Mišljenja Glava u balunu

Glava u balunu

Zdravko Reić

Kopić je zaslužio ostati trener Hajduka, a finale kupa u Vinkovcima će biti neizvjesno, možda čak i pogibeljno

glava u balunu

Kako god okrenuli, s koje god pozicije promatrali gubitak pet od šest mogućih bodova Hajduka u posljednje dvije utakmice, mora se zaključiti da su „bijeli“ zajedno sa svojim trenerom Željkom Kopićem baš zaribali. Radi se o tome da su uoči derbija protiv Dinama razbuđene sve, dugi niz godina zatomljene, nade kako će se Hajduk uključiti u borbu za naslov prvaka. A onda je došao nokaut na Poljudu od zagrebačkih „modrih“, potom i – boksačkim jezikom – gubitak utakmice na bodove u Koprivnici.

Odmah treba raščistiti pitanje trenera, Kopić je bez obzira na činjenicu da mu treba dodijeliti packe u odnosu na vođenje posljednje dvije utakmice, ipak dokazao kako je trener koji obećava, koji se može razviti do stanja višegodišnjeg opstanka na klupi, dok prethodna dvojica – Marijan Pušnik i Joao Carrillo – niukom slučaju nisu ulijevali povjerenje da su u stanju odvesti Hajduka u borbu za naslov.

Nedavno sam razgovarao na dugo i na široko sa Slavenom Bilićem (gostovao je u moje talk showu „Istinom do gola“), trenerom međunarodnog kalibra, definitivno našim stručnjakom koji ima svjetsku reputaciju, koji mi je rekao:

- Na dvije utakmice Hajduka, koje sam gledao, dobio sam jako pozitivan dojam, ali su to bili susreti protiv Intera i Cibalije. No, protiv Dinama odnos je bio drugačiji, „modri“ su bili s jedne strane bolje postavljeni, a s druge se vidjelo da imaju kvalitetniji kadar.

Bilić je ocijenio da Hajduk sad ima određeni kontinuitet, što se tiče uložene energije za razliku od vremena kad su ga vodili Pušnik i Carrillo i kad su „bijeli“ igrali – kako je kazao – „na refule“. Međutim protiv Dinama se Kopićeva momčad „iskidala da bi stvorila priliku za gol, dok su protivnici svoje šanse stvarali s lakoćom“. Eto, slična situacija ja bila u Koprivnici protiv Slaven Belupa, Kopićevi ljudi su kontrolirali igru i ništa više od toga.

Tijekom razgovora Bilić se povjerio kako je u analizama utakmice protiv Turske u četvrtfinalu prvenstva Europe 2008. shvatio koliko je pogriješio pristupu susretu. Radilo se o tome da je po svim parametrima naša reprezentacija bila bolja, pa je eto bilo kao neminovno da će Luka Modrić i drugovi kad-tad postići gol i plasirati se u polufinale.

- Ta rezerviranost od početka nas je umela – pokajao se Bilić. I rekao:

- U takvim utakmicama nema igre na čekanje, nego se jednostavno moraš nametnuti, bez kalkulacija, jurišati i tako dobiti.

Baš kako je rekao jedan moj prijatelj za pristup Liverpoola: igraju brzo i divlje. U svari da se krivo ne shvati to „divlje“, ono od početka igraju nepomirljivo. Tako je igrala i Roma protiv Barcelone, tako se godinama ponaša madridski Atletico pod vodstvom Diega Pabla Simeonea. Ne mogu odoljeti da ne podsjetim da je Hajduk s trenerom Mišom Krstičevićem imao potpuno isti gard.

Postavlja se onda kao prvi i osnovno pitanje ima li Hajduk takav igrački kadar da bi bili u stanju igrati po formuli „brzo i divlje“. Ni slučajno, pa se zato ne treba prigovarati Kopiću na račun njegove težnje da kroz kontrolu igre uz obilatu energiju i srčanost dođe do pobjede. Takvi način igranja, „brzo i divlje“ za Hajduka je sasvim logičan, posebno obzirom na njegove navijače, odnosno strastvenu podršku s tribina, pogotovo od strane Torcide.

Hajduk je s Kopićem od jurišne uloge, više po nizu pozitivnih rezultata, nego po kontinuiranom načinu ofanzive, došao u poziciju da objektivno ugrozi lidera Dinama, a sada je odjednom taj entuzijazam splasnuo, što je na neki način i logično. Naime, ne samo da su „bijeli“ pali na psihološkom plani nego su svoje buduće rivali itekako ohrabrili. Zato je prirodno to što Kopić traži da se na posljednje četiri utakmice igrom i osvajanjem bodova njegova momčad osokoli za kulminaciju sezone,
finale kupa u Vinkovcima.

Već sada se može nasluti koliko će ta utakmica biti neizvjesna, pa možda čak i pogibeljna o čemu treba na vrijeme razmišljati, pripremiti se... Radi se o tome da navijači Hajduka imperativno traže osvajanje trofeja kako bi se pokazalo da njihov klub napreduje u svakom pogledu. Jasno je da i Bad blue boysi i druge frakcije navijača Dinama traže osvajanje kupa, nadaju se duploj kruni kako bi potvrdili superiornost svog kluba. Međutim, lako je zaključiti, kako bi neuspjeh u finalu daleko teže pao armiji pristalica „bijelih“. Pritisak će s tribina biti doslovno strašan, ambijent naelektriziran, nisam baš siguran jesu li poduzete sve mjere kako ne bi bilo incidenata. Jedno je osiguranje reda na tribinama, tijekom finalne utakmice, drugo je mogućnost sukoba i nereda uoči i poslije završne priredbe.

U Rimu se igra uzvratna utakmica polufinala Lige prvaka između Rome i Liverpoola, pa je u odnosu na događanja poslije prvog susreta na Anfield Roadu, uzbuna podignuta na najvišu razinu i to ne samo u glavnom gradu Italije već i još šest gradova (Pisa, Perugia, Milano, Bergamo, Napoli, Firenca), na čijim bi aerodromima trebali sletjeti fanovi engleskog kluba, koji bi do Rima putovali vlakovima. Hoće li se na taj način pripremiti finale u Vinkovcima u prvom redu od strane aktera, igrača Dinama i Hajduka, hrvatska policije i – što bi bilo najljepše, ali se doima nevjerojatno - od navijača.

Naslovnica Glava u balunu