Zamislite zemlju koja svjetsku gospodarsku krizu nije ni osjetila. Koju je, dok su drugi prije desetak godina trilijardama mjerili potonuće svojih nacionalnih ekonomija, ta katastrofa jednostavno – zaobišla.
Zemlju u kojoj tjedna – da, tjedna - plaća iznosi tisuću i pol dolara. U kojoj je mjesečni „minimalac“ 2 i pol tisuće eura. U kojoj je javni dug na niskoj razini, koja njeguje na zdravim temeljima uspostavljenu socijalnu državu, koja uspješno upravlja kojom imigracijskom politikom.
U kojoj je nezaposlenost na povijesno niskoj razini. U kojoj je efikasan zdravstveni sustav uspio iskorijeniti zarazne bolesti poput rubeole. I koja je na korak od toga da – prva u svijetu - zauvijek u povijest pospremi još jedno gadno obljenje. Ono raka grlića maternice.
Zamislite zemlju okupanu s...
