stdClass Object
(
[id] => 540633
[title] => Zašto je moj Ante Pavelić bez usta, a Tuđman okrenut zidu: istarski slikar uoči izložbe u Splitu progovorio o 'onome što se ne smije spominjati u Hrvatskoj'
[alias] => zasto-je-moj-ante-pavelic-bez-usta-a-tudman-okrenut-zidu-istarski-slikar-uoci-izlozbe-u-splitu-progovorio-o-39-onome-sto-se-ne-smije-spominjati-u-hrvatskoj-39
[catid] => 256
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
U Galeriji umjetnina otvorena je izložba radova Roberta Paulette pod nazivom "Apnea", a do 19. travnja Splićani će moći razgledati recentne Paulettine radove inspirirane moralnim dubiozama koje obilježavaju suvremeno hrvatsko društvo i politiku, te položajem umjetnika u takvom okruženju.
"Paulettino viđenje suvremenog hrvatskog društva satirom i ironijom održava umjetnikovu odbojnost prema uspostavljenim normama društvenog ponašanja i razmišljanja, te osjećaj nemoći da pridonese promjenama nabolje", zapisao je kustos izložbe Branko Franceschi, kao i to da je u svojem stvaralaštvu autor "kao nužni diskurs zadržao aktivistički i subverzivni naboj koji su neoavangardisti uveli kao jedini uistinu valjani razlog umjetničkog djelovanja".
Sam Pauletta u razgovoru će reći da je propitivanje i provokacija ono što ga stalno motivira. "Šamaranje društvenog neukusa".
Robert Pauletta (57) diplomirao je slikarstvo na ALU u Zagrebu u klasi prof. Ferdinanda Kulmera te je bio suradnik u ateljeu Ede Murtića. Jedan je od osnivača HDLU-a Pule, kasnije HDLU-a Istre, također je jedan od osnivača Škole primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli, pa voditelj Udruge "MMC Luka", a posljednjih desetak godina u statusu je samostalnog umjetnika. Izlagao je stotinjak puta u galerijama i muzejima Hrvatske i inozemstva.
Izvan tokova
Jedan od najcjenjenijih hrvatskih suvremenih slikara u Splitu izlagao je nekoliko puta na kolektivnim izložbama, no samostalno samo jednom, 1997. godine u Dioklecijanovim podrumima, predstavivši se ciklusom "Regnum Novum".
– Jedna od inspiracija za taj ciklus bile su epolete, oficirske kape i crveni mundiri koji su šetali Zagrebom u to vrijeme, tadašnji patvoreni državni kič. Prošlo je dosta vremena od te izložbe, Split mi je u mojoj izlagačkoj karijeri ostao nekako izvan tokova – kaže nam ovaj postkonceptualni umjetnik koji živi i radi u rodnoj Puli, za koju se ponekad – iz provincije Dalmacije gledano – čini da je "na kraj svijeta". Takav nekakav dojam je i sam stekao vozeći potpuno praznom cestom prema jugu kad je dolazio na izložbu.
Koliko je uopće upoznat sa splitskom likovnom suvremenom scenom?
– Sretna je okolnost bila otvaranje splitske Akademije likovnih umjetnosti, a kako sam 90-ih radio u Školi primijenjenih umjetnosti u Puli, zaista velik broj naših đaka dolazio je ovdje studirati. Naši bivši učenici ponijeli su lijepe uspomene sa studija, a pogonska snaga bio je jedan drugačiji izričaj koji se ovdje njegovao, što je mene osobno radovalo, pa su te veze podebljane. Kasnije, kad sam vodio Multimedijalni centar, bilo je dosta ljudi iz Splita koji su izlagali kod nas. Tako da mi ovdašnja scena nije nepoznata – kaže pulski umjetnik.
Zašto ste splitsku izložbu nazvali "Apnea"?
– Bio je to naslov jednog ciklusa koji smo gospodin Franceschi, kao kustos izložbe, i ja planirali ovdje napraviti, a bila je riječ o instalacijama, mobilnim, kinetičkim skulpturama. O objektima koji su uzaludni, samoranjivi, i sami sebi nanose bol. Početna ideja bila je "kako objekt, dakle nešto što nije subjekt, može doživljavati bol?". To je kasnije evoluiralo i dovelo do ove izložbe koja na neki način konotira tu bol, intimnost, suodnos između autora, mene kao subjekta i vanjskog svijeta. U ovom trenutku "apnea" bi mogla značiti nemogućnost slobodnog, strastvenog, punog životnog disanja. Takvo je disanje onemogućeno cijelim nizom izvanjskih stvari koje svatko od nas zasigurno dijeli u Hrvatskoj.
Svi izloženi radovi nastali su ove godine, osim "Portreta umjetnika razbijenog nosa", zapravo vašeg autoportreta. Kustos izložbe podvlači da "iako je (po)nos slomljen i diše se teško, brada je ipak nepokolebljivo podignuta, pa će svoju slobodnomisleću navigaciju hrvatskom zbiljom Pauletta voditi lakom rukom držeći se kursa detekcije njene 'socijalne apneje', sazdane od pošasti revanšizma, arogancije, korupcije, svekolike moralne bijede i kolektivnih frustracija". Što vi kažete?
– Taj je portret jedini rad ovdje koji je osam godina star, svojevremeno ga je Franceschi koristio za druge izložbe kako bi dokumentirao odnos umjetnika spram sebe i spram okoline. Vjerujem da ga je ovdje htio koristiti u jednom drugom kontekstu, autobiografskom, jer izložba je fakat autobiografska. Ona dokumentira određene moje evaluacije u odnosu na društveni, politički okoliš. Meni je možda malo prepatetičan, sada ne doživljavam da sam osoba razbijena nosa, ali onda kad sam to radio, možda sam i bio.
Vi ste se u svojim radovima pojavljivali i kao mrtav umjetnik, u klečećem položaju dok molite, s pilulom u ruci, a bez glave, kako slikate samoga sebe…
– Bio je to jedan ciklus radova od četiri, pet godina, tada sam htio napraviti neki mali "skerco", dakle šalu, autoironiju, gdje sam sebe kao umjetnika i društveno biće tretirao kao posljedicu tog istog društvenog bića. Ono što se meni događalo kao umjetniku, događa se i društvu u kojem ja živim. U tom kontekstu pojavljivao se umjetnik razbijenog nosa, umjetnik s maskom na glavi, umjetnik infašan, poput mumije, mrtav umjetnik, umjetnik u gladi – njih je, koji se referiraju na Kafku, bio cijeli jedan niz, s bolnim grčem od gladi na licu.
Kakve je reakcije izazvao vaš ciklus "Velikani", u kojem ste portretirali osobe poput Staljina, Franca, Maoa, Mussolinija, Tita, Hitlera?
– Igrom slučaja, nekoliko godina bio sam u samoizolaciji, puno sam više radio nego izlagao. A i kad sam izlagao, to nije bilo na neki vidljiviji način, tako da ima puno toga što je u mojem radu neotkriveno, objavljeno samo preko društvenih mreža, weba, na mojim stranicama. Nije, dakle, prošlo kroz filter galerija, kustosa, kritičara, javnosti, da bi to moglo dobiti jednu specifičniju težinu. Velikani su najčešće bile slike, ulja, dimenzija metar puta metar, uniformne, i dosta često sam upotrebljavao one plastične stolnjake što su ljeti na terasama i u kućama naših nona. Onda su imale neki cvjetni aranžman, neku floru na sebi, nemam pojma, pa sam ih ja oslikavao Staljinom, Titom ili Hitlerom. Nešto tako mirakulozno veliko, idolatrijsko na stolnjaku moje none dobivalo je neku sasvim drugačiju konotaciju.
Da se vratimo izloženom u Splitu: po diptihu "Crveni patuljak & Crna rupa" bila je naslovljena prethodna, zagrebačka izložba. O čemu ste razmišljali dok je nastajao?
'Zalažem se i vjerujem u otvoreno društvo. Dakle, što manje pod tepih, što više prema van, to je manje problema'
– Objektivno je riječ o dvije monokromne apstraktne slike i ničem više. Netko će gledajući ih prepoznati "veliku Srbiju" ili "veliku Hrvatsku", netko svoje snove, netko povijesnu činjenicu ili nešto treće. Mene je zanimalo kako će ljudi reagirati na osnovi toga što prepoznaju pa će im to biti simpatično ili antipatično. Netko će u tome vidjeti provokaciju, netko će slegnuti ramenima. Uvijek me je zanimalo kako mi ljudi percipiramo svijet oko sebe, kako na osnovi te percepcije i reagiramo. Budemo srditi, ispunjeni, nježni, glasni, što god, a u principu riječ je o nečem sasvim neutralnom, možda i beznačajnom.
Cijelu izložbu započeo sam pod radnim naslovom "Totem i tabu", po knjizi S. Freuda, kojom započinje psihoanaliza kao znanost. Htio sam tretirati te društvene toteme i tabue, kojih u Hrvatskoj ima sve više i više. Poslije se naziv izložbe promijenio igrom slučaja, kad me je moje društvo zvalo navečer da im se pridružim u restoranu. Kako me nije bilo volja, poslao sam im fotografiju rada koji sam crtao, crnu mrlju na plavoj podlozi, koju možemo prepoznati kao "veliku Srbiju", a na WhatsAppu je došao odgovor: "O moj bože šta je to? Crna rupa?" Tako je nastao "Crveni patuljak/Crna rupa". Riječ je, dakle, o prodoru, ukazu, određene kauzalnosti u ustoličenu rutinu. Nešto poput spontanog kruljenja crijeva za princezinom trpezom, ili nesmotrenog prdca na akademskoj inauguraciji.
Kad je riječ o tabuima, o njima govori rad "Ono što se (ne) smije"? Što, dakle, nije uputno spominjati u Hrvatskoj?
– Ne smije se puno toga reći da se ne bude krivo shvaćen. A zapravo, kad se lišavamo humora u ime nečega što je "veće", što nas nadilazi, ostajemo bez onog elementarnog, osnovnog, ljudskog. Zalažem se i vjerujem u otvoreno društvo. Dakle, što manje pod tepih, što više prema van, to je manje problema. Bez obzira na to o čemu se radi, o politici ili onim sasvim drugim problemima među ljudima, kao što je bolest, devijacija, otklon, seks, droga, što god. Moj rad problematizira najčešće teme i likove iz medija, poput "U ime obitelji", "ubij Srbina!", HAZU, ljubav prema Hrvatskoj, odnos prema ćiriličnom pismu, intelektualnom naslijeđu, pa kako se zove onaj... Nino? Ra, Ra, Ra…?
Raspudić?
– Raspudić. On me, na primjer, fascinira pa sam ga imenovao, pa Slavena Leticu, Praljka. Pa tu je odnos prema ratu, vojsci, HV-u, HVO-u, tko će kome plaćati penzije, gdje je tko ratovao, stalno se nešto tu melje… Tu nema smijeha, tu je sve zaozbiljno. I tu smo svi neprijatelji.
Rad "Crveni patuljak" pred vratima HAZU predstavlja, evidentno, nedosanjan umjetnikov san da uđe u članstvo te ugledne institucije?
– Da, ovo je najiskreniji rad koji sam napravio u životu, a i najdoslovniji – mali crveni patuljak moli pred vratima velikog HAZU da bude primljen! To je moja velika želja. Uputio sam im i službeno pismo, a odgovor ozbiljnih ljudi na moj zahtjev glasio je da "mnogi čekaju pred vratima HAZU", kao i da "ne čekaju samo patuljci".
Za "Portret Franje T.", okrenut prema zidu, moglo bi se nagađati da ste fascinirani prvim hrvatskim predsjednikom. Na koji način?
Franjo T. mi je oduvijek, barem u portretnom smislu, bio vraški interesantan tip
– Apsolutno da. Ja sam jedan od rijetkih preostalih, pasatistički umjetnik, slikar, znam raditi portrete, mada to više nikome nije interesantno. Sada svi imamo mobitele u džepu i malo više radimo selfiće, a ja onako staromodno znam slikati moju obitelj, moje prijatelje, znance, i napravio sam jako puno portreta. Jedna od mojih želja je bila portretirati neku zaista bitnu, značajnu povijesnu osobu, a Franjo T. nesumnjivo je bio jedan od takvih likova. Franjo T. mi je oduvijek, barem u portretnom smislu, bio vraški interesantan tip. Fenomenološki atraktivna, karakterna glava s licem grabljivice, barem meni, istaknutog nosa, čvrstih i odlučnih, rekao bih zapovjednih usta, te pomalo nedokučivog miopijskog pogleda – ah te Zbiljnosti, ah ta Bespuća – u meni je budila strastvene slikarske apetite. I ja bih se dostojno pokazao i časno se dokazao, u to nema sumnje.
E, da se samo ta prilika ukazala, bio bih njegov Jakac! A on bi me, Franjo T., u to sam siguran, zadovoljan mojim radom, onako očinski potapšao po ramenu i pritom mi ovlaš na uho udijelio kakvu mudrost ili pravovaljani savjet. Jasno, to, nažalost, nije uspjelo, ostao sam frustriran. Portret koji sam započeo okrenuo sam naopako zidu, nikad ga nisam dovršio. Možda se tome jednom i vratim, iako nemam običaj. No, ne prikazujući ga, govorim koliko je on sveprisutan, koliko je drugačiji, osoben.
Može li se ta nerealizirana želja kompenzirati portretiranjem aktualne predsjednice, gospođe Grabar-Kitarović?
– S plavom patuljčicom? Nije mi toliko inspirativna u portretnom smislu. Ako bi ona iskazala želju, moglo bi se razgovarati.
Tko je Ante P. na jednom od radova, za one koji ga ne prepoznaju?
– Ja dolazim iz Istre. Dobar dio povijesti dijelimo i s drugim Hrvatima, a jedan dio ne. Ovaj dio nas je zaobišao, na svu sreću, ali čujem svako malo da je aktualan. Priča tipa "je li se svirala violina u koncentracijskom logoru", da je on bio ovakav, onakav, mi bismo ga opet, pa gdje je živio, jel umro… Ante, Ante, Ante, Ante. Pa sam našao jednu izvanrednu fotografiju i po njoj sam ga naslikao u ognjenim, žarkim, jakim, upečatljivim bojama. Nema usta, no on govori sam za sebe, za one koji znaju slušati.
Imate li izlagačkih planova? Koja vam je trenutno preokupacija?
– Ova izložba izazvala je pozornost u Zagrebu, pa sam je nakon Splita odlučio i na jesen preseliti još u Pulu. A sada radim kućice za ptice koje će biti postavljene u jednom kampu, to mi je super. Otkrio sam koje ptice žive u mojem kraju, kako se zovu, kakva im buža treba da uđu u kućicu, čime se hrane, kako se gnijezde… Super. A lijepe su za vidjeti. Estetika i ekologija.
Dobar dio povijesti dijelimo i s drugim Hrvatima, a jedan dio ne. Ovaj dio nas je zaobišao, na svu sreću, ali čujem svako malo da je aktualan
Slutnja tržišta
– Postoji li tržište suvremene umjetnosti u Hrvatskoj?
– U Hrvatskoj se nikada nije razvilo tržište, iako je u nekoliko navrata postojalo nešto što smo mogli zvati intencijom ili slutnjom tržišta. Ta činjenica da ne postoji tržište umjetnina uopće, pa tako ni suvremene umjetnosti, jako puno govori. Za nas koji danas živimo u nekakvoj liberalnoj postekonomiji, to je jedan od ključnih problema, puno veći nego ideološki problemi koji nam se nameću. Bio sam nedavno u Milanu, na izložbi Fride Kahlo. Na ulazu na izložbu koja traje tri mjeseca pisalo je da ju je pogledalo više od milijun posjetitelja. Dakle, to garantira veliki protok interesa, novaca, uloga – kultura postaje jedan veliki zamašnjak kapitalizmu, ona vrti lovu. Gledao sam intervju s gospođom Versace, ona kaže da je moda, na primjer, četvrta grana privrede u Italiji. U New Yorku je umjetnost druga grana, odmah nakon nekretnina. I to je možda ono što bi Hrvatskoj otvorilo vrata, učinilo je suvremenom zemljom, europskom zemljom, puno više nego sve te rasprave o ideologiji. Valjalo bi o tome povesti računa.
Mržnja, a ne ljubav
– S obzirom na to da ste fokusirani na aktualnu politiku, a nas u Splitu neće zaobići prosvjed protiv Istanbulske konvencije kao što vas Istrane hoće – kako se kao umjetnik nosite s ovakvim društvenim događajima?
– Moji roditelji, bake i djedovi, redovito su odlazili u crkvu, ali ja nikad zbog toga nisam bio u sukobu, da bi to moralo biti u opreci s mojim liberalnim duhom. Iza svega ovoga stoji mržnja, a ne ljubav spram bližnjega. Oni bi voljeli urediti svijet na svoj način, ali ja nikako ne bih želio živjeti u tom svijetu, niti bih da moje dijete živi.
[video] =>
[gallery] =>
[extra_fields] => Array
(
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => Umjetnik razbijenog nosa
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[extra_fields_search] => *
[created] => 2018-04-10 18:19:48
[created_by] => 3139
[created_by_alias] =>
[checked_out] => 0
[checked_out_time] => 0000-00-00 00:00:00
[modified] => 2018-04-10 18:35:11
[modified_by] => 0
[publish_up] => 2018-04-10 18:19:00
[publish_down] => 0000-00-00 00:00:00
[trash] => 0
[access] => 1
[ordering] => 0
[featured] => 0
[featured_ordering] => 0
[image_caption] =>
[image_credits] =>
[video_caption] =>
[video_credits] =>
[hits] => 4196
[params] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
[enable_css] => 1
[jQueryHandling] => 1.8remote
[backendJQueryHandling] => remote
[userName] => 1
[userImage] => 1
[userDescription] => 1
[userURL] => 1
[userEmail] => 0
[userFeedLink] => 1
[userFeedIcon] => 1
[userItemCount] => 30
[userItemTitle] => 1
[userItemTitleLinked] => 1
[userItemDateCreated] => 1
[userItemImage] => 1
[userItemIntroText] => 1
[userItemCategory] => 1
[userItemTags] => 1
[userItemCommentsAnchor] => 1
[userItemReadMore] => 1
[userItemOCMPlugins] => 1
[authorsListLimit] => 61
[tagItemCount] => 61
[tagItemTitle] => 1
[tagItemTitleLinked] => 1
[tagItemDateCreated] => 1
[tagItemImage] => 1
[tagItemIntroText] => 1
[tagItemCategory] => 1
[tagItemReadMore] => 1
[tagItemExtraFields] => 1
[tagOrdering] =>
[tagFeedLink] => 1
[tagFeedIcon] => 1
[genericItemCount] => 61
[genericItemTitle] => 1
[genericItemTitleLinked] => 1
[genericItemDateCreated] => 1
[genericItemImage] => 1
[genericItemIntroText] => 1
[genericItemCategory] => 1
[genericItemReadMore] => 1
[genericItemExtraFields] => 1
[genericFeedLink] => 1
[genericFeedIcon] => 1
[instantArticlesLimit] => 100
[instantArticlesExtraField] => 87
[instantArticlesExtraFieldON] => 2
[instantArticlesCategoriesChildren] => 0
[instantArticlesTitle] =>
[instantArticlesDescription] =>
[mainTagCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 396
[2] => 383
[3] => 424
[4] => 250
[5] => 251
[6] => 452
[7] => 252
[8] => 477
[9] => 253
[10] => 254
[11] => 255
[12] => 483
[13] => 256
[14] => 300
[15] => 257
[16] => 258
[17] => 260
)
[relatedItemsCategoriesChildren] => 1
[mobileJsonCustomHomepage] => 0
[mobileJsonQuoteModule] => 0
[mobileJsonWeatherModule] => 0
[mobileJsonLimit] =>
[mobileJsonObituary] => 0
[mobileApi2Enabled] => 1
[mobileApi2UserAgent] => OCM Mobile Articles
[mobileApi2ImagePrefix] => h
[mobileApi2ImageSuffix] => 1280
[mobileApi2DefaultAuthorImage] => /images/jpgs/user_face.jpg
[mobileApi2TagLimit] => 50
[mobileApi2TagOrdering] => publishUp
[mobileApi2TagCategories] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategories0] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 101
[mobileApi2TagExcludeCategories] => Array
(
[0] => 318
[1] => 323
[2] => 301
[3] => 406
[4] => 417
)
)
[mobileApi2TagCategories1] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 328
)
[mobileApi2TagCategories2] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 329
)
[mobileApi2TagCategories3] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 327
)
[mobileApi2TagCategories4] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 478
)
[mobileApi2TagCategories5] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 494
)
)
[mobileApi2TagsSearchLimit] => 200
[mainFeedCategories] => Array
(
[0] => 240
)
[feedLimit] => 50
[mostPopularFeedLimit] => 20
[feedItemImage] => 0
[feedImgSize] => S
[feedItemIntroText] => 0
[feedTextWordLimit] =>
[feedItemFullText] => 1
[feedTextCharacterLimit] => 300
[feedItemSubtitle] => 1
[feedItemAuthor] => 0
[feedTtl] => 60
[feedDescription] => RSS feeds for Slobodna Dalmacija
[feedItemTags] => 0
[feedItemVideo] => 0
[feedItemGallery] => 0
[feedItemAttachments] => 0
[feedBogusEmail] =>
[feedTopModules] => Array
(
[0] => 105
)
[feedTopFbExcludeCategories] => Array
(
[0] => 243
[1] => 353
[2] => 333
)
[introTextCleanup] => 0
[introTextCleanupExcludeTags] =>
[introTextCleanupTagAttr] =>
[fullTextCleanup] => 0
[fullTextCleanupExcludeTags] =>
[fullTextCleanupTagAttr] =>
[xssFiltering] => 0
[linkPopupWidth] => 900
[linkPopupHeight] => 600
[imagesQuality] => 100
[itemImageXS] => 100
[itemImageS] => 200
[itemImageM] => 400
[itemImageL] => 600
[itemImageXL] => 900
[itemImageGeneric] => 300
[catImageWidth] => 100
[catImageDefault] => 1
[userImageWidth] => 100
[userImageDefault] => 1
[commenterImgWidth] => 48
[onlineImageEditor] => sumopaint
[imageTimestamp] => 0
[imageMemoryLimit] =>
[socialButtonCode] =>
[twitterUsername] =>
[facebookMetatags] => 1
[facebookImage] => Medium
[comments] => 1
[commentsOrdering] => DESC
[commentsLimit] => 10
[commentsFormPosition] => below
[commentsPublishing] => 0
[commentsReporting] => 2
[commentsReportRecipient] =>
[inlineCommentsModeration] => 0
[gravatar] => 1
[antispam] => 0
[recaptchaForRegistered] => 1
[akismetForRegistered] => 1
[commentsFormNotes] => 1
[commentsFormNotesText] =>
[frontendEditing] => 1
[showImageTab] => 1
[showImageGalleryTab] => 1
[showVideoTab] => 1
[showExtraFieldsTab] => 1
[showAttachmentsTab] => 1
[showOCMPlugins] => 1
[sideBarDisplayFrontend] => 0
[staticURL] => https://static.slobodnadalmacija.hr
[siteURL] => https://slobodnadalmacija.hr
[sseHost] => sse.slobodnadalmacija.hr
[lockingArticlesCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 424
[2] => 250
[3] => 251
[4] => 452
[5] => 252
[6] => 477
[7] => 253
[8] => 254
[9] => 255
[10] => 483
[11] => 256
[12] => 257
[13] => 258
[14] => 260
)
[lockingArticlesUnit] => YEAR
[lockingArticlesQuantity] => 1
[photoGalleryExtraField] => 63
[photoGalleryExtraFieldON] => 2
[videoGalleryExtraField] => 67
[videoGalleryExtraFieldON] => 2
[tickerModules] => Array
(
[0] => 408
[1] => 409
)
[gaEmail] =>
[mergeEditors] => 1
[sideBarDisplay] => 1
[attachmentsFolder] =>
[hideImportButton] => 0
[googleSearch] => 0
[googleSearchContainer] => ocmGoogleSearchContainer
[OCMUserProfile] => 1
[OCMUserGroup] => 4
[redirect] => 101
[adminSearch] => simple
[cookieDomain] =>
[gatherStatistics] => 1
[article_preview_ocm_category_id] =>
[taggingSystem] => 1
[lockTags] => 0
[showTagFilter] => 0
[ocmTagNorm] => 0
[ocmTagNormCase] => lower
[ocmTagNormAdditionalReplacements] =>
[recaptcha_public_key] => marko_margeta
[recaptcha_private_key] => zoey2013
[recaptcha_theme] => clean
[recaptchaV2] => 1
[recaptchaOnRegistration] => 0
[akismetApiKey] =>
[stopForumSpam] => 0
[stopForumSpamApiKey] =>
[showItemsCounterAdmin] => 1
[showChildCatItems] => 1
[disableCompactOrdering] => 0
[metaDescLimit] => 150
[enforceSEFReplacements] => 0
[SEFReplacements] => À|A, Á|A, Â|A, Ã|A, Ä|A, Å|A, à|a, á|a, â|a, ã|a, ä|a, å|a, Ā|A, ā|a, Ă|A, ă|a, Ą|A, ą|a, Ç|C, ç|c, Ć|C, ć|c, Ĉ|C, ĉ|c, Ċ|C, ċ|c, Č|C, č|c, Ð|D, ð|d, Ď|D, ď|d, Đ|D, đ|d, È|E, É|E, Ê|E, Ë|E, è|e, é|e, ê|e, ë|e, Ē|E, ē|e, Ĕ|E, ĕ|e, Ė|E, ė|e, Ę|E, ę|e, Ě|E, ě|e, Ĝ|G, ĝ|g, Ğ|G, ğ|g, Ġ|G, ġ|g, Ģ|G, ģ|g, Ĥ|H, ĥ|h, Ħ|H, ħ|h, Ì|I, Í|I, Î|I, Ï|I, ì|i, í|i, î|i, ï|i, Ĩ|I, ĩ|i, Ī|I, ī|i, Ĭ|I, ĭ|i, Į|I, į|i, İ|I, ı|i, Ĵ|J, ĵ|j, Ķ|K, ķ|k, ĸ|k, Ĺ|L, ĺ|l, Ļ|L, ļ|l, Ľ|L, ľ|l, Ŀ|L, ŀ|l, Ł|L, ł|l, Ñ|N, ñ|n, Ń|N, ń|n, Ņ|N, ņ|n, Ň|N, ň|n, ʼn|n, Ŋ|N, ŋ|n, Ò|O, Ó|O, Ô|O, Õ|O, Ö|O, Ø|O, ò|o, ó|o, ô|o, õ|o, ö|o, ø|o, Ō|O, ō|o, Ŏ|O, ŏ|o, Ő|O, ő|o, Ŕ|R, ŕ|r, Ŗ|R, ŗ|r, Ř|R, ř|r, Ś|S, ś|s, Ŝ|S, ŝ|s, Ş|S, ş|s, Š|S, š|s, ſ|s, Ţ|T, ţ|t, Ť|T, ť|t, Ŧ|T, ŧ|t, Ù|U, Ú|U, Û|U, Ü|U, ù|u, ú|u, û|u, ü|u, Ũ|U, ũ|u, Ū|U, ū|u, Ŭ|U, ŭ|u, Ů|U, ů|u, Ű|U, ű|u, Ų|U, ų|u, Ŵ|W, ŵ|w, Ý|Y, ý|y, ÿ|y, Ŷ|Y, ŷ|y, Ÿ|Y, Ź|Z, ź|z, Ż|Z, ż|z, Ž|Z, ž|z, α|a, β|b, γ|g, δ|d, ε|e, ζ|z, η|h, θ|th, ι|i, κ|k, λ|l, μ|m, ν|n, ξ|x, ο|o, π|p, ρ|r, σ|s, τ|t, υ|y, φ|f, χ|ch, ψ|ps, ω|w, Α|A, Β|B, Γ|G, Δ|D, Ε|E, Ζ|Z, Η|H, Θ|Th, Ι|I, Κ|K, Λ|L, Μ|M, Ξ|X, Ο|O, Π|P, Ρ|R, Σ|S, Τ|T, Υ|Y, Φ|F, Χ|Ch, Ψ|Ps, Ω|W, ά|a, έ|e, ή|h, ί|i, ό|o, ύ|y, ώ|w, Ά|A, Έ|E, Ή|H, Ί|I, Ό|O, Ύ|Y, Ώ|W, ϊ|i, ΐ|i, ϋ|y, ς|s, А|A, Ӑ|A, Ӓ|A, Ә|E, Ӛ|E, Ӕ|E, Б|B, В|V, Г|G, Ґ|G, Ѓ|G, Ғ|G, Ӷ|G, y|Y, Д|D, Е|E, Ѐ|E, Ё|YO, Ӗ|E, Ҽ|E, Ҿ|E, Є|YE, Ж|ZH, Ӂ|DZH, Җ|ZH, Ӝ|DZH, З|Z, Ҙ|Z, Ӟ|DZ, Ӡ|DZ, Ѕ|DZ, И|I, Ѝ|I, Ӥ|I, Ӣ|I, І|I, Ї|JI, Ӏ|I, Й|Y, Ҋ|Y, Ј|J, К|K, Қ|Q, Ҟ|Q, Ҡ|K, Ӄ|Q, Ҝ|K, Л|L, Ӆ|L, Љ|L, М|M, Ӎ|M, Н|N, Ӊ|N, Ң|N, Ӈ|N, Ҥ|N, Њ|N, О|O, Ӧ|O, Ө|O, Ӫ|O, Ҩ|O, П|P, Ҧ|PF, Р|P, Ҏ|P, С|S, Ҫ|S, Т|T, Ҭ|TH, Ћ|T, Ќ|K, У|U, Ў|U, Ӳ|U, Ӱ|U, Ӯ|U, Ү|U, Ұ|U, Ф|F, Х|H, Ҳ|H, Һ|H, Ц|TS, Ҵ|TS, Ч|CH, Ӵ|CH, Ҷ|CH, Ӌ|CH, Ҹ|CH, Џ|DZ, Ш|SH, Щ|SHT, Ъ|A, Ы|Y, Ӹ|Y, Ь|Y, Ҍ|Y, Э|E, Ӭ|E, Ю|YU, Я|YA, а|a, ӑ|a, ӓ|a, ә|e, ӛ|e, ӕ|e, б|b, в|v, г|g, ґ|g, ѓ|g, ғ|g, ӷ|g, y|y, д|d, е|e, ѐ|e, ё|yo, ӗ|e, ҽ|e, ҿ|e, є|ye, ж|zh, ӂ|dzh, җ|zh, ӝ|dzh, з|z, ҙ|z, ӟ|dz, ӡ|dz, ѕ|dz, и|i, ѝ|i, ӥ|i, ӣ|i, і|i, ї|ji, Ӏ|i, й|y, ҋ|y, ј|j, к|k, қ|q, ҟ|q, ҡ|k, ӄ|q, ҝ|k, л|l, ӆ|l, љ|l, м|m, ӎ|m, н|n, ӊ|n, ң|n, ӈ|n, ҥ|n, њ|n, о|o, ӧ|o, ө|o, ӫ|o, ҩ|o, п|p, ҧ|pf, р|p, ҏ|p, с|s, ҫ|s, т|t, ҭ|th, ћ|t, ќ|k, у|u, ў|u, ӳ|u, ӱ|u, ӯ|u, ү|u, ұ|u, ф|f, х|h, ҳ|h, һ|h, ц|ts, ҵ|ts, ч|ch, ӵ|ch, ҷ|ch, ӌ|ch, ҹ|ch, џ|dz, ш|sh, щ|sht, ъ|a, ы|y, ӹ|y, ь|y, ҍ|y, э|e, ӭ|e, ю|yu, я|ya
[ocmSef] => 0
[ocmSefLabelCat] => content
[ocmSefLabelTag] => tag
[ocmSefLabelUser] => author
[ocmSefLabelSearch] => search
[ocmSefLabelDate] => date
[ocmSefLabelItem] => 0
[ocmSefLabelItemCustomPrefix] =>
[ocmSefInsertItemId] => 1
[ocmSefItemIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseItemTitleAlias] => 1
[ocmSefInsertCatId] => 1
[ocmSefCatIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseCatTitleAlias] => 1
[show_page_heading] => 0
[categories] => Array
(
[0] => 256
)
[exclude_from_group_by_subcategories] => 0
[menu-anchor_css] => nav__link nav__link--kultura
[menu_text] => 1
[menu_show] => 1
[menu-meta_description] => Najnovije vijesti iz kulture.
[menu-meta_keywords] => vijesti, zanimljivosti, film, tv, književnosti, glazba, kazalište, slikarstvo, arhitektura
[secure] => 0
[page_title] => Kultura
[page_description] => SiteMeta Description
[page_rights] =>
[robots] =>
[inheritFrom] => 0
[num_leading_items] => 2
[num_leading_columns] => 1
[leadingImgSize] => Large
[num_primary_items] => 4
[num_primary_columns] => 2
[primaryImgSize] => Medium
[num_secondary_items] => 4
[num_secondary_columns] => 1
[secondaryImgSize] => Small
[num_links] => 4
[num_links_columns] => 1
[linksImgSize] => XSmall
[catCatalogMode] => 0
[catFeaturedItems] => 1
[catOrdering] => publishUp
[catPagination] => 2
[catPaginationResults] => 1
[catTitle] => 1
[catTitleItemCounter] => 1
[catDescription] => 1
[catImage] => 1
[catFeedLink] => 0
[catFeedIcon] => 0
[subCategories] => 1
[subCatColumns] => 2
[subCatTitle] => 1
[subCatTitleItemCounter] => 1
[subCatDescription] => 1
[subCatImage] => 1
[catItemTitle] => 1
[catItemTitleLinked] => 1
[catItemFeaturedNotice] => 0
[catItemAuthor] => 1
[catItemDateCreated] => 1
[catItemRating] => 0
[catItemImage] => 1
[catItemIntroText] => 1
[catItemExtraFields] => 0
[catItemHits] => 0
[catItemCategory] => 1
[catItemTags] => 1
[catItemAttachments] => 0
[catItemAttachmentsCounter] => 0
[catItemVideo] => 0
[catItemVideoAutoPlay] => 0
[catItemImageGallery] => 0
[catItemDateModified] => 0
[catItemReadMore] => 1
[catItemCommentsAnchor] => 1
[catItemOCMPlugins] => 1
[itemDateCreated] => 1
[itemTitle] => 1
[itemFeaturedNotice] => 1
[itemAuthor] => 1
[itemFontResizer] => 1
[itemPrintButton] => 0
[itemEmailButton] => 1
[itemSocialButton] => 1
[itemVideoAnchor] => 1
[itemImageGalleryAnchor] => 1
[itemCommentsAnchor] => 1
[itemRating] => 0
[itemImage] => 1
[itemImgSize] => Large
[itemImageMainCaption] => 1
[itemImageMainCredits] => 1
[itemIntroText] => 0
[itemFullText] => 1
[itemExtraFields] => 1
[itemDateModified] => 1
[itemHits] => 0
[itemCategory] => 0
[itemTags] => 1
[itemAttachments] => 1
[itemAttachmentsCounter] => 1
[itemVideo] => 1
[itemVideoAutoPlay] => 0
[itemVideoCaption] => 1
[itemVideoCredits] => 1
[itemImageGallery] => 0
[itemNavigation] => 0
[itemComments] => 1
[itemTwitterButton] => 1
[itemFacebookButton] => 1
[itemGooglePlusOneButton] => 1
[itemAuthorBlock] => 0
[itemAuthorImage] => 0
[itemAuthorDescription] => 0
[itemAuthorURL] => 0
[itemAuthorEmail] => 0
[itemAuthorLatest] => 0
[itemAuthorLatestLimit] => 5
[itemRelated] => 1
[itemRelatedLimit] => 2
[itemRelatedTitle] => 1
[itemRelatedCategory] => 1
[itemRelatedImageSize] => Small
[itemRelatedIntrotext] => 0
[itemRelatedFulltext] => 0
[itemRelatedAuthor] => 0
[itemRelatedMedia] => 1
[itemRelatedImageGallery] => 1
[itemOCMPlugins] => 1
[recaptcha] =>
)
[initialized:protected] => 1
[separator] => .
)
[metadesc] =>
[metadata] => robots=
author=
[metakey] =>
[plugins] => {"is_import_from_dnn":true,"incptvocmimagegalleryIGParameters":"default","incptvocmimagegalleryocmIGposition":"OcmAfterDisplayContent","incptvocmimagegalleryocmIGtheme":"CameraSlideshow","incptvocmimagegalleryImages":["\/Archive\/Images\/2018\/04\/06\/Spektar\/9737350.jpg","\/Archive\/Images\/2018\/04\/06\/Spektar\/9737356.jpg"],"incptvocmimagegalleryImageTitles":["",""],"incptvocmimagegalleryImageDescriptions":["","Franjo T. mi je oduvijek, barem u portretnom smislu, bio vra\u0161ki interesantan tip"],"incptvocmimagegalleryImageFocus":["50:50","50:50"],"incptvocmimagegalleryImageDimensions":[{"size0":"1920x1288"},{"size0":"1920x1295"}]}
[language] => *
[multi_author] => 0
[type_id] => 0
[category] => TableOCMCategory Object
(
[id] => 256
[name] => Kultura
[alias] => kultura
[description] =>
[parent] => 240
[extraFieldsGroup] => 9
[published] => 1
[image] =>
[access] => 1
[ordering] => 19
[params] => {"inheritFrom":"0","catMetaDesc":"","catMetaKey":"","catMetaRobots":"","catMetaAuthor":"","theme":"","num_leading_items":"2","num_leading_columns":"1","leadingImgSize":"Large","num_primary_items":"4","num_primary_columns":"2","primaryImgSize":"Medium","num_secondary_items":"4","num_secondary_columns":"1","secondaryImgSize":"Small","num_links":"4","num_links_columns":"1","linksImgSize":"XSmall","catCatalogMode":"0","catFeaturedItems":"1","catOrdering":"publishUp","catPagination":"2","catPaginationResults":"1","catTitle":"1","catTitleItemCounter":"1","catDescription":"1","catImage":"1","catFeedLink":"0","catFeedIcon":"0","subCategories":"1","subCatColumns":"2","subCatOrdering":"","subCatTitle":"1","subCatTitleItemCounter":"1","subCatDescription":"1","subCatImage":"1","itemImageXS":"","itemImageS":"","itemImageM":"","itemImageL":"","itemImageXL":"","catItemTitle":"1","catItemTitleLinked":"1","catItemFeaturedNotice":"0","catItemAuthor":"1","catItemDateCreated":"1","catItemRating":"0","catItemImage":"1","catItemIntroText":"1","catItemIntroTextWordLimit":"","catItemExtraFields":"0","catItemHits":"0","catItemCategory":"1","catItemTags":"1","catItemAttachments":"0","catItemAttachmentsCounter":"0","catItemVideo":"0","catItemVideoWidth":"","catItemVideoHeight":"","catItemAudioWidth":"","catItemAudioHeight":"","catItemVideoAutoPlay":"0","catItemImageGallery":"0","catItemImageGalleryWidth":"","catItemImageGalleryHeight":"","catItemDateModified":"0","catItemReadMore":"1","catItemCommentsAnchor":"1","catItemOCMPlugins":"1","itemDateCreated":"1","itemTitle":"1","itemFeaturedNotice":"1","itemAuthor":"1","itemFontResizer":"1","itemPrintButton":"0","itemEmailButton":"1","itemSocialButton":"1","itemVideoAnchor":"1","itemImageGalleryAnchor":"1","itemCommentsAnchor":"1","itemRating":"0","itemImage":"1","itemImgSize":"Large","itemImageMainCaption":"1","itemImageMainCredits":"1","itemIntroText":"0","itemFullText":"1","itemExtraFields":"1","itemDateModified":"1","itemHits":"0","itemCategory":"0","itemTags":"1","itemAttachments":"1","itemAttachmentsCounter":"1","itemVideo":"1","itemVideoWidth":"","itemVideoHeight":"","itemAudioWidth":"","itemAudioHeight":"","itemVideoAutoPlay":"0","itemVideoCaption":"1","itemVideoCredits":"1","itemImageGallery":"0","itemImageGalleryWidth":"","itemImageGalleryHeight":"","itemNavigation":"0","itemComments":"1","itemTwitterButton":"1","itemFacebookButton":"1","itemGooglePlusOneButton":"1","itemAuthorBlock":"0","itemAuthorImage":"0","itemAuthorDescription":"0","itemAuthorURL":"0","itemAuthorEmail":"0","itemAuthorLatest":"0","itemAuthorLatestLimit":"5","itemRelated":"1","itemRelatedLimit":"2","itemRelatedTitle":"1","itemRelatedCategory":"1","itemRelatedImageSize":"Small","itemRelatedIntrotext":"0","itemRelatedFulltext":"0","itemRelatedAuthor":"0","itemRelatedMedia":"1","itemRelatedImageGallery":"1","itemOCMPlugins":"1"}
[trash] => 0
[plugins] => {"customparams_created":"2019-11-04 19:44:34","customparams_modified":"2019-11-04 19:44:34","customparams_videobg":"","customparams_countdown_module":"","customparams_search_template":""}
[language] => *
[container] => 0
[container_name] =>
[_tbl:protected] => #__ocm_categories
[_tbl_key:protected] => id
[_tbl_keys:protected] => Array
(
[0] => id
)
[_db:protected] => JDatabaseDriverMysqli_Exabyte Object
(
[name] => mysqli
[serverType] => mysql
[connection:protected] => mysqli Object
(
[affected_rows] => 38
[client_info] => mysqlnd 5.0.12-dev - 20150407 - $Id: 7cc7cc96e675f6d72e5cf0f267f48e167c2abb23 $
[client_version] => 50012
[connect_errno] => 0
[connect_error] =>
[errno] => 0
[error] =>
[error_list] => Array
(
)
[field_count] => 3
[host_info] => 127.0.0.1 via TCP/IP
[info] =>
[insert_id] => 0
[server_info] => 5.5.30
[server_version] => 50530
[stat] => Uptime: 4781034 Threads: 5 Questions: 165178243 Slow queries: 71656
[sqlstate] => 00000
[protocol_version] => 10
[thread_id] => 4860981
[warning_count] => 0
)
[nameQuote:protected] => `
[nullDate:protected] => 0000-00-00 00:00:00
[_database:JDatabaseDriver:private] => sdproductiondb
[count:protected] => 34
[cursor:protected] =>
[debug:protected] =>
[limit:protected] => 0
[log:protected] => Array
(
)
[timings:protected] => Array
(
)
[callStacks:protected] => Array
(
)
[offset:protected] => 0
[options:protected] => Array
(
[driver] => mysqli_exabyte
[host] => 127.0.0.1
[user] => proxy_user_front04
[password] => b3hX5DrKwjx6
[database] => sdproductiondb
[prefix] => sk_
[select] => 1
[port] => 6033
[socket] =>
)
[sql:protected] => SELECT id, value, type FROM #__ocm_extra_fields ef WHERE ef.published = 1
[tablePrefix:protected] => sk_
[utf:protected] => 1
[utf8mb4:protected] => 1
[errorNum:protected] => 0
[errorMsg:protected] =>
[transactionDepth:protected] => 0
[disconnectHandlers:protected] => Array
(
)
[ocmConfig] => Array
(
)
)
[_trackAssets:protected] =>
[_rules:protected] =>
[_locked:protected] =>
[_autoincrement:protected] => 1
[_observers:protected] => JObserverUpdater Object
(
[aliases:protected] => Array
(
)
[observers:protected] => Array
(
)
[doCallObservers:protected] => 1
)
[_columnAlias:protected] => Array
(
)
[_jsonEncode:protected] => Array
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[year_lookup] => 0
[link] => /kultura
)
[additional_categories] => Array
(
)
[link] => /kultura/zasto-je-moj-ante-pavelic-bez-usta-a-tudman-okrenut-zidu-istarski-slikar-uoci-izlozbe-u-splitu-progovorio-o-39-onome-sto-se-ne-smije-spominjati-u-hrvatskoj-39-540633
[printLink] => /kultura/zasto-je-moj-ante-pavelic-bez-usta-a-tudman-okrenut-zidu-istarski-slikar-uoci-izlozbe-u-splitu-progovorio-o-39-onome-sto-se-ne-smije-spominjati-u-hrvatskoj-39-540633?tmpl=component&print=1
[tags] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[id] => 381503
[name] => robert pauletta
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 0000-00-00 00:00:00
[main_article_id] => 0
[alias] => robert-pauletta
[link] => /tag/robert-pauletta
)
)
[imageXSmall] =>
[imageSmall] =>
[imageMedium] =>
[imageLarge] =>
[imageXLarge] =>
[extraFields] => stdClass Object
(
[SuperscriptTitle] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => Umjetnik razbijenog nosa
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[premium_content] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[attachments] => Array
(
)
[cleanTitle] => Zašto je moj Ante Pavelić bez usta, a Tuđman okrenut zidu: istarski slikar uoči izložbe u Splitu progovorio o 'onome što se ne smije spominjati u Hrvatskoj'
[num_of_authors] => 0
[author] => Joomla\CMS\User\User Object
(
[isRoot:protected] =>
[id] => 3139
[name] => Jasenka Leskur
[username] => jasenka-leskur
[email] => jasenka-leskur-stani-i@sd.hr
[password] => $2y$10$yxLU5zfSBkK9E0Dw/xQ.FuGfjyguFIugXyk4eWGb5x2bk/KEJ9mPq
[password_clear] =>
[block] => 0
[sendEmail] => 0
[registerDate] => 2023-10-13 14:31:49
[lastvisitDate] => 0000-00-00 00:00:00
[activation] =>
[params] => {"admin_style":"","admin_language":"","language":"","editor":"","timezone":""}
[groups] => Array
(
[2] => 2
)
[guest] => 0
[lastResetTime] => 0000-00-00 00:00:00
[resetCount] => 0
[requireReset] => 0
[_params:protected] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
[admin_style] =>
[admin_language] =>
[language] =>
[editor] =>
[timezone] =>
)
[initialized:protected] => 1
[separator] => .
)
[_authGroups:protected] =>
[_authLevels:protected] =>
[_authActions:protected] =>
[_errorMsg:protected] =>
[userHelper:protected] => Joomla\CMS\User\UserWrapper Object
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[otpKey] =>
[otep] =>
[link] => /autor/jasenka-leskur-3139
[profile] => stdClass Object
(
[id] => 1657
[gender] => m
[description] =>
[image] =>
[url] =>
[group] => 1
[plugins] =>
)
[avatar] => https://secure.gravatar.com/avatar/edc0bc8cf76440b4ed51e0a3a7473ef9?s=100&default=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fcomponents%2Fcom_ocm%2Fimages%2Fplaceholder%2Fuser.png
)
[numOfComments] => 0
[mainImage] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2018/04/06/Spektar/9737350.jpg
[galleryCount] => 2
[hasImage] => 1
[mainImageAuthor] =>
[mainImageDesc] =>
[popup_gallery] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2018/04/06/Spektar/9737350.jpg
[title] =>
)
[1] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2018/04/06/Spektar/9737356.jpg
[title] =>
Franjo T. mi je oduvijek, barem u portretnom smislu, bio vraški interesantan tip
)
)
[bgPosition] =>
[text] => {OCMSplitter}
U Galeriji umjetnina otvorena je izložba radova Roberta Paulette pod nazivom "Apnea", a do 19. travnja Splićani će moći razgledati recentne Paulettine radove inspirirane moralnim dubiozama koje obilježavaju suvremeno hrvatsko društvo i politiku, te položajem umjetnika u takvom okruženju.
"Paulettino viđenje suvremenog hrvatskog društva satirom i ironijom održava umjetnikovu odbojnost prema uspostavljenim normama društvenog ponašanja i razmišljanja, te osjećaj nemoći da pridonese promjenama nabolje", zapisao je kustos izložbe Branko Franceschi, kao i to da je u svojem stvaralaštvu autor "kao nužni diskurs zadržao aktivistički i subverzivni naboj koji su neoavangardisti uveli kao jedini uistinu valjani razlog umjetničkog djelovanja".
Sam Pauletta u razgovoru će reći da je propitivanje i provokacija ono što ga stalno motivira. "Šamaranje društvenog neukusa".
Robert Pauletta (57) diplomirao je slikarstvo na ALU u Zagrebu u klasi prof. Ferdinanda Kulmera te je bio suradnik u ateljeu Ede Murtića. Jedan je od osnivača HDLU-a Pule, kasnije HDLU-a Istre, također je jedan od osnivača Škole primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli, pa voditelj Udruge "MMC Luka", a posljednjih desetak godina u statusu je samostalnog umjetnika. Izlagao je stotinjak puta u galerijama i muzejima Hrvatske i inozemstva.
Izvan tokova
Jedan od najcjenjenijih hrvatskih suvremenih slikara u Splitu izlagao je nekoliko puta na kolektivnim izložbama, no samostalno samo jednom, 1997. godine u Dioklecijanovim podrumima, predstavivši se ciklusom "Regnum Novum".
– Jedna od inspiracija za taj ciklus bile su epolete, oficirske kape i crveni mundiri koji su šetali Zagrebom u to vrijeme, tadašnji patvoreni državni kič. Prošlo je dosta vremena od te izložbe, Split mi je u mojoj izlagačkoj karijeri ostao nekako izvan tokova – kaže nam ovaj postkonceptualni umjetnik koji živi i radi u rodnoj Puli, za koju se ponekad – iz provincije Dalmacije gledano – čini da je "na kraj svijeta". Takav nekakav dojam je i sam stekao vozeći potpuno praznom cestom prema jugu kad je dolazio na izložbu.
Koliko je uopće upoznat sa splitskom likovnom suvremenom scenom?
– Sretna je okolnost bila otvaranje splitske Akademije likovnih umjetnosti, a kako sam 90-ih radio u Školi primijenjenih umjetnosti u Puli, zaista velik broj naših đaka dolazio je ovdje studirati. Naši bivši učenici ponijeli su lijepe uspomene sa studija, a pogonska snaga bio je jedan drugačiji izričaj koji se ovdje njegovao, što je mene osobno radovalo, pa su te veze podebljane. Kasnije, kad sam vodio Multimedijalni centar, bilo je dosta ljudi iz Splita koji su izlagali kod nas. Tako da mi ovdašnja scena nije nepoznata – kaže pulski umjetnik.
Zašto ste splitsku izložbu nazvali "Apnea"?
– Bio je to naslov jednog ciklusa koji smo gospodin Franceschi, kao kustos izložbe, i ja planirali ovdje napraviti, a bila je riječ o instalacijama, mobilnim, kinetičkim skulpturama. O objektima koji su uzaludni, samoranjivi, i sami sebi nanose bol. Početna ideja bila je "kako objekt, dakle nešto što nije subjekt, može doživljavati bol?". To je kasnije evoluiralo i dovelo do ove izložbe koja na neki način konotira tu bol, intimnost, suodnos između autora, mene kao subjekta i vanjskog svijeta. U ovom trenutku "apnea" bi mogla značiti nemogućnost slobodnog, strastvenog, punog životnog disanja. Takvo je disanje onemogućeno cijelim nizom izvanjskih stvari koje svatko od nas zasigurno dijeli u Hrvatskoj.
Svi izloženi radovi nastali su ove godine, osim "Portreta umjetnika razbijenog nosa", zapravo vašeg autoportreta. Kustos izložbe podvlači da "iako je (po)nos slomljen i diše se teško, brada je ipak nepokolebljivo podignuta, pa će svoju slobodnomisleću navigaciju hrvatskom zbiljom Pauletta voditi lakom rukom držeći se kursa detekcije njene 'socijalne apneje', sazdane od pošasti revanšizma, arogancije, korupcije, svekolike moralne bijede i kolektivnih frustracija". Što vi kažete?
– Taj je portret jedini rad ovdje koji je osam godina star, svojevremeno ga je Franceschi koristio za druge izložbe kako bi dokumentirao odnos umjetnika spram sebe i spram okoline. Vjerujem da ga je ovdje htio koristiti u jednom drugom kontekstu, autobiografskom, jer izložba je fakat autobiografska. Ona dokumentira određene moje evaluacije u odnosu na društveni, politički okoliš. Meni je možda malo prepatetičan, sada ne doživljavam da sam osoba razbijena nosa, ali onda kad sam to radio, možda sam i bio.
Vi ste se u svojim radovima pojavljivali i kao mrtav umjetnik, u klečećem položaju dok molite, s pilulom u ruci, a bez glave, kako slikate samoga sebe…
– Bio je to jedan ciklus radova od četiri, pet godina, tada sam htio napraviti neki mali "skerco", dakle šalu, autoironiju, gdje sam sebe kao umjetnika i društveno biće tretirao kao posljedicu tog istog društvenog bića. Ono što se meni događalo kao umjetniku, događa se i društvu u kojem ja živim. U tom kontekstu pojavljivao se umjetnik razbijenog nosa, umjetnik s maskom na glavi, umjetnik infašan, poput mumije, mrtav umjetnik, umjetnik u gladi – njih je, koji se referiraju na Kafku, bio cijeli jedan niz, s bolnim grčem od gladi na licu.
Kakve je reakcije izazvao vaš ciklus "Velikani", u kojem ste portretirali osobe poput Staljina, Franca, Maoa, Mussolinija, Tita, Hitlera?
– Igrom slučaja, nekoliko godina bio sam u samoizolaciji, puno sam više radio nego izlagao. A i kad sam izlagao, to nije bilo na neki vidljiviji način, tako da ima puno toga što je u mojem radu neotkriveno, objavljeno samo preko društvenih mreža, weba, na mojim stranicama. Nije, dakle, prošlo kroz filter galerija, kustosa, kritičara, javnosti, da bi to moglo dobiti jednu specifičniju težinu. Velikani su najčešće bile slike, ulja, dimenzija metar puta metar, uniformne, i dosta često sam upotrebljavao one plastične stolnjake što su ljeti na terasama i u kućama naših nona. Onda su imale neki cvjetni aranžman, neku floru na sebi, nemam pojma, pa sam ih ja oslikavao Staljinom, Titom ili Hitlerom. Nešto tako mirakulozno veliko, idolatrijsko na stolnjaku moje none dobivalo je neku sasvim drugačiju konotaciju.
Da se vratimo izloženom u Splitu: po diptihu "Crveni patuljak & Crna rupa" bila je naslovljena prethodna, zagrebačka izložba. O čemu ste razmišljali dok je nastajao?
'Zalažem se i vjerujem u otvoreno društvo. Dakle, što manje pod tepih, što više prema van, to je manje problema'
– Objektivno je riječ o dvije monokromne apstraktne slike i ničem više. Netko će gledajući ih prepoznati "veliku Srbiju" ili "veliku Hrvatsku", netko svoje snove, netko povijesnu činjenicu ili nešto treće. Mene je zanimalo kako će ljudi reagirati na osnovi toga što prepoznaju pa će im to biti simpatično ili antipatično. Netko će u tome vidjeti provokaciju, netko će slegnuti ramenima. Uvijek me je zanimalo kako mi ljudi percipiramo svijet oko sebe, kako na osnovi te percepcije i reagiramo. Budemo srditi, ispunjeni, nježni, glasni, što god, a u principu riječ je o nečem sasvim neutralnom, možda i beznačajnom.
Cijelu izložbu započeo sam pod radnim naslovom "Totem i tabu", po knjizi S. Freuda, kojom započinje psihoanaliza kao znanost. Htio sam tretirati te društvene toteme i tabue, kojih u Hrvatskoj ima sve više i više. Poslije se naziv izložbe promijenio igrom slučaja, kad me je moje društvo zvalo navečer da im se pridružim u restoranu. Kako me nije bilo volja, poslao sam im fotografiju rada koji sam crtao, crnu mrlju na plavoj podlozi, koju možemo prepoznati kao "veliku Srbiju", a na WhatsAppu je došao odgovor: "O moj bože šta je to? Crna rupa?" Tako je nastao "Crveni patuljak/Crna rupa". Riječ je, dakle, o prodoru, ukazu, određene kauzalnosti u ustoličenu rutinu. Nešto poput spontanog kruljenja crijeva za princezinom trpezom, ili nesmotrenog prdca na akademskoj inauguraciji.
Kad je riječ o tabuima, o njima govori rad "Ono što se (ne) smije"? Što, dakle, nije uputno spominjati u Hrvatskoj?
– Ne smije se puno toga reći da se ne bude krivo shvaćen. A zapravo, kad se lišavamo humora u ime nečega što je "veće", što nas nadilazi, ostajemo bez onog elementarnog, osnovnog, ljudskog. Zalažem se i vjerujem u otvoreno društvo. Dakle, što manje pod tepih, što više prema van, to je manje problema. Bez obzira na to o čemu se radi, o politici ili onim sasvim drugim problemima među ljudima, kao što je bolest, devijacija, otklon, seks, droga, što god. Moj rad problematizira najčešće teme i likove iz medija, poput "U ime obitelji", "ubij Srbina!", HAZU, ljubav prema Hrvatskoj, odnos prema ćiriličnom pismu, intelektualnom naslijeđu, pa kako se zove onaj... Nino? Ra, Ra, Ra…?
Raspudić?
– Raspudić. On me, na primjer, fascinira pa sam ga imenovao, pa Slavena Leticu, Praljka. Pa tu je odnos prema ratu, vojsci, HV-u, HVO-u, tko će kome plaćati penzije, gdje je tko ratovao, stalno se nešto tu melje… Tu nema smijeha, tu je sve zaozbiljno. I tu smo svi neprijatelji.
Rad "Crveni patuljak" pred vratima HAZU predstavlja, evidentno, nedosanjan umjetnikov san da uđe u članstvo te ugledne institucije?
– Da, ovo je najiskreniji rad koji sam napravio u životu, a i najdoslovniji – mali crveni patuljak moli pred vratima velikog HAZU da bude primljen! To je moja velika želja. Uputio sam im i službeno pismo, a odgovor ozbiljnih ljudi na moj zahtjev glasio je da "mnogi čekaju pred vratima HAZU", kao i da "ne čekaju samo patuljci".
Za "Portret Franje T.", okrenut prema zidu, moglo bi se nagađati da ste fascinirani prvim hrvatskim predsjednikom. Na koji način?
Franjo T. mi je oduvijek, barem u portretnom smislu, bio vraški interesantan tip
– Apsolutno da. Ja sam jedan od rijetkih preostalih, pasatistički umjetnik, slikar, znam raditi portrete, mada to više nikome nije interesantno. Sada svi imamo mobitele u džepu i malo više radimo selfiće, a ja onako staromodno znam slikati moju obitelj, moje prijatelje, znance, i napravio sam jako puno portreta. Jedna od mojih želja je bila portretirati neku zaista bitnu, značajnu povijesnu osobu, a Franjo T. nesumnjivo je bio jedan od takvih likova. Franjo T. mi je oduvijek, barem u portretnom smislu, bio vraški interesantan tip. Fenomenološki atraktivna, karakterna glava s licem grabljivice, barem meni, istaknutog nosa, čvrstih i odlučnih, rekao bih zapovjednih usta, te pomalo nedokučivog miopijskog pogleda – ah te Zbiljnosti, ah ta Bespuća – u meni je budila strastvene slikarske apetite. I ja bih se dostojno pokazao i časno se dokazao, u to nema sumnje.
E, da se samo ta prilika ukazala, bio bih njegov Jakac! A on bi me, Franjo T., u to sam siguran, zadovoljan mojim radom, onako očinski potapšao po ramenu i pritom mi ovlaš na uho udijelio kakvu mudrost ili pravovaljani savjet. Jasno, to, nažalost, nije uspjelo, ostao sam frustriran. Portret koji sam započeo okrenuo sam naopako zidu, nikad ga nisam dovršio. Možda se tome jednom i vratim, iako nemam običaj. No, ne prikazujući ga, govorim koliko je on sveprisutan, koliko je drugačiji, osoben.
Može li se ta nerealizirana želja kompenzirati portretiranjem aktualne predsjednice, gospođe Grabar-Kitarović?
– S plavom patuljčicom? Nije mi toliko inspirativna u portretnom smislu. Ako bi ona iskazala želju, moglo bi se razgovarati.
Tko je Ante P. na jednom od radova, za one koji ga ne prepoznaju?
– Ja dolazim iz Istre. Dobar dio povijesti dijelimo i s drugim Hrvatima, a jedan dio ne. Ovaj dio nas je zaobišao, na svu sreću, ali čujem svako malo da je aktualan. Priča tipa "je li se svirala violina u koncentracijskom logoru", da je on bio ovakav, onakav, mi bismo ga opet, pa gdje je živio, jel umro… Ante, Ante, Ante, Ante. Pa sam našao jednu izvanrednu fotografiju i po njoj sam ga naslikao u ognjenim, žarkim, jakim, upečatljivim bojama. Nema usta, no on govori sam za sebe, za one koji znaju slušati.
Imate li izlagačkih planova? Koja vam je trenutno preokupacija?
– Ova izložba izazvala je pozornost u Zagrebu, pa sam je nakon Splita odlučio i na jesen preseliti još u Pulu. A sada radim kućice za ptice koje će biti postavljene u jednom kampu, to mi je super. Otkrio sam koje ptice žive u mojem kraju, kako se zovu, kakva im buža treba da uđu u kućicu, čime se hrane, kako se gnijezde… Super. A lijepe su za vidjeti. Estetika i ekologija.
Dobar dio povijesti dijelimo i s drugim Hrvatima, a jedan dio ne. Ovaj dio nas je zaobišao, na svu sreću, ali čujem svako malo da je aktualan
Slutnja tržišta
– Postoji li tržište suvremene umjetnosti u Hrvatskoj?
– U Hrvatskoj se nikada nije razvilo tržište, iako je u nekoliko navrata postojalo nešto što smo mogli zvati intencijom ili slutnjom tržišta. Ta činjenica da ne postoji tržište umjetnina uopće, pa tako ni suvremene umjetnosti, jako puno govori. Za nas koji danas živimo u nekakvoj liberalnoj postekonomiji, to je jedan od ključnih problema, puno veći nego ideološki problemi koji nam se nameću. Bio sam nedavno u Milanu, na izložbi Fride Kahlo. Na ulazu na izložbu koja traje tri mjeseca pisalo je da ju je pogledalo više od milijun posjetitelja. Dakle, to garantira veliki protok interesa, novaca, uloga – kultura postaje jedan veliki zamašnjak kapitalizmu, ona vrti lovu. Gledao sam intervju s gospođom Versace, ona kaže da je moda, na primjer, četvrta grana privrede u Italiji. U New Yorku je umjetnost druga grana, odmah nakon nekretnina. I to je možda ono što bi Hrvatskoj otvorilo vrata, učinilo je suvremenom zemljom, europskom zemljom, puno više nego sve te rasprave o ideologiji. Valjalo bi o tome povesti računa.
Mržnja, a ne ljubav
– S obzirom na to da ste fokusirani na aktualnu politiku, a nas u Splitu neće zaobići prosvjed protiv Istanbulske konvencije kao što vas Istrane hoće – kako se kao umjetnik nosite s ovakvim društvenim događajima?
– Moji roditelji, bake i djedovi, redovito su odlazili u crkvu, ali ja nikad zbog toga nisam bio u sukobu, da bi to moralo biti u opreci s mojim liberalnim duhom. Iza svega ovoga stoji mržnja, a ne ljubav spram bližnjega. Oni bi voljeli urediti svijet na svoj način, ali ja nikako ne bih želio živjeti u tom svijetu, niti bih da moje dijete živi.
[event] => stdClass Object
(
[BeforeDisplay] =>
[AfterDisplay] =>
[AfterDisplayTitle] =>
[BeforeDisplayContent] =>
[AfterDisplayContent] =>
[OCMBeforeDisplay] =>
[OCMAfterDisplay] =>
[OCMAfterDisplayTitle] =>
[OCMBeforeDisplayContent] =>
[OCMAfterDisplayContent] =>
Franjo T. mi je oduvijek, barem u portretnom smislu, bio vraški interesantan tip
[OCMUserDisplay] =>
[OCMCommentsCounter] =>
[OCMCommentsBlock] =>
)
[jcfields] => Array
(
)
[image] =>
[imageWidth] => 600
[comments] => Array
(
)
[absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/kultura/zasto-je-moj-ante-pavelic-bez-usta-a-tudman-okrenut-zidu-istarski-slikar-uoci-izlozbe-u-splitu-progovorio-o-39-onome-sto-se-ne-smije-spominjati-u-hrvatskoj-39-540633
[emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=e32b1f71343912033e7a03ef7e942f9dc261db8a
[twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=Za%C5%A1to+je+moj+Ante+Paveli%C4%87+bez+usta%2C+a+Tu%C4%91man+okrenut+zidu%3A+istarski+slikar+uo%C4%8Di+izlo%C5%BEbe+u+Splitu+progovorio+o+%26%23039%3Bonome+%C5%A1to+se+ne+smije+spominjati+u+Hrvatskoj%26%23039%3B&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fkultura%2Fzasto-je-moj-ante-pavelic-bez-usta-a-tudman-okrenut-zidu-istarski-slikar-uoci-izlozbe-u-splitu-progovorio-o-39-onome-sto-se-ne-smije-spominjati-u-hrvatskoj-39-540633
[socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fkultura%2Fzasto-je-moj-ante-pavelic-bez-usta-a-tudman-okrenut-zidu-istarski-slikar-uoci-izlozbe-u-splitu-progovorio-o-39-onome-sto-se-ne-smije-spominjati-u-hrvatskoj-39-540633
)
Array
(
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => Umjetnik razbijenog nosa
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
19. svibanj 2024 12:31
