Mišljenja Librofilija

Librofilija

Ivica Ivanišević

Ko to more pamtit?

librofilija

Ovaj je libar nezaobilazno štivo za sve koji bi se htjeli obavijestiti o prvih pedesetak godina popularne glazbe u Splitu

U kontekstu popularne glazbe sintagma "splitska dica" uglavnom se koristi kao zajedničko ime za četvoricu poetički potpuno različitih, ali generacijski bliskih i prijateljski umreženih kantautora koji su karijere počeli graditi u drugoj polovici osamdesetih: Marijana Bana, Nenu Belana, Dina Dvornika i Zlatana Stipišića.

Zlatko Gall naslovom svoje nove knjige referira se na puno šire tumačenje naznačenog pojma, pokrivajući njime nekoliko generacija Splićana infišanih u popularnu glazbu, u rasponu od Anđelka Đekija Srbljenovića, trubača, skladatelja i bandleadera čiji je orkestar 1960. godine pratio izvođače na prvom izdanju Splitskog festivala, pa sve do klinaca koji ovih dana u roditeljskim tinelima ili garažama čine svoje prve glazbene korake.

"Ovo nije registar estradnih branitelja splitske scene", ističe Gall u uvodnoj bilješci. "Nije ni enciklopedijski priručnik za odgovor na pitanje 'tko je tko' u tako bogatoj povijesti splitske popularne glazbe. Ovo je (samo) jedno od viđenja scene, napisano i kao osobno svjedočanstvo glazbenog kritičara koji o njoj piše četrdesetak godina.

Na radost ili – mnogo češće – užas onih čije je albume i koncerte secirao." I fakat, desetljećima već na glasu kao nepopustljiv i strog kritičar, Zlatko Gall (rođen 1954.) uživa u reputaciji prave babaroge za sve muzičke polovnjake oskudnih kreativnih potencijala. Kao što se na tržnicama prodaju majice s natpisom "Izabrao Đelo Hadžiselimović", tako bi netko mogao lansirati i modnu liniju pod egidom "Izasrao Zlatko Gall".

No, osim kao nemilosrdni arbitar, on se odavno pozicionirao i kao naš najveći znalac ukupne glazbene produkcije u svim njezinim žanrovskim varijetetima, od saharinske "kuruze" sve do hermetičnoga jazza ili ljute alternative. Govorimo li pak o splitskoj sceni, Gall je tu dvostruko doma. Jer, osim što desetljećima već brusi svoju kritičarsku spremu, kao čeljade s domicilom na Firulama iz prve je ruke svjedočio nastajanjima (i nestajanjima) mnogih muzičkih karijera.

Da, "Splitska dica" nisu ni registar estradnih branitelja ni enciklopedija, premda pomalo i jesu. Jer iz ovoga se libra bez ikakvih teškoća može rekonstruirati pouzdana, vrlo precizna i u vrijednosnome smislu čvrsto posložena povijest lokalne scene, dovoljno akribična da uvaži i naoko marginalne rukavce. Tko bi se, primjerice, osim Galla više sjećao super grupe Put koja, doduše, nije ostavila nikakav diskografski trag, ali je puno obećavala svojim zvjezdanim sastavom? Činila su je, naime, braća Željko i Zlatko Brodarić (koja će kasnije utemeljiti Metak) te braća Boro i Milo Vasić (potonji je danas poznatiji kao Jasmin Stavros).

Svaki je pogled u retrovizor dragocjen jer pruža odgovor na pitanje kako su neko djelo ili opus ostarjeli. Skrupuloznom kritičaru to je prilika i da samoga sebe podvrgne sličnome testu. "Splitskom dicom" Gall se dokazao kao glazbeni pisac koji se ne stidi vlastita minulog rada: on obilato citira svoje davno publicirane recenzije, čak i one koje danas drži manje ili više promašenima. Samo takav autor – rasterećen potrebe da frizira i vlastitu, a kamoli tek tuđe biografije – može biti vjerodostojan vodič, u isti mah i zabavan i poučan, kroz prvih pedesetak godina popularne glazbe splitskoga timbra.

Ukratko: knjigu u ruke, slušalice na uši i prepustite se beatu na moru!

Naslovnica Librofilija