Mišljenja Međutim

Međutim

Ivan Ugrin

Dramatičan apel biskupa Komarice

međutim

Banjolučki biskup dr. Franjo Komarica jedan je od onih prelata Crkve u Hrvata koji je poput Krista uvijek nastojao i nastoji biti dobar pastir koji marno brine o onima koji su povjereni njegovoj pastoralnoj skrbi.

U vrijeme ratnih stradanja početkom devedesetih prošloga stoljeća trpio je zajedno sa svojim hrvatskim i katoličkim narodom u Banjoj Luci, svojoj biskupiji i cijeloj Bosni i Hercegovini. Dizao je glas protiv zločina i ugnjetavanja te osobito progona ljudi s njihovih vjekovnih ognjišta, braneći sve žrtve bez obzira na to koje su nacionalne i vjerske pripadnosti.

Više je puta za svoje zauzimanje u prilog stradalnika primao priznanja raznoraznih humanitarnih ustanova.

Čovjek mira i dijaloga

Proglašavan je "Osobom dijaloga", "Osobom godine", dobitnik je "Zlatne povelje mira i humanizma", prije desetak godina bio je nominiran i za Nobelovu nagradu za mir. O tome koliko je otvoren za suživot s drugima i različitima posvjedočio je i ovih dana kad se priključio muslimanima na molitvi prigodom otvaranja obnovljene Ferhat-pašine džamije u Banjoj Luci. Fotografija njegove nazočnosti dok su vjernici klanjali namaz u tek otvorenoj Ferhadiji postala je hit na društvenim mrežama ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i mnogo šire.

U prošlu je subotu i na Bleiburgu predvodio misno slavlje i održao zapaženu propovijed u kojoj je pozvao da učinimo svi zajedno djelo milosrđa u ovoj Godini milosrđa: "Pokopajmo konačno naše mrtve, oni to od nas već odavno očekuju"(!).

Kad je koncem devedesetih rat završio, neumorno se zalagao i još uvijek se zalaže, zajedno s drugim biskupima u Biskupskoj konferenciji Bosne i Hercegovine, kako bi se u BiH ostvario suživot svih triju konstitutivnih naroda. Prije svega treba istaknuti pokušaje biskupa glede reforme tzv. Daytonskog sporazuma kako bi se popravio ustavni položaj Hrvata koji su najgore prošli u poslijeratnim preslagivanjima.

Isto tako, brojne su gospodarske inicijative u kojima sudjeluju Crkva i njezine institucije poput Caritasa, Napretka i sličnih, da bi se stvorili bolji ekonomski, kulturni i svi drugi uvjeti za naše ljude koji su ostali živjeti u susjednoj nam državi.

Koliko je teška i iznimno dramatična situacija za hrvatsku populaciju, osobito na onom području banjolučke biskupije koji je u entitetu Republike Srpske, gdje su Hrvati i katolici danas dovedeni do faze potpunog nestanka, očigledno je kad se radi o povratku prognanika u njihov rodni kraj. Republika Srpska, koja od kada je osnovana kao ustupak međunarodne zajednice Srbima jer su im uzeli Kosovo iz ruku, godinama sustavno sabotira mirovne sporazume - a to i dalje čini - kako bi se onemogućio povratak nesrpskog stanovništva u mjesta iz kojih su protjerani.

Desetkovani Hrvati

Od nekadašnjih više od 150 tisuća Hrvata (prema popisu iz 1991. godine) na području općina i gradova u Republici Srpskoj, danas ih je na cijelom području ovog bosanskohercegovačkog entiteta nazočno manje od deset tisuća!

Ponukan ovim katastrofičnim podacima, biskup Komarica je bezbroj puta apelirao na vodeće svjetske političare i cjelokupnu javnost. Prije godinu dana progovorio je u knjizi s podnaslovom "Skidanje maski" o pozadini zastupničkog rata međunarodnih sila, pokušavajući otvoriti oči savjesti onima koji su odgovorni kako za krvavi rat u Bosni i Hercegovini, tako i za politiku koja se 20 godina provodi gotovo u srcu Europe.

Koncem prošle godine, nakon dva desetljeća "gromoglasne šutnje", kako u političkim, tako i akademskim krugovima, prvi put je u Banjoj Luci organiziran jedan eminentan skup, na kojemu se, uz stručnu podršku, uspjelo prekinuti nametnutu šutnju o ovom uistinu zločinačkom nedjelu koji ima sve elemente genocida nad nedužnim Hrvatima i Bošnjacima banjolučke regije.

Velike je zasluge u svemu tome imao i hrvatski eurozastupnik Andrej Plenković, koji je kao potpredsjednik Odbora za vanjsku politiku Europskog parlamenta isposlovao da biskup Komarica i kardinal Vinko Puljić u Bruxellesu govore o daytonskoj arhitekturi Bosne i Hercegovine, koja je ostavila niz nepravdi - a osobito za Hrvate u BiH. Ovih je dana u Zagrebu održana i konferencija o europskom putu BiH: "Izazovi i perspektive".

Međutim, sva nastojanja banjolučkog biskupa neće donijeti ploda ako Republika Hrvatska, koja po Ustavu jamči osobitu skrb i zaštitu dijelovima hrvatskog naroda u drugim državama, ne poduzme odlučnije korake za zaštitu Hrvata u BiH. Stoga se tim povodom msgr. Komarica pisanim putem obratio svim zastupnicima 8. saziva Hrvatskoga sabora na čelu s predsjednikom Sabora akademikom Željkom Reinerom, te aktualnim članovima Vlade RH, na čelu s premijerom Tihomirom Oreškovićem.

Uz pismo biskup je svima poslao i po primjerak nedavno izišle knjige znakovita imena "Prešućivani zločin". U njoj su sabrani svi radovi s Međunarodnoga studijskog dana koji je sredinom mjeseca studenoga 2015. organiziran u Europskoj akademiji Banjolučke biskupije.

"Što u ratnim, što u poratnim političkim aktivnostima, Hrvati su u entitetu Republike Srpske dovedeni do stanja 'biti ili ne biti', 'ostati ili nestati', gdje tijekom povijesti nikada nisu bili malobrojniji na tim prostorima, čak ni u vrijeme višestoljetne osmanlijske vladavine. Apsurd je to veći što su Hrvati dovedeni u ovu tešku situaciju u isto vrijeme kada u neposrednom susjedstvu imamo samostalnu, neovisnu i međunarodno priznatu Republiku Hrvatsku, članicu Europske unije!", piše biskup Komarica i zaključuje: "Neshvatljivo je da na udaljenosti manjoj od 100 kilometara od Zagreba, u nekadašnjoj tzv. turskoj Hrvatskoj, potpuno nestaje drevni domicilni hrvatski narod i da je već sveden na zanemarivu nacionalnu manjinu"(!).

Čuje li ga Sabor

Pitanje je samo koliko Hrvatima u Republici Srpskoj u ovom trenutku mogu pomoći saborski zastupnici koji na Markovu trgu nikako da ostvare kvorum za glasovanje, a da ne govorimo o Vladi u kojoj ne prestaju trzavice između HDZ-a i Mosta.

Kako stvari sada stoje, možda bude više sreće nakon opozicijskih prosvjeda koji su baš u subotu počeli u Banjoj Luci sa zahtjevima za smjenom Milorada Dodika.

Naslovnica Međutim