Scena Kultura

HEROINA ZA MLADE

Barbara Vekarić, redateljica filma 'Aleksi' koji ovog četvrtka kreće u kina: Stariju publiku iznenadi naglašena seksualnost Aleksi i njezin 'mačo' stav

HEROINA ZA MLADE
Koristim svaku priliku da gledam film s velikom publikom. Malo će biti tih prilika, a zanimljivo mi je promatrati kako gledatelji dišu: kad su uzbuđeni, kad se smiju… U nekoliko navrata im čak bude neugodno za Aleksi, pogotovo starijima koje iznenadi naglašena seksualnost junakinje u filmu i njezin "mačo" stav. Šokirano komentiraju da se Aleksi ponaša "k'o muško", i to nije kompliment. Dosadašnje reakcije publike su izrazito pozitivne, pogotovo među mlađom ekipom koja proživljava sličnu fazu kao Aleksi, lako se užive u priču.

Efektni prvi plakat filma "Aleksi" Barbare Vekarić, pušten pred premijeru u Puli, prikazivao je titularnu heroinu u tumačenju Tihane Lazović na površini mora, u stilu "Adelinog života". "Aleksi na plakatu izranja iz mora, žudeći za zrakom, slobodnom, neovisnošću", rekla nam je Tihana u intervjuu.

Drugi plakat je manje "dramatičan". Prikazuje Aleksi u krupnom planu. Lice joj ne vidimo u cijelosti. Dominiraju usne, postavljene u zagonetni poluosmjeh i našminkane ružičastim ružom, bojom kakva krasi i naslov filma. A tu je i tzv. tagline: "Lazy. Crazy. Sexy.".

Je li se to s novim plakatom išlo na širu publiku, počevši od raspoloženja, pa do boje slova? Svakako se želi istaknuti da "Aleksi" nije još jedna hrvatska drametina? Je li tome (promjeni tona) kumovala recepcija filma u Puli?
- Moja želja je bila napraviti film koji komunicira s publikom, i govori o aktualnoj temi te pomiče granice u percepciji mladih žena. Cilj je bio odmaknuti se od šablonske junakinje, savršene djevojke. Aleksi je biće od krvi i mesa. Radi glupe poteze, upada u nevolje... Aleksi je antijunakinja, ali nove generacije traže antijunake da redefiniraju sve elemente društva koji su zastarjeli ili doveli do zasićenja.

Moderna društva teže dizajnirati habitus po mjeri svojih pripadnika, na svim razinama, od odgoja, zdravstva, školstva, što pomaže da jedinka optimalno funkcionira u društvu i da to društvo maksimalno iskoristi potencijale jedinke. Promjena se događa i svjetskoj filmskoj sceni: otvara se prostor za različitosti, povećava se zastupljenost ljudi različitih tipova ljepote, rasa, otvara se prostor za drugačije, donedavno netipične ženske likove.

Taj trend slijedi i “Aleksi”. U procesu stvaranja, nastojala sam komunicirati s publikom. Svaka verzija filma imala je testnu projekciju s ljudima različitih generacija i obrazovanja. Naćulili smo uši, čuli mišljenja, dopustili da se dogode promjene. Isti princip primijenila sam i na bitne promotivne materijale: “trailere” i plakat. Otud promjena.

Tihana se prije premijere, na "neviđeno", smatrala favoritkinjom u kategoriji glavne ženske uloge, ali na kraju nije osvojila Zlatnu arenu...
- Tihana je izvanredno utjelovila Aleksi, tu nema dileme. Svako priznanje je pozitivan poticaj i super za PR projekta, ali nagrada u filmu nije isto što i nagrada u sportu. Ako si zabio poen, to je evidentno i nema dileme. Doživljaj filmova je subjektivan, dobrim dijelom ovisi o osobnom ukusu i u kakvom si raspoloženju. Dojam je skroz drugačiji ako ti se pripišalo usred projekcije pa trpiš prekriženih nogu jer je u blizini samo šugavi toi toi.

Kako si zadovoljna recepcijom filma zasad, od premijere na Puli do pretpremijernih projekcija pred početak kinodistribucije? Kako reagiraju mladi, a kako stariji gledatelji?
- Koristim svaku priliku da gledam film s velikom publikom. Malo će biti tih prilika, a zanimljivo mi je promatrati kako gledatelji dišu: kad su uzbuđeni, kad se smiju… U nekoliko navrata im čak bude neugodno za Aleksi, pogotovo starijima koje iznenadi naglašena seksualnost junakinje u filmu i njezin "mačo" stav. Šokirano komentiraju da se Aleksi ponaša "k'o muško", i to nije kompliment. Dosadašnje reakcije publike su izrazito pozitivne, pogotovo među mlađom ekipom koja proživljava sličnu fazu kao Aleksi, lako se užive u priču.

Ovo je film za mlade, "milenijalce", kako je naglašavala reklamna kampanja. "Milenijalci" obično nisu naklonjeni hrvatskom filmu i pitanjima "di si bio '91." koje "Aleksi" ne načinje. Može li "Aleksi" to promijeniti?
- Nadam se da će "Aleksi" zainteresirati milenijalce i generaciju "Z", ali da bi se ljubav mlađe publike i hrvatskog filma produbila, mora postajati puno ljudi koji guraju stvar u istom smjeru. Nikakve promjene se ne događaju preko noći.

Dakle, misliš da je mlađa domaća publika spremna na film i heroinu kakvu je dosad gledala u (američkoj) "indie" kinematografiji i ostvarenjima poput "Juno" ili onima s Gretom Gerwig, odnosno nečemu što u Francuskoj radi Rebecca Zlotowski?
- Spremni su, samo da saznaju da “Aleksi” postoji. Treba dosta sredstava za efektivne marketinške kampanje, oglasni prostor košta a hrvatski film jedva zaveže produkciju, a kamoli "billboarde". Svi znamo da je tu Lady Gaga ("Zvijezda je rođena"), mjesecima ispadaju foršpani, svijetleći posteri, svakojaka čuda. "Aleksi" nema ništa od toga, mi "shareamo" na Fejsu među prijateljima od prijatelja. Puno je sadržaja vani, nije dovoljno da ja sada tebi dam ovaj intervju i da to zainteresira ljude, podražaji moraju dolaziti mjesecima s raznih strana.

Je li "Aleksi" nekakva tematska i estetska opozicija filmu "Ne gledaj mi u pijat" Hane Jušić kao svijetla, ne tamna strana Mediterana, ujedno i sestra ili rodica "Comic Sansa" Nevija Marasovića?
- Hahaha, baš si zanimljivo to rekao (smijeh). Sva tri filma imaju izraženog centralnog lika oko čije pojavnosti je dizajniran film. Marijana, Alan i Aleksi su mladi ljudi koji traže svoje mjesto pod suncem. Estetika je drugačija, "Ne gledaj mi u pjat" obrađuje surovu hrvatsku realnost, "Aleksi" bijeg od nje. Svo troje smo se s tim filmovima "vratili" u kraj iz djetinjstva. Hani je to Šibenik, Neviju Vis, meni Pelješac.

Svejedno, ti se, još od kratkometražnih filmova, uklapaš u ženski novi val hrvatskog filma zajedno s Hanom Jušić i ekipom...
- Generacijski smo blizu, istog smo spola.

Pelješac kao da je jedan od likova filma. Bi li ovaj film bio isti da je snimljen negdje drugdje? Koliko ga definira lokacija?
- Sigurno ne bi bio isti, predivni poluotok vina mu daje posebnu čar.

Koliko ima Barbare u Aleksi? Koliko je ovo osoban film?
- Mjesto radnje je mjesto mog djetinjstva. Aleksi je cura moje generacije. Ima puno malih elemenata koji su došli iz mog života. Ima nekoliko replika od Aleksinog oca koje je napisao moj otac Nenad Vekarić i na jednu od njih gledatelji se redovito glasno smiju. Ti detalji daju živost filmu, mislim.

Jesi li i sama razmatrala o odlasku iz Hrvatske iz kreativnih, ne ekonomsko-socijalnih pobuda, kao Aleksi?
- Ja volim život u pokretu, otvorena sam za različita mjesta i kulture.

Sada nakon dugometražnog prvijenca imaš više razloga za ostanak? Nazire li se već neki novi projekt i koji?
- Kretanje je fluidno, a mi radimo po projektima... Odeš negdje, pa se vratiš, pa ponovno odeš. Ako ima prilike, radim u Hrvatskoj. Ako nema, tražim gdje ima. Od kukanja nema vajdice. Što se tiče novog filma, imam ja ideju i scenarij u džepu, no za prvi film je bilo potrebno šest godina, a kažu da je drugi najteži. Vidjet ćemo je li suton ili zora (smijeh).

Naslovnica Kultura