Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

APOLLO 11 Prvo skoči pa reci 'divovski skok za čovječanstvo'

FILM: Apollo 11; dokumentarac; SAD, 2019.; REŽIJA: Todd Douglas Miller; DISTRIBUCIJA: Piece of Magic; OCJENA: **** 1/2

'Apollo 11' je dokument(arac) jednog vremena koji publiku vraća u povijesnu 1969. godinu. Film od gledatelja traži da još jednom sagleda domete jednog od najvećih događaja za čovječanstvo i porazmisli o njima u kontekstu današnjice, funkcionirajući ne kao lekcija iz povijesti, nego sadašnjosti.

Pedeseta godišnjica puta i slijetanja na Mjesec polako se bliži (od 16. do 24. srpnja 1969.), a izvrsni dokumentarni film "Apollo 11" režisera i montažera Todda Douglasa Millera na najbolji mogući način obilježava "mali korak za čovjeka, divovski skok za čovječanstvo".

Filmaš Miller je dobio priliku izvući pravo blago iz NASA-ina sefa - nikad viđene snimke prepoznatljivog kolorita šezdesetih godina prošlog stoljeća pohranjene na 65 i 70mm vrpci, kao i nekatalizirane audiozapise koje javnost dosad nije čula.

Sve u trajanju od više tisuća sati, zaslugom Millera montažno ekonomično kronološki svedenih na 93 minute filma. Snimke su djelo onomad planiranog, no otkazanog NASA-inog dokumentarca koji je u realnom (ili realnijem) vremenu trebao ovjekovječiti ikoničku svemirsku misiju pod vodstvom zapovjednika Neila Armstronga i pilota Buzza Aldrina i Michaela Collinsa.

Miller to radi s 50 godina odmaka i ne nadograđuje postojeći materijal naracijom, niti ga modernizira nekim rekonstrukcijskim sekvencijama i intervjuima s povjesničarima i prezentnim NASA-inim znanstvenicima, samo povremeno poseže za skicama/animacijama u svrhe određenih tehnoloških pojašnjenja.

Ali, one su toliko jednostavne da bi vrlo lako mogle biti izvorne i sezati u 1969. godinu. Redatelj u "Apollu 11" maksimalno pušta izvorne riječi i slike da pričaju priču u izvornom vremenu, ondašnjoj sadašnjosti koja je danas postala prošlost.

Otvoren prikladno s logom Universal Picturesa iz kasnih šezdesetih, "Apollo 11" tako biva doslovce dokument(arac) jednog vremena koji publiku 2019. vraća u povijesnu 1969. godinu da još jednom, možda i posljednji put, sagleda domete jednog od najvećih događaja za čovječanstvo i porazmisli o njima u kontekstu današnjice,  funkcionirajući ne kao lekcija iz povijesti, nego sadašnjosti.

Znamo što vam se vrti u glavi: treba li nam još jedan film o američkim misijama na Mjesec, nakon silnih dokumentaraca i dokufikcija, nedavnog "Prvog čovjeka", nešto davnijeg "Apolla 13" itd. Ovaj dokumentarac odgovara da treba, posebice nakon teorije zavjere da je "film" Armstronga i ekipe režirao Stanley Kubrick.

Odnosno da je sve bilo "fejk", dodatno garnirano njegovim oblačenjem malog Dannyja Torrancea ("Isijavanje") u džemper s otisnutim "space shuttleom" i natpisom "Apollo 11". "Apollo 11" je tu da pobije raširenu "conspiracy theory", premda je istovremeno može i aktualizirati snimkama.

Počesto su, naime, toliko frapantno čiste slike da djeluju poput restaurirane kopije nekog filma iz onog vremena, ako ne  suvremena rekonstrukcija na mali korak do dokumentarne fikcije zvane "Houston, imamo problem" u režiji Slovenca Žige Virca.

Kako bilo, Millerov doks o "najvećoj avanturi u povijesti", kojoj će "samo povijest moći suditi", izgleda spektakularno i stvoren je za veliki ekran zahvaljujući snimkama na 70mm vrpci kakve se i danas koriste za filmove u IMAX kinima. Potvrđuje to epsko otvaranje "Apolla 11" kao u nekom velikom hollywoodskom akcijskom blockbuster-spektaklu tipa "Armagedon".

Divovska lansirna rampa biva dovezena na golemoj platformi s gusjenicama, što je prvi "kotačić" u stroju raketne tehnologije stvorene da odvede čovjeka na Mjesec i vrate ga sigurno natrag, kako je Kennedy i najavljivao. Najuzbudljiviji su prizori polijetanja sa Zemlje i Mjeseca, tj. slijetanja, posebice povratka natrag i prolaska kroz atmosferu pogledom i kadrovima gorućeg toplinskog štita.

Tehnološki aspekti leta Milleru su važni, ali najvažniji kotačić u stroju "Apolla 11" su ljudi. Astronauti, tehničari, svi iz NASA-e, ali i obični, znatiželjni ljudi, roditelji s djecom itd., okupljeni na parkiralištu blizu lansiranja da uživo gledaju historijski događaj koji je optimizmom nadrastao pesimizam tada aktualnog rata u Vijetnamu.

Puno je malih ljudskih momenata prožeto kroz film, gotovo na tragu intimnosti "First Mana" s kojim bi mogao tvoriti odličan kinomaraton, primjerice kad se nekoj djevojci u "gledalištu" spontano otme osmijeh dragosti, kao da je podsvjesno slutila dalekosežne razmjere njezina svjedočanstva.

U tim prizorima "Apollo 11" efektno portretira vrijednosti Amerike i svijeta prije 50 godina i povlači paralele s današnjicom, istodobno suptilno kreirajući kontekst i podtekst filma. Ljudi su onda gledali u nebo s osjećajem nade. Danas gledaju s bojazni da će nebom proletjeti nuklearna raketa.

Idealan za kinomaraton s 'Prvim čovjekom'

Dokumetarac pita kinomaraton s "Prvim čovjekom", što bi bilo sjajno iskustvo. Nije isključeno da londonski "Prince Charles Cinema" upravo razmatra tu opciju.

Naslovnica Cinemark

VIŠE IZ RUBRIKE