Kada vam idući put podmladak za svinjac u vlastitoj sobi bude tvrdio kako je to ustvari “kreativni nered”, a on ili ona svejedno, umjetnik/ica samo zato što im se ne da pospremat za sobom, šutnite ih nogom u guzicu. I slobodno se pozovite na mene!
I recite im da nisam vidio ni urednije čeljade ni većeg umjetnika od Ante Rakića, iz istoimenog zaseoka Pakova Sela, čiji bi se atelje komodno mogao zvati i apoteka.
Mala soba, odnosno stara kamena kućica, tri za tri, a unutra sve na svom mistu, složeno i štivano ka po špagu.
Umjetnina do umjetnine, alat do alata, kamen do kamena, obrađeno i neobrađeno, drvo koje tek čeka sikiru, šlajfaricu, ili barem inspiraciju, ideju “lućidu” da sine Anti ispod kape, bljesne i obasja nebo nad kanjonom Čikole.
Jer, sve što ovaj tankoćutni samouk...