Nije to bilo niti malo slučajno. Zamrznuto, kiselo lice splitskoga gradonačelnika Ivice Puljka dok je u središnjici SDP-a s nevjericom gledao rezultate izbora. Čovjek koji je najavljivao kako će se po receptu iz Splita okončati vladavina HDZ-a, shvatio je da od njegovih velikih najava, ali i planova neće biti ništa. Ali nije u pitanju samo poraz na parlamentarnim izborima. Puljak je dovoljno inteligentan da shvati kako je ovo početak kraja političkog projekta bračnog para Puljak.
Činjenica je da su i Ivica i Marijana ušli u Sabor, i na tome im treba čestitati. S obzirom na to da su im sve predizborne ankete davale između jedan i dva posto podrške birača, Puljci su shvatili da se, poput parazita, moraju prikrpiti nekoj žrtvi i preko nje ubaciti među zastupnike. I našli su pogodnu žrtvu – osobu koja se pokazala najvećim antitalentom u povijesti hrvatske političke scene, pronašli su Peđu Grbina.
Misterij je kako su ga i čime uspjeli uvjeriti da će im upravo suradnja sa strankom Centar, koja ne postoji nigdje osim u Splitu, donijeti možda i presudne mandate za pobjedu na izborima. Peđa je dao Puljku sve, a dobio je ništa. Da je SDP išao na izbore bez Centra, da nije poklanjao odlična mjesta na izbornim listama, prošao bi bolje. Rezultat bi bio isti na strani Rijeka pravde, ali bi SDP imao više svojih mandata. Ovako te mandate koje je dao Centru već može zaboraviti.
I to je sve čime Puljak može biti zadovoljan. A sada ide niz negativnih stvari, jedna za drugom. Puljak u Saboru? Dobro, to će mu omogućiti malo veću vidljivost, javljat će se za riječ tijekom TV prijenosa iz Sabora, s Dalijom Orešković oformit će i saborski klub, što će mu dati još više minuta, ali nije to bila prvotna želja splitskoga gradonačelnika. Pobjeda na izborima, ulazak u Vladu, ministarsko mjesto, to je bio san (a onda kad zasjedne u ministarsku fotelju, u Sabor umjesto njega ulazi žeton Barbir, ali i to je propalo).
Hoće li Puljak ikada doći u sličnu situaciju da preko tuđih leđa uđe u Sabor? Ne, gotovo je. Puljak je izvarao sve moguće partnere koje je mogao izvarati, više nema koga. O tome smo već pisali, o nizu izigranih partnera bračnog para Puljak, iskorištenih i odbačenih, a na toj crnoj listi sada se pojavio i SDP. Bravo, Peđa!
Nema tog predsjednika koji će, čim propadnu snovi o stvaranju manjinske ili bilo kakve druge Vlade, uskoro sjesti na mjesto Peđe Grbina, bio to Krstičević ili netko drugi iz mlade garde, a koji će i kavu popiti s Puljkom. Ako treba, i barikade će staviti na ulaz u Iblerov trg da ne bi bilo kome pala na pamet ideja na pozove Puljka u prostorije SDP-a. Ivica će ostati sam na svijetu. Dobro, bit će tu i Marijana.
I što mu preostaje? Vratiti se u Split, iz kojega je u večeri izbora pobjegao u Zagreb, valjda s nadom da će istu večer dogovoriti svoju ministarsku fotelju. Da, dobro ste čuli, nije rezultate čekao među građanima grada na čijem je čelu, radije je bio sa SDP-ovcima u Zagrebu i snivao ministarsku fotelju...
Ostala mu je još godina gradonačelničkog mandata, a onda dogodine u proljeće ipak ima šanse dobiti na izborima. Ne zato što je sposoban i što je nešto napravio u ove tri godine (naravno, dat će sve od sebe da završi Žnjan, to bi mu bila odlična reklama), nego zbog činjenice da nema ozbiljnu konkurenciju.
HDZ od vremena Andre Krstulovića Opare nikako da nađe kandidata koji bi mogao pobijediti, nakon kompromitiranog Vice Mihanovića sada splitski HDZ vodi politički blijed Tomislav Šuta. U čemu je stvar, nemaju boljih, njihov problem, no to ide Puljku naruku. Problem je za aktualnog gradonačelnika i neostvarenog ministra to što situaciju u kojoj će osvojiti većinu Gradskog vijeća (naravno, uz pomoć žetona) može zaboraviti. Pokazuju to i rezultati s jučerašnjih izbora.
Time bi se Puljak našao u nemogućoj poziciji, u kojoj će ga u Gradskom vijeću većina, njemu oporbena, blokirati na svakom koraku. I sada kad ima većinu, gotovo da ništa nije napravio tijekom tri godine mandata, što bi onda uopće uspio u situaciji kada su mu ruke vezane? Puljak tada može, kao što radi cijelo vrijeme, izigravati žrtvu stranaka koje ga u svemu koče, ali tu će priču teško više prodati glasačima.
Puljak je čovjek nevjerojatne ambicije, ali čovjek koji svojim radnim sposobnostima, ali i socijalnim vještinama nije dorastao ambiciji. I to je sada jednostavno došlo na naplatu. Ne možete sve varati cijelo vrijeme. Što bi rekao njegov omiljeni političar, drumski razbojnik s Pantovčaka, Zoran Milanović: Game over. I početak kraja. I nije bilo nimalo lijepo dok je trajalo.