Čovjeku nikad dosta lijepih priča, a jedna, kako prenose srpski mediji, stiže iz Srijema. Kad je Bojan Kresoja 42-godišnji osuđenik u Kazneno-popravnom zavodu Sremska Mitrovica, prije dvije godine pušten na slobodu, jedino što ga je zanimalo bilo je – vratiti se "iza rešetaka".
Ono što ga je vuklo nazad bili su konji, prekrasni lipicaneri o kojima se Kresoja brinuo dok je služio kaznu. Nije se od konja htio odvojiti. Voli ih je od djetinjstva; imao je tada pastuha kojega, kad je uginuo, nije mogao preboljeti. A kad je kao devetnaestogodišnjak otišao u Austriju, radio je na ergeli, dresirajući konje i pripremajući ih za snimanje filmova.
"Konji su kao djeca. Mogu biti sujetni, ljubomorni, maziti se, ulagivati se, duriti se... Kad ne obraćate pažnju na njih, sve će učiniti da j...