Mišljenja Librofilija

Librofilija

Ivica IVANIŠEVIĆ

Zlo i naopako

Librofilija

Nema nikakve sumnje, "Pod crnim svjetlom" Argentinca Ricarda Piglie roman je detekcije.
Kako nalaže žanrovski red, razvodnik kroz priču jest istražitelj. Štoviše, ovdje ih imamo čak dvojicu koji pokušavaju razmrsiti enigmatično klupko jednog ubojstva. Truplo, detektivi i istraga obično su više nego dovoljni sastojci da bismo neko djelo identificirali kao krimić. Konačno, ovaj Piglijin roman (na matičnom tržištu objavljen 2010. godine) zakićen je, uz ostale, i nagradom "Dashiel Hammet", jednom od najprestižnijih u trilerskoj niši.

Dekster u zaprezi

Unatoč svemu, knjigu "Pod crnim svjetlom" teško mi je bez poprilične nelagode predstavljati kao prozu detekcije. Ali hajdemo redom... Radnja se zbiva početkom sedamdesetih godina prošloga stoljeća u argentinskoj provinciji, malome mjestu izgubljenom usred nepregledne pampe. Tamo će se iznebuha pojaviti Tony Durán, elegantni Portorikanac s američkom putovnicom, i odmah postati omiljenom temom svih malomišćanskih ćakula. A pitanja koja najviše kopkaju mještane glase ovako: što, pobogu, gospodin s bjelosvjetskim manirama radi u ovakvoj zabiti i kako je uspio postati ljubavnikom obiju sestara Belladona.
Blizanke Sofia i Ada kćeri su nekoć najvećeg lokalnog drmatora, onemoćalog starca koji se danas teško može i mrdnuti, a kamoli nekoga drmnuti. Njegovi pak sinovi utemeljili su tvornicu u kojoj su se proizvodili prototipovi trkaćih automobila, a onda im se dogodio hm... fiskalni karambol. Istragu Duránova ubojstva povest će pak inspektor Croce, vjerojatno jedini književni dekster koji u drugoj polovici dvadesetog stoljeća na očevid stiže zaprežnim kolima, šarmantan koliko i ćudljiv tip koji se kad zagusti (a u Argentini njegova vremena to znači često) običava povući u lokalnu umobolnicu. Ili, kako sâm kaže na jednome mjestu: "Koji put treba biti u ludari, ili treba biti u zatvoru, da se shvati kako stvari stoje u ovoj zemlji."

Paranoidna fikcija

U neko doba Croceu će se pridružiti novinar iz Buenos Airesa Emilio Renzi, piščev alter ego (puno ime autora glasi Ricardo Emilio Piglia Renzi). Kamo će ih odvesti njihova istraga, to vam, naravno, ne smijem reći, ali vam naprosto moram nagovijestiti. Jer, ono što je počelo kao proza detekcije, u jednome će trenutku skrenuti na sasvim drugi kolosijek "paranoidne fikcije", kako je krsti sâm Renzi frustriran otvorenim krajem slučaja, zjapećom rupom koja prijeti da svih proguta.
"Pod crnim svjetlom" (prijevod potpisuje Nikolina Židek) libar je koji proturječi boljem žanrovskom običaju rasplitanja enigme. Dapače, raskalašeni postmodernist Piglia voli je dodatno zamrsiti, i to ne samo u sadržajnom, nego i u formalnom smislu. Baš kao što je sklon skretanju u pripovjedne rukavce, voli i kombinirati diskurse, pa tekst začiniti fusnotama, izvatcima iz Renzijevih zapisa, odnosno pisama, čak i jednim, naravno, enigmatičnim crtežom.
Veseli paradoks sadržan je, međutim, u činjenici da iako iznevjeruje očekivanja, Piglia definitivno ne razočarava čitatelja. Roman koji nam "podvaljuje" kao priču o povijesti jedne obitelji zapravo je složeni puzzle neke puno šire historije, nacionalne. Dakle, storija o zemlji koja se desetljećima mrvila u škripcu između populista i diktatora, odnosno "između ludare i zatvora", kako to veli inspektor Croce.
Da skratim, "Pod crnim svjetlima" odličan su izbor za konačni oproštaj od velikog autora (Piglia je preminuo u siječnju prošle godine).

Naslovnica Librofilija