priča se (p)o gradu", točnije pokrenula natječaj za kratku priču, koji je te, prve godine, uključivao i natječaj za naslovnu fotografiju, i koji je rezultirao objavom zbirke priča u izdanju Gradske knjižnice Trogir. Iako više nisam u operativnom dijelu tog projekta, drago mi da se nastavio provoditi, da je nedavno objavljena četvrta zbirka i da je knjižnica nastavila tada započetu izdavačku djelatnost.
Fascinirana sam kreativnošću i maštovitošću autora koji su prihvatili izazov sudjelovanja u natječaju, koji pišu o Trogiru, smještaju radnje svojih priča u Trogir, istražuju njegovu sadašnjost, prošlost, ljude i mentalitet... I to sve tako magično spoje u kratku formu, što je od samog početka bio i ostao jedini uvjet sudjelovanja u natječaju.
Intenzivno se bavite fotografijom. Jeste li fotografkinja i po struci?
- Po struci sam magistra komunikologije i prvostupnica kroatologije, što se u poslu koji radim pokazalo kao sjajna kombinacija. Osim znanja i vještine u navedenim područjima, tijekom studija razvila se i ljubav prema fotografiji - nekako je prirodno došlo da osim riječju komuniciram i slikom. Kažu mi da "imam oko", da zapažam ono što većini promakne...
Moja su fotografska zapažanja bila izlagana na samostalnim izložbama u Pragu 2011. i u Trogiru 2016. Sudjelovala sam na skupnim izložbama u Splitu, Zagrebu, Sarajevu i Trogiru, gradu koji mi je - iako to zvuči pomalo izlizano - stalna inspiracija. Imala sam čast fotografirati rekonstrukcije dviju povijesnih fotografija, jedne iz 1903., druge iz 1908. godine - u povodu obilježavanja 190. obljetnice Narodne glazbe Trogir, odnosno 110. obljetnice DVD-a Trogir. S obzirom na to koliko je ljudi bilo uključeno u samu realizaciju,to mi je bio veliki izazov.
Tijekom 11 godina bavljenja fotografijom, niz mojih fotografija objavljen je u katalozima izložbi, monografijama, časopisima i novinama, jedna se našla i u hrvatskom izdanju kalendara National Geographic, no od svega toga najdraže mi je što sam preko fotografije upoznala niz zanimljivih ljudi te započela divna prijateljstva i suradnje.
S projektima ste aktivni na Instagramu. Koliko su važne društvene mreže za osobnu i institucionalnu komunikaciju?
- Danas, možda više nego ikad, vrijedi parafrazirano pravilo "ako nije online - nije se ni dogodilo". Vodeći se tom mišlju, ne možemo ne priznati da su društvene mreže danas nezaobilazne u osobnoj i u poslovnoj komunikaciji. Dobre priče i kvalitetan sadržaj uvijek nađu put do publike, što je danas, zahvaljujući upravo društvenim mrežama puno lakše, brže i dalje nego ikad prije.
Nažalost, lako se, brzo i daleko širi i nekvalitetan sadržaj, no o svakom od nas ovisi što će konzumirati, kao i što će dijeliti. Muzej grada Trogira odnedavno ima i Instagram račun @trogirmuseum - tako da i na taj, slikoviti način odgovara zahtjevima moderne publike, nudi joj se doslovno na dlanu i dolazi joj u posjet, naravno, nadajući se uzvraćanju posjeta stalnom postavu, povremenim izložbama ili događanjima. Budućnost će zasigurno donijeti nove trendove, nove društvene mreže, promjene u postojećima...
Muzeji će se, kao što to čine i danas, u skladu sa svojom misijom, vizijom i djelatnošću prilagoditi potrebama uvjetovanima načinom života modernog čovjeka. Izvan radnog vremena, koje kada su u pitanju društvene mreže nije gotovo nakon odlaska s posla, također sam aktivna na Instagramu - imam račun @majaimore na kojem objavljujem fotografije snimljene na moru, uz more i u moru. Sama ideja profila je prikazati more, mjesta uz more i (moj) život uz more. Svijetu donesem "bokun mora" gotovo svaki dan.
Maja Maljković Zelalija prisutna je i, iako ne djeluje u prvom planu, važna osoba u trogirskoj kulturi, odnosno kreiranju njezine slike u javnosti.
Kao djelatnica Muzeja grada Trogira, ona izvješćuje medije i javnost o muzejskim projektima, a budući da je mlada, dinamična i zaljubljena u Trogir, kulturu i fotografiju, pokriva i druga područja promocije, pa i ono na društvenim mrežama. Iako s lakoćom i užitkom komunicira s javnošću, govoriti o sebi, priznaje, bilo joj je malo teže. Ali potreba da se predstavi rad na trogirskoj kulturi bio je jači od osobne diskrecije.
Na čemu radite u Muzeju grada Trogira?
- Radim kao suradnica za odnose s javnošću i promidžbu. Komuniciram s javnošću i medijima i trudim se to činiti na što zanimljiviji, kreativniji, jednostavniji i dostupni...