Novosti Biznis

Dobro upućeni krugovi tvrde

INA i formalno prelazi u mađarske ruke! Mijenja se 17 godina star zakon zbog kojeg su padale vlade, a ova iznimno važna politička odluka provodi se gotovo u tišini

Dobro upućeni krugovi tvrde

Ina i formalno prelazi u mađarske ruke. Takav zaključak, u dobro upućenim krugovima, izvlači se iz činjenice da je Vlada odlučila promijeniti 17 godina star Zakon o privatizaciji hrvatske naftne kompanije koji je bio jamac da nitko ne može biti većinski suvlasnik bez suglasnosti Vlade.

Službene objave takve strateške odluke nema, još je sve u sferi nagađanja, ali nekoliko je činjenica koje sugeriraju baš takav ishod.

Mijenja se zakon koji je odolijevao nasrtajima strateškog partnera, zakon zbog kojeg su padale vlade, mijenjaju se ključne odredbe, iznimno važna politička odluka provodi se gotovo u tišini za razliku od one pompozne najave da će Hrvatska nacionalizirati Inu otkupom dionica MOL-a.

Sve se događa u trenutku kad Hrvatska loše stoji u arbitraži s MOL-om i u visoke prioritete stavlja normalizaciju političkih odnosa s Mađarskom, kojoj MOL nipošto nije tek gospodarska tema.

U tom kontekstu važni su neki recentni događaji: Ina je ušla u Petrokemiju, Janaf je omogućio da nafta iz Siska ide prema Rijeci, prihvaćena je odluka o zatvaranju rafinerije u Sisku. Mađarska je podigla blokadu našeg pristupa OECD-u, a pomogla bi i prilikom ulaska u Schengen. Sve to izgleda kao ozbiljan mozaik dogovora, ali najvažnije tek slijedi.

Mađari, naime, imaju ključnu ulogu u ponudama za zakup LNG terminala, hrvatskog strateškog projekta koji snažnije od nas gura SAD u odmjeravanju snage s Rusijom kao glavnim europskim opskrbljivačem plinom. Bez Mađara projekt vrijedan 250 milijuna eura ostaje komercijalno neisplativ. Zasad je izostao najavljeni interes mađarske državne kompanije MVM, a hoće li se pojaviti u trećem, neplaniranom, prikupljanju obvezujućih ponuda znat će se nakon 18. siječnja.

Indikativno je da je istog dana, 7. siječnja, otvoren novi krug prikupljanja ponuda za LNG terminal i u javnu raspravu tiho puštene izmjene Zakona o privatizaciji Ine.

Zašto se Zakon sada mijenja i što se time želi postići? Vlada o tome mudro šuti. Ministarstvo zaštite okoliša i energetike koje vodi HDZ-ov Tomislav Ćorić objavilo je tek da "sporne odredbe nisu u skladu s pravnom stečevinom EU-a, pa je Europska komisija pokrenula postupak zbog povrede prava Unije te donijela odluku o podnošenju tužbe sudu EU-a. Stoga smo pristupili izradi izmjena". Europa je uvijek dobar alibi za nezgodne odluke.

Izmjene jesu obaveza prema Europskoj uniji jer europsko zakonodavstvo ne dopušta specijalna prava u kompanijama u kojima je jedan od suvlasnika država, ali ta obveza, koja je aktualna godinama, može se na različite načine regulirati.

Predloženim izmjenama ukidaju se odredbe po kojima je Vlada imala ekskluzivna prava kontrole promjene u vlasništvu, pravo veta na odluke u Ini koje ne smatra dobrim za zemlju ili kompaniju, a nisu se mogli promijeniti ni koncesijski ugovori, sjedište premjestiti u neku drugu zemlju...

Ukidanjem članka 10. Zakona o privatizaciji Ine, članka koji je spriječio MOL da "razmontira" Inu, kako tvrdi čelnik Mosta Božo Petrov, otvara se put MOL-ovu preuzimanju najveće hrvatske kompanije. MOL danas ima 49,1 posto, a Hrvatska 44,8 posto udjela.

Da je Vlada odlučila omogućiti daljnju privatizaciju Ine i mađarskom MOL-u olakšati preuzimanje, slažu se i dva bivša ministra gospodarstva, Tomislav Panenić i Ljubo Jurčić.

Kao jedan od mogućih scenarija, Panenić vidi opciju da MOL u kratkome roku prikaže dodatnih 1 posto udjela i etablira se kao većinski vlasnik Ine čime bi odluke Ive Sanadera dobile legitimitet.

Za Ljubu Jurčića, koji je kao SDP-ov ministar završio prodaju prvog paketa Ine i koji nije protiv daljnje privatizacije Ine, izmjene su prepune čudnih odredbi.

– Stvara se lažni osjećaj sigurnosti i zaštite nacionalnih interesa kroz dvojbena rješenja o suglasnostima i članovima uprave bez prava glasa, a čini se da će rješenje biti daljnja prodaja – kaže Jurčić.

Reformist Radimir Čačić ide, pak, korak dalje i očekuje "sjedište Ine u nekoj drugoj državi".

Stručnjaci su oprezniji u procjenama od političara ali i za njih, izgleda, nema dileme da se nastavlja privatizacija Ine.

"Pušu neki novi vjetrovi i Mađarima se popušta", konstatira stručnjak iz naftnog biznisa koji više ne želi javno istupati o ovoj temi.

Energetski stručnjak i bivši predsjednik Uprave Ine Davor Štern ističe da bi Vlada trebala objaviti razloge zašto se odlučila na promjenu zakona koji je "priprema za realizaciju dogovora s MOL-om".

Štern napominje kako je nezahvalno djelomično komentirati tu složenu tematiku jer je "Ina danas redizajnirana prema potrebama MOL-a" i podsjeća na svoju aktualnu ideju da "Hrvatska pokuša dogovori izdvajanje segmenta djelatnosti koji je zanimljiviji nama nego Mađarima, konkretno istraživanje i crpljenje nafte i plina s obzirom na to da je MOL zainteresiraniji za transport i distribuciju".

Od prodaje udjela Ine mađarskom MOL-u prošlo je više od 15 godina, a u tom su razdoblju zbivanja u i oko hrvatske naftne kompanije često izazivala burne reakcije na domaćoj političkoj sceni i zbog ekonomskih, i zbog političkih razloga.

Jasno je da od najavljene nacionalizacije Ine neće biti ništa. Ne bi se isplatilo ni po stvarnoj ni po tržišnoj vrijednosti a Hrvatska tog novca i nema.

Štoviše, na putu je da izgubi i drugu arbitražu. Odšteta bi se mogla mjeriti u milijardama kuna. Ako i nema tajnog dogovora s Mađarima ne bi bilo čudno da Vlada nakon izgubljene arbitraže prepusti, u zamjenu, još jedan dio dionica i tako MOL-u osigura većinski paket u Ini.

Sanader, Karamarko i Orešković

Zbog Ine je "pao" Sanader, Karamarko je srušio svoju vladu i otišao s čela HDZ-a, a Tihomir Orešković je u zadnjem obraćanju Saboru rekao da je morao otići jer je počeo raditi na sporu Ina – Mol i nastavku arbitraže. Plenković sve radi u tišini, a na početku svoje prve sjednice Vlade poručio je kako neće dopustiti da Ina postane podružnica MOL-a i da je cilj Vlade osigurati uvjeta za Inin daljnji rast i razvoj.

Dvije milijarde eura za otkup

Hrvatska je 2003. godine prodala MOL-u 25 posto plus jednu dionice Ine za 505 milijuna dolara, da bi pet godina kasnije mađarski naftaš dokupio još 22 posto dionica Ine te u državni proračun uplatio 6 milijardi kuna. Sve skupa, u proračun je od prodaje Ine "sjelo" oko 10 milijardi kuna, odnosno 1,2 milijarde eura.

Otkup koji se najavljivao Hrvatsku bi stajao barem dvije milijarde eura, uz dodatnu milijardu eura za investicije u kompaniju i trošak arbitraže. Tržišna vrijednost Ine, prema cijeni dionice, kojom se danas tek sporadično trguje, iznosi oko 31 milijardu kuna.

Ostali bez 6,2 milijarde dolara

Studija američke konzultantske tvrtke AT&Karney te Oil & Gas Consultinga pokazala je, prije nekoliko godina, da je MOL nakon preuzimanja Ine hrvatsku stranu nepridržavanjem dogovora oštetio za 6,2 milijarde dolara. A sada bi još mogli naplatiti i visoku odštetu za plinski biznis.

 

Naslovnica Biznis