stdClass Object
(
[id] => 640737
[title] => S poznatim splitskim novinarom popričali smo o uspomenama i anegdotama iz mladosti: dvojcu koji je bio duša i srce grada posvetio bi 2020. godinu, otkrio je i zašto
[alias] => s-poznatim-splitskim-novinarom-popricali-smo-o-uspomenama-i-anegdotama-iz-mladosti-dvojcu-koji-je-bio-dusa-i-srce-grada-posvetio-bi-2020-godinu-otkrio-je-i-zasto
[catid] => 264
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Doajen ne samo sportskog novinarstva i ne samo Slobodne Dalmacije, ne samo u mirovini, nego i aktivan u brojnim publicističkim i izdavačkim projektima, kakav je nedavno objavljena knjiga “Prvoplastika” o trideset godina zlatne generacije košarkaškog kluba Jugoplastika, naravno Mario Garber, nedavno je na Facebooku objavio status kojim predlaže da se godina koja nam dolazi za par dana, 2020., proglasi Godinom Tome i Mome.
Riječ je naravno o Tomi Bebiću i Momčilu Popadiću, splitskim novinarima, (teksto)piscima, aforističarima, humoristima, javnim ličnostima, koji su splitsko stanje uma slavno pronosili od Vardara pa do Triglava.
Obojica su umrla prije trideset godina 1990., Toma u veljači, Pop u studenome. Marija Garbera, njihova dugogodišnjega prijatelja i pisca knjiga o gotovo svim splitskim važnim klubovima i idejnog začetnika puno dobrih stvari, na ideju o godini Tome i Mome doveo je nedavni rekordni val od jedanaest metara, izmjeren 13. studenoga na otočiću Sveti Andrija, gdje je i Mario, u društvu svoje Beti i djece, kao i sada, bio svjetioničar prije više od dvadeset godina.
Nije gotovo kad je gotovo
Zanimljivo, Mario s brkom a la Jean Reno iz filma “The Big Blue”, sa svojom “Beti Blue” otprije nekoliko godina živi blizu svjetionika u Kaštel Starome. Ali s pogledom na Split kojemu šalje signale i pazi da se ne dogodi nešto što bi narušilo statiku i duh grada. Nije oduševljen onim što vidi, ali još nije osjetio potrebu sjesti u auto ili u barku usidrenu ispred kuće i opet u Basketa ili za tastaturom, s novim Tomama i Momama, nadmoćnim se smijehom boriti protiv gluposti.
Inicijativa za godinu Tome i Mome jedan je od signala koji je Garber poslao. Mi smo ga vidjeli, smatramo ga pogođenim, važnim i potrebnim. Vjerujemo da se slično osjeća, razmišlja i odlučuje i u gradu. Jer riječ je o dvojcu koji je nedvojbeno bio i legitimacija, duša, srce i mozak grada, da ne nabrajamo ostale organe i ne spuštamo se ispod pojasa. Ili kako je napisao sam Mario na Facebooku 18. studenoga: “Takvi ljudi su samim svojim imenom odredili sve, smjer, pravac tako da ih kritičari i estetičari ne moraju trpat u nekakve škafetine povijesti umjetnosti niti im treba Hauser i ostali priručnici. Jer oni su izmislili i te kritičare koji ne bi mogli izmislit ništa da nije takvih ka šta su Toma Bebić i Momčilo Popadić.”
S Mariom Garberom popričalo se naširoko, jer on je u penziji, a ja sam bio na godišnjem - da i ja u doba tržišnog novinarstva nešto uradim iz ljubavi i poštovanja, a ne samo za gole pare - o Tomi i Momi, inicijativi, uspomenama. Ali nismo mogli zaobići ni knjigu o Jugoplastici, po Mariju, Prvoplastici, kukočrađastoj generaciji, u kojoj im je slovima nadahnuto i educirano ispisao spomenik. U knjizi je Mario pokrio sve - od žutog lišća brnistre, aspalathosa, do žutih zvijezda u visini.
Nije naravno zaobišao ni tvorca žutih Branka Radovića, generaciju 1972. (Skansi, Tvrdić, Šolman…), poslije Jerkova, Macuru, koje navijači, srećom, nisu istjerali iz kluba, nego su ih pustili da stvore nasljednike. Ali Mario je težište hrabro stavio na talenta kakav se rađa jednom u 1700 godina, Tonija Kukoča. Ali nije zaboravio ni ostale, Sobina, Perasovića, Ivanovića, Maljkovića, Bilića...
Puno toga iz razgovora vođenog za jednog prošlotjednog dana punog južine nije stalo na papir, pa tako ni često spominjani Mosor, Dorotka, Feđa, Kaić, Matko, Božo, Tom... Ali i ovo je dovoljno da se skicira spomen jednoj generaciji novinara, pisaca i košarkaša i svih onih manje poznatih i anonimnih entuzijasta koji su iz ljubavi, bez interesa, kreirali ono što nam je danas ostalo kao društveno i duševno vlasništvo. Generaciji koja je, u slobodi i anarhiji, sanjala i stvarala jedan bolji svijet, dok je u isto anarhično vrijeme drugi dio sanjao o nekom svijetu boljem samo za njih, zasnovanom na interesu, sebičluku, laži, prijevari, otimačini, zločinima i ratovima.
I sami vidite tko je već dugo u vodstvu. Ali šta bi reka Toma, nije gotovo kad je gotovo. Godina Tome i Mome, koja tek počinje, svakako bi bila jedan važan doprinos toj strategiji sanjanja i opiranja.
Da ih se sitimo...
Mario, da krenemo odmah u glavu, kako si zamislio obljetnicu povodom tridesetogodišnjice odlaska, da ostanemo u lokalnim okvirima, neupitnih splitskih velikana Tome Bebića i Momčila Popadića? Misliš li možda na spomenik, kako ga je, na primjer, na ljeto dobio pjesnik i novinar Tonči Petrasov Marović?
- Tonči Petrasov Marović umra je 22. četvrtog 91. On nije dolazija u Basketa, ali njega su cijenili, nije bilo ni struje ni politike koja bi to poništila. Ja se sićan šta je Popadić priča o Petrasovu, sve najbolje. Cijeni ga i gradonačelnik Andro Krstulović Opara, kulturnjak, stavija mu je spomenik na Sustipan. A ja san dobar s Oparon, moglo bi bit nešto od grada i za ovu akciju.
Bija san u Općinu svojedobno posla plan za Dan splitskog sporta, jer ako postoji Dan hrvatskog sporta, zašto mi ne bi napravili svoj kad je ti Dan hrvatskog sporta u biti Dan splitskog sporta? Čak san ima ideju da to triba spojit s muzikon i tu bi doša na isti zaključak da je sve u Splitu, od Gibonnija do Olivera pa do ovih zadnjih koje mi se gadi slušat. Je da parin tolomaš, ali to je tako.
Ali ovi moj dan splitskog sporta otprije petnaest godina “strukture” su izobličile pa san malo skeptičan s ovon akcijon. Ali tu je i “Slobodna” i drugi intelektualci. A devedeseta je godina kad će se radit neki drugi jubileji, možda ne ovaj. Ali po meni bija bi to jedan isto lipi jubilej. Ne mo’š reć da proslavimo šta su oni umrli, ali da ih se sitimo. Znači, ne triba tu tražit ni puno razloga ni kako to uobličit, pa rade se ti jubileji od pustih gluposti i promašaja.
Ostavili su veliki trag
A kako si došao na ideju o obilježavanju trideset godina bez Tome i Mome. Tebi i još mnogima ne samo iz branše i Dalmacije nedvojbeno nedostaju, ali koliko nedostaju famoznoj javnosti?
- Nema dana da ih se ne spomenem ili da se ne dogodi nekakva asocijacija ili da me nešto u životu ne podsjeti na njih. Uvik misliš o njima, makar podsvjesno. Oni su, kako bi reka, bili toliko svugdi prisutni i ostavili su toliki trag da su isto tako prisutni i danas, pogotovo u generaciji moga tipa, starih karampana. To je po meni najveći dokaz da je čovik piza i da je ostavija trag. A oni su ostavili taj trag na sve moguće načine, upravo zato te sve podsjeti na nji, bilo ija ili pija, provodija se, putova, sluša neku glazbu, čita knjigu, sletija u teatar, uvik negdi uleti Toma ili Pop.
Pa se to proširi na cilu tu generaciju, koji su, evo, svi otišli ća. To je i Jakša, Tolja Kudrjavcev i Smoje. Tako da ja iman osjećaj ka da su me zaboravili. Tu je još Žigo osta. To su sve bili ljudi koji su imali nešto boemsko u sebi. U novinarstvu to su bili ljudi izrazito autorskog pristupa, otkačeni, stvaratelji novih pravaca, pogleda, pa i cijelih novina, djela, projekata. Ćićo Senjanović je isto dio te ekipe, oni su svi skupa radili Berekin, ja nisan bija dio toga projekta, ali san kao i svi mi kad bi u Basketa vidili Tonća Keruma, pomogli bi s nekim tekstićem njegovoj verziji Berekina koju je u biti radio sam nakon što su otišli svi ostali spomenuti.
Iman ovdi u Vinišću blizu Kaštela prijatelja svjetioničara koji je bija sa mnom na Andriju pa se vidimo. I sitimo se i Popa i velikog vala. Sitin ih se uvik na godišnjicu smrti. I svake godine na njihovu godišnjicu nešto napišen. Sada na Facebooku, a prije san u Slobodnoj. Iskoristija bi bilo šta, bezobrazno, nasrid sportske strane, samo da se napiše. Naravno, Žigo, Fiamengo i ekipa podsjećali bi se za te godišnjice na primjereniji način, pravim tekstovima.
Ako se dobro sićan, sve je krenilo ove jeseni na Facebooku jer je počela priča o velikom valu koji je kod Svetog Andrije dosega visinu od jedanaest metri i premašija stari rekord od deset metri iz 1988., taman dok san ja bija na svjetioniku. Onda me cila Jugoslavija zvala jer san tada bija popularna ličnost, ne samo ka novinar, nego možda još više zato šta san otiša iz novinarstva i posta svjetioničar. Spojija san ih s pravin svjetioničaren koji je poslije novinarima danima govorija o tom valu od deset metri.
I počneš razmišljat kad je to bilo i bum-tras evo 2020. godina. I onda spojin i sitin se da je Popadić jedini koji me posjetija od novinara jer smo bili baš veliki prijatelji. I prije svjetionika dolazili su on i Tonka kod mene i Beti doma, a i mi kod njih, došlo bi tu pola svita iz Splita i cile zemlje, recimo i Mustafa Nadarević, itd....
A u neka doba moga si Popa i Tomu zamislit jedino da su skupa, on i Pop su bili godinama nerazdvojni, a posebno san ih poveza kad me Pop zva da mu savjetujen može li naslov u njegovom oproštaju s Tomom u veljači 1990. bit “Toma, dovidova”. Ne mogu to zaboravit da mi se tako dogodilo, naslov mu je bija taman ka da ga je Toma napisa i tako je i objavljen... Za devet miseci Pop se sasta s Tomom baš ka u tom naslovu i tako san u 1990. osta bez oba prijatelja.
Samo dvi godine prije Pop je doša kod mene na svjetionik, a Toma je reka: ‘Ja ti neću doć jer ako dođen, za razliku od tebe, ja više nikad neću otić. A ti ćeš se sigurno vratit, znan kakvi si’.
To su mi te dvi poveznice uz taj val. To očito nije bija val bezveze, možda nas je on i podsjetija. Možda mi ne znano šta se događa, nisam ni religiozan ni antireligiozan. Možda on nije slučajan. Možda je to neki Tomin tsunami.
Kako je to Pop došao na svjetionik? Je li i on htio napustiti novinarstvo i biti lanternista?
- I Pop je odlazija iz novinarstva. Svaki čas bi se on nešto štica, najidija, ne bi se s nečin složija. A šta se tiče njegovog dolaska, iden po skalama i odjedanput Popadić i Jadran Babić isprid mene. Ništa najava. Oni su iskoristili priliku i sakrili se pod južne klifove od 80 metri, i lipo došli gori. Nisam moga virovat. Tu mi je na zidu Jadranova slika sa svjetionika. Ostali su tu par sati. Znan da san se zafrkava da je 29. novembar, ali bilo je fenomenalno vrime, već su počele ove klimatske promjene. To je ono doba godine kad nema ribe da je svaki dan vadiš iz mora. Nego vadiš iz dubokoga.
Onda smo in napravili gozbu. Oni su govorili da neće ništa, da mi živimo siromašno. A došla Beti s viskijen, votka, limun, pelin, salata od hobotnice. Pa riba. Onda san ja uvatija gitaru pa zasvirali, zapivali, proveselili se. I onda je Pop, kako je bija na toj svojoj reportaži i kako je uvik volija radit te stvari, reportaže i putopise tragon Odiseja i slično, onda je on to objavija ili u “Slobodnu” ili u “Nediljnu”. A ja san ih ispratija i onda se vidi mene kako šetan doli po mulu, oni moji pokreti. I onda je Pop napisa: “Ostavljamo Garbera ka polarnog medvida, osta je na puston otoku.”
A Toma mi se onda odma nadoveza na tu priču.
Toma je 35. godište i on je bija klasični novinar davno prije u Gradskoj rubrici, i to u generaciji s Joškon Kulušićen. I Smojon. Svi su oni radili skupa u istoj sobi. Bija je tu i Ranko Vilić. Pa Toni Amižić, koji je rano otiša iz novinarstva i vozija kamion pun ribe za Italiju. Ukrca bi kamion na brod, otiša u salon, nacipa se za večeru, popija, iskrca bi kamion u Italiji i to mu je bija cili posal. A lova ovako. Putova je po cilome svitu i ruga se novinarstvu.
A Toma, on nije dolazio u iskušenje da napusti novinarstvo?
- Toma nikad nije bija pravi novinar. On je to radija u gradskoj rubrici ka mlad čovik dok se probija, posli se uvatija komponiranja i pivanja, ali on nije radija samo za “Slobodnu”. On je ima svoju kolumnu, “Cvrcijanci”, čini mi se da se zvala, u Večernjem listu, pa je bija novinar za beogradski Sport, pa je iša na Hajduka, redovito. Toma je fenomenalno igra balun i bija je poznat među ekipama od malog nogometa šta se igra na Balkansku. Naravno da je bija sposoban napisat sportski izvještaj. Radija je on puno toga i čim se počeja bavit kantautorstvom, normalno je da novinarstvo moraš zapustit, ipak moraš svaki dan doć u redakciju. A onda je napustija i pivanje.
Kad san ja otiša na svjetionik, Toma je trajno otiša iz novinarstva. Radija je još par miseci u “Nediljnoj” i govorija: ‘Neću da ja oden pa da ja buden kriv, nego čekan da me potiraju’. Izdrža je par miseci, već se to sve bilo raspalo. Iz “Nediljne” je otiša Viktor Ivančić u vojsku na istok, a Velimir Marinković na zapad. Dežulović i Lucić bili su u Omladinskoj iskri, oni će se priključit kad se svi mi vratimo. To je vrime velikih promjena, kad je “Slobodna” išla u 170 iljada primjeraka.
Kako san se ja vratija sa svjetionika u “Slobodnu” prvi prvoga osandest devete, čak san se mislija bi li ikad više bija novinar. Jer san prije odlaska na svjetionik reka da je novinarstvo jedna od najštetnijih profesija koje postoje. Novinarstvo nije šteta ako su u njemu zaposleni samo novinari. Ali ako u njega zalutaju drugi tipovi, onda je za njih štetno. Zato šta je ono zamišljeno sasvim drugačije nego šta smo mi očekivali privučeni novinon ka idealnon prilikon za pisat, objavit... U neka davna vrimena mislilo se da je to neka šansa za pisanje, za pravljenje neke umjetnosti, dobre ili loše svejedno. I dođeš tamo, a on te zapravo šalje sve dalje od umjetnosti. Tamo u neku provaliju, sranja, je li se ovaj zapalija ili nije.
Uvik je tako bilo. I osamdesetih. Samo je činjenica da se tada tilo te umjetnike dovest, a sada im to nije ni na kraj pameti. Ka šta je reka direktor Ante Bušić kad mu je neko kaza da bi nan tribalo dignit plaće. On se začudija i reka: “Pa oni guštaju radit, šta ću ih onda plaćat!”
Danas svi znaju da je novinarstvo štetna profesija i da se u nju dovode izmanipulirani kadrovi i to je ta razlika od nekad, kad si ima konstantni trend dovođenja pametnih ljudi, umjetnika, davane su im kolumne, a danas se svašta zove kolumna. Više puti san reka da je krivo u nas govorit o žutoj štampi, u Njemačkoj su to milijarderi, skupa štampa, prate ih advokati. U nas je jeftina štampa.
A kod Tonke smo se sastajali, silo bi se i za klavir. Tonka je bila fenomenalna kuvarica, znala je neke specijalitete lipo radit uz svoju legendarnu mater Vidu, onda su se radili ti arambaši i svašta. Oću ti reć da je to bilo jednostavno i prisno, dosta smo bili svi skupa povezani i ko će to zaboravit? Uvik su bile neke smišne batude. Bila je to ekipa žestokih veza, suradnja, kreacija, ludilo, Žigo, Smoje, Popadić, Fiamengo, Toma, Tolja… Sve mataduri... Nisan se moga ugurat ni na klupu za rezerve.
Svi smo ‘odlepršali’
Jasno mi je da je tu bila dobra zafrkancija i da su baze letjele na sve strane. Ali je li se stiglo išta i pisati, objavljivati?
- Sve je išlo priko Novine. Jer Novina je bila kazalište. Šta je jedanput Tolja napisa da je od Hajduka do teatra deset koraka i da tu nema nikakve razlike, da je ovamo kazalište HNK, a na Starome placu NKH. Zahvaljujući ideji Ercega ili Lorgera u Nedjeljnoj Dalmaciji pokrenuta je humoristička stranica. Ona će poslin izrast u Ćićin Feral s onin psihodeličnin slovima. Bilo je tu raznih rubrika i suradnika, jedan od njih je bija i Vedran Limić koji je tada radija u škveru. Doša je popit piće u Basketa i bacija dvi-tri baze i rekli smo: Ajde, dođi u nas radit. Ko se god sitija nekoga, doveja ga je u tu smantanu rubriku.
Ali Ćićo Senjanović se naglo nešto ofendija i iša ća pa je stranica ostala prazna i onda smo svi počeli svašta krcat u nju. I na kraju su na FESB-u primijećeni Viktor Ivančić i Velimir Marinković i onda su oni dobili Feral. I tako ti počinje Feral Tribune. Posli dolaze Lucić i Dežulović iz Omladinske iskre i to je to. Toma je onda već odleprša, ne sićan se di, biće nije radija ništa. Svi smo onda pomalo odlepršali, ja na svjetionik…
S Popom, čija mi je knjiga “Živit u strpjenstvu” ludilo, sastaja san se kod Tonke. Skoro svaki dan bi ga bacija doma. Svaki ponediljak Pop i ja bi išli u Kulušića, koji je, kurva, zva jednoga po jednoga i pita šta bi radili. Ja bi reka da ima zanimljiva tema u Dubrovniku. I Kula bi reka: ‘Odlično, vidićemo’. Ja bi izaša vanka, a tu već čeka Pop i pita kako je bilo, je li boli? Pa bi ja čeka njega da idemo skupa u Basketa. Vraća se Pop i govori: ‘Reka mi je da radin nešto u Dubrovniku’. A ja govorin: ‘To san mu ja predložija!’. A Pop kaže: ‘Je, a ti ideš u Sarajevo’.
Sam sebi najbolji gost
Tako je 90., doba mitinga, i Kula pošalje Popa u Jajce, biće san ja reka da bi ja tija tamo ić, na početke države. A mene je posla na Kosovo, na mitinge, tamo san u nekoj vukojebini razgovara s onin Kecmanom, bivšin boksačen, koji je na stol izvadija pištolj. Tome tekstu stavija san naslov: Mitinzima sve do Jajca.
Pop i ja vratili smo se i pisali u istoj sobi tekstove i onda smo znali reć: Dop..dilo mi je ovo pisat, nastavi ti. To san više radija s Tomon. Ali i Pop je ima taj običaj sa svojin kompanjonima... Zašto ti to pričan? Zato šta se vidi da smo i Pop i ja, ali i mnogi iz toga vrimena, bili skupa do Jajca. U tim naslovima, za..banciji.
S Tomom nisi putovao na reportaže, niti je on išao pisati o mitinzima niti tragom Odiseja, iako bi se izgledom mogao uklopiti i na miting i uz Odiseja. Kako ste se onda toliko povezali da mijenjate makinjete s tekstovima?
- Tomu san upozna kad je bila “Nevera”, s mojin ocen i novinarom Jokon Svalinon, pa smo išli na Čiovo. Posli se nismo viđali do noći ragbi kluba Nada. Onda se tu ostalo do dugo i razvila se neka polemika da sve to šta je Toma napisa je ništa prema onome šta ja pišen, znaš one pijane priče. I onda je Toma reka: Sad ću mu ja nešto napisat šta neće smit objavit. A ja: Amo se okladit da ću objavit! Kad? Sutra, preksutra. A on: Odma ću ti donit. I donija. I mi to objavili. I onda je počeja radit za “Nediljnu”. U biti san ga ja doveja, ali ne virujen da je njemu bilo toliko do novina koliko da se nešto okreće.
Jer Toma je puno godina prije tako i počeo. Jednoga dana je objavija ciloj klapi da će on postat pjesnik, pjevač, kompozitor, novinar, glumac i režiser. I iša je redon, u iduću godinu-dvi skoro sve je ostvarija. Bija je u kazalištu, ima je neku ulogu, bija je novinar. Zato se kod njega ne triba pitat kad je počeja, kad je presta, to je kod njega uvik bija neki uskovitlani kreativni nered. Ka nevera.
Onda je u jednon momentu odlučija otvorit galeriju. Ali je reka da se u njoj ne smi pit. Jer ako napravi unutra kafić, da će on sam sebi bit najbolji gost. A to nije rentabilno. I otvorija je, to je ovo di je danas “Po bota”, to mu drži sin. On je prekršija to pravilo, ali mislin da bi ga otac u tome podrža jer su ovako došli do izvora za preživit.
Majke ti mile šta sve Toma nije bija?! A najjače je kako je završija tu mornaricu i bija zaposlen u vojsci, i ima je vojnu penziju. A radija je po ure, možda malo više. Reka mi je da mu u vojnoj knjižici piše: U slučaju rata strijeljati. A u penziju su ga poslali jer su ga našli doli u Loru kako čuva hangar pun municije, on sidi isprid hangara, a oko njega sve sami čiki.
Vidiš, to ti se zove virtualni život! Ovo možda ništa nije istina, ali se to pričalo. Sve je moralo bit neka za..bancija, bez toga ništa. Zato si ima to Tomino “Čitajte naopako”. Šta je on time tija reć? Dvi stvari: Možda to nije ovako kako san ja napisa. I drugo, da cilu novinu izvrneš naopako kad čitaš njega.
Toma je u jedan kafić, koji je drža Vladislavić, ondi di se ide u Get, uz one skale kod “Songa”, iskoristija da prima svoje goste. I onda bi dolazili svi ti bolesni ljudi, a on bi isprid nji pušija i pija i govorija in da prestanu pit i pušit. A glumici Mariji Škaričić, dok je bila malešna, neko je reka da će sad doć Toma, a ona je pitala da je li to oni barba šta pomaže ljudima umrit. A u biti je to i bilo. Nekako bi ih on ličija, ima je trave. A da je on dobiva lovu od tih ljudi, čisto sumnjan. Možda bi platili piće ili neka robna razmjena, ne znan šta se tu događalo, nije me bilo briga.
Međutin, nije to baš toliko neozbiljno koliko ja sad pričan. Recimo, Biljna apoteka priko puta gimnazije “Vladimir Nazor” to je postala isključivo Tominon zaslugon. To je bila normalna apoteka, a on je stalno dolazija pilat, ne znan zašto ili mu se to svidilo ili je neka ženska bila pristupačnija, i onda je on tu donosija te trave i to je postala biljna apoteka. Toma je, znači, nešto napravija.
Kao osoba koja je živjela nekoliko radnih biografija, kao čovjek koji se volio družiti i kao popularna i uočljiva “gradska faca” Toma Bebić zasigurno je pokrivao različita društva?
- Toma je ima mlađega brata koji je bija izrazito talentiran za svašta, ali se razbolija, melanom, pa ga je Toma iša spašavat s nekin travama, fanatično se borija i nakon smrti brata Tomin se život skroz prominija. Nije se više odvaja od klape i generacije pokojnoga brata. Kako je i prije bija sve šta triba, od uličara na privremenom radu i u policiji i u zatvoru, i u vojsci jer je završio u Puli trogodišnju mornarsku, a posli i Pedagošku za profu, znači sve je on proša, jer je bija usput i boem, ali onaj koji je ipak trča trbuhon za kruvon i za svojom ženom Anđom i za svojom dicom, tako je Toma krenija u osvajanje novih izazova.
Golemo vrime
Zaljubija se u klapu svoga brata, sve mlađi, zanimljivi ljudi, i počinje se zanimat za umjetničke poslove.
Najbliži je bio s Antom Škaričićem, poznatim umjetnikom, otac je to danas poznate glumice Marije i novinarke Nataše, a i sin Duje mu je umjetnički kalibar, jer i njegova žena Jadranka ima tu žicu, sestra od Žarka, ilustratora američkih časopisa poput Timea i filmadžije Branka Karabatića. Tu je bija arhitekt Mitrović, pa doktor Cindro, Jova Dodig, umra je, profa na Umjetničkoj, i danas je na sardinama njegov rad, ha-ha.
U toj klapi nikad nije bilo dosadno, cila jedna generacija genijalaca onako malo sfumato... Na primjer Ante Duplančić, još jedan univerzalac, nogometaš, pa sudac, menadžerski rad u ACI-ja, među najpoznatijim turističkim vodičima, pisac teksta “Picaferaj” za Oliverov start karijere, Dupla je bija i tajnik u RNK Split, teško se i sjetiti šta je sve bija, veliki smo prijatelji pa otkad jer smo znali skupa slavit rođendan, ja dvanaestoga, a on trinaestog iza ponoći...
Svi su oni po deset ili petnaest godina stariji od mene, ali Toma bi doša do Škaričića u portun priko puta mene u Istarskoj, zazviždija bi mu, i onda bi istrča i ja koji put...
To je naravno bilo povezano s izlascima u kafiće, a to su bili stari “Gaga” na Pjaci i “Talog”, u podrumu teatra, di je obavezno dolazija i Boris Dvornik, koji put i između dva čina, pa i svi drugi kulturnjaci na tim dobro posjećenim kulturnim stjecištima.
Nije lako izrazit to jedno golemo vrime, to bi triba govorit neko pametniji od mene. To su ka prvo razdoblja koja su daleko kreativnija od ovoga danas. Ima više slobode za kreativnost iako bi se očekivalo obratno. Jer je danas ka demokracija. Je li to bila neka lažna sloboda, ali u svakon slučaju su se ljudi osjećali komodnije. Zato su se odvijala ta nevjerojatna druženja koja su ustvari bila razmjena i prepoznavanja među svim tim umjetnicima ili misliteljima. Sve počinje s mišljenjem jer ako su svi oni nešto mislili, imali su se zašto sastat. A ako nemaš pravo mislit, oko čega ćeš se sastajat? Oko janjetine? Danas je više neko takvo vrime.
KRAJ U SLJEDEĆEM BROJU
Slika na kantunalu
Bilo je jedno sjećanje još na Tomu, eno ti slika tamo na kantunalu. Postojala je priča o Tominom leutu, on je sta na kantunu između Labuda i Mornara u Uvali Baluni i stalno je propada. A tu je bija hangar u kojem je radija Tonći Bakica, čuveni kalafat koji je izvođač radova falkuše. On i Toma su se cili život karali da kad će više ti brod uredit, da mu smeta, da ga baci u more, da će ga zapalit…
A Toma je kupija Anđi za rođendan taj brod jer je bija neki stari vojni otpad ovo koji nikad posli nije profunkcionira, samo se dva puta pokvarija, skoro se utopija. Onda je on napisa pismu “Leute moj”, koja je ustvari posvećena jednon ubijenon ribaru koji je iša lovit onde kod Vranjica. Vojnik na straži je vika “stoj”, a ovome je radila penta i nije čuja i ovi ga je ubija. Toma je sve to poveza i napisa pismu “Leute moj”.
Zašto sad sve to pričan? Jer je taj leut, koji je Bakica tija zapalit, Toma doša u priliku prodat jednon čoviku koji je po faci isti on, piscu i pjesniku Senku Karuzi. I sad su oni sili na pregovore. I pita ga Senko koliko bi ga proda. A Toma govori sto, nemam pojma čega. A Senko govori: Sto? Ne može! A Toma govori: Kako ne može? Nego koliko? - Sto dvadeset. A Toma govori: Dobro, onda osandeset. To je bila njihova licitacija.
I na kraju je Senko kupija brod i odveja ga u Komižu i stavija isprid kuće. A Patak, sin od Tome Bebića, prije desetak godin otkrija je da je taj brod tu i organizirala se cila akcija di idemo Patak, Bakica, ja, Krpetić... dolazimo kod Senka Karuze i tamo je još svjetioničar Ićo Bulić sa Stončice koji radi umjetnine od naplavina iz mora. I taj brod je Tomin sin Goran, zvani Patak, transportira iz Komiže u Trogir, di kalafat Bakica ima hangar. A kad je Senko kupija brod, on ga nije ni taka cilih trideset godina, isto ka ni Toma. Bakica je počeja radit na njemu i onda je umra i ne znan šta je sad s tin brodon.
Imali smo planove s tin brodon, di će plovit i šta će radit, boli glava od tih planova, ja nisan menadžer.
[video] =>
[gallery] =>
[extra_fields] => Array
(
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => Jedno golemo vrime
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[extra_fields_search] => *
[created] => 2019-12-29 19:00:35
[created_by] => 3211
[created_by_alias] =>
[checked_out] => 0
[checked_out_time] => 0000-00-00 00:00:00
[modified] => 2019-12-29 22:55:16
[modified_by] => 0
[publish_up] => 2019-12-29 21:05:00
[publish_down] => 0000-00-00 00:00:00
[trash] => 0
[access] => 1
[ordering] => 0
[featured] => 0
[featured_ordering] => 0
[image_caption] =>
[image_credits] =>
[video_caption] =>
[video_credits] =>
[hits] => 10430
[params] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
[enable_css] => 1
[jQueryHandling] => 1.8remote
[backendJQueryHandling] => remote
[userName] => 1
[userImage] => 1
[userDescription] => 1
[userURL] => 1
[userEmail] => 0
[userFeedLink] => 1
[userFeedIcon] => 1
[userItemCount] => 30
[userItemTitle] => 1
[userItemTitleLinked] => 1
[userItemDateCreated] => 1
[userItemImage] => 1
[userItemIntroText] => 1
[userItemCategory] => 1
[userItemTags] => 1
[userItemCommentsAnchor] => 1
[userItemReadMore] => 1
[userItemOCMPlugins] => 1
[authorsListLimit] => 61
[tagItemCount] => 61
[tagItemTitle] => 1
[tagItemTitleLinked] => 1
[tagItemDateCreated] => 1
[tagItemImage] => 1
[tagItemIntroText] => 1
[tagItemCategory] => 1
[tagItemReadMore] => 1
[tagItemExtraFields] => 1
[tagOrdering] =>
[tagFeedLink] => 1
[tagFeedIcon] => 1
[genericItemCount] => 61
[genericItemTitle] => 1
[genericItemTitleLinked] => 1
[genericItemDateCreated] => 1
[genericItemImage] => 1
[genericItemIntroText] => 1
[genericItemCategory] => 1
[genericItemReadMore] => 1
[genericItemExtraFields] => 1
[genericFeedLink] => 1
[genericFeedIcon] => 1
[instantArticlesLimit] => 100
[instantArticlesExtraField] => 87
[instantArticlesExtraFieldON] => 2
[instantArticlesCategoriesChildren] => 0
[instantArticlesTitle] =>
[instantArticlesDescription] =>
[mainTagCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 396
[2] => 383
[3] => 424
[4] => 250
[5] => 251
[6] => 452
[7] => 252
[8] => 477
[9] => 253
[10] => 254
[11] => 255
[12] => 483
[13] => 256
[14] => 300
[15] => 257
[16] => 258
[17] => 260
)
[relatedItemsCategoriesChildren] => 1
[mobileJsonCustomHomepage] => 0
[mobileJsonQuoteModule] => 0
[mobileJsonWeatherModule] => 0
[mobileJsonLimit] =>
[mobileJsonObituary] => 0
[mobileApi2Enabled] => 1
[mobileApi2UserAgent] => OCM Mobile Articles
[mobileApi2ImagePrefix] => h
[mobileApi2ImageSuffix] => 1280
[mobileApi2DefaultAuthorImage] => /images/jpgs/user_face.jpg
[mobileApi2TagLimit] => 50
[mobileApi2TagOrdering] => publishUp
[mobileApi2TagCategories] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategories0] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 101
[mobileApi2TagExcludeCategories] => Array
(
[0] => 318
[1] => 323
[2] => 301
[3] => 406
[4] => 417
)
)
[mobileApi2TagCategories1] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 328
)
[mobileApi2TagCategories2] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 329
)
[mobileApi2TagCategories3] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 327
)
[mobileApi2TagCategories4] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 478
)
[mobileApi2TagCategories5] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 494
)
)
[mobileApi2TagsSearchLimit] => 200
[mainFeedCategories] => Array
(
[0] => 240
)
[feedLimit] => 50
[mostPopularFeedLimit] => 20
[feedItemImage] => 0
[feedImgSize] => S
[feedItemIntroText] => 0
[feedTextWordLimit] =>
[feedItemFullText] => 1
[feedTextCharacterLimit] => 300
[feedItemSubtitle] => 1
[feedItemAuthor] => 0
[feedTtl] => 60
[feedDescription] => RSS feeds for Slobodna Dalmacija
[feedItemTags] => 0
[feedItemVideo] => 0
[feedItemGallery] => 0
[feedItemAttachments] => 0
[feedBogusEmail] =>
[feedTopModules] => Array
(
[0] => 105
)
[feedTopFbExcludeCategories] => Array
(
[0] => 243
[1] => 353
[2] => 333
)
[introTextCleanup] => 0
[introTextCleanupExcludeTags] =>
[introTextCleanupTagAttr] =>
[fullTextCleanup] => 0
[fullTextCleanupExcludeTags] =>
[fullTextCleanupTagAttr] =>
[xssFiltering] => 0
[linkPopupWidth] => 900
[linkPopupHeight] => 600
[imagesQuality] => 100
[itemImageXS] => 100
[itemImageS] => 200
[itemImageM] => 400
[itemImageL] => 600
[itemImageXL] => 900
[itemImageGeneric] => 300
[catImageWidth] => 100
[catImageDefault] => 1
[userImageWidth] => 100
[userImageDefault] => 1
[commenterImgWidth] => 48
[onlineImageEditor] => sumopaint
[imageTimestamp] => 0
[imageMemoryLimit] =>
[socialButtonCode] =>
[twitterUsername] =>
[facebookMetatags] => 1
[facebookImage] => Medium
[comments] => 1
[commentsOrdering] => DESC
[commentsLimit] => 10
[commentsFormPosition] => below
[commentsPublishing] => 0
[commentsReporting] => 2
[commentsReportRecipient] =>
[inlineCommentsModeration] => 0
[gravatar] => 1
[antispam] => 0
[recaptchaForRegistered] => 1
[akismetForRegistered] => 1
[commentsFormNotes] => 1
[commentsFormNotesText] =>
[frontendEditing] => 1
[showImageTab] => 1
[showImageGalleryTab] => 1
[showVideoTab] => 1
[showExtraFieldsTab] => 1
[showAttachmentsTab] => 1
[showOCMPlugins] => 1
[sideBarDisplayFrontend] => 0
[staticURL] => https://static.slobodnadalmacija.hr
[siteURL] => https://slobodnadalmacija.hr
[sseHost] => sse.slobodnadalmacija.hr
[lockingArticlesCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 424
[2] => 250
[3] => 251
[4] => 452
[5] => 252
[6] => 477
[7] => 253
[8] => 254
[9] => 255
[10] => 483
[11] => 256
[12] => 257
[13] => 258
[14] => 260
)
[lockingArticlesUnit] => YEAR
[lockingArticlesQuantity] => 1
[photoGalleryExtraField] => 63
[photoGalleryExtraFieldON] => 2
[videoGalleryExtraField] => 67
[videoGalleryExtraFieldON] => 2
[tickerModules] => Array
(
[0] => 408
[1] => 409
)
[gaEmail] =>
[mergeEditors] => 1
[sideBarDisplay] => 1
[attachmentsFolder] =>
[hideImportButton] => 0
[googleSearch] => 0
[googleSearchContainer] => ocmGoogleSearchContainer
[OCMUserProfile] => 1
[OCMUserGroup] => 4
[redirect] => 101
[adminSearch] => simple
[cookieDomain] =>
[gatherStatistics] => 1
[article_preview_ocm_category_id] =>
[taggingSystem] => 1
[lockTags] => 0
[showTagFilter] => 0
[ocmTagNorm] => 0
[ocmTagNormCase] => lower
[ocmTagNormAdditionalReplacements] =>
[recaptcha_public_key] => marko_margeta
[recaptcha_private_key] => zoey2013
[recaptcha_theme] => clean
[recaptchaV2] => 1
[recaptchaOnRegistration] => 0
[akismetApiKey] =>
[stopForumSpam] => 0
[stopForumSpamApiKey] =>
[showItemsCounterAdmin] => 1
[showChildCatItems] => 1
[disableCompactOrdering] => 0
[metaDescLimit] => 150
[enforceSEFReplacements] => 0
[SEFReplacements] => À|A, Á|A, Â|A, Ã|A, Ä|A, Å|A, à|a, á|a, â|a, ã|a, ä|a, å|a, Ā|A, ā|a, Ă|A, ă|a, Ą|A, ą|a, Ç|C, ç|c, Ć|C, ć|c, Ĉ|C, ĉ|c, Ċ|C, ċ|c, Č|C, č|c, Ð|D, ð|d, Ď|D, ď|d, Đ|D, đ|d, È|E, É|E, Ê|E, Ë|E, è|e, é|e, ê|e, ë|e, Ē|E, ē|e, Ĕ|E, ĕ|e, Ė|E, ė|e, Ę|E, ę|e, Ě|E, ě|e, Ĝ|G, ĝ|g, Ğ|G, ğ|g, Ġ|G, ġ|g, Ģ|G, ģ|g, Ĥ|H, ĥ|h, Ħ|H, ħ|h, Ì|I, Í|I, Î|I, Ï|I, ì|i, í|i, î|i, ï|i, Ĩ|I, ĩ|i, Ī|I, ī|i, Ĭ|I, ĭ|i, Į|I, į|i, İ|I, ı|i, Ĵ|J, ĵ|j, Ķ|K, ķ|k, ĸ|k, Ĺ|L, ĺ|l, Ļ|L, ļ|l, Ľ|L, ľ|l, Ŀ|L, ŀ|l, Ł|L, ł|l, Ñ|N, ñ|n, Ń|N, ń|n, Ņ|N, ņ|n, Ň|N, ň|n, ʼn|n, Ŋ|N, ŋ|n, Ò|O, Ó|O, Ô|O, Õ|O, Ö|O, Ø|O, ò|o, ó|o, ô|o, õ|o, ö|o, ø|o, Ō|O, ō|o, Ŏ|O, ŏ|o, Ő|O, ő|o, Ŕ|R, ŕ|r, Ŗ|R, ŗ|r, Ř|R, ř|r, Ś|S, ś|s, Ŝ|S, ŝ|s, Ş|S, ş|s, Š|S, š|s, ſ|s, Ţ|T, ţ|t, Ť|T, ť|t, Ŧ|T, ŧ|t, Ù|U, Ú|U, Û|U, Ü|U, ù|u, ú|u, û|u, ü|u, Ũ|U, ũ|u, Ū|U, ū|u, Ŭ|U, ŭ|u, Ů|U, ů|u, Ű|U, ű|u, Ų|U, ų|u, Ŵ|W, ŵ|w, Ý|Y, ý|y, ÿ|y, Ŷ|Y, ŷ|y, Ÿ|Y, Ź|Z, ź|z, Ż|Z, ż|z, Ž|Z, ž|z, α|a, β|b, γ|g, δ|d, ε|e, ζ|z, η|h, θ|th, ι|i, κ|k, λ|l, μ|m, ν|n, ξ|x, ο|o, π|p, ρ|r, σ|s, τ|t, υ|y, φ|f, χ|ch, ψ|ps, ω|w, Α|A, Β|B, Γ|G, Δ|D, Ε|E, Ζ|Z, Η|H, Θ|Th, Ι|I, Κ|K, Λ|L, Μ|M, Ξ|X, Ο|O, Π|P, Ρ|R, Σ|S, Τ|T, Υ|Y, Φ|F, Χ|Ch, Ψ|Ps, Ω|W, ά|a, έ|e, ή|h, ί|i, ό|o, ύ|y, ώ|w, Ά|A, Έ|E, Ή|H, Ί|I, Ό|O, Ύ|Y, Ώ|W, ϊ|i, ΐ|i, ϋ|y, ς|s, А|A, Ӑ|A, Ӓ|A, Ә|E, Ӛ|E, Ӕ|E, Б|B, В|V, Г|G, Ґ|G, Ѓ|G, Ғ|G, Ӷ|G, y|Y, Д|D, Е|E, Ѐ|E, Ё|YO, Ӗ|E, Ҽ|E, Ҿ|E, Є|YE, Ж|ZH, Ӂ|DZH, Җ|ZH, Ӝ|DZH, З|Z, Ҙ|Z, Ӟ|DZ, Ӡ|DZ, Ѕ|DZ, И|I, Ѝ|I, Ӥ|I, Ӣ|I, І|I, Ї|JI, Ӏ|I, Й|Y, Ҋ|Y, Ј|J, К|K, Қ|Q, Ҟ|Q, Ҡ|K, Ӄ|Q, Ҝ|K, Л|L, Ӆ|L, Љ|L, М|M, Ӎ|M, Н|N, Ӊ|N, Ң|N, Ӈ|N, Ҥ|N, Њ|N, О|O, Ӧ|O, Ө|O, Ӫ|O, Ҩ|O, П|P, Ҧ|PF, Р|P, Ҏ|P, С|S, Ҫ|S, Т|T, Ҭ|TH, Ћ|T, Ќ|K, У|U, Ў|U, Ӳ|U, Ӱ|U, Ӯ|U, Ү|U, Ұ|U, Ф|F, Х|H, Ҳ|H, Һ|H, Ц|TS, Ҵ|TS, Ч|CH, Ӵ|CH, Ҷ|CH, Ӌ|CH, Ҹ|CH, Џ|DZ, Ш|SH, Щ|SHT, Ъ|A, Ы|Y, Ӹ|Y, Ь|Y, Ҍ|Y, Э|E, Ӭ|E, Ю|YU, Я|YA, а|a, ӑ|a, ӓ|a, ә|e, ӛ|e, ӕ|e, б|b, в|v, г|g, ґ|g, ѓ|g, ғ|g, ӷ|g, y|y, д|d, е|e, ѐ|e, ё|yo, ӗ|e, ҽ|e, ҿ|e, є|ye, ж|zh, ӂ|dzh, җ|zh, ӝ|dzh, з|z, ҙ|z, ӟ|dz, ӡ|dz, ѕ|dz, и|i, ѝ|i, ӥ|i, ӣ|i, і|i, ї|ji, Ӏ|i, й|y, ҋ|y, ј|j, к|k, қ|q, ҟ|q, ҡ|k, ӄ|q, ҝ|k, л|l, ӆ|l, љ|l, м|m, ӎ|m, н|n, ӊ|n, ң|n, ӈ|n, ҥ|n, њ|n, о|o, ӧ|o, ө|o, ӫ|o, ҩ|o, п|p, ҧ|pf, р|p, ҏ|p, с|s, ҫ|s, т|t, ҭ|th, ћ|t, ќ|k, у|u, ў|u, ӳ|u, ӱ|u, ӯ|u, ү|u, ұ|u, ф|f, х|h, ҳ|h, һ|h, ц|ts, ҵ|ts, ч|ch, ӵ|ch, ҷ|ch, ӌ|ch, ҹ|ch, џ|dz, ш|sh, щ|sht, ъ|a, ы|y, ӹ|y, ь|y, ҍ|y, э|e, ӭ|e, ю|yu, я|ya
[ocmSef] => 0
[ocmSefLabelCat] => content
[ocmSefLabelTag] => tag
[ocmSefLabelUser] => author
[ocmSefLabelSearch] => search
[ocmSefLabelDate] => date
[ocmSefLabelItem] => 0
[ocmSefLabelItemCustomPrefix] =>
[ocmSefInsertItemId] => 1
[ocmSefItemIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseItemTitleAlias] => 1
[ocmSefInsertCatId] => 1
[ocmSefCatIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseCatTitleAlias] => 1
[show_page_heading] => 0
[categories] => Array
(
[0] => 264
)
[exclude_from_group_by_subcategories] => 0
[menu-anchor_css] => nav__link
[menu_text] => 1
[menu_show] => 1
[menu-meta_description] => Najnovija događanja i savjeti za kvalitetan život
[menu-meta_keywords] => vijesti, zanimljivosti, savjeti, showbiz, trend, društvena mreža, život, zdravlje, moda, ljepota, putovanja, tehnologija, gastro, dom, obitelj, karijera, viral
[secure] => 0
[page_title] => Život
[page_description] => SiteMeta Description
[page_rights] =>
[robots] =>
[inheritFrom] => 0
[num_leading_items] => 2
[num_leading_columns] => 1
[leadingImgSize] => Large
[num_primary_items] => 4
[num_primary_columns] => 2
[primaryImgSize] => Medium
[num_secondary_items] => 4
[num_secondary_columns] => 1
[secondaryImgSize] => Small
[num_links] => 4
[num_links_columns] => 1
[linksImgSize] => XSmall
[catCatalogMode] => 0
[catFeaturedItems] => 1
[catOrdering] => publishUp
[catPagination] => 2
[catPaginationResults] => 1
[catTitle] => 1
[catTitleItemCounter] => 1
[catDescription] => 1
[catImage] => 1
[catFeedLink] => 0
[catFeedIcon] => 0
[subCategories] => 1
[subCatColumns] => 2
[subCatTitle] => 1
[subCatTitleItemCounter] => 1
[subCatDescription] => 1
[subCatImage] => 1
[catItemTitle] => 1
[catItemTitleLinked] => 1
[catItemFeaturedNotice] => 0
[catItemAuthor] => 1
[catItemDateCreated] => 1
[catItemRating] => 0
[catItemImage] => 1
[catItemIntroText] => 1
[catItemExtraFields] => 0
[catItemHits] => 0
[catItemCategory] => 1
[catItemTags] => 1
[catItemAttachments] => 0
[catItemAttachmentsCounter] => 0
[catItemVideo] => 0
[catItemVideoAutoPlay] => 0
[catItemImageGallery] => 0
[catItemDateModified] => 0
[catItemReadMore] => 1
[catItemCommentsAnchor] => 1
[catItemOCMPlugins] => 1
[itemDateCreated] => 1
[itemTitle] => 1
[itemFeaturedNotice] => 1
[itemAuthor] => 1
[itemFontResizer] => 1
[itemPrintButton] => 0
[itemEmailButton] => 1
[itemSocialButton] => 1
[itemVideoAnchor] => 1
[itemImageGalleryAnchor] => 1
[itemCommentsAnchor] => 1
[itemRating] => 0
[itemImage] => 1
[itemImgSize] => Large
[itemImageMainCaption] => 1
[itemImageMainCredits] => 1
[itemIntroText] => 0
[itemFullText] => 1
[itemExtraFields] => 1
[itemDateModified] => 1
[itemHits] => 0
[itemCategory] => 0
[itemTags] => 1
[itemAttachments] => 1
[itemAttachmentsCounter] => 1
[itemVideo] => 1
[itemVideoAutoPlay] => 0
[itemVideoCaption] => 1
[itemVideoCredits] => 1
[itemImageGallery] => 0
[itemNavigation] => 0
[itemComments] => 1
[itemTwitterButton] => 1
[itemFacebookButton] => 1
[itemGooglePlusOneButton] => 1
[itemAuthorBlock] => 0
[itemAuthorImage] => 0
[itemAuthorDescription] => 0
[itemAuthorURL] => 0
[itemAuthorEmail] => 0
[itemAuthorLatest] => 0
[itemAuthorLatestLimit] => 5
[itemRelated] => 1
[itemRelatedLimit] => 2
[itemRelatedTitle] => 1
[itemRelatedCategory] => 1
[itemRelatedImageSize] => Medium
[itemRelatedIntrotext] => 0
[itemRelatedFulltext] => 0
[itemRelatedAuthor] => 0
[itemRelatedMedia] => 1
[itemRelatedImageGallery] => 1
[itemOCMPlugins] => 1
[recaptcha] =>
)
[initialized:protected] => 1
[separator] => .
)
[metadesc] =>
[metadata] => robots=
author=
[metakey] =>
[plugins] => {"is_import_from_dnn":true,"incptvocmimagegalleryIGParameters":"default","incptvocmimagegalleryocmIGposition":"OcmAfterDisplayContent","incptvocmimagegalleryocmIGtheme":"CameraSlideshow","incptvocmimagegalleryImages":["\/Portals\/0\/Images\/2019\/12\/29\/_1014248.JPG","\/Portals\/0\/Images\/2019\/12\/29\/Nedjelja\/12455174.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2019\/12\/29\/Nedjelja\/12455176.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2019\/12\/29\/Nedjelja\/12455196.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2019\/12\/29\/Nedjelja\/12460686.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2019\/12\/29\/Nedjelja\/12460688.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2019\/12\/29\/Nedjelja\/12460680.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2019\/12\/29\/Nedjelja\/12460678.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2019\/12\/29\/Nedjelja\/12460674.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2019\/12\/29\/Nedjelja\/12460672.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2019\/12\/29\/Nedjelja\/12460658.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2019\/12\/29\/Nedjelja\/12460656.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2019\/12\/29\/Nedjelja\/12455174.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2019\/12\/29\/Nedjelja\/12455176.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2019\/12\/29\/Nedjelja\/12455196.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2019\/12\/29\/Nedjelja\/12460686.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2019\/12\/29\/Nedjelja\/12460688.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2019\/12\/29\/Nedjelja\/12460680.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2019\/12\/29\/Nedjelja\/12460678.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2019\/12\/29\/Nedjelja\/12460674.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2019\/12\/29\/Nedjelja\/12460672.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2019\/12\/29\/Nedjelja\/12460658.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2019\/12\/29\/Nedjelja\/12460656.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2019\/12\/29\/Nedjelja\/12455174.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2019\/12\/29\/Nedjelja\/12455176.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2019\/12\/29\/Nedjelja\/12455196.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2019\/12\/29\/Nedjelja\/12460686.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2019\/12\/29\/Nedjelja\/12460688.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2019\/12\/29\/Nedjelja\/12460680.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2019\/12\/29\/Nedjelja\/12460678.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2019\/12\/29\/Nedjelja\/12460674.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2019\/12\/29\/Nedjelja\/12460672.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2019\/12\/29\/Nedjelja\/12460658.jpg","\/Portals\/0\/Images\/2019\/12\/29\/Nedjelja\/12460656.jpg"],"incptvocmimagegalleryImageTitles":["_1014248.JPG","","","","","","","","","","","","","","","","","","","","","","","","","","","","","","","","",""],"incptvocmimagegalleryImageDescriptions":["","","","","","","","","","","","","","","","","","","","","","","","","","","","","","","","","",""],"incptvocmimagegalleryImageFocus":["50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50"],"incptvocmimagegalleryImageDimensions":[{"size0":"1120x840"},{"size0":"1920x1440"},{"size0":"1920x1440"},{"size0":"1920x2560"},{"size0":"1920x1164"},{"size0":"1920x1246"},{"size0":"1920x1260"},{"size0":"1920x2732"},{"size0":"1920x1227"},{"size0":"1920x1444"},{"size0":"796x1085"},{"size0":"1500x2126"},{"size0":"1920x1440"},{"size0":"1920x1440"},{"size0":"1920x2560"},{"size0":"1920x1164"},{"size0":"1920x1246"},{"size0":"1920x1260"},{"size0":"1920x2732"},{"size0":"1920x1227"},{"size0":"1920x1444"},{"size0":"796x1085"},{"size0":"1500x2126"},{"size0":"1920x1440"},{"size0":"1920x1440"},{"size0":"1920x2560"},{"size0":"1920x1164"},{"size0":"1920x1246"},{"size0":"1920x1260"},{"size0":"1920x2732"},{"size0":"1920x1227"},{"size0":"1920x1444"},{"size0":"796x1085"},{"size0":"1500x2126"}]}
[language] => *
[multi_author] => 0
[type_id] => 0
[category] => TableOCMCategory Object
(
[id] => 264
[name] => Život
[alias] => zivot
[description] =>
[parent] => 254
[extraFieldsGroup] => 9
[published] => 1
[image] =>
[access] => 1
[ordering] => 3
[params] => {"inheritFrom":"254","catMetaDesc":"","catMetaKey":"","catMetaRobots":"","catMetaAuthor":"","theme":"","num_leading_items":"2","num_leading_columns":"1","leadingImgSize":"Large","num_primary_items":"4","num_primary_columns":"2","primaryImgSize":"Medium","num_secondary_items":"4","num_secondary_columns":"1","secondaryImgSize":"Small","num_links":"4","num_links_columns":"1","linksImgSize":"XSmall","catCatalogMode":"0","catFeaturedItems":"1","catOrdering":"publishUp","catPagination":"2","catPaginationResults":"1","catTitle":"1","catTitleItemCounter":"1","catDescription":"1","catImage":"1","catFeedLink":"0","catFeedIcon":"0","subCategories":"1","subCatColumns":"2","subCatOrdering":"","subCatTitle":"1","subCatTitleItemCounter":"1","subCatDescription":"1","subCatImage":"1","itemImageXS":"","itemImageS":"","itemImageM":"","itemImageL":"","itemImageXL":"","catItemTitle":"1","catItemTitleLinked":"1","catItemFeaturedNotice":"0","catItemAuthor":"1","catItemDateCreated":"1","catItemRating":"0","catItemImage":"1","catItemIntroText":"1","catItemIntroTextWordLimit":"","catItemExtraFields":"0","catItemHits":"0","catItemCategory":"1","catItemTags":"1","catItemAttachments":"0","catItemAttachmentsCounter":"0","catItemVideo":"0","catItemVideoWidth":"","catItemVideoHeight":"","catItemAudioWidth":"","catItemAudioHeight":"","catItemVideoAutoPlay":"0","catItemImageGallery":"0","catItemImageGalleryWidth":"","catItemImageGalleryHeight":"","catItemDateModified":"0","catItemReadMore":"1","catItemCommentsAnchor":"1","catItemOCMPlugins":"1","itemDateCreated":"1","itemTitle":"1","itemFeaturedNotice":"1","itemAuthor":"1","itemFontResizer":"1","itemPrintButton":"0","itemEmailButton":"1","itemSocialButton":"1","itemVideoAnchor":"1","itemImageGalleryAnchor":"1","itemCommentsAnchor":"1","itemRating":"0","itemImage":"1","itemImgSize":"Large","itemImageMainCaption":"1","itemImageMainCredits":"1","itemIntroText":"0","itemFullText":"1","itemExtraFields":"0","itemDateModified":"1","itemHits":"0","itemCategory":"0","itemTags":"1","itemAttachments":"1","itemAttachmentsCounter":"1","itemVideo":"1","itemVideoWidth":"","itemVideoHeight":"","itemAudioWidth":"","itemAudioHeight":"","itemVideoAutoPlay":"0","itemVideoCaption":"1","itemVideoCredits":"1","itemImageGallery":"0","itemImageGalleryWidth":"","itemImageGalleryHeight":"","itemNavigation":"0","itemComments":"1","itemTwitterButton":"1","itemFacebookButton":"1","itemGooglePlusOneButton":"1","itemAuthorBlock":"0","itemAuthorImage":"0","itemAuthorDescription":"0","itemAuthorURL":"0","itemAuthorEmail":"0","itemAuthorLatest":"0","itemAuthorLatestLimit":"5","itemRelated":"0","itemRelatedLimit":"5","itemRelatedTitle":"1","itemRelatedCategory":"0","itemRelatedImageSize":"0","itemRelatedIntrotext":"1","itemRelatedFulltext":"0","itemRelatedAuthor":"0","itemRelatedMedia":"0","itemRelatedImageGallery":"0","itemOCMPlugins":"1"}
[trash] => 0
[plugins] => {"customparams_created":"2019-11-04 19:44:34","customparams_modified":"2019-11-04 19:44:34","customparams_videobg":"","customparams_countdown_module":"","customparams_search_template":""}
[language] => *
[container] => 0
[container_name] =>
[_tbl:protected] => #__ocm_categories
[_tbl_key:protected] => id
[_tbl_keys:protected] => Array
(
[0] => id
)
[_db:protected] => JDatabaseDriverMysqli_Exabyte Object
(
[name] => mysqli
[serverType] => mysql
[connection:protected] => mysqli Object
(
[affected_rows] => 38
[client_info] => mysqlnd 5.0.12-dev - 20150407 - $Id: 7cc7cc96e675f6d72e5cf0f267f48e167c2abb23 $
[client_version] => 50012
[connect_errno] => 0
[connect_error] =>
[errno] => 0
[error] =>
[error_list] => Array
(
)
[field_count] => 3
[host_info] => 127.0.0.1 via TCP/IP
[info] =>
[insert_id] => 0
[server_info] => 5.5.30
[server_version] => 50530
[stat] => Uptime: 38759466 Threads: 4 Questions: 7122736472 Slow queries: 3309420
[sqlstate] => 00000
[protocol_version] => 10
[thread_id] => 608993864
[warning_count] => 0
)
[nameQuote:protected] => `
[nullDate:protected] => 0000-00-00 00:00:00
[_database:JDatabaseDriver:private] => sdproductiondb
[count:protected] => 42
[cursor:protected] =>
[debug:protected] =>
[limit:protected] => 0
[log:protected] => Array
(
)
[timings:protected] => Array
(
)
[callStacks:protected] => Array
(
)
[offset:protected] => 0
[options:protected] => Array
(
[driver] => mysqli_exabyte
[host] => 127.0.0.1
[user] => proxy_user_front01
[password] => Y2AfBGoJRKhS9HNdMJ
[database] => sdproductiondb
[prefix] => sk_
[select] => 1
[port] => 6033
[socket] =>
)
[sql:protected] => SELECT id, value, type FROM #__ocm_extra_fields ef WHERE ef.published = 1
[tablePrefix:protected] => sk_
[utf:protected] => 1
[utf8mb4:protected] => 1
[errorNum:protected] => 0
[errorMsg:protected] =>
[transactionDepth:protected] => 0
[disconnectHandlers:protected] => Array
(
)
[ocmConfig] => Array
(
)
)
[_trackAssets:protected] =>
[_rules:protected] =>
[_locked:protected] =>
[_autoincrement:protected] => 1
[_observers:protected] => JObserverUpdater Object
(
[aliases:protected] => Array
(
)
[observers:protected] => Array
(
)
[doCallObservers:protected] => 1
)
[_columnAlias:protected] => Array
(
)
[_jsonEncode:protected] => Array
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[year_lookup] => 0
[link] => /mozaik/zivot
)
[additional_categories] => Array
(
)
[link] => /mozaik/zivot/s-poznatim-splitskim-novinarom-popricali-smo-o-uspomenama-i-anegdotama-iz-mladosti-dvojcu-koji-je-bio-dusa-i-srce-grada-posvetio-bi-2020-godinu-otkrio-je-i-zasto-640737
[printLink] => /mozaik/zivot/s-poznatim-splitskim-novinarom-popricali-smo-o-uspomenama-i-anegdotama-iz-mladosti-dvojcu-koji-je-bio-dusa-i-srce-grada-posvetio-bi-2020-godinu-otkrio-je-i-zasto-640737?tmpl=component&print=1
[tags] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[id] => 528815
[name] => mario garber
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 0000-00-00 00:00:00
[main_article_id] => 0
[alias] => mario-garber
[link] => /tag/mario-garber
)
)
[imageXSmall] =>
[imageSmall] =>
[imageMedium] =>
[imageLarge] =>
[imageXLarge] =>
[extraFields] => stdClass Object
(
[SuperscriptTitle] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => Jedno golemo vrime
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[premium_content] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[attachments] => Array
(
)
[cleanTitle] => S poznatim splitskim novinarom popričali smo o uspomenama i anegdotama iz mladosti: dvojcu koji je bio duša i srce grada posvetio bi 2020. godinu, otkrio je i zašto
[num_of_authors] => 0
[author] => Joomla\CMS\User\User Object
(
[isRoot:protected] =>
[id] => 3211
[name] => Siniša Kekez
[username] => sini-a-kekez
[email] => sini-a-kekez@sd.hr
[password] => $2y$10$qwcQVvMXvRnnaftU1Sbp8uBJx74ORfe13h3GXKmaTOCIKV5PaudWu
[password_clear] =>
[block] => 0
[sendEmail] => 0
[registerDate] => 0000-00-00 00:00:00
[lastvisitDate] => 0000-00-00 00:00:00
[activation] =>
[params] =>
[groups] => Array
(
[2] => 2
)
[guest] => 0
[lastResetTime] => 0000-00-00 00:00:00
[resetCount] => 0
[requireReset] => 0
[_params:protected] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
)
[initialized:protected] =>
[separator] => .
)
[_authGroups:protected] =>
[_authLevels:protected] =>
[_authActions:protected] =>
[_errorMsg:protected] =>
[userHelper:protected] => Joomla\CMS\User\UserWrapper Object
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[otpKey] =>
[otep] =>
[link] => /autor/sinisa-kekez-3211
[profile] => stdClass Object
(
[id] => 1729
[gender] => m
[description] =>
[image] =>
[url] =>
[group] => 1
[plugins] =>
)
[avatar] => https://secure.gravatar.com/avatar/1cffa202e39e204293b1646975a5b9da?s=100&default=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fcomponents%2Fcom_ocm%2Fimages%2Fplaceholder%2Fuser.png
)
[numOfComments] => 0
[mainImage] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2019/12/29/_1014248.JPG
[galleryCount] => 34
[hasImage] => 1
[mainImageAuthor] => _1014248.JPG
[mainImageDesc] =>
[popup_gallery] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2019/12/29/_1014248.JPG
[title] =>
_1014248.JPG
)
[1] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2019/12/29/Nedjelja/12455174.jpg
[title] =>
)
[2] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2019/12/29/Nedjelja/12455176.jpg
[title] =>
)
[3] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2019/12/29/Nedjelja/12455196.jpg
[title] =>
)
[4] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2019/12/29/Nedjelja/12460686.jpg
[title] =>
)
[5] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2019/12/29/Nedjelja/12460688.jpg
[title] =>
)
[6] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2019/12/29/Nedjelja/12460680.jpg
[title] =>
)
[7] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2019/12/29/Nedjelja/12460678.jpg
[title] =>
)
[8] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2019/12/29/Nedjelja/12460674.jpg
[title] =>
)
[9] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2019/12/29/Nedjelja/12460672.jpg
[title] =>
)
[10] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2019/12/29/Nedjelja/12460658.jpg
[title] =>
)
[11] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2019/12/29/Nedjelja/12460656.jpg
[title] =>
)
[12] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2019/12/29/Nedjelja/12455174.jpg
[title] =>
)
[13] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2019/12/29/Nedjelja/12455176.jpg
[title] =>
)
[14] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2019/12/29/Nedjelja/12455196.jpg
[title] =>
)
[15] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2019/12/29/Nedjelja/12460686.jpg
[title] =>
)
[16] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2019/12/29/Nedjelja/12460688.jpg
[title] =>
)
[17] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2019/12/29/Nedjelja/12460680.jpg
[title] =>
)
[18] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2019/12/29/Nedjelja/12460678.jpg
[title] =>
)
[19] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2019/12/29/Nedjelja/12460674.jpg
[title] =>
)
[20] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2019/12/29/Nedjelja/12460672.jpg
[title] =>
)
[21] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2019/12/29/Nedjelja/12460658.jpg
[title] =>
)
[22] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2019/12/29/Nedjelja/12460656.jpg
[title] =>
)
[23] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2019/12/29/Nedjelja/12455174.jpg
[title] =>
)
[24] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2019/12/29/Nedjelja/12455176.jpg
[title] =>
)
[25] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2019/12/29/Nedjelja/12455196.jpg
[title] =>
)
[26] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2019/12/29/Nedjelja/12460686.jpg
[title] =>
)
[27] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2019/12/29/Nedjelja/12460688.jpg
[title] =>
)
[28] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2019/12/29/Nedjelja/12460680.jpg
[title] =>
)
[29] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2019/12/29/Nedjelja/12460678.jpg
[title] =>
)
[30] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2019/12/29/Nedjelja/12460674.jpg
[title] =>
)
[31] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2019/12/29/Nedjelja/12460672.jpg
[title] =>
)
[32] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2019/12/29/Nedjelja/12460658.jpg
[title] =>
)
[33] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/Images/2019/12/29/Nedjelja/12460656.jpg
[title] =>
)
)
[bgPosition] =>
[text] => {OCMSplitter}
Doajen ne samo sportskog novinarstva i ne samo Slobodne Dalmacije, ne samo u mirovini, nego i aktivan u brojnim publicističkim i izdavačkim projektima, kakav je nedavno objavljena knjiga “Prvoplastika” o trideset godina zlatne generacije košarkaškog kluba Jugoplastika, naravno Mario Garber, nedavno je na Facebooku objavio status kojim predlaže da se godina koja nam dolazi za par dana, 2020., proglasi Godinom Tome i Mome.
Riječ je naravno o Tomi Bebiću i Momčilu Popadiću, splitskim novinarima, (teksto)piscima, aforističarima, humoristima, javnim ličnostima, koji su splitsko stanje uma slavno pronosili od Vardara pa do Triglava.
Obojica su umrla prije trideset godina 1990., Toma u veljači, Pop u studenome. Marija Garbera, njihova dugogodišnjega prijatelja i pisca knjiga o gotovo svim splitskim važnim klubovima i idejnog začetnika puno dobrih stvari, na ideju o godini Tome i Mome doveo je nedavni rekordni val od jedanaest metara, izmjeren 13. studenoga na otočiću Sveti Andrija, gdje je i Mario, u društvu svoje Beti i djece, kao i sada, bio svjetioničar prije više od dvadeset godina.
Nije gotovo kad je gotovo
Zanimljivo, Mario s brkom a la Jean Reno iz filma “The Big Blue”, sa svojom “Beti Blue” otprije nekoliko godina živi blizu svjetionika u Kaštel Starome. Ali s pogledom na Split kojemu šalje signale i pazi da se ne dogodi nešto što bi narušilo statiku i duh grada. Nije oduševljen onim što vidi, ali još nije osjetio potrebu sjesti u auto ili u barku usidrenu ispred kuće i opet u Basketa ili za tastaturom, s novim Tomama i Momama, nadmoćnim se smijehom boriti protiv gluposti.
Inicijativa za godinu Tome i Mome jedan je od signala koji je Garber poslao. Mi smo ga vidjeli, smatramo ga pogođenim, važnim i potrebnim. Vjerujemo da se slično osjeća, razmišlja i odlučuje i u gradu. Jer riječ je o dvojcu koji je nedvojbeno bio i legitimacija, duša, srce i mozak grada, da ne nabrajamo ostale organe i ne spuštamo se ispod pojasa. Ili kako je napisao sam Mario na Facebooku 18. studenoga: “Takvi ljudi su samim svojim imenom odredili sve, smjer, pravac tako da ih kritičari i estetičari ne moraju trpat u nekakve škafetine povijesti umjetnosti niti im treba Hauser i ostali priručnici. Jer oni su izmislili i te kritičare koji ne bi mogli izmislit ništa da nije takvih ka šta su Toma Bebić i Momčilo Popadić.”
S Mariom Garberom popričalo se naširoko, jer on je u penziji, a ja sam bio na godišnjem - da i ja u doba tržišnog novinarstva nešto uradim iz ljubavi i poštovanja, a ne samo za gole pare - o Tomi i Momi, inicijativi, uspomenama. Ali nismo mogli zaobići ni knjigu o Jugoplastici, po Mariju, Prvoplastici, kukočrađastoj generaciji, u kojoj im je slovima nadahnuto i educirano ispisao spomenik. U knjizi je Mario pokrio sve - od žutog lišća brnistre, aspalathosa, do žutih zvijezda u visini.
Nije naravno zaobišao ni tvorca žutih Branka Radovića, generaciju 1972. (Skansi, Tvrdić, Šolman…), poslije Jerkova, Macuru, koje navijači, srećom, nisu istjerali iz kluba, nego su ih pustili da stvore nasljednike. Ali Mario je težište hrabro stavio na talenta kakav se rađa jednom u 1700 godina, Tonija Kukoča. Ali nije zaboravio ni ostale, Sobina, Perasovića, Ivanovića, Maljkovića, Bilića...
Puno toga iz razgovora vođenog za jednog prošlotjednog dana punog južine nije stalo na papir, pa tako ni često spominjani Mosor, Dorotka, Feđa, Kaić, Matko, Božo, Tom... Ali i ovo je dovoljno da se skicira spomen jednoj generaciji novinara, pisaca i košarkaša i svih onih manje poznatih i anonimnih entuzijasta koji su iz ljubavi, bez interesa, kreirali ono što nam je danas ostalo kao društveno i duševno vlasništvo. Generaciji koja je, u slobodi i anarhiji, sanjala i stvarala jedan bolji svijet, dok je u isto anarhično vrijeme drugi dio sanjao o nekom svijetu boljem samo za njih, zasnovanom na interesu, sebičluku, laži, prijevari, otimačini, zločinima i ratovima.
I sami vidite tko je već dugo u vodstvu. Ali šta bi reka Toma, nije gotovo kad je gotovo. Godina Tome i Mome, koja tek počinje, svakako bi bila jedan važan doprinos toj strategiji sanjanja i opiranja.
Da ih se sitimo...
Mario, da krenemo odmah u glavu, kako si zamislio obljetnicu povodom tridesetogodišnjice odlaska, da ostanemo u lokalnim okvirima, neupitnih splitskih velikana Tome Bebića i Momčila Popadića? Misliš li možda na spomenik, kako ga je, na primjer, na ljeto dobio pjesnik i novinar Tonči Petrasov Marović?
- Tonči Petrasov Marović umra je 22. četvrtog 91. On nije dolazija u Basketa, ali njega su cijenili, nije bilo ni struje ni politike koja bi to poništila. Ja se sićan šta je Popadić priča o Petrasovu, sve najbolje. Cijeni ga i gradonačelnik Andro Krstulović Opara, kulturnjak, stavija mu je spomenik na Sustipan. A ja san dobar s Oparon, moglo bi bit nešto od grada i za ovu akciju.
Bija san u Općinu svojedobno posla plan za Dan splitskog sporta, jer ako postoji Dan hrvatskog sporta, zašto mi ne bi napravili svoj kad je ti Dan hrvatskog sporta u biti Dan splitskog sporta? Čak san ima ideju da to triba spojit s muzikon i tu bi doša na isti zaključak da je sve u Splitu, od Gibonnija do Olivera pa do ovih zadnjih koje mi se gadi slušat. Je da parin tolomaš, ali to je tako.
Ali ovi moj dan splitskog sporta otprije petnaest godina “strukture” su izobličile pa san malo skeptičan s ovon akcijon. Ali tu je i “Slobodna” i drugi intelektualci. A devedeseta je godina kad će se radit neki drugi jubileji, možda ne ovaj. Ali po meni bija bi to jedan isto lipi jubilej. Ne mo’š reć da proslavimo šta su oni umrli, ali da ih se sitimo. Znači, ne triba tu tražit ni puno razloga ni kako to uobličit, pa rade se ti jubileji od pustih gluposti i promašaja.
Ostavili su veliki trag
A kako si došao na ideju o obilježavanju trideset godina bez Tome i Mome. Tebi i još mnogima ne samo iz branše i Dalmacije nedvojbeno nedostaju, ali koliko nedostaju famoznoj javnosti?
- Nema dana da ih se ne spomenem ili da se ne dogodi nekakva asocijacija ili da me nešto u životu ne podsjeti na njih. Uvik misliš o njima, makar podsvjesno. Oni su, kako bi reka, bili toliko svugdi prisutni i ostavili su toliki trag da su isto tako prisutni i danas, pogotovo u generaciji moga tipa, starih karampana. To je po meni najveći dokaz da je čovik piza i da je ostavija trag. A oni su ostavili taj trag na sve moguće načine, upravo zato te sve podsjeti na nji, bilo ija ili pija, provodija se, putova, sluša neku glazbu, čita knjigu, sletija u teatar, uvik negdi uleti Toma ili Pop.
Pa se to proširi na cilu tu generaciju, koji su, evo, svi otišli ća. To je i Jakša, Tolja Kudrjavcev i Smoje. Tako da ja iman osjećaj ka da su me zaboravili. Tu je još Žigo osta. To su sve bili ljudi koji su imali nešto boemsko u sebi. U novinarstvu to su bili ljudi izrazito autorskog pristupa, otkačeni, stvaratelji novih pravaca, pogleda, pa i cijelih novina, djela, projekata. Ćićo Senjanović je isto dio te ekipe, oni su svi skupa radili Berekin, ja nisan bija dio toga projekta, ali san kao i svi mi kad bi u Basketa vidili Tonća Keruma, pomogli bi s nekim tekstićem njegovoj verziji Berekina koju je u biti radio sam nakon što su otišli svi ostali spomenuti.
Iman ovdi u Vinišću blizu Kaštela prijatelja svjetioničara koji je bija sa mnom na Andriju pa se vidimo. I sitimo se i Popa i velikog vala. Sitin ih se uvik na godišnjicu smrti. I svake godine na njihovu godišnjicu nešto napišen. Sada na Facebooku, a prije san u Slobodnoj. Iskoristija bi bilo šta, bezobrazno, nasrid sportske strane, samo da se napiše. Naravno, Žigo, Fiamengo i ekipa podsjećali bi se za te godišnjice na primjereniji način, pravim tekstovima.
Ako se dobro sićan, sve je krenilo ove jeseni na Facebooku jer je počela priča o velikom valu koji je kod Svetog Andrije dosega visinu od jedanaest metri i premašija stari rekord od deset metri iz 1988., taman dok san ja bija na svjetioniku. Onda me cila Jugoslavija zvala jer san tada bija popularna ličnost, ne samo ka novinar, nego možda još više zato šta san otiša iz novinarstva i posta svjetioničar. Spojija san ih s pravin svjetioničaren koji je poslije novinarima danima govorija o tom valu od deset metri.
I počneš razmišljat kad je to bilo i bum-tras evo 2020. godina. I onda spojin i sitin se da je Popadić jedini koji me posjetija od novinara jer smo bili baš veliki prijatelji. I prije svjetionika dolazili su on i Tonka kod mene i Beti doma, a i mi kod njih, došlo bi tu pola svita iz Splita i cile zemlje, recimo i Mustafa Nadarević, itd....
A u neka doba moga si Popa i Tomu zamislit jedino da su skupa, on i Pop su bili godinama nerazdvojni, a posebno san ih poveza kad me Pop zva da mu savjetujen može li naslov u njegovom oproštaju s Tomom u veljači 1990. bit “Toma, dovidova”. Ne mogu to zaboravit da mi se tako dogodilo, naslov mu je bija taman ka da ga je Toma napisa i tako je i objavljen... Za devet miseci Pop se sasta s Tomom baš ka u tom naslovu i tako san u 1990. osta bez oba prijatelja.
Samo dvi godine prije Pop je doša kod mene na svjetionik, a Toma je reka: ‘Ja ti neću doć jer ako dođen, za razliku od tebe, ja više nikad neću otić. A ti ćeš se sigurno vratit, znan kakvi si’.
To su mi te dvi poveznice uz taj val. To očito nije bija val bezveze, možda nas je on i podsjetija. Možda mi ne znano šta se događa, nisam ni religiozan ni antireligiozan. Možda on nije slučajan. Možda je to neki Tomin tsunami.
Kako je to Pop došao na svjetionik? Je li i on htio napustiti novinarstvo i biti lanternista?
- I Pop je odlazija iz novinarstva. Svaki čas bi se on nešto štica, najidija, ne bi se s nečin složija. A šta se tiče njegovog dolaska, iden po skalama i odjedanput Popadić i Jadran Babić isprid mene. Ništa najava. Oni su iskoristili priliku i sakrili se pod južne klifove od 80 metri, i lipo došli gori. Nisam moga virovat. Tu mi je na zidu Jadranova slika sa svjetionika. Ostali su tu par sati. Znan da san se zafrkava da je 29. novembar, ali bilo je fenomenalno vrime, već su počele ove klimatske promjene. To je ono doba godine kad nema ribe da je svaki dan vadiš iz mora. Nego vadiš iz dubokoga.
Onda smo in napravili gozbu. Oni su govorili da neće ništa, da mi živimo siromašno. A došla Beti s viskijen, votka, limun, pelin, salata od hobotnice. Pa riba. Onda san ja uvatija gitaru pa zasvirali, zapivali, proveselili se. I onda je Pop, kako je bija na toj svojoj reportaži i kako je uvik volija radit te stvari, reportaže i putopise tragon Odiseja i slično, onda je on to objavija ili u “Slobodnu” ili u “Nediljnu”. A ja san ih ispratija i onda se vidi mene kako šetan doli po mulu, oni moji pokreti. I onda je Pop napisa: “Ostavljamo Garbera ka polarnog medvida, osta je na puston otoku.”
A Toma mi se onda odma nadoveza na tu priču.
Toma je 35. godište i on je bija klasični novinar davno prije u Gradskoj rubrici, i to u generaciji s Joškon Kulušićen. I Smojon. Svi su oni radili skupa u istoj sobi. Bija je tu i Ranko Vilić. Pa Toni Amižić, koji je rano otiša iz novinarstva i vozija kamion pun ribe za Italiju. Ukrca bi kamion na brod, otiša u salon, nacipa se za večeru, popija, iskrca bi kamion u Italiji i to mu je bija cili posal. A lova ovako. Putova je po cilome svitu i ruga se novinarstvu.
A Toma, on nije dolazio u iskušenje da napusti novinarstvo?
- Toma nikad nije bija pravi novinar. On je to radija u gradskoj rubrici ka mlad čovik dok se probija, posli se uvatija komponiranja i pivanja, ali on nije radija samo za “Slobodnu”. On je ima svoju kolumnu, “Cvrcijanci”, čini mi se da se zvala, u Večernjem listu, pa je bija novinar za beogradski Sport, pa je iša na Hajduka, redovito. Toma je fenomenalno igra balun i bija je poznat među ekipama od malog nogometa šta se igra na Balkansku. Naravno da je bija sposoban napisat sportski izvještaj. Radija je on puno toga i čim se počeja bavit kantautorstvom, normalno je da novinarstvo moraš zapustit, ipak moraš svaki dan doć u redakciju. A onda je napustija i pivanje.
Kad san ja otiša na svjetionik, Toma je trajno otiša iz novinarstva. Radija je još par miseci u “Nediljnoj” i govorija: ‘Neću da ja oden pa da ja buden kriv, nego čekan da me potiraju’. Izdrža je par miseci, već se to sve bilo raspalo. Iz “Nediljne” je otiša Viktor Ivančić u vojsku na istok, a Velimir Marinković na zapad. Dežulović i Lucić bili su u Omladinskoj iskri, oni će se priključit kad se svi mi vratimo. To je vrime velikih promjena, kad je “Slobodna” išla u 170 iljada primjeraka.
Kako san se ja vratija sa svjetionika u “Slobodnu” prvi prvoga osandest devete, čak san se mislija bi li ikad više bija novinar. Jer san prije odlaska na svjetionik reka da je novinarstvo jedna od najštetnijih profesija koje postoje. Novinarstvo nije šteta ako su u njemu zaposleni samo novinari. Ali ako u njega zalutaju drugi tipovi, onda je za njih štetno. Zato šta je ono zamišljeno sasvim drugačije nego šta smo mi očekivali privučeni novinon ka idealnon prilikon za pisat, objavit... U neka davna vrimena mislilo se da je to neka šansa za pisanje, za pravljenje neke umjetnosti, dobre ili loše svejedno. I dođeš tamo, a on te zapravo šalje sve dalje od umjetnosti. Tamo u neku provaliju, sranja, je li se ovaj zapalija ili nije.
Uvik je tako bilo. I osamdesetih. Samo je činjenica da se tada tilo te umjetnike dovest, a sada im to nije ni na kraj pameti. Ka šta je reka direktor Ante Bušić kad mu je neko kaza da bi nan tribalo dignit plaće. On se začudija i reka: “Pa oni guštaju radit, šta ću ih onda plaćat!”
Danas svi znaju da je novinarstvo štetna profesija i da se u nju dovode izmanipulirani kadrovi i to je ta razlika od nekad, kad si ima konstantni trend dovođenja pametnih ljudi, umjetnika, davane su im kolumne, a danas se svašta zove kolumna. Više puti san reka da je krivo u nas govorit o žutoj štampi, u Njemačkoj su to milijarderi, skupa štampa, prate ih advokati. U nas je jeftina štampa.
A kod Tonke smo se sastajali, silo bi se i za klavir. Tonka je bila fenomenalna kuvarica, znala je neke specijalitete lipo radit uz svoju legendarnu mater Vidu, onda su se radili ti arambaši i svašta. Oću ti reć da je to bilo jednostavno i prisno, dosta smo bili svi skupa povezani i ko će to zaboravit? Uvik su bile neke smišne batude. Bila je to ekipa žestokih veza, suradnja, kreacija, ludilo, Žigo, Smoje, Popadić, Fiamengo, Toma, Tolja… Sve mataduri... Nisan se moga ugurat ni na klupu za rezerve.
Svi smo ‘odlepršali’
Jasno mi je da je tu bila dobra zafrkancija i da su baze letjele na sve strane. Ali je li se stiglo išta i pisati, objavljivati?
- Sve je išlo priko Novine. Jer Novina je bila kazalište. Šta je jedanput Tolja napisa da je od Hajduka do teatra deset koraka i da tu nema nikakve razlike, da je ovamo kazalište HNK, a na Starome placu NKH. Zahvaljujući ideji Ercega ili Lorgera u Nedjeljnoj Dalmaciji pokrenuta je humoristička stranica. Ona će poslin izrast u Ćićin Feral s onin psihodeličnin slovima. Bilo je tu raznih rubrika i suradnika, jedan od njih je bija i Vedran Limić koji je tada radija u škveru. Doša je popit piće u Basketa i bacija dvi-tri baze i rekli smo: Ajde, dođi u nas radit. Ko se god sitija nekoga, doveja ga je u tu smantanu rubriku.
Ali Ćićo Senjanović se naglo nešto ofendija i iša ća pa je stranica ostala prazna i onda smo svi počeli svašta krcat u nju. I na kraju su na FESB-u primijećeni Viktor Ivančić i Velimir Marinković i onda su oni dobili Feral. I tako ti počinje Feral Tribune. Posli dolaze Lucić i Dežulović iz Omladinske iskre i to je to. Toma je onda već odleprša, ne sićan se di, biće nije radija ništa. Svi smo onda pomalo odlepršali, ja na svjetionik…
S Popom, čija mi je knjiga “Živit u strpjenstvu” ludilo, sastaja san se kod Tonke. Skoro svaki dan bi ga bacija doma. Svaki ponediljak Pop i ja bi išli u Kulušića, koji je, kurva, zva jednoga po jednoga i pita šta bi radili. Ja bi reka da ima zanimljiva tema u Dubrovniku. I Kula bi reka: ‘Odlično, vidićemo’. Ja bi izaša vanka, a tu već čeka Pop i pita kako je bilo, je li boli? Pa bi ja čeka njega da idemo skupa u Basketa. Vraća se Pop i govori: ‘Reka mi je da radin nešto u Dubrovniku’. A ja govorin: ‘To san mu ja predložija!’. A Pop kaže: ‘Je, a ti ideš u Sarajevo’.
Sam sebi najbolji gost
Tako je 90., doba mitinga, i Kula pošalje Popa u Jajce, biće san ja reka da bi ja tija tamo ić, na početke države. A mene je posla na Kosovo, na mitinge, tamo san u nekoj vukojebini razgovara s onin Kecmanom, bivšin boksačen, koji je na stol izvadija pištolj. Tome tekstu stavija san naslov: Mitinzima sve do Jajca.
Pop i ja vratili smo se i pisali u istoj sobi tekstove i onda smo znali reć: Dop..dilo mi je ovo pisat, nastavi ti. To san više radija s Tomon. Ali i Pop je ima taj običaj sa svojin kompanjonima... Zašto ti to pričan? Zato šta se vidi da smo i Pop i ja, ali i mnogi iz toga vrimena, bili skupa do Jajca. U tim naslovima, za..banciji.
S Tomom nisi putovao na reportaže, niti je on išao pisati o mitinzima niti tragom Odiseja, iako bi se izgledom mogao uklopiti i na miting i uz Odiseja. Kako ste se onda toliko povezali da mijenjate makinjete s tekstovima?
- Tomu san upozna kad je bila “Nevera”, s mojin ocen i novinarom Jokon Svalinon, pa smo išli na Čiovo. Posli se nismo viđali do noći ragbi kluba Nada. Onda se tu ostalo do dugo i razvila se neka polemika da sve to šta je Toma napisa je ništa prema onome šta ja pišen, znaš one pijane priče. I onda je Toma reka: Sad ću mu ja nešto napisat šta neće smit objavit. A ja: Amo se okladit da ću objavit! Kad? Sutra, preksutra. A on: Odma ću ti donit. I donija. I mi to objavili. I onda je počeja radit za “Nediljnu”. U biti san ga ja doveja, ali ne virujen da je njemu bilo toliko do novina koliko da se nešto okreće.
Jer Toma je puno godina prije tako i počeo. Jednoga dana je objavija ciloj klapi da će on postat pjesnik, pjevač, kompozitor, novinar, glumac i režiser. I iša je redon, u iduću godinu-dvi skoro sve je ostvarija. Bija je u kazalištu, ima je neku ulogu, bija je novinar. Zato se kod njega ne triba pitat kad je počeja, kad je presta, to je kod njega uvik bija neki uskovitlani kreativni nered. Ka nevera.
Onda je u jednon momentu odlučija otvorit galeriju. Ali je reka da se u njoj ne smi pit. Jer ako napravi unutra kafić, da će on sam sebi bit najbolji gost. A to nije rentabilno. I otvorija je, to je ovo di je danas “Po bota”, to mu drži sin. On je prekršija to pravilo, ali mislin da bi ga otac u tome podrža jer su ovako došli do izvora za preživit.
Majke ti mile šta sve Toma nije bija?! A najjače je kako je završija tu mornaricu i bija zaposlen u vojsci, i ima je vojnu penziju. A radija je po ure, možda malo više. Reka mi je da mu u vojnoj knjižici piše: U slučaju rata strijeljati. A u penziju su ga poslali jer su ga našli doli u Loru kako čuva hangar pun municije, on sidi isprid hangara, a oko njega sve sami čiki.
Vidiš, to ti se zove virtualni život! Ovo možda ništa nije istina, ali se to pričalo. Sve je moralo bit neka za..bancija, bez toga ništa. Zato si ima to Tomino “Čitajte naopako”. Šta je on time tija reć? Dvi stvari: Možda to nije ovako kako san ja napisa. I drugo, da cilu novinu izvrneš naopako kad čitaš njega.
Toma je u jedan kafić, koji je drža Vladislavić, ondi di se ide u Get, uz one skale kod “Songa”, iskoristija da prima svoje goste. I onda bi dolazili svi ti bolesni ljudi, a on bi isprid nji pušija i pija i govorija in da prestanu pit i pušit. A glumici Mariji Škaričić, dok je bila malešna, neko je reka da će sad doć Toma, a ona je pitala da je li to oni barba šta pomaže ljudima umrit. A u biti je to i bilo. Nekako bi ih on ličija, ima je trave. A da je on dobiva lovu od tih ljudi, čisto sumnjan. Možda bi platili piće ili neka robna razmjena, ne znan šta se tu događalo, nije me bilo briga.
Međutin, nije to baš toliko neozbiljno koliko ja sad pričan. Recimo, Biljna apoteka priko puta gimnazije “Vladimir Nazor” to je postala isključivo Tominon zaslugon. To je bila normalna apoteka, a on je stalno dolazija pilat, ne znan zašto ili mu se to svidilo ili je neka ženska bila pristupačnija, i onda je on tu donosija te trave i to je postala biljna apoteka. Toma je, znači, nešto napravija.
Kao osoba koja je živjela nekoliko radnih biografija, kao čovjek koji se volio družiti i kao popularna i uočljiva “gradska faca” Toma Bebić zasigurno je pokrivao različita društva?
- Toma je ima mlađega brata koji je bija izrazito talentiran za svašta, ali se razbolija, melanom, pa ga je Toma iša spašavat s nekin travama, fanatično se borija i nakon smrti brata Tomin se život skroz prominija. Nije se više odvaja od klape i generacije pokojnoga brata. Kako je i prije bija sve šta triba, od uličara na privremenom radu i u policiji i u zatvoru, i u vojsci jer je završio u Puli trogodišnju mornarsku, a posli i Pedagošku za profu, znači sve je on proša, jer je bija usput i boem, ali onaj koji je ipak trča trbuhon za kruvon i za svojom ženom Anđom i za svojom dicom, tako je Toma krenija u osvajanje novih izazova.
Golemo vrime
Zaljubija se u klapu svoga brata, sve mlađi, zanimljivi ljudi, i počinje se zanimat za umjetničke poslove.
Najbliži je bio s Antom Škaričićem, poznatim umjetnikom, otac je to danas poznate glumice Marije i novinarke Nataše, a i sin Duje mu je umjetnički kalibar, jer i njegova žena Jadranka ima tu žicu, sestra od Žarka, ilustratora američkih časopisa poput Timea i filmadžije Branka Karabatića. Tu je bija arhitekt Mitrović, pa doktor Cindro, Jova Dodig, umra je, profa na Umjetničkoj, i danas je na sardinama njegov rad, ha-ha.
U toj klapi nikad nije bilo dosadno, cila jedna generacija genijalaca onako malo sfumato... Na primjer Ante Duplančić, još jedan univerzalac, nogometaš, pa sudac, menadžerski rad u ACI-ja, među najpoznatijim turističkim vodičima, pisac teksta “Picaferaj” za Oliverov start karijere, Dupla je bija i tajnik u RNK Split, teško se i sjetiti šta je sve bija, veliki smo prijatelji pa otkad jer smo znali skupa slavit rođendan, ja dvanaestoga, a on trinaestog iza ponoći...
Svi su oni po deset ili petnaest godina stariji od mene, ali Toma bi doša do Škaričića u portun priko puta mene u Istarskoj, zazviždija bi mu, i onda bi istrča i ja koji put...
To je naravno bilo povezano s izlascima u kafiće, a to su bili stari “Gaga” na Pjaci i “Talog”, u podrumu teatra, di je obavezno dolazija i Boris Dvornik, koji put i između dva čina, pa i svi drugi kulturnjaci na tim dobro posjećenim kulturnim stjecištima.
Nije lako izrazit to jedno golemo vrime, to bi triba govorit neko pametniji od mene. To su ka prvo razdoblja koja su daleko kreativnija od ovoga danas. Ima više slobode za kreativnost iako bi se očekivalo obratno. Jer je danas ka demokracija. Je li to bila neka lažna sloboda, ali u svakon slučaju su se ljudi osjećali komodnije. Zato su se odvijala ta nevjerojatna druženja koja su ustvari bila razmjena i prepoznavanja među svim tim umjetnicima ili misliteljima. Sve počinje s mišljenjem jer ako su svi oni nešto mislili, imali su se zašto sastat. A ako nemaš pravo mislit, oko čega ćeš se sastajat? Oko janjetine? Danas je više neko takvo vrime.
KRAJ U SLJEDEĆEM BROJU
Slika na kantunalu
Bilo je jedno sjećanje još na Tomu, eno ti slika tamo na kantunalu. Postojala je priča o Tominom leutu, on je sta na kantunu između Labuda i Mornara u Uvali Baluni i stalno je propada. A tu je bija hangar u kojem je radija Tonći Bakica, čuveni kalafat koji je izvođač radova falkuše. On i Toma su se cili život karali da kad će više ti brod uredit, da mu smeta, da ga baci u more, da će ga zapalit…
A Toma je kupija Anđi za rođendan taj brod jer je bija neki stari vojni otpad ovo koji nikad posli nije profunkcionira, samo se dva puta pokvarija, skoro se utopija. Onda je on napisa pismu “Leute moj”, koja je ustvari posvećena jednon ubijenon ribaru koji je iša lovit onde kod Vranjica. Vojnik na straži je vika “stoj”, a ovome je radila penta i nije čuja i ovi ga je ubija. Toma je sve to poveza i napisa pismu “Leute moj”.
Zašto sad sve to pričan? Jer je taj leut, koji je Bakica tija zapalit, Toma doša u priliku prodat jednon čoviku koji je po faci isti on, piscu i pjesniku Senku Karuzi. I sad su oni sili na pregovore. I pita ga Senko koliko bi ga proda. A Toma govori sto, nemam pojma čega. A Senko govori: Sto? Ne može! A Toma govori: Kako ne može? Nego koliko? - Sto dvadeset. A Toma govori: Dobro, onda osandeset. To je bila njihova licitacija.
I na kraju je Senko kupija brod i odveja ga u Komižu i stavija isprid kuće. A Patak, sin od Tome Bebića, prije desetak godin otkrija je da je taj brod tu i organizirala se cila akcija di idemo Patak, Bakica, ja, Krpetić... dolazimo kod Senka Karuze i tamo je još svjetioničar Ićo Bulić sa Stončice koji radi umjetnine od naplavina iz mora. I taj brod je Tomin sin Goran, zvani Patak, transportira iz Komiže u Trogir, di kalafat Bakica ima hangar. A kad je Senko kupija brod, on ga nije ni taka cilih trideset godina, isto ka ni Toma. Bakica je počeja radit na njemu i onda je umra i ne znan šta je sad s tin brodon.
Imali smo planove s tin brodon, di će plovit i šta će radit, boli glava od tih planova, ja nisan menadžer.
[event] => stdClass Object
(
[BeforeDisplay] =>
[AfterDisplay] =>
[AfterDisplayTitle] =>
[BeforeDisplayContent] =>
[AfterDisplayContent] =>
[OCMBeforeDisplay] =>
[OCMAfterDisplay] =>
[OCMAfterDisplayTitle] =>
[OCMBeforeDisplayContent] =>
[OCMAfterDisplayContent] =>
[OCMUserDisplay] =>
[OCMCommentsCounter] =>
[OCMCommentsBlock] =>
)
[jcfields] => Array
(
)
[image] =>
[imageWidth] => 600
[comments] => Array
(
)
[absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/mozaik/zivot/s-poznatim-splitskim-novinarom-popricali-smo-o-uspomenama-i-anegdotama-iz-mladosti-dvojcu-koji-je-bio-dusa-i-srce-grada-posvetio-bi-2020-godinu-otkrio-je-i-zasto-640737
[emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=ae5f982ddc386b8858a2eefb603345da8ab9d4ec
[twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=S+poznatim+splitskim+novinarom+popri%C4%8Dali+smo+o+uspomenama+i+anegdotama+iz+mladosti%3A+dvojcu+koji+je+bio+du%C5%A1a+i+srce+grada+posvetio+bi+2020.+godinu%2C+otkrio+je+i+za%C5%A1to&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fmozaik%2Fzivot%2Fs-poznatim-splitskim-novinarom-popricali-smo-o-uspomenama-i-anegdotama-iz-mladosti-dvojcu-koji-je-bio-dusa-i-srce-grada-posvetio-bi-2020-godinu-otkrio-je-i-zasto-640737
[socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fmozaik%2Fzivot%2Fs-poznatim-splitskim-novinarom-popricali-smo-o-uspomenama-i-anegdotama-iz-mladosti-dvojcu-koji-je-bio-dusa-i-srce-grada-posvetio-bi-2020-godinu-otkrio-je-i-zasto-640737
)
Array
(
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => Jedno golemo vrime
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
19. svibanj 2024 04:03
