Uz zvuke skladbe ‘‘Pink Panther‘‘ Henryja Mancinija koju je na klavijaturama izveo makarski glazbenik Jurica Budanko te pjesmu Đorđa Balaševića ‘‘Olivera‘‘ koju je uz gitaru otpjevao Damir Tomić Maduna, domaćin KUS-a Njega, u Tučepima su se sinoć Makarani, Tučepljani i Splićani družili s Oliverom Ćirković, 54-godišnjom Beograđankom, vrhunskom košarkašicom i pljačkašicom, Pink Panherom i Ženom Zmajem.
Olivera spada u red "poštenih" pljačkašica zbog kojih nitko nije ostao gladan kruha jer je ‘‘operirala‘‘ po draguljarnicama u Grčkoj, točnije ‘‘očistila‘‘ ih je 116 pa je stekla nadimak modernog Robin Hooda. Olivera je u tučepskoj konobi pričala o svojim dogodovštinama dok je služila zatvorsku kaznu u Grčkoj, kako kaže ‘‘ustanovi‘‘, a promovirala je treći nastavak knjige ‘‘Ja, Pink Panther‘‘ koji će čitatelji uz upoznavanje Olivere, moći kupiti danas i sutra, 1. listopada, u Splitu na Mediteranskom festivalu knjige od 12 do 20 sati.
Ukratko, iza Olivere koja je ukupno odslužila osam godina zatvorske kazne u Grčkoj je košarkaška karijera, titula sportske direktorice, ali i pripadnice kriminalne skupine Pink Panther koja je pljačkala diljem Europe. U povijest je ušla kao jedina žena koja je uspjela pobjeći iz grčkog zatvora u Ateni, ali nakon četiri mjeseca od bijega, ponovno je ‘‘pala‘‘ jer se
sjetila da u Ateni nije odradila jedan veliki ‘‘posao‘‘. Prvi dio trilogije koja govori o odrastanju, danima provedenim na košarkaškom terenu, njezinom ulogom glavne organizatorice pljački zlatarnica i draguljarnica diljem Grčke, napisala je u grčkom zatvoru čiji su zidovi i danas oslikani njezinim slikama.
Do danas je Olivera prodala oko 100 tisuća knjiga, a uskoro kreće snimanje serije o njezinom životu jer je doista riječ o jako inteligentnoj, šarmantnoj, pronicljivoj, mudroj i nadasve fascinantnoj ženi koja ima izuzetan dar govora i smisla za humor. Premda na prvu, ali i na drugu, promoviranje života pljačkašice ne zvuči baš poučno, ovdje je riječ o zaključku da se kriminal doista ne isplati, što zbog ‘‘robijanja‘‘, ali i obitelji i njezinog sina Nikolasa koji je u Tučepi došao s majkom te joj pomaže pri promocijama i distribucijama knjiga.
Svi gosti KUS-a Njega u Tučepima, nakon dvosatne Oliverine priče, ostali su u pozitivnom šoku jer je promocija šarmantne Beograđanke protekla uz salve smijeha. Kako je i sam kazao domaćin Tomić koji je Oliverinim gostovanjem u konobi, otvorio 17. sezonu kulturnih i zabavnih događanja u KUS-u Njega, riječ je o vrhunskoj sportašici, sjajnoj slikarici, obrazovanoj glazbenici, spisateljici koja je prodala preko 100 tisuća knjiga.
-Olivera je uz sve svoje talente, bila i vođa jedne ekipe koja je volila gepiti lijepe stvari – kazao je Tomić.
Sin Nikolas sada se bavi samo Oliverom
Oliveru je na promociji knjige u Tučepima pratilo budno oko njezinog sina Nikolasa, 27-godišnjeg košarkaša koji je prvi put boravio u Tučepima, odnosno na Makarskoj rivijeri, a kojima se oduševio, od čistog mora do dobrih ljudi i domaćina Tomića do izvrsne dalmatinske spize.
Nikolasa koji je inače rođen u Grčkoj, upitali smo tko ga je čuvao dok su mu i mati i otac boravili u zatvorima kao članovi grupe Pink Panther.
-Majci sam uvijek davao punu podršku i kada je bilo teško i dobro tako da je njezina karijera izvrsne spisateljice, potpuno bila očekivana jer u danima kada je bila osuđena na 32 godine zatvora, ona je uvijek imala moju potpunu podršku. Tada me je čuvala baka, a nakon 15. godine sam se sam čuvao – kazao je simpatični Nikolas kojeg smo upitali bi li on volio biti Pink Panther.
-Ne, hvala. Sada se bavim samo Oliverom- nadodao je Nikolas. Potom nam je na razgovor stigla Olivera, visoka 1,92 metra, čije su vrckaste, radoznale krupne oči zeleno-plave boje dovoljan dokaz da je riječ o mudroj, veseloj, zanimljivoj i pozitivnoj ženi.
-Da sam imala sumnju da mi neće biti dobro u Tučepima, ne bih ni došla. Prvo sam upoznala blistavog Damira Tomića Madunu kojem je odmah povuklo srce, a onda sam šetala i Makarskom pa osjećam kao da sam u prošlom životu bila Dalmatinka. Iz moje trilogije svašta se može doznati, a tko to gleda površno i s predrasudama, reći će: Ma šta ta kriminalka priča. Ali svaka kriminalka ima svoju prošlost kao i što kažu da svaki svetac ima svoju budućnost, a grešnik prošlost.
Tako je i kod mene jer je riječ o običnoj ljudskoj priči kao i kod svake druge žene, mojim unutrašnjim i borbama s razvodom braka, bolesti mojih roditelja, odrastanju, sportskoj karijeri, kriminalu, odstupanju, odlasku u nešto nerealno što se događa i drugim ljudima, mom ljudskom padu kakav se također događa i svim drugim ljudima u nekom drugom polju. Zapravo moja knjiga prezentira moj karakter ako trebam nekome biti uzor, a svi ostali događaji su prašina, dok je karakter suština – kazala je Olivera.
‘Ne žalim za prošlim danima‘
Prilikom predstavljanja knjige ‘‘Ja, Pink Panther‘‘ Olivera je pričala kako je nastala njezina trilogija, vrijeme izlaska iz zatvora, odnos sa bivšim suprugom, boravak u grčkom zatvoru čije je prostorije oslikala što joj je bila i izvrsna prilika za bijeg, početak spisateljske karijere jer joj je taj posao bio idealan budući da voli biti slobodna, a voli dobro zarađivati i lijepo živjeti.
Život je u 50-im godinama promijenila isključivo zbog sina. -Nikada se nikome ne dodvoravam, ali moram vam reći istinu. Dakle, 2017. godine sam izašla iz ‘‘ustanove‘‘ i nije mi padalo na pamet ući u građanski život, a resocijalizacija ne postoji. Tako sam opet razmišljala što bih mogla napraviti pa sam otišla u Tursku, ali me Bog zaustavio da kriminala više ne bude. Sada sam trebala biti u turskom zatvoru, ali nisam i početkom 2018. godine odlučujem da je kriminalu došao kraj.
Jednostavno sam bila pritusnuta uz ćošak i nisam imala više izbora, a bilo mi je žao mog sina koji me onako gledao i ništa mi više nije vjerovao jer nisam srebrni letač njegovog djetinjstva, nego neka žena u koju se razočarao. Sve to me je teško potreslo pa sam zbilja odlučila promijeniti svoj život što je bilo skoro pa nemoguće.
Došla sam iz kriminalnog miljea u kojem sam živjela 15 godina, i sve što normalnom čovjeku predstavlja normalan i uobičajen dan, za mene je to najveći strah, a otići u pljačku, to je obična stvar.
Tako da sam promijenila uloge, i jedina stvar za koju sam se mogla uhvatiti je knjiga koju sam izdala k‘o iz šale. Napisala sam je u ‘‘ustanovi‘‘ kako bih prkosila i vremenu i životu i stražarima, i vrisnula sam da postojim jer ti se učini da si samo broj što je i istina budući da sam bila gospođica broj 10445 – kazala je Olivera koja tada nije imala nikakve planove s knjigom, ali se situacija promijenila pa je uspjela u spisateljskim vodama.
-Ne žalim puno za prošlim danima jer sva ta djela nisu za neke silne pohvale, ali nisu ni za neku pretjeranu žalost jer iza mene nije ostao nijedan siromašan, uništen ili napaćen čovjek da bih osjećala neku grižnju savjesti, a sva ta gospoda koju smo ‘‘posjetili‘‘ su milijunaši, danas bogatiji nego što su bili kao i oni iz osiguranja jer je to 10% luđaka koji vladaju svijetom.
Jedino sam ponosna na svoj bijeg iz zatvora koji je bio luđački čin. Što će moji unuci jednom reći? Netko drugi će reći da mu je baka spremala kolač i napisala pjesmu, a moje unuče će reći da mu je baka pobjegla iz zatvora – kazala je Olivera u pričanju svojih brojnih dogodovština koje će uskoro ugledati svjetlo na filmskom platnu jer doista ovakva životna priča je isključivo za film.