Mišljenja Glava u balunu

Glava u balunu

Zdravko Reić

Zdravko Reić: Bebek je upropastio derbi

glava u balunu

Eto derbi je prošao, rezultat onaj ružni, dvoboj bez golova, ali ipak bez obzira na tih 0:0 svi se slažemo da je derbi zaslužio, u najmanju ruku, prolaznu ocjenu. Ono što je doslovno katastrofalno na Maksimiru bilo je suđenje Ivana Bebeka.

Jer da je sudac dijelio pravdu kako se očekuje, sigurno bi utakmica bila dramatičnija, dok smo ovako prisiljeni zadovoljiti se dimenzijom zalaganja, borbenosti, srčanosti… A to ipak nisu veliki zahtjevi.

Žao mi je što moram konstatirati da je Bebek je upropastio derbi, pa se tako – kako je rekao predsjednik Hajduka Ivan Kos – “bavimo onima koji nisu trebali biti u glavnoj ulozi“. Naravno, o sucima. Bebek jednostavno nije talentiran, on ne osjeća igru, on je od onih naučenih sudaca, štrebera, koji ostavljaju izvanredan dobar dojam kad se s njima razgovara, kad se prati kako trči, sigurno polaže sve norme, sjajno odgovara na testove…

Ali, ljudi moji, Bebek na terenu uvijek i iznova manifestira svoju ograničenost.

S velikim zanimanjem čekao sam emisiju Stadion, da vidim raščlanjen derbi u analizi Joška Jeličića i Matea Beusana. I oduševljen sam kako su to, najprije Jeličić u analizi igre, onda Beusan u procjenama odluka, ali i propusta Bebeka. Od onog prvog starta Ardiana Ismajlija u kost Fernandesa Juniora pa do posljednje navodno dvojbene odluke kad nije zaustavio igru zbog grča Marka Ćosića.

Poslije tih 0:0 reakcije iz oba tabora su različite, to je ono viđenje kad, znate i sami takvu situaciju, jedni vide da je čaša poluprazna, drugi polupuna. Taj rezultat je ipak dobit za Hajduka, a gubitak za Dinama. I prošle sezone “bijeli“ su pod vodstvom Damira Burića znali protiv Dinama, najprije 1:1 (tada je Franck Ohandza bio otkriće), onda pogotovo u onoj utakmici kad su izgubili s 1:2 (u sučevoj nadoknadi), ali su potpuno nadigrali svoje rivale.

Sada poslije ovih 0:0 mnogi žure s konstatacijama kako je igra “modrih“ najava izlaska iz krize, odnosno igra Hajduka dokaz napretka. Ma kakvi, sve je to još uvijek neuvjerljivo i neizvjesno, tako da su u dosadašnjem tijeku prvenstva jedine je konstante sigurna igra Rijeke u gornjoj kući, kao i deprimirajuće stanje, baš katastrofalno Cibalije i Splita, u donjoj.

Igra Hajduka, valjda je svima jasno, prepoznatljiva je jedino po uloženoj energiji, htijenju, pokretljivosti, tako da se može kazati da se “bijeli“ ipak ne nadigravaju, nego nadjačavaju.

Trener Hajduka na račun takvih konstatacija nudi statističke pokazatelje: “imamo više bodova, bolju gol razliku, zabili smo više golova nego u prošlom prvenstvu“. To je točno (jedan bod više, plus dvanaest u odnosu na plus pet u gol razlici, omjer postignutih golova 23 danas, 13 onda), ali to ipak nije neki naročiti napredak.

Bilo bi zanimljivo vidjeti vrijednost igračkog kadra, najprije koliko su teški angažmani rostera, ali i usporediti koliki je kapital u njemu.

U ovom trenutku Hajduk ima jednog jedinog vrhunskog igrača za “calciomercato“: vratara Lovru Kalinića, zatim Nikolu Vlašića, koji stjecajem okolnosti uopće ne djeluje uvjerljivo, dok se svi drugi mogu prodati tek toliko da se nešto zaradi. A onaj Hajduk sa starta 2015/16. unovčio je u međuvremenu Hrvoja Milića, Gorana Milovića, Miju Caktaša, Tina Sušića, Andriju Balića, Antona Maglicu, Tomislava Kiša, Elvira Malokua i Antu Roguljića.

U redu, neki od tih igrača su donijeli Hajduku malo, reklo bi se siću, ali su njih petorica ipak bili roba za milijunske zarade.

Mnoge je zabrinula činjenica da je u derbiju uz strance trenere na terenu, u startnim jedanaestoricama svoje mjesto dobilo trinaest stranaca, a ukupno od 27 igrača njih čak petnaest su vlasnici stranih putovnica.

Svojevremeno je Saša Bjelanović, na početku sezone, kad je krenula poplava stranih igrača u Poljudu, pokušao objasniti tu činjenicu tvrdnjom kako su “strani igrači jeftiniji od domaćih“. Još su porazniji fakti da u derbiju svega njih sedam imaju korijene u omladinskim školama Dinama (pet) i Hajduka (dva).

Postavlja se neka dilema, koliko navijače dva najuspješnija hrvatska kluba, mogu zadovoljiti tako komponirani sastavi, uz napomenu da Rijeka u prvoj momčadi praktično i nema dječaka iz svojeg inkubatora. Ma tu dvojbe nema, navijačima baš i nije bitno koje su provenijencije prvotimci, njima su važni jedino rezultati.

Uostalom, to je europski trend, kojemu se od trenutno vodećih klubova HNL-a opire jedino Osijek. Međutim, osnovna zamka kod tolikih stranaca (devetorica u Hajduku) leži u pitanju kako puniti kasu za održavanje kluba na životu. 

Ajde, neka nebo pomogne, da se provede samo održivost “bijelih“ na račun članarina navijača, sad ih je preko četrdeset tisuća, pa neka se omasovljenje nastavi u 2017., neka nabubri na šesdeset tisuća, pa da svake godine taj zanos raste, ali nemojmo se zavaravati, nema izlaza bez prodaje igrača.

E tu će se vidjeti znanje i sposobnost najprije trenera Pušnika, onda u pitanju plasmana igrača na tržište sportskog direktora Marija Branca, a u krajnjoj liniji i kompletne uprave splitskog kluba.

Naslovnica Glava u balunu

VIŠE IZ RUBRIKE