Istražujući ljepote Lijepe naše, stigli smo i do Istre, nezaobilazne turističke destinacije prepune kulturno-povijesnog nasljeđa, vrhunske gastronomije i autentičnih doživljaja. I dok su svima prve asocijacije na ovaj poluotok gradovi uz more poput Rovinja, Poreča, Pule ili Umaga, mi smo odlučili zaviriti u njegovu unutrašnjost.
U moru malih mjesta, prepoznatljivih po brdašcima s bajkovitim gradićima, nama je za oko zapeo Kanfanar. Ova lokacija ističe se svojom jedinstvenom ljepotom i unikatnošću, svoje posjetitelje dočekuje brojnim arheološkim lokalitetima, bogatom sakralnom baštinom i domaćim proizvodima, a danas je najpoznatija kao općina istarskog vola i fuža.
Fešta istarskog vola
Život istarskih seljaka bio je nezamisliv bez istarskog vola, koji je danas postao važnim simbolom Istre i Kanfanara. Riječ je o boškarinu, bijelo-sivom govedu čiji je raspon rogova često dulji i od jednog metra. Njegov prirodni ambijent je šuma koja se u istarskom dijalektu naziva "boška", zbog čega se vjeruju da su po tome i dobili ime.
Poljoprivrednicima je pomagao u oranju polja i tegljenju kamenja, a s pojavom traktora i modernizacijom poljoprivredne proizvodnje broj grla počeo je naglo opadati.
U čast boškarinu, svake posljednje subote u srpnju održava se smotra istarskih volova pod nazivom "Jakovlja". Prvi put je održana 1991. godine i možemo reći kako je ovo ujedno bio i početak inicijative za spas pasmine kojoj i dalje prijeti izumiranje.
Fešta je prava atrakcija i započinje povorkom ovih, više od tone, teških životinja, a zatim kreće izbor najljepših, najtežih i najposlušnijih boškarina. Svi okupljeni prisustvuju javnom vaganju i uživaju u prizorima oranja s volovima na starinski način. Istarski volovi jedan su od najprepoznatljivijih simbola Istre, a danas se o njima brine samo petnaestak uzgajivača koji čuvajući boškarine njeguju uspomene na svoja djetinjstva i pažljivo čuvaju simbol istarskog seljaka.
Kraljica istarske tjestenine
Titulu kraljice istarske tjestenine s ponosom nose fuži, koji se od davnina spremaju za blagdane i posebne prigode. Priča o njihovu prepoznatljivu obliku datira još s početka 20. stoljeća, kada je nona Luca iz Kanfanara sasvim slučajno zamijesila oblik fuža želeći iznenaditi dragog gosta posebnim jelom.
Nona je krenula mijesiti pasutice, poznatije i kao krpice, a tijekom izrade odlučila se na nešto potpuno novo. Na drveni štapić omotala je kvadrataste krpice, preklopila je dva kraja tijesta te ih pritisnula kako se ne bi odvojili. Tako je nastao fuž, koji je zbog svog šupljeg oblika idealan za upijanje umaka.
U sklopu "Jakovlja" održava se i gastro show "Fužijada", na kojemu se poslužuju fuži s različitim umacima. Okupljaju se lokalno stanovništvo i posjetitelji iz zemlje i regije koji guštaju u dobroj spizi. To je jedinstvena prilika za kušanje različitih jela pripremljenih prema tradicionalnim receptima koji se prenose generacijama.
Kod njihove izrade Istrijani skreću pozornost na nekoliko važnih stvari. Kao prvo, za izradu domaće tjestenine treba imati vremena. Naravno da je jednostavnije kupiti pakiranje s polica trgovine, ali ukus domaće tjestenine jednostavno je neusporediv i vrijedan svake minute pripreme. Morate voditi računa da vam tijesto bude čvrsto i ujednačeno. Ako primijetite da je ipak pretvrdo i da se fuži ne lijepe kako treba, malo namočite prste vodom i nastavite s oblikovanjem.
Kad ste već zasukali rukave, šteta bi bilo da ne sačuvate određenu količinu za poslije. Znamo da nema do friških, ali okus i tekstura smrznutih sigurno će ispuniti vaša očekivanja. No pripazite, postupak je nešto drugačiji od primjerice smrzavanja njoka. Vrlo je važno da tjesteninu ne ostavljate da se suši, nego da je, čim završite s izradom, odmah posložite na ravnu podlogu i stavite u zamrzivač. Obvezno pripazite da se tjestenina ne dodiruje jer će se u suprotnom zalijepiti. Kad se fuži zamrznu, rasporedite ih u vrećice i iskoristite u sljedeća dva mjeseca.
Kao što smo već rekli, zbog specifična oblika fuži se savršeno ljube sa svim umacima. A u cijeloj Istri ih tradicionalno poslužuju sa žgvacetom od kokoši. Mnogi ovo jelo nazivaju i kokošjim gulašem, a nećete pogriješiti ni ako za prilog poslužite palentu. Za njegovu pripremu nećete morati izdvojiti puno vremena, a ovaj gusti umak nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Budući da nam dolazi blagdansko vrijeme, ovo je idealna prilika da se okušate u pripremi žgvaceta i domaćih fuža pa smo za vas pronašli i starinski recept.
Potopljena krška dolina
U prošlosti je ovo mjesto bilo pod upravom srednjovjekovnoga grada Dvigrada, koji je zbog odličnog strateškog položaja bio naseljen još od prapovijesti. Pojavom malarije i kuge stanovnici su napustili grad i preselili se u okolna sela, a Kanfanar je postao novim općinskim i crkvenim središtem.
Sam naziv upućuje na izvorno postojanje dvaju gradova, to su bili Moncastello i Castel Parentino. Današnji ostaci dio su sjevernoga grada Moncastella, dok je Castel Parentino napušten već u 10. stoljeću. Dvostruke obrambene zidine i gradska vrata koja i danas stoje postali su atrakcijom koja mami uzdahe posjetitelja.
Općini Kanfanar pripada i dio obale na samom kraju Limskog zaljeva. Ova potopljena krška dolina na zapadnoj obali Istre danas je posebno poznata po uzgoju dagnji i kamenica. Naziv je dobila po latinskoj riječi limes, što u prijevodu znači granica. Nekada je tu prolazila rimska granica, a danas je to prirodna granica između Rovinja na jugu te općina Vrsar i Sveti Lovreč na sjeveru.
Zbog prekrasnih kadrova koji neodoljivo podsjećaju na norveške fjordove, Lim je u 1960-ima bio zvijezda filmova s Vikinzima. Tu su snimani "Dugi brodovi", "Viking Erik" i "Divlji Vikinzi", a na njegovu dnu bilo je izgrađeno i imaginarno vikinško selo, koje je godinama bilo turistička atrakcija.
Na području Limskog zaljeva nalazi se i Romualdova pećina s nekoliko impresivnih dvorana. Vjeruje se da je tu neko vrijeme živio sveti Romuald kojemu je pećina postala dom kada se odlučio posvetiti samotnjačkom životu nakon što je izgradio samostan reda kamaldoljana u Kloštru.
Đir na dva kotača
Istraživanje Kanfanara još je uzbudljivije na dva kotača. Četiri biciklističke rute prolaze pokraj najzanimljivijih atrakcija i biciklistima nude prekrasan pogled i odmor za pamćenje. Tako se možete zaputiti na "Put u središte Istre", dugačak 32,9 kilometara. Ova staza započinje i završava u sjedištu općine Kanfanar, a prolazi kroz Mariće, Maružine, Matohance i Sošiće. Slijedeći je imat ćete priliku proći i veličanstvenom Limskom dragom, kopnenim nastavkom Limskoga zaljeva.
Staza Kapetan Morgan i napušteni grad dugačka je 23,8 kilometara, starta u Kanfanaru i vodi prema Vidulinima, Limskoj dragi, Baratu, Mrganima i Dvigradu te završava ponovno u Kanfanaru. Dominantna tema ove rute su Dvigrad i priča o Henryju Morganu, zloglasnom britanskom gusaru koji se borio protiv Španjolaca. Prema predaji, tijekom bijega od engleske flote stigao je do Limskoga zaljeva i u Dvigrad sakrio svoje blago, a jedno okolno selo danas po njemu nosi naziv M(o)rgani.
Staza Pedalom po 45. paraleli starta i završava u mjestu Brajkovići, a duga je 18,7 kilometara. Prolazi kroz slikovita istarska mjestašca Bubane, Žuntiće, Šoriće, Golaš i Pilkoviće. Nakon 3,2 kilometra vožnje ovom stazom obvezno se zaustavite na prekrasnom vidikovcu Sveti Martin.
Sve navedene staze srednje su zahtjevnosti, pa ako u obilazak krećete s djecom, preporučujemo vam Kumbašeja kids trail. Staza je duga 13,6 kilometara i nije zahtjevna.
