Možda ima previše divljeg seksa u kojem opruge kreveta stenju, a žene su u ekstazi na najmanji Riverin dodir, ali... : ovo je uzbudljiva priča o čovjeku koji je Rockefelleru ‘prodao‘ Lenjina

stdClass Object ( [id] => 1168304 [title] => Možda ima previše divljeg seksa u kojem opruge kreveta stenju, a žene su u ekstazi na najmanji Riverin dodir, ali... : ovo je uzbudljiva priča o čovjeku koji je Rockefelleru ‘prodao‘ Lenjina [alias] => mozda-ima-previse-divljeg-seksa-u-kojem-opruge-kreveta-stenju-a-zene-su-u-ekstazi-na-najmanji-riverin-dodir-ali-ovo-je-uzbudljiva-prica-o-covjeku-koji-je-rockefelleru-prodao-lenjina [catid] => 423 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Nakladnička kuća SelfMadeHero, sa sjedištem u Londonu i distribucijskim lancem u Americi, Australiji i Kanadi, upravo je promovirala novo izdanje iz svoje biblioteke posvećene slavnim biografijama.

Riječ je o grafičkom romanu "Diego Rivera", koji u crtežu i riječi prati život najvećega meksičkog muralista svih vremena, a kojega današnja europska publika, nažalost, previše često znade samo kao muža Fride Kahlo.

Autori knjige o Diegu Riveri (1886. – 1956.) su pisac Francisco de la Mora, koji živi i radi u Londonu, i ilustrator Luis Pescador, koji živi u Meksiku.

O knjizi, napisanoj na engleskom jeziku, već su se referirali vodeći svjetski mediji, a britanski Guardian biografiju je nazvao "frenetičnom i goropadnom" pričom koncentriranom na Riveru, koji je, kako kažu, predstavljen kao "divlji bik koji juri iz ringa u ring i koji dominira svakom stranicom, pun sebi svojstvene drame i melodrame i životinjske energije".

---

---

– U njihovoj knjizi ima, možda, i previše divljeg seksa u kojem opruge kreveta uvijek stenju, žene su u ekstazi i na najmanji Riverin dodir, ali najviše su ipak, bez biografskog cjepidlačenja, posvetili pozornost njegovu povratku u Meksiko iz Europe te njegovu vremenu kasnije, kad je u SAD-u primao nevjerojatne narudžbe od kapitalističkih divova kakav je, primjerice, bio Rockefeller – navodi u svome osvrtu Guardianova kritičarka Rachel Cook, koja, kao i većina drugih autora, pozdravlja ideju SelfMadeHeroa, Francisca de la More i Luisa Pescadora da, barem ovim izdanjem, pozornost skrenu s do besmisla eksploatirane Fride Kahlo na Diega Riveru, kojem je ona bila samo jedna, premda najpoznatija i najživopisnija, od pet zakonitih žena.

Broj jedan u objema Amerikama

Dok su, uostalom, oboje bili živi, o Fridi se izvan Meksika nije znalo gotovo ništa osim da je Diegova žena, a i u domovini Frida je imala za života tek jednu jedinu samostalnu izložbu, onu na koju su je, godinu dana prije smrti, donijeli na postelji, u kojoj je 1954. i umrla u dobi od samo 47 godina.

Ta je izložba održana 15 godina nakon što se Frida prvi put javno predstavila kao umjetnica.

---

---

Bilo je to 1938. u galeriji Julien Levy u New Yorku, a taj je debi, vrlo dobro organiziran i izvrsno primljen zahvaljujući Andreu Bretonu, prijatelju njezina 21 godinu starijeg muža, Diega Rivere.

No tih godina, Rivera je bio neprijeporni umjetnički broj jedan u objema Amerikama, sa značajnim i bliskim prijateljstvima u Europi, gdje se, uostalom, kao mladić i školovao i započeo svoj slikarski put.

Diego María de la Concepción Juan Nepomuceno Estanislao de la Rivera y Barrientos Acosta y Rodríguez rođen je kao brat blizanac dječaka koji je umro kao beba pa su njegovi roditelji, otac novinar i majka liječnica, svu svoju ljubav i sredstva uložili u njega.

Već s tri godine je otac u njihovoj kući u mjestu Guanajuato jednu sobu uredio kao studio za malog Diega, a kasnije, kad se obitelj preselila u Mexico City, upisao ga sa svega deset godina u slikarsku školu, koju je dječak pohađao paralelno s redovitom nastavom.

No sa 16 godina je iz škole izbačen, pa je nekoliko godina putovao po Meksiku, crtao, slikao i skitao, no napunivši 21 godinu, 1907., dobio je stipendiju i nastavio školovanje u Parizu, a potom u Milanu, gdje je prijateljevao s Picassom, Modiglianijem, Andréom Bretonom i drugim umjetničkim velikanima svog doba.

---

---

U domovinu se vratio tek 1921., preskočivši mučno razdoblje Meksičke revolucije, koja je, od 1910. do 1920., usmrtila više od sto tisuća ljudi i korjenito promijenila njegovu zemlju.

Bila je to revolucija koja je, osim Emilija Zapate i Pancha Ville, iznjedrila i u to vrijeme najprogresivniji Ustav na svijetu, onaj koji je, među ostalim, izjednačio muškarce i žene u smislu radnih i vlasničkih prava, premda ženama nije dao i pravo glasa. No u domovinu se umjetnik vratio kao komunist te se već godinu dana nakon povratka uključio u Komunističku partiju Meksika, s kojom će, baš kao i s "bratskom" Komunističkom partijom Sovjetskog Saveza, ostati u turbulentnim odnosima, iz nje biti izbacivan i u nju vraćan.

Lenjin u Rockefellerovu centru

No zahvaljujući članstvu u Partiji, 1927. je kao delegat otišao u Moskvu, na proslavu desete godišnjice Oktobra... Staljinizam mu se, međutim, nije dopao, a njegovo prijateljstvo s Lavom Trockim upravo datira iz toga vremena. Tome istom Trockom, kao što se zna, uspio je ishoditi politički azil u Meksiku te ga i ugostiti u svojoj kući.

Istina, iz kuće ga je i izbacio kad je shvatio da vremešni Trocki, sedam godina stariji od Rivere, i Frida Kahlo njeguju odnos, pred nosom njemu i gospođi Trocki, koji nije ulazio u Diegovu definiciju prijateljstva.

Sve to vrijeme, ipak, usprkos nevjerojatno turbulentnom i često nasilnom odnosu s Fridom i drugim ženama, Rivera je stvorio monumentalna djela te je, koliko god se mnogima ni slijeva ni zdesna, nije sviđao ni njegov životni stil ni politička uvjerenja, stvorio prestižno ime koje su respektirali i moćni i nemoćni.

Njegov angažman za koji mu je moćni Nelson Rockefeller, kasniji potpredsjednik SAD-a, platio tada golemi honorar od 21 tisuću dolara, ušao je u povijest po muralu koji je – uništen.

Naime, 1932. Amerika se izvlačila iz velike depresije, a obitelj Rockefeller već je dvije godine gradila Rockefellerov centar na 89 tisuća četvornih metara, s 19 zgrada, većinom nebodera.

Abby Rockefeller, velika filantropistica i ljubiteljica suvremene umjetnosti, koja je, među ostalim, zaslužna za gradnju i Muzeja moderne umjetnosti, kultne MoMA-e, bila je oduševljena Riverinim slikarstvom. Ona je nagovorila sina Nelsona da posao oslikavanja ulaznog hola središnjega, 70-katnog nebodera, visokog 266 metara, povjeri upravo Diegu Riveri, marksistu, komunistu, bludniku i bezbožniku.

Dakako, Rivera je posao prihvatio i došao s Fridom u New York napraviti mural od oko 16 četvornih metara.

Mlađahni, 26-godišnji Nelson A. Rockefeller mu je odredio temu i naslov rada: "Čovjek na raskrižju gleda s nadom i uznositom vizijom na izbor nove i bolje budućnosti." Na zadanu temu, Rivera je napravio brojne skice i Rockefeller ih je odobrio.

---

---

Međutim, tjeran umjetničkom slobodom, Rivera je "malo" odstupio od autorizirane skice pa je, tek nekoliko dana prije okončanja posla, gotovo u samo središte murala stavio – Vladimira Iljiča Lenjina.

Integritet jači od barbarstva

Usred američkoga korporativnog kapitalističkog Olimpa! Da Nelson Rockefeller nije imao ozbiljne političke ambicije, možda bi nekako i progutao Lenjina, ali... Ali dnevni list The New York World-Telegram je 24. travnja 1933. donio nevelik, ali bombastičan članak s jasnom porukom – mural, premda nedovršen, izričito je antikapitalistički i antiamerički!

Rockefeller je znao što mu je činiti – pohitao je osobno na lice mjesta, a potom se pismom obratio Riveri.

"Kad sam jučer bio u zgradi broj 1 Rockefellerova centra, gledajući vaš uzbudljivi mural, primijetio sam da ste u njegov najnovije oslikani dio uključili Lenjinov portret. Djelo je predivno naslikano, ali mi se čini da njegov portret u muralu može vrlo ozbiljno uvrijediti velik broj ljudi.

Da je vaš mural u privatnoj kući, to bi bila druga stvar, ali on je u javnoj zgradi i situacija je, dakle, sasvim drukčija. Koliko god mi se to ne sviđa, bojim se da vas moram zamoliti da Lenjinovo lice zamijenite licem nekog nepoznatog čovjeka."

Naravno, Riveri nije palo na pamet prihvatiti prijedlog i prefarbati Lenjina.

"Birajući između uništenja svoje koncepcije ili fizičkog uništenja cijelog murala, izabrao sam fizičko uništenje čuvajući njegov integritet", zapisao je poslije Diego Rivera, nazvavši uništenje murala "kulturnim barbarstvom i vandalizmom".

Doista, neke subote, 9. veljače 1934., u gluho doba noći, mural je otučen ili, kako je sam Rivera poslije kazao, "pretvoren u prah".

Ipak, prefrigani Rivera je, znajući što slijedi nakon Rockefellerova pisma, angažirao fotografkinju Lucienne Bloch, koja je njegov nedovršeni mural, kvadrat po kvadrat, pomno fotografirala, istina, u crno-bijelim tonovima.

---

---

No njemu je i to bilo dovoljno da u Meksiku napravi repliku Rockefellerova murala i, znajući da joj ne smije dati isti naslov koji je ugovorom ostao u vlasništvu Nelsona Rockefellera, mural nazvao "Čovjek – gospodar svemira".

Taj mural i danas stoji na zidu u Palači lijepih umjetnosti u Mexico Cityju, a na njemu je, osim Lenjina i komunističke bratije, naslikan – i John D. Rockefeller, Nelsonov otac.

On je, pak, prikazan kako žestoko pijanči u noćnom klubu s nekom ženom dok se iznad njih može vidjeti posuda s bakterijom sifilisa. Okrutno, ali duhovito... No, takav je bio Diego Rivera.

Nakladnička kuća SelfMadeHero, sa sjedištem u Londonu i distribucijskim lancem u Americi, Australiji i Kanadi, upravo je promovirala novo izdanje iz svoje biblioteke posvećene slavnim biografijama.

Riječ je o grafičkom romanu "Diego Rivera", koji u crtežu i riječi prati život najvećega meksičkog muralista svih vremena, a kojega današnja europska publika, nažalost, previše često znade samo kao muža Fride Kahlo.

Autori knjige o Diegu Riveri (1886. – 1956.) su pisac Francisco de la Mora, koji živi i radi u Londonu, i ilustrator Luis Pescador, koji živi u Meksiku.

O knjizi, napisanoj na engleskom jeziku, već su se referirali vodeći svjetski mediji, a britanski Guardian biografiju je nazvao "frenetičnom i goropadnom" pričom koncentriranom na Riveru, koji je, kako kažu, predstavljen kao "divlji bik koji juri iz ringa u ring i koji dominira svakom stranicom, pun sebi svojstvene drame i melodrame i životinjske energije".

---

---

– U njihovoj knjizi ima, možda, i previše divljeg seksa u kojem opruge kreveta uvijek stenju, žene su u ekstazi i na najmanji Riverin dodir, ali najviše su ipak, bez biografskog cjepidlačenja, posvetili pozornost njegovu povratku u Meksiko iz Europe te njegovu vremenu kasnije, kad je u SAD-u primao nevjerojatne narudžbe od kapitalističkih divova kakav je, primjerice, bio Rockefeller – navodi u svome osvrtu Guardianova kritičarka Rachel Cook, koja, kao i većina drugih autora, pozdravlja ideju SelfMadeHeroa, Francisca de la More i Luisa Pescadora da, barem ovim izdanjem, pozornost skrenu s do besmisla eksploatirane Fride Kahlo na Diega Riveru, kojem je ona bila samo jedna, premda najpoznatija i najživopisnija, od pet zakonitih žena.

Broj jedan u objema Amerikama

Dok su, uostalom, oboje bili živi, o Fridi se izvan Meksika nije znalo gotovo ništa osim da je Diegova žena, a i u domovini Frida je imala za života tek jednu jedinu samostalnu izložbu, onu na koju su je, godinu dana prije smrti, donijeli na postelji, u kojoj je 1954. i umrla u dobi od samo 47 godina.

Ta je izložba održana 15 godina nakon što se Frida prvi put javno predstavila kao umjetnica.

---

---

Bilo je to 1938. u galeriji Julien Levy u New Yorku, a taj je debi, vrlo dobro organiziran i izvrsno primljen zahvaljujući Andreu Bretonu, prijatelju njezina 21 godinu starijeg muža, Diega Rivere.

No tih godina, Rivera je bio neprijeporni umjetnički broj jedan u objema Amerikama, sa značajnim i bliskim prijateljstvima u Europi, gdje se, uostalom, kao mladić i školovao i započeo svoj slikarski put.

Diego María de la Concepción Juan Nepomuceno Estanislao de la Rivera y Barrientos Acosta y Rodríguez rođen je kao brat blizanac dječaka koji je umro kao beba pa su njegovi roditelji, otac novinar i majka liječnica, svu svoju ljubav i sredstva uložili u njega.

Već s tri godine je otac u njihovoj kući u mjestu Guanajuato jednu sobu uredio kao studio za malog Diega, a kasnije, kad se obitelj preselila u Mexico City, upisao ga sa svega deset godina u slikarsku školu, koju je dječak pohađao paralelno s redovitom nastavom.

No sa 16 godina je iz škole izbačen, pa je nekoliko godina putovao po Meksiku, crtao, slikao i skitao, no napunivši 21 godinu, 1907., dobio je stipendiju i nastavio školovanje u Parizu, a potom u Milanu, gdje je prijateljevao s Picassom, Modiglianijem, Andréom Bretonom i drugim umjetničkim velikanima svog doba.

---