Mozaik Život

'biti pravo muško'

Eda Vujević: Ne znaš gdje je granica? Pitaj mater i sestru!; Kad god čujem to pitanje sjetim se izjave Luke Pezelja koji je pokušao silovati pa ubio Kristinu Šušnjaru...

'biti pravo muško'

Neki se možda još sjećaju izjave koju je sucu istrage dao Luka Pezelj nakon što je bio uhićen zbog pokušaja silovanja i ubojstva Kristine Šušnjare. "Kakvo bih ja bio muško da nisam nešto pokušao", kazao je tada taj mladić.

Sjećate se, Kristina Šušnjara je u Trilju autostopirala, Pezelj, njezin poznanik, zaustavio je automobil i primio je u vozilo, a kasnije pokušao "biti pravo muško" te nasrnuo na mladu studenticu. Ona se opirala, on njezin otpor nije shvatio ozbiljno, on je i dalje nastojao "osvojiti" je, ona se i dalje grčevito opirala... Susret to dvoje mladih ljudi završio je s 23 uboda odvijačem i smrću nesretne djevojke te s 31 godinom zatvora za Luku Pezelja.

Kad god čujem pitanje koje postavljaju tobože neinformirani muškarci, a koje glasi "a kako ću ja znati koja je granica udvaranja i nasilja", sjetim se Luke Pezelja i njegove izjave. "Kakvo bih ja bio muško da nisam nešto pokušao?" Naravno, slučaj Kristine Šušnjare ekstreman je slučaj nasilja, teško usporediv s udvaračkim imperativom goleme većine zbunjenih pripadnika takozvanog jačeg spola.

Golema većina te udvaračke skupine znade vrlo dobro što udvaranje jest, a što nije. Golema većina znade da je udvaranje vještina koja se stječe, uči, njeguje, pokazuje, prakticira... prema ženama koje su im privlačne i kojima u svakom pogledu moraju pokazati poštovanje i obzirnost.

Da pojednostavimo – muškarac prigodom udvaranja ne smije koristiti ruke, noge, konop, toljagu, izraze tipa "šta bih ti radio, majko mila" i pritom sliniti, kolutati očima i posezati za isturenijim dijelovima ženine anatomije. Ne smije se pred ženom češkati po vlastitu međunožju osim ako ne statira u kampanji namijenjenoj prevenciji raka prostate, a pogotovo ne smije posezati za međunožnim predjelima suprotne strane. Žene to smatraju nasiljem. Seksualne ponude od nadređene osobe suprotnog spola također smatramo nasiljem. Seksualne ucjene također smatramo nasiljem. I pokušaje silovanja i ubode kacavidom, i to smatramo nasiljem...

Ako pripadnici zbunjenog muškog spola nisu sigurni što još žene smatraju nasiljem, trebaju pitati nas. Sestre. Kćeri. Rodice i prijateljice. Trebaju slušati žene i trebaju čuti žene. Je li to toliko teško? Nije! I same žene, odrastajući i živeći u društvu koje ipak evoluira, postupno shvaćaju da ono što su prije dvadeset godina možda i smatrale tek nespretnim pokušajem zavođenja i što su iz različitih razloga tolerirale, danas tolerirati ne mogu i neće. Vrijeme se, gospodo, promijenilo pa tako i naši stavovi, a vi to možete samo prihvatiti i evoluirati ukorak s nama ili se pomiriti s tim da vas proglasimo kromanjoncima. Ili nasilnicima vrijednim tek prezira.

Oni koji tvrde da ne znaju granicu na kojoj udvaranje postaje nasilje morali bi se ozbiljno zapitati o svome psihološkom profilu. Izgleda da je strah od razotkrivanja nekih njihovih "udvaračkih" taktika zahvatio mnoge Hrvate. Teško je shvatiti zašto. Možda je taj strah niknuo iz onog istog brdsko-planinskog svjetonazora pri kojem muško čeljade "mora nešto pokušati" ako se želi smatrati muškarcem, ali pitanje definicije toga "nečeg" sklisko je tlo na koje se svi plaše tresnuti.

Luka Pezelj je tresnuo, ali taj njegov fatalni tresak životom je platila nedužna 20-godišnja studentica. Ona je rekla "ne", vikala je "ne", borila se, ali u tome, kako rekosmo, ekstremnom slučaju njezin je ubojica svoju superiornu "muškost" definirao kroz nasilje, potpuno gluho i slijepo nasilje. Seksualno nasilje nema veze sa seksom, nego u prvom redu s iskazivanjem moći i s osjećajem kontrole koju ta moć daje.

Muškarci koji tvrde da ne znaju granicu između udvaranja i nasilja jednostavno ne pristaju izgubiti tako shvaćenu moć i tako definiranu kontrolu nad ženama, kao ni umišljenu superiornost vlastita spola. Sve ostalo su tanke isprike i racionalizacije. Ili jednostavno – laži. Opasne laži.

 

Naslovnica Život