Mozaik Zdravlje

Kad postane opsesija

Navika koju u nekoj mjeri ima većina ljudi uopće nije bezazlena, a može postati i opasna: kad nekih rezultira trajno unakaženom kožom, a mnogi ju od okoline skrivaju

Kad postane opsesija

Za poremećaj zvan "dermatilomanija" mnogi nisu čuli, iako sigurno jesu za ono što se zove "čupanje kože", "istiskivanje prištića", pa i za ono što objedinjuje gornja dva, "prčkanje" ili "kopanje po licu".

No nije nužno u pitanju uvijek lice, a nije ni poremećaj toliko bezopasan koliko biste na prvu pomislili. Uz to, ostavlja i daleko dugotrajnije posljedice od ponekog ožiljka. 

Riječ je zapravo o psihološkom poremećaju ili poremećaju navika i nagona s kojim se danas bori veliki broj, primarno mladih, ljudi. Manifestira se stalnim izvođenjem radnji koje nemaju racionalnu motivaciju, a štetni su za bolesnika - u ovom slučaju radi se o kopanju vlastite kože, najčešće do te mjere da to rezultira trajnim oštećenjima, piše Zdravo Budi.

 

O ovoj temi progovorila je i poznata "celebrity" dermatologinja s adresom u Londonu, Justine Kluk. Specijalizirana je za akne, a kaže da mnogi njeni pacijenti s problematičnim licem razviju i ovaj poremećaj.

"Ukratko, dermatilomanija se odnosi na kopanje po vlastitoj koži. Većina nas se s vremena na vrijeme počeše ili istisne koji prištić, naročito ako imamo problematično lice ili kožne bolesti poput ekcema. No ono karakteristično za dermatilomaniju je da ju prati neugodan osjećaj da jednostavno ne možete prestati", objašnjava stručnjakinja za Rafinery 29.

Dodaje i kako njeni pacijenti najčešće ove radnje obavljaju nesvjesno, u trenucima dosade ili kada gledaju televiziju. Područja koja su najčešće zahvaćena su lice, ruke i noge, ali često i skalp, a nakon diranja ostaju kraste i ožiljci.

"Čupanje pacijenti redovito izvode na aknama ili suhoj koži, posebno onoj na usnama ili zanokticama. Umjesto prstima, pacijenti znaju grubu kožu gristi i zubima", kaže dermatologinja.

Kada posjetiti liječnika?

Rafinery 29 donosi i priču žene koja je sasvim slučajno shvatila da boluje od ovog psihološkog poremećaja. Oduvijek je grizla i čupkala kožu s usnica i u tome nikada nije vidjela ništa loše - sve dok jednog dana nije potpuno krvavih usta i brade prošetala kolodvorom kad ju je zaustavila jedna potpuna neznanka.

Osupnuta žena pretpostavila je da je prolaznica upravo licem poljubila pločnik, no to nije bio slučaj. Kad joj je ova objasnila da nije, ispričala joj se i nastavila dalje, a protagonistica priče shvatila je da joj itekako treba pomoć - ali ona stručna, liječnička.

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Dermatillomania is a skin-picking disorder. I’ve mentioned it a couple of times in previous posts and I’ve had a lot of messages since from people with the same condition or who knew that they picked at their skin but have only just been able to put a name to the problem. I made this comic for those who have asked me what I did to help stop my picking. I haven’t completely quit but I’m much less prone to it now than I used to be. . My picking was a result of my acne coupled with my anxiety and it continued long after my acne healed. Dermatillomania isn’t the same as popping a few spots - it’s a compulsion that can leave people with permanent scarring. This comic is NOT a replacement for medical advice - if you are worried or are hurting yourself please consider going to see a doctor or mental health professional. . I had a very unhealthy relationship with the process of picking my skin - at it’s worst it was the only thing I felt in control of and it would make me feel calm. It also developed into a really toxic habit where I would pick my skin bloody before an event that I was nervous about so that I wouldn’t have to go. It’s not something I’m proud of and it was a dark time in my life but I feel I’ve moved forward from it now. . There are lots more resources online, but I hope these tips are in someway helpful or motivating for you. It’s taken me years to cut down on my picking compulsion so don’t be too hard on yourself. Relapsing is totally normal! It’s the fact you are trying that counts. . . . #comics #comicart #illustration #illustrator #dermatillomania #skinpicking #skinpickingdisorder #skin #acne #skinpositivity #skincare #art #digitalart #drawing #doodle #instaart #drawingoftheday

A post shared by Jamie Squire (@jamiesquire_) on

 

Justine Kluk za Refinery napominje i kako je ovim poremećajem zahvaćeno između 1.4 i 5.4% pacijenata, iako se mnogi rijetko odlučuju na liječenje. U međuvremenu forumi vrve upisima anonimnih bolesnika koji su u strahu od suočavanja s vlastitim poremećajem.

Svode se, dakako, na isto. Kopanje po koži iz navike prerasta u opsesiju i počinje stvarati probleme u svakodnevnom životu. Brojni tinejdžeri žale se na nemogućnost prestanka čak i dok su u školskim klupama, pa doživljavaju razne neugodnosti. Drugi to rade na poslu, neki se kod kuće ne odvajaju od ogledala tražeći i najmanju nepravilnost koju će riješiti istiskivanjem ili čeprkanjem.

U svim je navedenim slučajevima potrebna liječnička pomoć prije nego na koži ostanu trajni ožiljci. O ovoj je tematici snimljen i dokumentarni film "Scars of shame" ("Ožiljci srama") koji bi trebao pomoći svim oboljelima da najprije prihvate da imaju problem, a potom i potraže pomoć.

 

I društvene mreže vrve iskustvima onih koji su se uspjeli izboriti s ovim poremećajem, nažalost i svjedočanstvima onih koji se s njim još uvijek bore. Osjećaj srama i neugoda zbog posljedica vlastitog djelovanja mogu ponekad rezultirati i povlačenjem u sebe, čak i depresijom, stoga je važno pacijente osvijestiti u saznanju da postoje mnogi koji se bore s istim problemom kao i oni.

Naslovnica Zdravlje