stdClass Object
(
[id] => 313773
[title] => Od Podstrane do Santiaga de Compostele pješačio 2800 kilometara, nećete vjerovati što je sve doživio na hodočašću života...
[alias] => od-podstrane-do-santiaga-de-compostele-pjesacio-2800-kilometara-necete-vjerovati-sto-je-sve-dozivio-na-hodocascu-zivota
[catid] => 264
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
"Put sv. Jakova (El camino de Santiago) počinje u kući svakog putnika", glasi izreka koja i danas živi u španjolskom puku, a kojom se, uz snažnu vjeru, nepokolebljivo vodio 36-godišnji Jurica Popović iz Gornje Podstrane kada je prvoga dana 2016. iz svojega doma pod obroncima Peruna pješice krenuo na putovanje života dugo 2800 kilometara – hodočašće u Santiago de Compostelu, španjolski grad veličanstvene arhitekture u čijoj se katedrali nalaze moći apostola Jakova Starijeg.
Mnogi su bili skeptični prema njegovu naumu, neki su komentirali "prvo skoči, pa reci hop", drugi pak sumnjičavo u nevjerici vrtili glavom sumnjajući u ishod njegova podviga.
Jurica ih je nakon 135 dana dugoga hodanja razuvjerio, toliko mu je pješice trebalo od Gornje Podstrane do Santiaga, na putu kojeg mu je otežavao i 20 kilograma težak ruksak na leđima.
Cijelo je hodočašće propješačio u jednim te istim cipelama (nećemo reklamirati proizvođača), dnevno prevaljujući 30-ak kilometara i zaradivši za svo to vrijeme samo dva žulja.
Naravno, njegovo putovanje ni u kojemu slučaju nije bilo med i mlijeko, prošao je puno patnje i boli, ali najradije bi, kaže, nastavio dalje, jer u mislima i dalje putuje.
Velebitska depresija
– Tu i tamo bio sam u polusvjesnom stanju, ali sam išao naprijed. Nisam želio stati... Događalo mi se da nisam imao potrebu za hranom i pićem. Samo sam htio hodati, organizmu je tako odgovaralo, um je samo želio dalje.
Morao sam se koncentrirati i resetirati, reći sebi: "Moraš stati, moraš jesti i moraš se napiti". Čovjek postane stroj, samo hoda, kao da ga obuzme nekakva euforija... Osjetio sam to u nekoliko navrata tijekom cijeloga puta. I ne bi to dugo trajalo, možda dan ili dva.
Ali patnja je to, stvarno nije zafrkancija. Ne bih nikome preporučio, a svima bih preporučio. Ponekad u životu mora biti malo patnje. Ako je život kamilica, onda to nije život. Isto kao i ovaj put, ovo je samo, kako bih rekao, jedan životić u životu – priča nam, nakon iznimnog fizičkog i mentalnog napora samo pet kilograma mršaviji, u bradu obrasli Jurica na terasi obiteljske kuće u Gornjoj Podstrani, gdje su mu sestra i braća, uz 40-ak članova obitelji, susjeda i prijatelja, po povratku priredili nezaboravan doček.
Nije ga očekivao, jer su ga pripremali u tajnosti, čak je bio pomalo razočaran ne vidjevši u prvi mah nikoga od njih po slijetanju u Zračnu luku u Resniku, dok je pogledom tražio nevjestu i nećake s kojima se dogovorio da dođu po njega. A onda je doživio erupciju oduševljenja ulaskom u vlastiti dom...
– Hvala, hvala, ovome se stvarno nisam nadao – zaranjao je u čvrste zagrljaje čestitara, koji su ga ljubili očiju punih suza. Sestra Ivana, braća Roberto i Josip, ujak iz Australije, stric pustolovna duha, koji je i sam u mladosti pješačio Europom, susjedi, prijatelji... svi su jedva čekali čuti Juričinu priču iz prve ruke.
– Hrvatska mi je stvarno bila gadna, do Velebita sam imao dogovorena spavanja kod prijatelja, rodbine..., ali na Velebitu sam stalno noćio u šatoru. Zahtjevno je bilo, premda, srećom, nije bilo bure. Govorili su mi kako će me odnijeti vjetar, jer je ipak bio siječanj, ali hvala Bogu, dobro je prošlo, bilo je vedro vrijeme, evo kao sad.
Ali na Velebitu sam se baš osjećao depresivno, samo kamen oko mene, nema žive duše, kuće zatvorene... – prisjetio se Jurica sada već davnih siječanjskih dana.
Dok je hodao dionicom u Hrvatskoj, ustajao je u tri i hodao do 15 sati poslijepodne.
– Bilo je samo deset posto volje nakon buđenja, devedeset posto mene ne bi htjelo ustati u to doba noći, ali morao sam. Nije to baš ni jednostavno, morao sam spremiti ruksak, odmah i doručkovati, jer tijelo treba energiju, pa onda pričekati da se ta hrana malo "slegne", složiti šator i tek onda krenuti. A sve oko mene smrznuto...
Tri puta me noću zaustavila i naša policija i provjeravala. Od Rijeke do slovenske granice je također bilo gadno, sve uzbrdo, onda su još na granici mislili da sam izbjeglica, pa su me dodatno provjeravali.
Bila mi je to jedna od najgorih dionica puta nakon koje sam spavao u šatoru na temperaturi od minus 10 stupnjeva. Ali imao sam dobru vreću za spavanje... – smije se Jurica, kojega je spašavala i odjeća načinjena od vune merino ovce. Skupo ju je, veli, platio, ali se isplatila svaka kuna uložena u nju. Jer nema gdje nije spavao...
Najbolja noćenja besplatna
– Kad sam krenuo, nisam imao koncept gdje ću noćiti, čak sam na dijelu puta do Rijeke plaćao hostele i apartmane, a onda sam rekao sebi:"Pa zašto bih plaćao! Puno je to novca za noćenje. Ući ću u crkvu, kucat ću ljudima na vrata..."
Jedna mi je žena u malom dalmatinskom mjestu već četvrtog dana putovanja spavanje naplatila 30 eura. Klima u apartmanu nije radila, bilo je hladno, ma smještaj nije imao veze s turizmom. Nigdje mi se kasnije na putu takvo što nije dogodilo. Ljudi mi ne bi naplaćivali noćenje ili bi prepolovili redovnu cijenu smještaja kad bi čuli da sam hodočasnik.
No, nakon Rijeke sam spavao po crkvama, samostanima, kod dobrih ljudi... Isprva je znalo biti reakcija u stilu "pa ovo nije hodočasnički put", ali kako sam imao pečate iz crkava i potpise obitelji kod kojih sam prethodno noćio, ljudi bi mi povjerovali. Spavao sam i u šumama, na livadama, pokraj ceste, pod mostovima...
Nekad bih, kada sam uspio pronaći smještaj, dobio garažu, hodnik, ostavu...
Gratis smještaj kao 'high class'
Ali, gratis smještaj je većinom bio "high class". Moji su mi brojni domaćini davali vlastiti, najbolji krevet u kući, nisu htjeli ni čuti moje odbijanje. U Francuskoj su me jednom prigodom odbili u nekoj crkvi, pa sam se na cesti požalio jednoj obitelji u kojoj, tek sam kasnije saznao, žive tri žene ateistice. A dale mi najbolji krevet, one su spavale na pomoćnima.
Pripremile mi hranu, otvorile bocu vina, pala je ćakula... Većinom je tako bilo. Zapravo, u crkvama su me prihvatili u nekih 80-ak posto slučajeva, a ono što je zanimljivo jest da bih uvijek, ali baš uvijek kada bih pomislio da nakon brojnih pokušaja neću imati gdje spavati, pronašao vrhunski smještaj, dobio hranu...
Samo pet minuta ranije bio bih na dnu, a onda vrh – emotivno će Jurica kojemu se u sjećanje osobito urezala jedna epizoda u crkvi u Francuskoj, kada mu je svećenik pozvao policiju.
Crkve su uvijek bile njegova prva adresa za traženje konaka, rukovodio se mišlju "pa, ionako crkva nema radno vrijeme, kod koga ću prije zatražiti pomoć nego tamo". Ali, tom se prilikom pokazalo kako je u krivu...
"Ušao sam u crkvu, vidio svećenika i dvije žene koje su pospremale. Rekao mi je kako upravo zatvaraju, ali nisam imao kud. Pao je mrak, nigdje nije bilo ničega, nisam imao gdje i odlučio sam inzistirati da mi samo omogući leći negdje u kut, na pod, kako ne bih i tu noć spavao na otvorenom.
Svećenik nije htio ni čuti, nešto je govorio na francuskom, a ja na engleskom. Nismo se razumjeli... Nakon minutu-dvije vadi on euro ili dva i daje mi. Kazao sam mu: Ne, ne, neeee, meni treba samo mirno mjesto za spavanje. Ali ništa "dormire", opet mi je dao do znanja kako se crkva zatvara i kako moram ići.
Odlučio sam biti uporan. Svećenik se negdje izgubio, a žene koje su ostale u crkvi rekle su mi da izađem jer moraju zaključati. Kako se nisam dao, u jednom trenutku su mi kazale:"Zvat ćemo policiju."
Hodati se mora
Pomislio sam: "Nemam gdje, možda nije ni loše, prenoćit ću u zatvoru i ujutro nastaviti dalje." Rekao sam im:"Zovite!" Brzo su došla dva mlada policajca, pa onda još jedan i policajka. Njih četvoro počelo me moliti da izađem iz crkve, ali nakon skoro pola sata nagovaranja i moga inzistiranja stavili su mi lisice.
Izišli smo van, a oni mi krenuli otključavati lisice. Povikao sam:"Neee, vodite me." Ništa im nije bilo jasno, jedva su mi ih, nakon pustog prtljanja, skinuli, čak im je u jednom trenutku ispao i ključ. Na kraju sam im tražio papir na kojemu piše da su me izbacili iz crkve i stavili mi lisice, ali nisu htjeli – smije se Jurica ističući kako tijekom cijeloga putovanja ni jednom nije doživio nesigurnost u smislu nekog napada, pokušaja pljačke...
Pet-šest puta su mu u Italiji i Francuskoj nudili i prijevoz. Pored njega bi se zaustavio automobil, a vozač bi samo rekao: "Dokle ćete? Povest ću vas." Morao im je objašnjavati kako je hodočasnik, pa bi mu onda nudili smještaj kad dođe u njihovo mjesto...
– Nisam dolazio u napast sjesti u vozilo, možda bi mi se katkad, samo u nekim bljeskovima od sekundu-dvije pojavila ta ideja. Pogotovo kad bih na cesti vidio motor, jer ga i ja vozim. Ali znao sam da moram hodati, nema tu filozofije. Samome sebi bih rekao: "Jesi htio ići tamo?! E, pa sad hodaj".
U glavi sam bio vojnički organiziran, slobodno vrijeme sam uzimao samo kada bi se nešto dogodilo ili se pojavio problem koji bih morao rješavati poput kupovine novoga ruksaka u Rijeci, jer mi se prethodni raspao – kaže Jurica, priznajući kako je posljednjih pet dana pješačenja, kada je već bio na domak Santiaga de Compostele, bio strašno umoran. Vjerojatno je, dodaje, svoje odigrala i psiha, uz to posljednja dva tjedna uopće nije spavao...
– Većinom sam hodao sam, premda svakih nekoliko dana imate mogućnost hodati s nekim u društvu. Većinom je netko brži ili možda sporiji, pa skreće s rute kako bi obilazio nekakve znamenitosti... Tri mjeseca sam prije dolaska na službenu rutu sv. Jakova hodao sam i nakon perioda pješačenja u društvu u jednom trenutku sam ponovno osjetio želju hodati sam. Htio sam biti u svojim mislima i molitvi, uz to sam htio pješačiti polako, biti sto posto unutra. Svatko ima svoj camino...
A ima tu svega, puno ljudi na Put sv. Jakova ide biciklom, nekima je teška torba, pa je ubace u taksi da je odveze do hostela u kojemu će spavati. Samo što ih ne dočeka odjeća složena na policama! Nekad mi se činilo kako na službenoj ruti srećem puno ljudi kojima nedostaje požrtvovnosti – kaže Jurica, koji je za cijeloga hodočašća konstatno bio u kontaktu s obitelji i prijateljima. Puno su mu značile njihove poruke i pozivi, premda mu, priznaje, nekada nije bilo do komunikacije zbog ogromnog umora i strašne boli u nogama.
Napokon društvo
– Kad sam došao u Saint Jean Pied de Port, polazišnu točku na francuskoj ruti sv. Jakova, imao sam osjećaj da je gotovo, a čekalo me još osamsto kilometara do Santiaga. Dođe skoro kao turističko putovanje... Na tom putu svi znaju sve, svi su opremljeni knjižicama, informacijama, znaju gdje su odmorišne točke i konačišta jer idu prema istom cilju i svi se pripremaju za ulazak u Santiago. Drugačije je to bilo negoli dok sam hodao sam.
Kakav je osjećaj bio kad je napokon stigao?
– Došao sam pred katedralu oko osam sati navečer u društvu prijateljice Christine iz američkog Utaha, koju sam upoznao na Putu sv. Jakova. Zanimljivo, uopće nisam imao osjećaj da sam stigao do cilja. Svi oko mene su bili euforični, a ja sam osjećao kao da sam na nekoj postaji puta iz koje ću nastaviti dalje.
Uzeo sam slobodan dan i pješice produžio 90-ak kilometara do rta Finisterra na oceanu, tako sam zapravo "natukao" skoro 2900 kilometara od Gornje Podstrane. Tu nema ničega, samo jedan svjetionik na hridi, križ i stup na kojemu piše - "0 kilometara".
Tu sam zapalio komadić svoje majice i u ocean bacio kamen koji sam ponio iz Hrvatske. Čak ni na tom mjestu nisam imao osjećaj ushita. Zapravo, nemam ga ni sad, niti imam osjećaj da sam gotov. Lebdim, kao da sam u nekom bestežinskom stanju i išao bih dalje. Čeka me Sveta Zemlja...
15 sati videa
Sve što je doživio na putu Jurica je bilježio – kući se vratio s 15-ak sati videomaterijala snimljenoga u full HD tehnici i nekoliko tisuća fotografija. Planira "složiti" i dokumentarni film u kojemu će se, između ostalih, naći jedan njegov, svjetskoj javnosti već poznati dobročinitelj.
– Na cesti nakon Cannesa zaustavio mi neki stariji tip na biciklu i počeo nešto govoriti na francuskom. Dao mi je adresu i broj telefona i rekao: "Kad stigneš do mojega mjesta, a udaljen si od njega dva sata pješice, spavat ćeš kod mene." Stižem do adrese, vidim cijelu kuću obloženu Jakobovim kapicama. Ispostavilo se kako je riječ o danas 73-godišnjem Gerardu Trevesu, koji je prije nekoliko godina hodao od svojega doma do Santiaga de Compostele i natrag.
Snimio je dokumentarni film koji je bonus DVD-a "The Way", s Martinom Sheenom u glavnoj ulozi, a napisao je i knjigu koja se i danas može naći u internetskoj prodaji. Vrhunski me ugostio... Kasnije sam u Saint Jean Pied de Portu njegovu knjigu ugledao u jednoj od trgovina u kojoj su mi rekli kako je Gerard zapravo jako bogat čovjek, koji u Santiago hodočasti svake godine.
Kike iz Utaha
Nije vam to s Christine neka ljubavna priča za novine – nasmijao se Jurica na naš znatiželjan upit o djevojci iz Utaha, menadžerici u jednom tamošnjem hotelu. Sprijatelji su se posljednjih 15-ak dana na ruti do Santiaga, prohodali je zajedno i došli do cilja. Ali, daleko je Amerika, kaže Jurica, pa teško da će biti nešto više od toga.
"A di je naša Kike? Šta nan je nisi doveja? Ma koja Utah?! Dovest ćeš ti nju vamo u Gornju Podstranu, da vidi šta je lipota", zezali su ga na dočeku rodbina i prijatelji.
Muka s nogama
Putem sam skupljao sve račune kako bih imao dokaz da sam uistinu prošao taj put. Imam ih oko 300. A, s druge strane, nekad pomislim: "Ma, kome ću ja polagati račune? Što ja imam dokazivati nevjernim tomama?" Samo ja znam kako nije bilo lako sve to proći...
Gotovo do same Španjolske imao sam problema s nogama. U početku samo problema s mišićima, a kasnije mi je oteklo tkivo između nožnih prstiju. Kako sam to rješavao?! Nikako, htio sam hardcore, nije bilo gelova ni krema. Čekao sam da prođe... Tri prsta na nozi nisam osjećao 20-ak dana, s nogama sam muku mučio do francuske granice.
Hodao sam kao stari starac, svaka stanka za odmor bila je početak nove muke jer bi se noge ohladile. Žuljeve sam izbjegao zahvaljujući trakama kojima sam objepljivao prste. Imao sam puno loših dana, ali kad bih stigao u neku obitelj i osjetio njihovo gostoprimstvo i toplinu, sve bi nestalo.
[video] =>
[gallery] =>
[extra_fields] => Array
(
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => IZ CRKVE U LISICAMA
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[extra_fields_search] => *
[created] => 2016-05-27 14:00:40
[created_by] => 3183
[created_by_alias] =>
[checked_out] => 0
[checked_out_time] => 0000-00-00 00:00:00
[modified] => 2016-05-28 00:05:19
[modified_by] => 0
[publish_up] => 2016-05-27 19:20:00
[publish_down] => 0000-00-00 00:00:00
[trash] => 0
[access] => 1
[ordering] => 0
[featured] => 0
[featured_ordering] => 0
[image_caption] =>
[image_credits] =>
[video_caption] =>
[video_credits] =>
[hits] => 62278
[params] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
[enable_css] => 1
[jQueryHandling] => 1.8remote
[backendJQueryHandling] => remote
[userName] => 1
[userImage] => 1
[userDescription] => 1
[userURL] => 1
[userEmail] => 0
[userFeedLink] => 1
[userFeedIcon] => 1
[userItemCount] => 30
[userItemTitle] => 1
[userItemTitleLinked] => 1
[userItemDateCreated] => 1
[userItemImage] => 1
[userItemIntroText] => 1
[userItemCategory] => 1
[userItemTags] => 1
[userItemCommentsAnchor] => 1
[userItemReadMore] => 1
[userItemOCMPlugins] => 1
[authorsListLimit] => 61
[tagItemCount] => 61
[tagItemTitle] => 1
[tagItemTitleLinked] => 1
[tagItemDateCreated] => 1
[tagItemImage] => 1
[tagItemIntroText] => 1
[tagItemCategory] => 1
[tagItemReadMore] => 1
[tagItemExtraFields] => 1
[tagOrdering] =>
[tagFeedLink] => 1
[tagFeedIcon] => 1
[genericItemCount] => 61
[genericItemTitle] => 1
[genericItemTitleLinked] => 1
[genericItemDateCreated] => 1
[genericItemImage] => 1
[genericItemIntroText] => 1
[genericItemCategory] => 1
[genericItemReadMore] => 1
[genericItemExtraFields] => 1
[genericFeedLink] => 1
[genericFeedIcon] => 1
[instantArticlesLimit] => 100
[instantArticlesExtraField] => 87
[instantArticlesExtraFieldON] => 2
[instantArticlesCategoriesChildren] => 0
[instantArticlesTitle] =>
[instantArticlesDescription] =>
[mainTagCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 396
[2] => 383
[3] => 424
[4] => 250
[5] => 251
[6] => 452
[7] => 252
[8] => 477
[9] => 253
[10] => 254
[11] => 255
[12] => 483
[13] => 256
[14] => 300
[15] => 257
[16] => 258
[17] => 260
)
[relatedItemsCategoriesChildren] => 1
[mobileJsonCustomHomepage] => 0
[mobileJsonQuoteModule] => 0
[mobileJsonWeatherModule] => 0
[mobileJsonLimit] =>
[mobileJsonObituary] => 0
[mobileApi2Enabled] => 1
[mobileApi2UserAgent] => OCM Mobile Articles
[mobileApi2ImagePrefix] => h
[mobileApi2ImageSuffix] => 1280
[mobileApi2DefaultAuthorImage] => /images/jpgs/user_face.jpg
[mobileApi2TagLimit] => 50
[mobileApi2TagOrdering] => publishUp
[mobileApi2TagCategories] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategories0] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 101
[mobileApi2TagExcludeCategories] => Array
(
[0] => 318
[1] => 323
[2] => 301
[3] => 406
[4] => 417
)
)
[mobileApi2TagCategories1] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 328
)
[mobileApi2TagCategories2] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 329
)
[mobileApi2TagCategories3] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 327
)
[mobileApi2TagCategories4] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 478
)
[mobileApi2TagCategories5] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 494
)
)
[mobileApi2TagsSearchLimit] => 200
[mainFeedCategories] => Array
(
[0] => 240
)
[feedLimit] => 50
[mostPopularFeedLimit] => 20
[feedItemImage] => 0
[feedImgSize] => S
[feedItemIntroText] => 0
[feedTextWordLimit] =>
[feedItemFullText] => 1
[feedTextCharacterLimit] => 300
[feedItemSubtitle] => 1
[feedItemAuthor] => 0
[feedTtl] => 60
[feedDescription] => RSS feeds for Slobodna Dalmacija
[feedItemTags] => 0
[feedItemVideo] => 0
[feedItemGallery] => 0
[feedItemAttachments] => 0
[feedBogusEmail] =>
[feedTopModules] => Array
(
[0] => 105
)
[feedTopFbExcludeCategories] => Array
(
[0] => 243
[1] => 353
[2] => 333
)
[introTextCleanup] => 0
[introTextCleanupExcludeTags] =>
[introTextCleanupTagAttr] =>
[fullTextCleanup] => 0
[fullTextCleanupExcludeTags] =>
[fullTextCleanupTagAttr] =>
[xssFiltering] => 0
[linkPopupWidth] => 900
[linkPopupHeight] => 600
[imagesQuality] => 100
[itemImageXS] => 100
[itemImageS] => 200
[itemImageM] => 400
[itemImageL] => 600
[itemImageXL] => 900
[itemImageGeneric] => 300
[catImageWidth] => 100
[catImageDefault] => 1
[userImageWidth] => 100
[userImageDefault] => 1
[commenterImgWidth] => 48
[onlineImageEditor] => sumopaint
[imageTimestamp] => 0
[imageMemoryLimit] =>
[socialButtonCode] =>
[twitterUsername] =>
[facebookMetatags] => 1
[facebookImage] => Medium
[comments] => 1
[commentsOrdering] => DESC
[commentsLimit] => 10
[commentsFormPosition] => below
[commentsPublishing] => 0
[commentsReporting] => 2
[commentsReportRecipient] =>
[inlineCommentsModeration] => 0
[gravatar] => 1
[antispam] => 0
[recaptchaForRegistered] => 1
[akismetForRegistered] => 1
[commentsFormNotes] => 1
[commentsFormNotesText] =>
[frontendEditing] => 1
[showImageTab] => 1
[showImageGalleryTab] => 1
[showVideoTab] => 1
[showExtraFieldsTab] => 1
[showAttachmentsTab] => 1
[showOCMPlugins] => 1
[sideBarDisplayFrontend] => 0
[staticURL] => https://static.slobodnadalmacija.hr
[siteURL] => https://slobodnadalmacija.hr
[sseHost] => sse.slobodnadalmacija.hr
[lockingArticlesCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 424
[2] => 250
[3] => 251
[4] => 452
[5] => 252
[6] => 477
[7] => 253
[8] => 254
[9] => 255
[10] => 483
[11] => 256
[12] => 257
[13] => 258
[14] => 260
)
[lockingArticlesUnit] => YEAR
[lockingArticlesQuantity] => 1
[photoGalleryExtraField] => 63
[photoGalleryExtraFieldON] => 2
[videoGalleryExtraField] => 67
[videoGalleryExtraFieldON] => 2
[tickerModules] => Array
(
[0] => 408
[1] => 409
)
[gaEmail] =>
[mergeEditors] => 1
[sideBarDisplay] => 1
[attachmentsFolder] =>
[hideImportButton] => 0
[googleSearch] => 0
[googleSearchContainer] => ocmGoogleSearchContainer
[OCMUserProfile] => 1
[OCMUserGroup] => 4
[redirect] => 101
[adminSearch] => simple
[cookieDomain] =>
[gatherStatistics] => 1
[article_preview_ocm_category_id] =>
[taggingSystem] => 1
[lockTags] => 0
[showTagFilter] => 0
[ocmTagNorm] => 0
[ocmTagNormCase] => lower
[ocmTagNormAdditionalReplacements] =>
[recaptcha_public_key] => marko_margeta
[recaptcha_private_key] => zoey2013
[recaptcha_theme] => clean
[recaptchaV2] => 1
[recaptchaOnRegistration] => 0
[akismetApiKey] =>
[stopForumSpam] => 0
[stopForumSpamApiKey] =>
[showItemsCounterAdmin] => 1
[showChildCatItems] => 1
[disableCompactOrdering] => 0
[metaDescLimit] => 150
[enforceSEFReplacements] => 0
[SEFReplacements] => À|A, Á|A, Â|A, Ã|A, Ä|A, Å|A, à|a, á|a, â|a, ã|a, ä|a, å|a, Ā|A, ā|a, Ă|A, ă|a, Ą|A, ą|a, Ç|C, ç|c, Ć|C, ć|c, Ĉ|C, ĉ|c, Ċ|C, ċ|c, Č|C, č|c, Ð|D, ð|d, Ď|D, ď|d, Đ|D, đ|d, È|E, É|E, Ê|E, Ë|E, è|e, é|e, ê|e, ë|e, Ē|E, ē|e, Ĕ|E, ĕ|e, Ė|E, ė|e, Ę|E, ę|e, Ě|E, ě|e, Ĝ|G, ĝ|g, Ğ|G, ğ|g, Ġ|G, ġ|g, Ģ|G, ģ|g, Ĥ|H, ĥ|h, Ħ|H, ħ|h, Ì|I, Í|I, Î|I, Ï|I, ì|i, í|i, î|i, ï|i, Ĩ|I, ĩ|i, Ī|I, ī|i, Ĭ|I, ĭ|i, Į|I, į|i, İ|I, ı|i, Ĵ|J, ĵ|j, Ķ|K, ķ|k, ĸ|k, Ĺ|L, ĺ|l, Ļ|L, ļ|l, Ľ|L, ľ|l, Ŀ|L, ŀ|l, Ł|L, ł|l, Ñ|N, ñ|n, Ń|N, ń|n, Ņ|N, ņ|n, Ň|N, ň|n, ʼn|n, Ŋ|N, ŋ|n, Ò|O, Ó|O, Ô|O, Õ|O, Ö|O, Ø|O, ò|o, ó|o, ô|o, õ|o, ö|o, ø|o, Ō|O, ō|o, Ŏ|O, ŏ|o, Ő|O, ő|o, Ŕ|R, ŕ|r, Ŗ|R, ŗ|r, Ř|R, ř|r, Ś|S, ś|s, Ŝ|S, ŝ|s, Ş|S, ş|s, Š|S, š|s, ſ|s, Ţ|T, ţ|t, Ť|T, ť|t, Ŧ|T, ŧ|t, Ù|U, Ú|U, Û|U, Ü|U, ù|u, ú|u, û|u, ü|u, Ũ|U, ũ|u, Ū|U, ū|u, Ŭ|U, ŭ|u, Ů|U, ů|u, Ű|U, ű|u, Ų|U, ų|u, Ŵ|W, ŵ|w, Ý|Y, ý|y, ÿ|y, Ŷ|Y, ŷ|y, Ÿ|Y, Ź|Z, ź|z, Ż|Z, ż|z, Ž|Z, ž|z, α|a, β|b, γ|g, δ|d, ε|e, ζ|z, η|h, θ|th, ι|i, κ|k, λ|l, μ|m, ν|n, ξ|x, ο|o, π|p, ρ|r, σ|s, τ|t, υ|y, φ|f, χ|ch, ψ|ps, ω|w, Α|A, Β|B, Γ|G, Δ|D, Ε|E, Ζ|Z, Η|H, Θ|Th, Ι|I, Κ|K, Λ|L, Μ|M, Ξ|X, Ο|O, Π|P, Ρ|R, Σ|S, Τ|T, Υ|Y, Φ|F, Χ|Ch, Ψ|Ps, Ω|W, ά|a, έ|e, ή|h, ί|i, ό|o, ύ|y, ώ|w, Ά|A, Έ|E, Ή|H, Ί|I, Ό|O, Ύ|Y, Ώ|W, ϊ|i, ΐ|i, ϋ|y, ς|s, А|A, Ӑ|A, Ӓ|A, Ә|E, Ӛ|E, Ӕ|E, Б|B, В|V, Г|G, Ґ|G, Ѓ|G, Ғ|G, Ӷ|G, y|Y, Д|D, Е|E, Ѐ|E, Ё|YO, Ӗ|E, Ҽ|E, Ҿ|E, Є|YE, Ж|ZH, Ӂ|DZH, Җ|ZH, Ӝ|DZH, З|Z, Ҙ|Z, Ӟ|DZ, Ӡ|DZ, Ѕ|DZ, И|I, Ѝ|I, Ӥ|I, Ӣ|I, І|I, Ї|JI, Ӏ|I, Й|Y, Ҋ|Y, Ј|J, К|K, Қ|Q, Ҟ|Q, Ҡ|K, Ӄ|Q, Ҝ|K, Л|L, Ӆ|L, Љ|L, М|M, Ӎ|M, Н|N, Ӊ|N, Ң|N, Ӈ|N, Ҥ|N, Њ|N, О|O, Ӧ|O, Ө|O, Ӫ|O, Ҩ|O, П|P, Ҧ|PF, Р|P, Ҏ|P, С|S, Ҫ|S, Т|T, Ҭ|TH, Ћ|T, Ќ|K, У|U, Ў|U, Ӳ|U, Ӱ|U, Ӯ|U, Ү|U, Ұ|U, Ф|F, Х|H, Ҳ|H, Һ|H, Ц|TS, Ҵ|TS, Ч|CH, Ӵ|CH, Ҷ|CH, Ӌ|CH, Ҹ|CH, Џ|DZ, Ш|SH, Щ|SHT, Ъ|A, Ы|Y, Ӹ|Y, Ь|Y, Ҍ|Y, Э|E, Ӭ|E, Ю|YU, Я|YA, а|a, ӑ|a, ӓ|a, ә|e, ӛ|e, ӕ|e, б|b, в|v, г|g, ґ|g, ѓ|g, ғ|g, ӷ|g, y|y, д|d, е|e, ѐ|e, ё|yo, ӗ|e, ҽ|e, ҿ|e, є|ye, ж|zh, ӂ|dzh, җ|zh, ӝ|dzh, з|z, ҙ|z, ӟ|dz, ӡ|dz, ѕ|dz, и|i, ѝ|i, ӥ|i, ӣ|i, і|i, ї|ji, Ӏ|i, й|y, ҋ|y, ј|j, к|k, қ|q, ҟ|q, ҡ|k, ӄ|q, ҝ|k, л|l, ӆ|l, љ|l, м|m, ӎ|m, н|n, ӊ|n, ң|n, ӈ|n, ҥ|n, њ|n, о|o, ӧ|o, ө|o, ӫ|o, ҩ|o, п|p, ҧ|pf, р|p, ҏ|p, с|s, ҫ|s, т|t, ҭ|th, ћ|t, ќ|k, у|u, ў|u, ӳ|u, ӱ|u, ӯ|u, ү|u, ұ|u, ф|f, х|h, ҳ|h, һ|h, ц|ts, ҵ|ts, ч|ch, ӵ|ch, ҷ|ch, ӌ|ch, ҹ|ch, џ|dz, ш|sh, щ|sht, ъ|a, ы|y, ӹ|y, ь|y, ҍ|y, э|e, ӭ|e, ю|yu, я|ya
[ocmSef] => 0
[ocmSefLabelCat] => content
[ocmSefLabelTag] => tag
[ocmSefLabelUser] => author
[ocmSefLabelSearch] => search
[ocmSefLabelDate] => date
[ocmSefLabelItem] => 0
[ocmSefLabelItemCustomPrefix] =>
[ocmSefInsertItemId] => 1
[ocmSefItemIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseItemTitleAlias] => 1
[ocmSefInsertCatId] => 1
[ocmSefCatIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseCatTitleAlias] => 1
[show_page_heading] => 0
[categories] => Array
(
[0] => 264
)
[exclude_from_group_by_subcategories] => 0
[menu-anchor_css] => nav__link
[menu_text] => 1
[menu_show] => 1
[menu-meta_description] => Najnovija događanja i savjeti za kvalitetan život
[menu-meta_keywords] => vijesti, zanimljivosti, savjeti, showbiz, trend, društvena mreža, život, zdravlje, moda, ljepota, putovanja, tehnologija, gastro, dom, obitelj, karijera, viral
[secure] => 0
[page_title] => Život
[page_description] => SiteMeta Description
[page_rights] =>
[robots] =>
[inheritFrom] => 0
[num_leading_items] => 2
[num_leading_columns] => 1
[leadingImgSize] => Large
[num_primary_items] => 4
[num_primary_columns] => 2
[primaryImgSize] => Medium
[num_secondary_items] => 4
[num_secondary_columns] => 1
[secondaryImgSize] => Small
[num_links] => 4
[num_links_columns] => 1
[linksImgSize] => XSmall
[catCatalogMode] => 0
[catFeaturedItems] => 1
[catOrdering] => publishUp
[catPagination] => 2
[catPaginationResults] => 1
[catTitle] => 1
[catTitleItemCounter] => 1
[catDescription] => 1
[catImage] => 1
[catFeedLink] => 0
[catFeedIcon] => 0
[subCategories] => 1
[subCatColumns] => 2
[subCatTitle] => 1
[subCatTitleItemCounter] => 1
[subCatDescription] => 1
[subCatImage] => 1
[catItemTitle] => 1
[catItemTitleLinked] => 1
[catItemFeaturedNotice] => 0
[catItemAuthor] => 1
[catItemDateCreated] => 1
[catItemRating] => 0
[catItemImage] => 1
[catItemIntroText] => 1
[catItemExtraFields] => 0
[catItemHits] => 0
[catItemCategory] => 1
[catItemTags] => 1
[catItemAttachments] => 0
[catItemAttachmentsCounter] => 0
[catItemVideo] => 0
[catItemVideoAutoPlay] => 0
[catItemImageGallery] => 0
[catItemDateModified] => 0
[catItemReadMore] => 1
[catItemCommentsAnchor] => 1
[catItemOCMPlugins] => 1
[itemDateCreated] => 1
[itemTitle] => 1
[itemFeaturedNotice] => 1
[itemAuthor] => 1
[itemFontResizer] => 1
[itemPrintButton] => 0
[itemEmailButton] => 1
[itemSocialButton] => 1
[itemVideoAnchor] => 1
[itemImageGalleryAnchor] => 1
[itemCommentsAnchor] => 1
[itemRating] => 0
[itemImage] => 1
[itemImgSize] => Large
[itemImageMainCaption] => 1
[itemImageMainCredits] => 1
[itemIntroText] => 0
[itemFullText] => 1
[itemExtraFields] => 1
[itemDateModified] => 1
[itemHits] => 0
[itemCategory] => 0
[itemTags] => 1
[itemAttachments] => 1
[itemAttachmentsCounter] => 1
[itemVideo] => 1
[itemVideoAutoPlay] => 0
[itemVideoCaption] => 1
[itemVideoCredits] => 1
[itemImageGallery] => 0
[itemNavigation] => 0
[itemComments] => 1
[itemTwitterButton] => 1
[itemFacebookButton] => 1
[itemGooglePlusOneButton] => 1
[itemAuthorBlock] => 0
[itemAuthorImage] => 0
[itemAuthorDescription] => 0
[itemAuthorURL] => 0
[itemAuthorEmail] => 0
[itemAuthorLatest] => 0
[itemAuthorLatestLimit] => 5
[itemRelated] => 1
[itemRelatedLimit] => 2
[itemRelatedTitle] => 1
[itemRelatedCategory] => 1
[itemRelatedImageSize] => Medium
[itemRelatedIntrotext] => 0
[itemRelatedFulltext] => 0
[itemRelatedAuthor] => 0
[itemRelatedMedia] => 1
[itemRelatedImageGallery] => 1
[itemOCMPlugins] => 1
[recaptcha] =>
)
[initialized:protected] => 1
[separator] => .
)
[metadesc] =>
[metadata] => robots=
author=
[metakey] =>
[plugins] => {"is_import_from_dnn":true,"incptvocmimagegalleryIGParameters":"default","incptvocmimagegalleryocmIGposition":"OcmAfterDisplayContent","incptvocmimagegalleryocmIGtheme":"CameraSlideshow","incptvocmimagegalleryImages":["\/Archive\/Images\/2016\/05\/27\/Mozaik\/Jurica_Popovic_15.jpg","\/Archive\/Images\/2016\/05\/27\/Mozaik\/Jurica_Popovic_5.jpg","\/Archive\/Images\/2016\/05\/27\/Mozaik\/IMG-20160525-WA0002.jpg","\/Archive\/Images\/2016\/05\/27\/Mozaik\/IMG-20160525-WA0001.jpg","\/Archive\/Images\/2016\/05\/27\/Mozaik\/IMG-20160525-WA0004.jpg","\/Archive\/Images\/2016\/05\/27\/Mozaik\/Jurica_Popovic_9.jpg","\/Archive\/Images\/2016\/05\/27\/Mozaik\/jure_popovic14-240516.jpg","\/Archive\/Images\/2016\/05\/27\/Mozaik\/jure_popovic28-240516.jpg"],"incptvocmimagegalleryImageTitles":["","","","","","","",""],"incptvocmimagegalleryImageDescriptions":["","","","","","","",""],"incptvocmimagegalleryImageFocus":["50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50"],"incptvocmimagegalleryImageDimensions":[{"size0":"960x720"},{"size0":"960x720"},{"size0":"960x720"},{"size0":"960x720"},{"size0":"960x540"},{"size0":"960x720"},{"size0":"960x662"},{"size0":"960x1432"}]}
[language] => *
[multi_author] => 0
[type_id] => 0
[category] => TableOCMCategory Object
(
[id] => 264
[name] => Život
[alias] => zivot
[description] =>
[parent] => 254
[extraFieldsGroup] => 9
[published] => 1
[image] =>
[access] => 1
[ordering] => 3
[params] => {"inheritFrom":"254","catMetaDesc":"","catMetaKey":"","catMetaRobots":"","catMetaAuthor":"","theme":"","num_leading_items":"2","num_leading_columns":"1","leadingImgSize":"Large","num_primary_items":"4","num_primary_columns":"2","primaryImgSize":"Medium","num_secondary_items":"4","num_secondary_columns":"1","secondaryImgSize":"Small","num_links":"4","num_links_columns":"1","linksImgSize":"XSmall","catCatalogMode":"0","catFeaturedItems":"1","catOrdering":"publishUp","catPagination":"2","catPaginationResults":"1","catTitle":"1","catTitleItemCounter":"1","catDescription":"1","catImage":"1","catFeedLink":"0","catFeedIcon":"0","subCategories":"1","subCatColumns":"2","subCatOrdering":"","subCatTitle":"1","subCatTitleItemCounter":"1","subCatDescription":"1","subCatImage":"1","itemImageXS":"","itemImageS":"","itemImageM":"","itemImageL":"","itemImageXL":"","catItemTitle":"1","catItemTitleLinked":"1","catItemFeaturedNotice":"0","catItemAuthor":"1","catItemDateCreated":"1","catItemRating":"0","catItemImage":"1","catItemIntroText":"1","catItemIntroTextWordLimit":"","catItemExtraFields":"0","catItemHits":"0","catItemCategory":"1","catItemTags":"1","catItemAttachments":"0","catItemAttachmentsCounter":"0","catItemVideo":"0","catItemVideoWidth":"","catItemVideoHeight":"","catItemAudioWidth":"","catItemAudioHeight":"","catItemVideoAutoPlay":"0","catItemImageGallery":"0","catItemImageGalleryWidth":"","catItemImageGalleryHeight":"","catItemDateModified":"0","catItemReadMore":"1","catItemCommentsAnchor":"1","catItemOCMPlugins":"1","itemDateCreated":"1","itemTitle":"1","itemFeaturedNotice":"1","itemAuthor":"1","itemFontResizer":"1","itemPrintButton":"0","itemEmailButton":"1","itemSocialButton":"1","itemVideoAnchor":"1","itemImageGalleryAnchor":"1","itemCommentsAnchor":"1","itemRating":"0","itemImage":"1","itemImgSize":"Large","itemImageMainCaption":"1","itemImageMainCredits":"1","itemIntroText":"0","itemFullText":"1","itemExtraFields":"0","itemDateModified":"1","itemHits":"0","itemCategory":"0","itemTags":"1","itemAttachments":"1","itemAttachmentsCounter":"1","itemVideo":"1","itemVideoWidth":"","itemVideoHeight":"","itemAudioWidth":"","itemAudioHeight":"","itemVideoAutoPlay":"0","itemVideoCaption":"1","itemVideoCredits":"1","itemImageGallery":"0","itemImageGalleryWidth":"","itemImageGalleryHeight":"","itemNavigation":"0","itemComments":"1","itemTwitterButton":"1","itemFacebookButton":"1","itemGooglePlusOneButton":"1","itemAuthorBlock":"0","itemAuthorImage":"0","itemAuthorDescription":"0","itemAuthorURL":"0","itemAuthorEmail":"0","itemAuthorLatest":"0","itemAuthorLatestLimit":"5","itemRelated":"0","itemRelatedLimit":"5","itemRelatedTitle":"1","itemRelatedCategory":"0","itemRelatedImageSize":"0","itemRelatedIntrotext":"1","itemRelatedFulltext":"0","itemRelatedAuthor":"0","itemRelatedMedia":"0","itemRelatedImageGallery":"0","itemOCMPlugins":"1"}
[trash] => 0
[plugins] => {"customparams_created":"2019-11-04 19:44:34","customparams_modified":"2019-11-04 19:44:34","customparams_videobg":"","customparams_countdown_module":"","customparams_search_template":""}
[language] => *
[container] => 0
[container_name] =>
[_tbl:protected] => #__ocm_categories
[_tbl_key:protected] => id
[_tbl_keys:protected] => Array
(
[0] => id
)
[_db:protected] => JDatabaseDriverMysqli_Exabyte Object
(
[name] => mysqli
[serverType] => mysql
[connection:protected] => mysqli Object
(
[affected_rows] => 38
[client_info] => mysqlnd 5.0.12-dev - 20150407 - $Id: 7cc7cc96e675f6d72e5cf0f267f48e167c2abb23 $
[client_version] => 50012
[connect_errno] => 0
[connect_error] =>
[errno] => 0
[error] =>
[error_list] => Array
(
)
[field_count] => 3
[host_info] => 127.0.0.1 via TCP/IP
[info] =>
[insert_id] => 0
[server_info] => 5.5.30
[server_version] => 50530
[stat] => Uptime: 7911420 Threads: 7 Questions: 1584345091 Slow queries: 4836876
[sqlstate] => 00000
[protocol_version] => 10
[thread_id] => 112132636
[warning_count] => 0
)
[nameQuote:protected] => `
[nullDate:protected] => 0000-00-00 00:00:00
[_database:JDatabaseDriver:private] => sdproductiondb
[count:protected] => 59
[cursor:protected] =>
[debug:protected] =>
[limit:protected] => 0
[log:protected] => Array
(
)
[timings:protected] => Array
(
)
[callStacks:protected] => Array
(
)
[offset:protected] => 0
[options:protected] => Array
(
[driver] => mysqli_exabyte
[host] => 127.0.0.1
[user] => proxy_user_front03
[password] => b3hX5DrKwjx6
[database] => sdproductiondb
[prefix] => sk_
[select] => 1
[port] => 6033
[socket] =>
)
[sql:protected] => SELECT id, value, type FROM #__ocm_extra_fields ef WHERE ef.published = 1
[tablePrefix:protected] => sk_
[utf:protected] => 1
[utf8mb4:protected] => 1
[errorNum:protected] => 0
[errorMsg:protected] =>
[transactionDepth:protected] => 0
[disconnectHandlers:protected] => Array
(
)
[ocmConfig] => Array
(
)
)
[_trackAssets:protected] =>
[_rules:protected] =>
[_locked:protected] =>
[_autoincrement:protected] => 1
[_observers:protected] => JObserverUpdater Object
(
[aliases:protected] => Array
(
)
[observers:protected] => Array
(
)
[doCallObservers:protected] => 1
)
[_columnAlias:protected] => Array
(
)
[_jsonEncode:protected] => Array
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[year_lookup] => 0
[link] => /mozaik/zivot
)
[additional_categories] => Array
(
)
[link] => /mozaik/zivot/od-podstrane-do-santiaga-de-compostele-pjesacio-2800-kilometara-necete-vjerovati-sto-je-sve-dozivio-na-hodocascu-zivota-313773
[printLink] => /mozaik/zivot/od-podstrane-do-santiaga-de-compostele-pjesacio-2800-kilometara-necete-vjerovati-sto-je-sve-dozivio-na-hodocascu-zivota-313773?tmpl=component&print=1
[tags] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[id] => 305724
[name] => hodočašće
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 0000-00-00 00:00:00
[main_article_id] => 0
[alias] => hodocasce
[link] => /tag/hodocasce
)
[1] => stdClass Object
(
[id] => 236413
[name] => jurica popović
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 0000-00-00 00:00:00
[main_article_id] => 0
[alias] => jurica-popovic
[link] => /tag/jurica-popovic
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 244493
[name] => Gornja Podstrana
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 0000-00-00 00:00:00
[main_article_id] => 0
[alias] => gornja-podstrana
[link] => /tag/gornja-podstrana
)
[3] => stdClass Object
(
[id] => 244494
[name] => Gerard Treves
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 0000-00-00 00:00:00
[main_article_id] => 0
[alias] => gerard-treves
[link] => /tag/gerard-treves
)
[4] => stdClass Object
(
[id] => 244495
[name] => Santiago de Compostela
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 0000-00-00 00:00:00
[main_article_id] => 0
[alias] => santiago-de-compostela
[link] => /tag/santiago-de-compostela
)
[5] => stdClass Object
(
[id] => 244496
[name] => putovanje života
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 0000-00-00 00:00:00
[main_article_id] => 0
[alias] => putovanje-zivota
[link] => /tag/putovanje-zivota
)
)
[imageXSmall] =>
[imageSmall] =>
[imageMedium] =>
[imageLarge] =>
[imageXLarge] =>
[extraFields] => stdClass Object
(
[SuperscriptTitle] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => IZ CRKVE U LISICAMA
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[premium_content] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[attachments] => Array
(
)
[cleanTitle] => Od Podstrane do Santiaga de Compostele pješačio 2800 kilometara, nećete vjerovati što je sve doživio na hodočašću života...
[num_of_authors] => 0
[author] => Joomla\CMS\User\User Object
(
[isRoot:protected] =>
[id] => 3183
[name] => Mirela Goreta
[username] => mirela-goreta
[email] => mirela-goreta@sd.hr
[password] => $2y$10$KLqvjYODhlreLm54EO849.jVWE3S5eHZDGphl1.9jzT8Yas9vbzum
[password_clear] =>
[block] => 0
[sendEmail] => 0
[registerDate] => 0000-00-00 00:00:00
[lastvisitDate] => 0000-00-00 00:00:00
[activation] =>
[params] =>
[groups] => Array
(
[2] => 2
)
[guest] => 0
[lastResetTime] => 0000-00-00 00:00:00
[resetCount] => 0
[requireReset] => 0
[_params:protected] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
)
[initialized:protected] =>
[separator] => .
)
[_authGroups:protected] =>
[_authLevels:protected] =>
[_authActions:protected] =>
[_errorMsg:protected] =>
[userHelper:protected] => Joomla\CMS\User\UserWrapper Object
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[otpKey] =>
[otep] =>
[link] => /autor/mirela-goreta-3183
[profile] => stdClass Object
(
[id] => 1701
[gender] => m
[description] =>
[image] =>
[url] =>
[group] => 1
[plugins] =>
)
[avatar] => https://secure.gravatar.com/avatar/4ef0042ff0a20dabc8a5f03fe4953640?s=100&default=https%3A%2F%2Fzdravlje.slobodnadalmacija.hr%2Fcomponents%2Fcom_ocm%2Fimages%2Fplaceholder%2Fuser.png
)
[numOfComments] => 0
[mainImage] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2016/05/27/Mozaik/Jurica_Popovic_15.jpg
[galleryCount] => 8
[hasImage] => 1
[mainImageAuthor] =>
[mainImageDesc] =>
[popup_gallery] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2016/05/27/Mozaik/Jurica_Popovic_15.jpg
[title] =>
)
[1] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2016/05/27/Mozaik/Jurica_Popovic_5.jpg
[title] =>
)
[2] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2016/05/27/Mozaik/IMG-20160525-WA0002.jpg
[title] =>
)
[3] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2016/05/27/Mozaik/IMG-20160525-WA0001.jpg
[title] =>
)
[4] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2016/05/27/Mozaik/IMG-20160525-WA0004.jpg
[title] =>
)
[5] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2016/05/27/Mozaik/Jurica_Popovic_9.jpg
[title] =>
)
[6] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2016/05/27/Mozaik/jure_popovic14-240516.jpg
[title] =>
)
[7] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2016/05/27/Mozaik/jure_popovic28-240516.jpg
[title] =>
)
)
[bgPosition] =>
[text] => {OCMSplitter}
"Put sv. Jakova (El camino de Santiago) počinje u kući svakog putnika", glasi izreka koja i danas živi u španjolskom puku, a kojom se, uz snažnu vjeru, nepokolebljivo vodio 36-godišnji Jurica Popović iz Gornje Podstrane kada je prvoga dana 2016. iz svojega doma pod obroncima Peruna pješice krenuo na putovanje života dugo 2800 kilometara – hodočašće u Santiago de Compostelu, španjolski grad veličanstvene arhitekture u čijoj se katedrali nalaze moći apostola Jakova Starijeg.
Mnogi su bili skeptični prema njegovu naumu, neki su komentirali "prvo skoči, pa reci hop", drugi pak sumnjičavo u nevjerici vrtili glavom sumnjajući u ishod njegova podviga.
Jurica ih je nakon 135 dana dugoga hodanja razuvjerio, toliko mu je pješice trebalo od Gornje Podstrane do Santiaga, na putu kojeg mu je otežavao i 20 kilograma težak ruksak na leđima.
Cijelo je hodočašće propješačio u jednim te istim cipelama (nećemo reklamirati proizvođača), dnevno prevaljujući 30-ak kilometara i zaradivši za svo to vrijeme samo dva žulja.
Naravno, njegovo putovanje ni u kojemu slučaju nije bilo med i mlijeko, prošao je puno patnje i boli, ali najradije bi, kaže, nastavio dalje, jer u mislima i dalje putuje.
Velebitska depresija
– Tu i tamo bio sam u polusvjesnom stanju, ali sam išao naprijed. Nisam želio stati... Događalo mi se da nisam imao potrebu za hranom i pićem. Samo sam htio hodati, organizmu je tako odgovaralo, um je samo želio dalje.
Morao sam se koncentrirati i resetirati, reći sebi: "Moraš stati, moraš jesti i moraš se napiti". Čovjek postane stroj, samo hoda, kao da ga obuzme nekakva euforija... Osjetio sam to u nekoliko navrata tijekom cijeloga puta. I ne bi to dugo trajalo, možda dan ili dva.
Ali patnja je to, stvarno nije zafrkancija. Ne bih nikome preporučio, a svima bih preporučio. Ponekad u životu mora biti malo patnje. Ako je život kamilica, onda to nije život. Isto kao i ovaj put, ovo je samo, kako bih rekao, jedan životić u životu – priča nam, nakon iznimnog fizičkog i mentalnog napora samo pet kilograma mršaviji, u bradu obrasli Jurica na terasi obiteljske kuće u Gornjoj Podstrani, gdje su mu sestra i braća, uz 40-ak članova obitelji, susjeda i prijatelja, po povratku priredili nezaboravan doček.
Nije ga očekivao, jer su ga pripremali u tajnosti, čak je bio pomalo razočaran ne vidjevši u prvi mah nikoga od njih po slijetanju u Zračnu luku u Resniku, dok je pogledom tražio nevjestu i nećake s kojima se dogovorio da dođu po njega. A onda je doživio erupciju oduševljenja ulaskom u vlastiti dom...
– Hvala, hvala, ovome se stvarno nisam nadao – zaranjao je u čvrste zagrljaje čestitara, koji su ga ljubili očiju punih suza. Sestra Ivana, braća Roberto i Josip, ujak iz Australije, stric pustolovna duha, koji je i sam u mladosti pješačio Europom, susjedi, prijatelji... svi su jedva čekali čuti Juričinu priču iz prve ruke.
– Hrvatska mi je stvarno bila gadna, do Velebita sam imao dogovorena spavanja kod prijatelja, rodbine..., ali na Velebitu sam stalno noćio u šatoru. Zahtjevno je bilo, premda, srećom, nije bilo bure. Govorili su mi kako će me odnijeti vjetar, jer je ipak bio siječanj, ali hvala Bogu, dobro je prošlo, bilo je vedro vrijeme, evo kao sad.
Ali na Velebitu sam se baš osjećao depresivno, samo kamen oko mene, nema žive duše, kuće zatvorene... – prisjetio se Jurica sada već davnih siječanjskih dana.
Dok je hodao dionicom u Hrvatskoj, ustajao je u tri i hodao do 15 sati poslijepodne.
– Bilo je samo deset posto volje nakon buđenja, devedeset posto mene ne bi htjelo ustati u to doba noći, ali morao sam. Nije to baš ni jednostavno, morao sam spremiti ruksak, odmah i doručkovati, jer tijelo treba energiju, pa onda pričekati da se ta hrana malo "slegne", složiti šator i tek onda krenuti. A sve oko mene smrznuto...
Tri puta me noću zaustavila i naša policija i provjeravala. Od Rijeke do slovenske granice je također bilo gadno, sve uzbrdo, onda su još na granici mislili da sam izbjeglica, pa su me dodatno provjeravali.
Bila mi je to jedna od najgorih dionica puta nakon koje sam spavao u šatoru na temperaturi od minus 10 stupnjeva. Ali imao sam dobru vreću za spavanje... – smije se Jurica, kojega je spašavala i odjeća načinjena od vune merino ovce. Skupo ju je, veli, platio, ali se isplatila svaka kuna uložena u nju. Jer nema gdje nije spavao...
Najbolja noćenja besplatna
– Kad sam krenuo, nisam imao koncept gdje ću noćiti, čak sam na dijelu puta do Rijeke plaćao hostele i apartmane, a onda sam rekao sebi:"Pa zašto bih plaćao! Puno je to novca za noćenje. Ući ću u crkvu, kucat ću ljudima na vrata..."
Jedna mi je žena u malom dalmatinskom mjestu već četvrtog dana putovanja spavanje naplatila 30 eura. Klima u apartmanu nije radila, bilo je hladno, ma smještaj nije imao veze s turizmom. Nigdje mi se kasnije na putu takvo što nije dogodilo. Ljudi mi ne bi naplaćivali noćenje ili bi prepolovili redovnu cijenu smještaja kad bi čuli da sam hodočasnik.
No, nakon Rijeke sam spavao po crkvama, samostanima, kod dobrih ljudi... Isprva je znalo biti reakcija u stilu "pa ovo nije hodočasnički put", ali kako sam imao pečate iz crkava i potpise obitelji kod kojih sam prethodno noćio, ljudi bi mi povjerovali. Spavao sam i u šumama, na livadama, pokraj ceste, pod mostovima...
Nekad bih, kada sam uspio pronaći smještaj, dobio garažu, hodnik, ostavu...
Gratis smještaj kao 'high class'
Ali, gratis smještaj je većinom bio "high class". Moji su mi brojni domaćini davali vlastiti, najbolji krevet u kući, nisu htjeli ni čuti moje odbijanje. U Francuskoj su me jednom prigodom odbili u nekoj crkvi, pa sam se na cesti požalio jednoj obitelji u kojoj, tek sam kasnije saznao, žive tri žene ateistice. A dale mi najbolji krevet, one su spavale na pomoćnima.
Pripremile mi hranu, otvorile bocu vina, pala je ćakula... Većinom je tako bilo. Zapravo, u crkvama su me prihvatili u nekih 80-ak posto slučajeva, a ono što je zanimljivo jest da bih uvijek, ali baš uvijek kada bih pomislio da nakon brojnih pokušaja neću imati gdje spavati, pronašao vrhunski smještaj, dobio hranu...
Samo pet minuta ranije bio bih na dnu, a onda vrh – emotivno će Jurica kojemu se u sjećanje osobito urezala jedna epizoda u crkvi u Francuskoj, kada mu je svećenik pozvao policiju.
Crkve su uvijek bile njegova prva adresa za traženje konaka, rukovodio se mišlju "pa, ionako crkva nema radno vrijeme, kod koga ću prije zatražiti pomoć nego tamo". Ali, tom se prilikom pokazalo kako je u krivu...
"Ušao sam u crkvu, vidio svećenika i dvije žene koje su pospremale. Rekao mi je kako upravo zatvaraju, ali nisam imao kud. Pao je mrak, nigdje nije bilo ničega, nisam imao gdje i odlučio sam inzistirati da mi samo omogući leći negdje u kut, na pod, kako ne bih i tu noć spavao na otvorenom.
Svećenik nije htio ni čuti, nešto je govorio na francuskom, a ja na engleskom. Nismo se razumjeli... Nakon minutu-dvije vadi on euro ili dva i daje mi. Kazao sam mu: Ne, ne, neeee, meni treba samo mirno mjesto za spavanje. Ali ništa "dormire", opet mi je dao do znanja kako se crkva zatvara i kako moram ići.
Odlučio sam biti uporan. Svećenik se negdje izgubio, a žene koje su ostale u crkvi rekle su mi da izađem jer moraju zaključati. Kako se nisam dao, u jednom trenutku su mi kazale:"Zvat ćemo policiju."
Hodati se mora
Pomislio sam: "Nemam gdje, možda nije ni loše, prenoćit ću u zatvoru i ujutro nastaviti dalje." Rekao sam im:"Zovite!" Brzo su došla dva mlada policajca, pa onda još jedan i policajka. Njih četvoro počelo me moliti da izađem iz crkve, ali nakon skoro pola sata nagovaranja i moga inzistiranja stavili su mi lisice.
Izišli smo van, a oni mi krenuli otključavati lisice. Povikao sam:"Neee, vodite me." Ništa im nije bilo jasno, jedva su mi ih, nakon pustog prtljanja, skinuli, čak im je u jednom trenutku ispao i ključ. Na kraju sam im tražio papir na kojemu piše da su me izbacili iz crkve i stavili mi lisice, ali nisu htjeli – smije se Jurica ističući kako tijekom cijeloga putovanja ni jednom nije doživio nesigurnost u smislu nekog napada, pokušaja pljačke...
Pet-šest puta su mu u Italiji i Francuskoj nudili i prijevoz. Pored njega bi se zaustavio automobil, a vozač bi samo rekao: "Dokle ćete? Povest ću vas." Morao im je objašnjavati kako je hodočasnik, pa bi mu onda nudili smještaj kad dođe u njihovo mjesto...
– Nisam dolazio u napast sjesti u vozilo, možda bi mi se katkad, samo u nekim bljeskovima od sekundu-dvije pojavila ta ideja. Pogotovo kad bih na cesti vidio motor, jer ga i ja vozim. Ali znao sam da moram hodati, nema tu filozofije. Samome sebi bih rekao: "Jesi htio ići tamo?! E, pa sad hodaj".
U glavi sam bio vojnički organiziran, slobodno vrijeme sam uzimao samo kada bi se nešto dogodilo ili se pojavio problem koji bih morao rješavati poput kupovine novoga ruksaka u Rijeci, jer mi se prethodni raspao – kaže Jurica, priznajući kako je posljednjih pet dana pješačenja, kada je već bio na domak Santiaga de Compostele, bio strašno umoran. Vjerojatno je, dodaje, svoje odigrala i psiha, uz to posljednja dva tjedna uopće nije spavao...
– Većinom sam hodao sam, premda svakih nekoliko dana imate mogućnost hodati s nekim u društvu. Većinom je netko brži ili možda sporiji, pa skreće s rute kako bi obilazio nekakve znamenitosti... Tri mjeseca sam prije dolaska na službenu rutu sv. Jakova hodao sam i nakon perioda pješačenja u društvu u jednom trenutku sam ponovno osjetio želju hodati sam. Htio sam biti u svojim mislima i molitvi, uz to sam htio pješačiti polako, biti sto posto unutra. Svatko ima svoj camino...
A ima tu svega, puno ljudi na Put sv. Jakova ide biciklom, nekima je teška torba, pa je ubace u taksi da je odveze do hostela u kojemu će spavati. Samo što ih ne dočeka odjeća složena na policama! Nekad mi se činilo kako na službenoj ruti srećem puno ljudi kojima nedostaje požrtvovnosti – kaže Jurica, koji je za cijeloga hodočašća konstatno bio u kontaktu s obitelji i prijateljima. Puno su mu značile njihove poruke i pozivi, premda mu, priznaje, nekada nije bilo do komunikacije zbog ogromnog umora i strašne boli u nogama.
Napokon društvo
– Kad sam došao u Saint Jean Pied de Port, polazišnu točku na francuskoj ruti sv. Jakova, imao sam osjećaj da je gotovo, a čekalo me još osamsto kilometara do Santiaga. Dođe skoro kao turističko putovanje... Na tom putu svi znaju sve, svi su opremljeni knjižicama, informacijama, znaju gdje su odmorišne točke i konačišta jer idu prema istom cilju i svi se pripremaju za ulazak u Santiago. Drugačije je to bilo negoli dok sam hodao sam.
Kakav je osjećaj bio kad je napokon stigao?
– Došao sam pred katedralu oko osam sati navečer u društvu prijateljice Christine iz američkog Utaha, koju sam upoznao na Putu sv. Jakova. Zanimljivo, uopće nisam imao osjećaj da sam stigao do cilja. Svi oko mene su bili euforični, a ja sam osjećao kao da sam na nekoj postaji puta iz koje ću nastaviti dalje.
Uzeo sam slobodan dan i pješice produžio 90-ak kilometara do rta Finisterra na oceanu, tako sam zapravo "natukao" skoro 2900 kilometara od Gornje Podstrane. Tu nema ničega, samo jedan svjetionik na hridi, križ i stup na kojemu piše - "0 kilometara".
Tu sam zapalio komadić svoje majice i u ocean bacio kamen koji sam ponio iz Hrvatske. Čak ni na tom mjestu nisam imao osjećaj ushita. Zapravo, nemam ga ni sad, niti imam osjećaj da sam gotov. Lebdim, kao da sam u nekom bestežinskom stanju i išao bih dalje. Čeka me Sveta Zemlja...
15 sati videa
Sve što je doživio na putu Jurica je bilježio – kući se vratio s 15-ak sati videomaterijala snimljenoga u full HD tehnici i nekoliko tisuća fotografija. Planira "složiti" i dokumentarni film u kojemu će se, između ostalih, naći jedan njegov, svjetskoj javnosti već poznati dobročinitelj.
– Na cesti nakon Cannesa zaustavio mi neki stariji tip na biciklu i počeo nešto govoriti na francuskom. Dao mi je adresu i broj telefona i rekao: "Kad stigneš do mojega mjesta, a udaljen si od njega dva sata pješice, spavat ćeš kod mene." Stižem do adrese, vidim cijelu kuću obloženu Jakobovim kapicama. Ispostavilo se kako je riječ o danas 73-godišnjem Gerardu Trevesu, koji je prije nekoliko godina hodao od svojega doma do Santiaga de Compostele i natrag.
Snimio je dokumentarni film koji je bonus DVD-a "The Way", s Martinom Sheenom u glavnoj ulozi, a napisao je i knjigu koja se i danas može naći u internetskoj prodaji. Vrhunski me ugostio... Kasnije sam u Saint Jean Pied de Portu njegovu knjigu ugledao u jednoj od trgovina u kojoj su mi rekli kako je Gerard zapravo jako bogat čovjek, koji u Santiago hodočasti svake godine.
Kike iz Utaha
Nije vam to s Christine neka ljubavna priča za novine – nasmijao se Jurica na naš znatiželjan upit o djevojci iz Utaha, menadžerici u jednom tamošnjem hotelu. Sprijatelji su se posljednjih 15-ak dana na ruti do Santiaga, prohodali je zajedno i došli do cilja. Ali, daleko je Amerika, kaže Jurica, pa teško da će biti nešto više od toga.
"A di je naša Kike? Šta nan je nisi doveja? Ma koja Utah?! Dovest ćeš ti nju vamo u Gornju Podstranu, da vidi šta je lipota", zezali su ga na dočeku rodbina i prijatelji.
Muka s nogama
Putem sam skupljao sve račune kako bih imao dokaz da sam uistinu prošao taj put. Imam ih oko 300. A, s druge strane, nekad pomislim: "Ma, kome ću ja polagati račune? Što ja imam dokazivati nevjernim tomama?" Samo ja znam kako nije bilo lako sve to proći...
Gotovo do same Španjolske imao sam problema s nogama. U početku samo problema s mišićima, a kasnije mi je oteklo tkivo između nožnih prstiju. Kako sam to rješavao?! Nikako, htio sam hardcore, nije bilo gelova ni krema. Čekao sam da prođe... Tri prsta na nozi nisam osjećao 20-ak dana, s nogama sam muku mučio do francuske granice.
Hodao sam kao stari starac, svaka stanka za odmor bila je početak nove muke jer bi se noge ohladile. Žuljeve sam izbjegao zahvaljujući trakama kojima sam objepljivao prste. Imao sam puno loših dana, ali kad bih stigao u neku obitelj i osjetio njihovo gostoprimstvo i toplinu, sve bi nestalo.
[event] => stdClass Object
(
[BeforeDisplay] =>
[AfterDisplay] =>
[AfterDisplayTitle] =>
[BeforeDisplayContent] =>
[AfterDisplayContent] =>
[OCMBeforeDisplay] =>
[OCMAfterDisplay] =>
[OCMAfterDisplayTitle] =>
[OCMBeforeDisplayContent] =>
[OCMAfterDisplayContent] =>
[OCMUserDisplay] =>
[OCMCommentsCounter] =>
[OCMCommentsBlock] =>
)
[jcfields] => Array
(
)
[image] =>
[imageWidth] => 600
[comments] => Array
(
)
[absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/mozaik/zivot/od-podstrane-do-santiaga-de-compostele-pjesacio-2800-kilometara-necete-vjerovati-sto-je-sve-dozivio-na-hodocascu-zivota-313773
[emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=c118c48c00a194b40507716a7323802267ac3e91
[twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=Od+Podstrane+do+Santiaga+de+Compostele+pje%C5%A1a%C4%8Dio+2800+kilometara%2C+ne%C4%87ete+vjerovati+%C5%A1to+je+sve+do%C5%BEivio+na+hodo%C4%8Da%C5%A1%C4%87u+%C5%BEivota...&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fmozaik%2Fzivot%2Fod-podstrane-do-santiaga-de-compostele-pjesacio-2800-kilometara-necete-vjerovati-sto-je-sve-dozivio-na-hodocascu-zivota-313773
[socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fmozaik%2Fzivot%2Fod-podstrane-do-santiaga-de-compostele-pjesacio-2800-kilometara-necete-vjerovati-sto-je-sve-dozivio-na-hodocascu-zivota-313773
)
Array
(
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => IZ CRKVE U LISICAMA
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
17. svibanj 2024 22:52
