“Ljudi preferiraju sretne završetke“, rečeno je u “Staklenom lijesu“, no filmovi na 22. STFF-u baš i nisu završavali “happy endom“. U najboljem slučaju, sretan kraj bi bio dvojbene naravi. Ovogodišnje izdanje STFF-a bilo je jedno od mračnijih s nekima od najtežih filmova posljednjih godina, poput teškaškog meksičkog crnjaka “Čudno, ali istinito“ s dojmljivom crno-bijelom fotografijom, uposlenom i u hrvatskim “Mrtvim ribama“.
U festivalskoj temi (Okrutna) stvarnost >< virtualna (stvarnost) znak veće definitivno je stajao na strani ovog prvog. Virtualna stvarnost je dominirala u popratnim instalacijama, prebolesnom “Fluidu“ i ponekom filmu iz konkurencije, recimo opjevanim “Dhogsima“ i “Noći od 1000 sati“ koja je na nekakav “virtual reality“ nazivnik svodila nesvodivo - “Povrat...