Mozaik Život

Kristalna kocka vedrine

Fascinantno liječi od stresa, nju je škapulalo u jednoj od mučnijih životnih faza, u njenom duhu guštaju Splićani: evo kako je 'Tajni dnevnik' spasio Grozdanu Ribičić

Kristalna kocka vedrine

"Sjećam se svojega djetinjstva u Ličkoj ulici. Odrastanje je bilo sve samo ne dosadno. Mi, velika grupa djevojčica i dječaka, rasli smo uz igru. Igra i druženje bili su nam sve. Ali u blizini je bila i knjižnica. Za tadašnja vremena velika. Knjižnica "Bol-Plokite".

I eto mene redovito u knjižnici. Pješice, s posebnim unutarnjim guštom. Naravno, došla bih baš u vrijeme odmora, kad bi knjižnica bila zatvorena. Pa bih čekala pred vratima, a onda bismo svi nagrnuli na pult i knjižničarke s pečatima.

U knjižnicu se upisivalo na početku godine i opet bismo svi čekali u redu. Bilo mi je teško prihvatiti i to što je bio ograničen broj knjiga koje si mogao uzeti. Uvijek bih htjela još jednu knjigu više, a nisam smjela. Znala sam, onako djetinje i naivno, neku dragu knjigu staviti iza knjiga na polici da me čeka drugi put. Ali čekao bi me šok – knjižničarke bi ih sve lijepo vratile."

Tko je mogao u to vrijeme naslutiti da će djevojčica iz Ličke ulice ove godine biti izabrana za ravnateljicu Gradske knjižnice Marka Marulića, ali da je izabrana prava osoba, koja živi za knjigu i s knjigom, složit će se mnogi koji su čestitali Grozdani Ribičić nakon što je u lipnju imenovana ravnateljicom GKMM-a na 22. sjednici Gradskog vijeća grada Splita.

Mandat joj je počeo 16. srpnja 2019., a nakon godina i godina rada u Gradskoj knjižnici sad se našla u novoj ulozi.

"Žena koja je uljepšala moje djetinjstvo, a vjerujem i mnogima, još u dječjoj knjižnici kod Pazara, uvijek je znala koje bi me knjige mogle zanimati i zainteresirati za čitanje... vedra i nasmijana, zbilja me tada fascinirala već samom pojavom", jedan je od mnogih komentara čestitara na Facebook stranici Gradske knjižnice.

A dok govori o svom djetinjstvu, ljubavi prema knjizi i svom poslu, Grozdana Ribičić kazala nam je i ovo:

– U sjećanje mi se vraća i tajanstveni lik strogog i šutljivog školskog knjižničara – bio je strah i trepet. Danas tu istu situaciju gledam kroz očale knjižničarke, sada i ravnateljice, i željela bih s knjigom i čitanjem biti što bliže korisniku, bilo da je dijete ili odrasla osoba, sa što manje zabrana i kazni. I sa što više osmijeha.

Naravno, nije uvijek sve tako lako izvedivo. Uz 1800 posjeta knjižnici dnevno, ili 450.000 pojedinačnih posjeta godišnje, neka pravila i red ipak moraju postojati, a nekad se u tome zaboravi i osmijeh.

Pokrenuti bibliobus

Ali želja da knjiga i knjižnica budu što bliži korisnicima potaknut će me na to da u novome mandatu pokušamo ponovno pokrenuti bibliobusnu službu u našoj županiji, preko Europskog socijalnog fonda, da otvorimo knjižnice u napučenim gradskim kotarevima, da otvaramo male slobodne knjižnice, da na dječjim odjelima rade djelatnici koji su educirani i senzibilizirani za rad s djecom.

Kazat će i kako je zbog toga, kao predsjednica splitskog ogranka Hrvatskog čitateljskog društva, pokrenula i projekt malih slobodnih knjižnica u splitskim pedijatrijskim ambulantama.

U sklopu toga projekta članice društva opremile su desetak ambulanti policama i slikovnicama za djecu, a sve kako bi im knjiga bila bliže, kako bi im umanjila stres zbog boravka u ambulanti i potaknula na kvalitetno druženje roditelja i djeteta preko čarobnog ljudskog izuma – slikovnice.

Zbog toga je sudjelovala i u projektu Udruge "Roda" i Hrvatskog čitateljskog društva "Čitateljski program za roditelje i djecu u kaznionicama", koji je 2017. godine u Madridu dobio nagradu za inovativnu promociju čitanja u Europi.

– Svrha je projekta pomoći u jačanju emocionalnih veza djece i roditelja zatvorenika, i to baš kroz aktivnost čitanja naglas, kako bi roditelj na poseban način bio prisutan u djetetovu životu. Zaboravlja se da nije mali broj maloljetne djece čiji su roditelji u zatvorima, kažu otprilike 15.000, i to su djeca koja su nevidljiva u svojoj zajednici, a toliko su potrebita.

Naš je projekt mala kap u njihovim potrebama, ali ako je pomogla njihovu odnosu, velika kao planina – kazuje Grozdana Ribičić, koja je i aktivna podržavateljica i sudionica vrijednog projekta "Tete i barbe pričalice", udruge "MoSt".

Dodaje kako je zbog istog razloga, želje da knjige i čitanje približi djeci i njihovim roditeljima, od otvaranja Središnje knjižnice i njegova velikog i suvremenog opremljenog Odjela za djecu i mlade, čija je bila voditeljica, nastojala da kroz brojne programe djeci približe knjigu i čitanje, tako što su ih dovodili u knjižnicu, u prostor u kojem knjige žive.

'Sve hoće navaliti na mene...'

– Kako je rekao naš pokojni Jakša Fiamengo u dokumentarcu o knjižnici: "Ja koji put imam osjećaj, kad uđem u knjižnicu, da sve te knjige hoće navaliti na mene, pokazati mi svoje znanje: 'Uzmi mene, uzmi mene.'" I mislim da smo u tome prilično uspjeli. Naravno, nikad dosta. Nastojat ćemo i dalje provoditi programe za cijelu obitelj, jer ako odrasli svojim primjerom ne pokažu da cijene knjigu, zaludu nam puste riječi. Naravno, novo doba donosi i nove izazove, a jedan je od njih, s kojim ubrzo krećemo, posudba e-knjiga – kaže Grozdana Ribičić.

Školovala se za učiteljicu, ali, je li to sudbina ili slučajnost, vrlo brzo je, prisjeća se, dobila mogućnost da radi u knjižnici, što je rado prihvatila i dodatno se doškolovala za diplomiranu knjižničarku.

– Knjiga i djeca – to mi se činilo kao čaroban spoj onoga što sam jako voljela. Ljudi često imaju pogrešnu percepciju da je rad s djecom lakši od rada s odraslima, a vi ste zapravo stalno u kontaktu i radu s odraslima i pritom imate još i njihovu djecu. Ako to sretno svladate, onda vam ni jedan drugi posao neće biti težak. Garantiram – ističe naša sugovornica.

Kroz svoj rad u knjižnici prošla je sve faze, sudjelovala u mnogim knjižničarskim i čitateljskim udrugama, obnašala zahtjevne funkcije, sudjelovala kao koordinatorica u nekoliko sindikalnih, kolektivnih pregovaranja u borbi za bolji dignitet kulturnih radnika Splita, te na taj način upoznala gotovo sve poslove potrebne za obnašanje dužnosti ravnateljice knjižnice.

– Veliki sam borac i zagovornik svoje struke, i nikada mi nije bilo teško pitati za savjet one koji su bolje znali od mene. Nikad mi nije bilo teško raditi na svojem stručnom usavršavanju, zbog toga i jesam stekla više stručno zvanje. Napisala sam brojne radove, predavala na brojnim skupovima, uvodila novine u svojem radu – kaže Grozdana Ribičić, te dodaje i ovo:

– Nikad mi nije bilo teško ni pohvaliti sve one koji su našu struku učinili kvalitetnijom. Tako mi nije bio problem na zadnjoj, 24. sjednici Gradskog vijeća od 29. srpnja, na kojoj je bilo riječi o izvršenim programima splitskih kulturnih ustanova, zahvaliti i našem gradonačelniku i gradskoj vijećnici Mirni Kovačić na tome što su osigurali veći iznos od Grada Splita za kupnju knjiga, jer je Split, u odnosu na broj stanovnika, među gradovima koji izdvajaju minimalna sredstva u tu svrhu.

Nula kuna za dječju upisninu

Gradsko je vijeće na jednoj od svojih sjednica ove godine izglasalo da će za knjižnicu osigurati 400.000 kuna, što je znatno više u odnosu na prijašnje godine, ali još uvijek nedovoljno. Isto tako, zahvalila sam i gradskom vijećniku Jošku Markiću, koji je pokrenuo inicijativu za smanjenje članarine za djecu jer je uprava knjižnice godinama podržavala najviši iznos članarine za djecu u Hrvatskoj.

Nadam se da će jedina nula u mojemu mandatu biti visina upisnine za djecu i mlade.

Nova ravnateljica naglašava i kako je Gradska knjižnica Marka Marulića aktivan, odgovoran i važan sudionik života zajednice, utječe na njezin razvoj i odraz je razvoja zajednice u kojoj djeluje.

– Zbog toga mi je bilo važno što sam u razgovoru s gradonačelnikom Androm Krstulovićem Oparom shvatila da je pročitao moj plan na sedamnaest stranica za novi mandat i da mi je dao konstruktivne ideje, a bogme i zahtjevne projektne izazove – kazuje nam.

Neizbježno je, naravno, pitanje o tome što čitanje znači za svakog pojedinca, što znači za osobu kojoj je posao biti među policama knjiga.

– Često sama sebi djelujem kao papiga kad ponavljam na predavanjima, gostujući u medijima i dajući intervjue, što knjiga i čitanje te poticanje različitih oblika pismenosti znače za svakog pojedinca, ali i za zajednicu u cjelini. Jedna mi je novinarka na to rekla da ne prestanem to ponavljati jer uvijek ima onih koji to nisu čuli, a i ponavljanje je majka znanja.

Pa eto, još jednom naglašavam da je čitanje jedinstvena ljudska sposobnost, najnovija evolucijska prilagodba živčanog sustava potrebama komunikacije. Čovjek ju je sam razvio i bilo bi šteta da je sam i uništi. Čitanje je vještina prijeko potrebna čovjeku za njegov uspjeh u životu, i važno ju je kvalitetno usvojiti u dječjoj dobi. Čudesno je koja je moć u njoj, a još čudesnije s kojom lakoćom društvo to zanemaruje. I ne treba živjeti u zabludi.

Da biste se kvalitetno koristili novim tehnologijama i brojnim ekranima, morate prije toga kvalitetno svladati klasični oblik čitanja – ističe Grozdana Ribičić.

Također, naglašava da je čitanje ljekovito. Istraživanja su pokazala da je upravo čitanje knjiga najbolji način opuštanja i smanjenja razine stresa. Samo šest minuta čitanja smanjuje razinu stresa za dvije trećine. Čak bolje i od drugih metoda, poput slušanja glazbe ili šetnje. Psiholozi kažu da je to zbog aktivnog sudjelovanja mašte. Riječi potiču našu kreativnost i navode nas da uđemo u ono što zovemo povišenim stanjem koncentracije, pojašnjava nam.

Sreća kad vas pronađe

– Evo, i ja to svjedočim. U vrijeme natječajnog postupka za ravnatelja knjižnice, koji je bio baš stresan, dramatičan i nimalo ugodan, čitala sam "Tajni dnevnik Hendrika Groena (83 godine i ¼)" i to me je spasilo.

Lagano, zabavno i pametno štivo, sasvim oprečno od onoga čime sam se ja tada opterećivala. Idealno za tu količinu stresa koji sam proživljavala. Morate imati sreću da vas knjiga pronađe baš kad je trebate.

Mi u knjižnici kažemo da postoji neka tajna veza između knjiga i knjižničara. Tako na mene djeluje i poezija. Bočica emocionalnog ekstrakta i, ako korespondira s vašim raspoloženjem, melem za vašu dušu, a onda i za tijelo. Prije nisam voljela čitati istodobno nekoliko knjiga, i pritom različitih žanrova.

Sad sam donekle prisiljena na to i ne pada mi teško. Često, baš u skladu s postulatima o čitanju Daniela Pennaca, ni ne pročitam neku knjigu do kraja. Ne mora biti razlog da mi se ne sviđa, jednostavno me ponesu neke druge obveze, neke druge priče. Kao što bi rekao naš publicist Danko Plevnik, to se događa i na internetu.

Riječ je o detekstualizaciji čitanja – ne čitamo tekstove u cjelini, nego njegove dijelove i prebacujemo se s teksta na tekst. Sebe sam uhvatila da mi se to događa i s knjigama. Ne znam je li to baš dobro... Po cijelom su stanu hrpice knjiga koje čekaju svoj red. Među njima i one kupljene, koje ne strahuju da neće biti na vrijeme vraćene u knjižnicu – govori nam o svom iskustvu čitanja.

Na kraju razgovora, kaže nam kako je, po svojem načinu življenja, i avanturistkinja. I ovaj poziv da bude ravnateljica njezina je nova avantura.

– Vrlo je važno nemati straha kad znate na kakav put krećete. Opreza uvijek treba biti, ali ako ste iskreni i s dobrim namjerama, nema straha. A da volim avanture, to se zna. Meni nije nikakav problem krenuti morskim kajakom uzduž naše obale ili kanuom po zelenim rijekama. Upoznala sam toliko krajeva Lijepe naše, mnogima nepoznatih, i u njima uživala.

Bez obzira na sve izazove u životu, moja je osnovna maksima u životu, o čemu nam je govorio Tin Ujević, zadržati svoju kristalnu kocku vedrine. Čuvam je ko kap vode na dlanu. Iskren osmijeh liječi dušu i otvara sva vrata. Hvala Tinu na mudrosti koju nam je ostavio. A na meni je da s istim onim unutarnjim guštom s početka priče obavljam i svoj novi posao – zaključuje Grozdana Ribičić.

 

Festival svjetske književnosti u Splitu

– Uživam dok čitam djela naših splitskih književnica nove generacije, Tanje Mravak, Nade Topić, Tisje Kljaković Braić i Aleksandre Kardum, s kojima smo upravo dogovorili program za Festival svjetske književnosti u Splitu.

Veselim se njihovu gostovanju i zahvaljujem dragoj Ingrid Poljanić, kolegici u mirovini koja je u novoj Središnjoj knjižnici pokrenula brojne i kvalitetne programe za korisnike.

Zahvaljujući njezinu nesebičnom i volonterskom angažmanu – jer uskočila je u trenutku kad su dotadašnji splitski suorganizatori festivala odustali od ovogodišnje organizacije – i ove ćemo godine imati zanimljiv program pa pozivam sve sugrađane da posjete naša događanja u rujnu – kaže Grozdana Ribičić.

 

U životu biram teži, a ne lakši put

– Ovo mi je i prilika da istaknem da, s obzirom na to da u životu biram teži, a ne lakši put, puno znači kad baš na takvom putu sretnete i upoznate, nekom ih sretnom zvijezdom dobijete i, ako ste te sreće, zadržite – predivne osobe koje su bile tu, prava podrška baš kad ste ih trebali.

Blago je to i privilegij koje ne biste dobili da niste upravo na takvom putu. Naravno, istodobno nailazite na nedobronamjerne osobe, no one su tu da prepoznate sjaj i vrijednost onih drugih. I zato i njima hvala – poručuje naša sugovornica.

Naslovnica Život