stdClass Object
(
[id] => 292386
[title] => Bruna Bajić: Sa suzom u oku smo ispraćale tate na vijađ
[alias] => bruna-bajic-sa-suzom-u-oku-smo-ispracale-tate-na-vijad
[catid] => 264
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] => Jedno je sigurno - baš svatko u Dalmaciji ima nekoga svoga tko za kruh svagdašnji zarađuje brodeći.
Upravo zato svako sebi uzima za pravo govoriti klišeizirano o tom starom zvanju, pa tako pomorci uživaju upoznavajući svijet, njihove supruge ne rade pod milim bogom ništa, a djeca su im razmažena naviknuta na zlatnu žličicu u ustima.
Prva koja je ustala protiv tog klišeja – kapetanova je kći, dijete odraslo žudeći za očevim zagrljajem, opterećena brigom za majku i mlađu sestricu, sama.
– Ono što ženskom djetetu može pružiti otac - nezamjenjivo je! Možete imati najbolju majku na svijetu, braću, sestre, prijatelje, ali ako vam se u oku zazrcali tuga za tatom koji odlazi nikada više niste isti – otkriva nam Bruna Bajić, mlada splitska redateljica, razloge zašto je snimila dokumantarni film o pomorstvu i pomorcima, zašto je kroz svoj “Modri kavez” otkrila što sve pomoračke obitelji kriju.
– Cijeli proces snimanja filma je bila moja katarza, svojevrsno mentalno čišćenje – kaže naša sugovornica i pojašnjava:
– Pomoračke obitelji redom pokušavaju zaštititi svojeg pomorca, skrivajući od njih teške i loše stvari, posebni su to mehanizmi. Odrastete ranije.
Tata Neno napokon je sišao s broda, nakon 30 godina plovidbe, sada radi kao profesor na Pomorskom fakultetu, pa im više, kaže Bruna, ne može uteć. More koje joj je tijekom cijelog djetinjstva otimalo oca postalo je opsesijom.
Stvaranje filma je bilo dio “liječenja”.
– Koliko god si samouvjeren, strahovi iz djetinjstva ostaju, pojam napuštanja sada nakon procesa snimanja nešto je lakši – smije se prva magistra režije u Hrvata.
Cijeli “Modri kavez” prije premijere, koja se, kako i doliči filmu o moru, odvijala na brodu, pogledali su u cjelini samo redateljica i montažer. Svi protagonisti filma, a Bruna ih od milja naziva Oceanovih dvanaest, tek su na premijeri vidjeli što je ona “sklopila” od njihovih izjava, od njihovih priča, od njihova života.
– Tata je sjedio u prvom redu, prvi put je vidio film, stiskao je ruke, malo je i suzu pustio i za kraj mi je šapnuo: Istući ću te zbog ovoga – razniježila se naša sugovornica.
– Velika mi je trema bila što će mi protagonisti filma kazati. Ovo su sve životni ljudi koji su mi dali apsolutno povjerenje. Izgrlili smo se, izljubili, sretni su što su njihove priče pokazane, jer je stvaranje “Modrog kaveza” i za njih bilo svojevrsno mentalno čišćenje – veli Bruna.
Film premda je “naš” i nije samo naš - pripada baš svim primorskim zemljama. Život na moru, izgleda, za sve je i svugdje isti. Redateljica će zajedno sa svojom ekipom pokušati ponuditi film svim mediteranskim festivalima, televizijama, a mi dodajemo da bi bila velika šteta da ga baš svatko od nas ne pogleda.
– Modri kavez je bezvremen – skromno će Bruna.
Da je tome tako prepoznali su i u “CinePlexxovim” kinima, premda se trebao prikazivati samo dva dana, ostao je “gostovati” sve do 4. studenoga, Splićani su prepoznali što vrijedi.
Milena Budimir, foto: paun paunović / cropix
Ključni podaci o djelu
- “Modri kavez” je prvi suvremeni hrvatski dokumentarni film posvećen pomorcima i njihovim obiteljima
- Pretpremijeru je imao 24. listopada na “Jadrolinijinu” feribotu “Marko Polo”
- “CinePlexx” je zbog velikog interesa i prepunih dvorana, produžio termin prikazivanja
- Uz film je izašla i knjiga “Redateljski memoari; Put u Modri kavez”, kao i autorski soundtrack
Upravo zato svako sebi uzima za pravo govoriti klišeizirano o tom starom zvanju, pa tako pomorci uživaju upoznavajući svijet, njihove supruge ne rade pod milim bogom ništa, a djeca su im razmažena naviknuta na zlatnu žličicu u ustima.
Prva koja je ustala protiv tog klišeja – kapetanova je kći, dijete odraslo žudeći za očevim zagrljajem, opterećena brigom za majku i mlađu sestricu, sama.
– Ono što ženskom djetetu može pružiti otac - nezamjenjivo je! Možete imati najbolju majku na svijetu, braću, sestre, prijatelje, ali ako vam se u oku zazrcali tuga za tatom koji odlazi nikada više niste isti – otkriva nam Bruna Bajić, mlada splitska redateljica, razloge zašto je snimila dokumantarni film o pomorstvu i pomorcima, zašto je kroz svoj “Modri kavez” otkrila što sve pomoračke obitelji kriju.
– Cijeli proces snimanja filma je bila moja katarza, svojevrsno mentalno čišćenje – kaže naša sugovornica i pojašnjava:
– Pomoračke obitelji redom pokušavaju zaštititi svojeg pomorca, skrivajući od njih teške i loše stvari, posebni su to mehanizmi. Odrastete ranije.
Tata Neno napokon je sišao s broda, nakon 30 godina plovidbe, sada radi kao profesor na Pomorskom fakultetu, pa im više, kaže Bruna, ne može uteć. More koje joj je tijekom cijelog djetinjstva otimalo oca postalo je opsesijom.
Stvaranje filma je bilo dio “liječenja”.
– Koliko god si samouvjeren, strahovi iz djetinjstva ostaju, pojam napuštanja sada nakon procesa snimanja nešto je lakši – smije se prva magistra režije u Hrvata.
Cijeli “Modri kavez” prije premijere, koja se, kako i doliči filmu o moru, odvijala na brodu, pogledali su u cjelini samo redateljica i montažer. Svi protagonisti filma, a Bruna ih od milja naziva Oceanovih dvanaest, tek su na premijeri vidjeli što je ona “sklopila” od njihovih izjava, od njihovih priča, od njihova života.
– Tata je sjedio u prvom redu, prvi put je vidio film, stiskao je ruke, malo je i suzu pustio i za kraj mi je šapnuo: Istući ću te zbog ovoga – razniježila se naša sugovornica.
– Velika mi je trema bila što će mi protagonisti filma kazati. Ovo su sve životni ljudi koji su mi dali apsolutno povjerenje. Izgrlili smo se, izljubili, sretni su što su njihove priče pokazane, jer je stvaranje “Modrog kaveza” i za njih bilo svojevrsno mentalno čišćenje – veli Bruna.
Film premda je “naš” i nije samo naš - pripada baš svim primorskim zemljama. Život na moru, izgleda, za sve je i svugdje isti. Redateljica će zajedno sa svojom ekipom pokušati ponuditi film svim mediteranskim festivalima, televizijama, a mi dodajemo da bi bila velika šteta da ga baš svatko od nas ne pogleda.
– Modri kavez je bezvremen – skromno će Bruna.
Da je tome tako prepoznali su i u “CinePlexxovim” kinima, premda se trebao prikazivati samo dva dana, ostao je “gostovati” sve do 4. studenoga, Splićani su prepoznali što vrijedi.
Milena Budimir, foto: paun paunović / cropix
Ključni podaci o djelu
- “Modri kavez” je prvi suvremeni hrvatski dokumentarni film posvećen pomorcima i njihovim obiteljima
- Pretpremijeru je imao 24. listopada na “Jadrolinijinu” feribotu “Marko Polo”
- “CinePlexx” je zbog velikog interesa i prepunih dvorana, produžio termin prikazivanja
- Uz film je izašla i knjiga “Redateljski memoari; Put u Modri kavez”, kao i autorski soundtrack
Jedno je sigurno - baš svatko u Dalmaciji ima nekoga svoga tko za kruh svagdašnji zarađuje brodeći.
Upravo zato svako sebi uzima za pravo govoriti klišeizirano o tom starom zvanju, pa tako pomorci uživaju upoznavajući svijet, njihove supruge ne rade pod milim bogom ništa, a djeca su im razmažena naviknuta na zlatnu žličicu u ustima.
Prva koja je ustala protiv tog klišeja – kapetanova je kći, dijete odraslo žudeći za očevim zagrljajem, opterećena brigom za majku i mlađu sestricu, sama.
– Ono što ženskom djetetu može pružiti otac - nezamjenjivo je! Možete imati najbolju majku na svijetu, braću, sestre, prijatelje, ali ako vam se u oku zazrcali tuga za tatom koji odlazi nikada više niste isti – otkriva nam Bruna Bajić, mlada splitska redateljica, razloge zašto je snimila ...
