Mišljenja ad hoc

ad hoc

Josip Jović

Jagma za Agrokorovu imovinu

Dvije su vijesti istog dana otvorile nove dimenzije slučaja Agrokor. Ministar za državnu imovinu Goran Marić ustvrdio je kako su poduzeća u sastavu koncerna (Jamnica, Ledo, Tisak...) plaćala godišnje „deset, dvadeset i pedeset“ milijuna kuna koncernu bez jasne svrhe i bez konkretne kontrausluge, nazvavši te transakcije štetnim ugovorima. Iz druge vijesti saznajemo kako su se u Beogradu na poziv Aleksandra Vučića sastali predstavnici vlada četiriju susjednih zemalja kako bi se dogovorili o sudbini „poduzeća kćeri“ Agrokora u njihovim državama, ali bez predstavnika Vlade Republike Hrvatske.

Beogradski sastanak

Ispada, prema Mariću, da je Agrokor funkcionirao kao neki eksploatatorski nadsistem u službi svojih vlasnika, sistematski iskorištavajući i gušeći u biti zdrava poduzeća do kojih je došao uz obilatu političku pomoć raznih i različitih vlada. Iz takve spoznaje proizlazi, teoretski, jednostavno rješenje problema. Bilo vlastitim restrukturiranjem, bilo putem stečaja Agrokor bi trebao poput jugoslavenske federacije doživjeti disoluciju, jednostavno odumrijeti da bi poduzeća u njegovu sastavu nastavila poslovati, preuzimajući svoj dio računa i dugova.

Beogradski sastanak nam ilustrira zbog čega Balkan nije samo geografski, već i političko-kulturni pojam za koji su karakteristične zakulisne igre, laž, prijevara i otimačina, pri čemu ni sjeverni susjedi nisu ništa bolji od onih istočnih. Političari iz Srbije, BiH, Crne Gore i Slovenije nastoje iskoristiti gužvu i imovinu umirućeg, ali još živog vlasnika nacionalizirati, odnosno međusobno razdijeliti i to silom vlastitih, proizvoljnih zakona kao što je „lex Mercator“.

Novac kao apstrakcija

Ta balkanska ujdurma samo je dio širih geopolitičkih igara u kojima sudjeluju i najveće sile. Vrlo jasna namjera ruskih banaka, odnosno ruske države da se uknjiže na zemljišta i vode angažiranjem Antonija Alvareza, stručnjaka za „restrukturiranja“, koji je došao i otišao, otklonjena je ustavno problematičnim zakonom RH, donesenim vrlo vjerojatno u suglasju i na nagovor EU-a i SAD-a, koji navodno ne žele infiltraciju ruskog kapitala u zemljama euroatlantskih integracija, osim kad to njima odgovara, zbog čega je propao, prmjerice, i plan gradnje plinovoda hrvatskim teritorijem, ali to ne smeta Njemačkoj da se gradi „Sjeverni tok“.

U pozadini cijele priče odvija se dramatična bitka za imovinu kojoj je formalni vlasnik bioIvica Todorić. Hrvatska država bi možda i htjela zadržati vlasništvo nad vrijednim resursima u svojim rukama, samo je pitanje hoće li ona to biti u stanju. Kao Demaklov mač nad glavom joj vise enormni strani krediti koji nadmašuju vrijednost same imovine. A imovina je ono što zapravo vrijedi, novac je samo apstrakcija.

Naslovnica ad hoc