stdClass Object
(
[id] => 620942
[title] => 'Dalmatinke su tašte, dođu s lentom miss kafića...': vlasnica licencije prisjetila se 'incidenata' iz prošlosti, progovorila i Splićanka koja je lentu ponijela '99.
[alias] => 39-dalmatinke-su-taste-dodu-s-lentom-miss-kafica-39-vlasnica-licencije-prisjetila-se-39-incidenata-39-iz-proslosti-progovorila-i-splicanka-koja-je-lentu-ponijela-39-99
[catid] => 262
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
- Te 1999. godine kad sam ponijela lentu, bilo je poslijeratno vrijeme, bili smo željni senzacija i lijepih žena. Imali smo jednu televiziju i jedne ili dvoje novine. Sjećam se da smo, za vrijeme prijenosa izbora za miss, svi u domovima prigušivali svjetla i sjedali pred televizore. Čekali smo ispred malih ekrana kada će pistom na svjetskom ili hrvatskom izboru izaći naša djevojka. Od Fani Čapalije do Branke Bebić, Anice Martinović... Moj izbor 1999. bio je možda zadnji izbor koji je nešto značio, poslije je pobijedila Andrea Ćupor. Ja sam kasnije odustala od daljnjeg nadmetanja. Nemojte me pitati zašto, bit će da mi je netko digao živce – smije se poznata splitska modna dizajnerica Monika Sablić prisjećajući se ljeta prije 20 godina kada je ponijela titulu Miss Dalmacije.
Još joj je živo sjećanje na taj kasni kolovoski datum kad je na regionalnom izboru dobila lentu. Izbor za miss tada je uistinu nešto značio, nacionalnoj missici Andrei prva je pratilja bila Splićanka Ana Gruica, a druga Zagrepčanka Tihana Zrnić.
- Na mom izboru su bile i Žanamari Lalić, pa Paola Poljak, poslije loto djevojka. Sve su to cure koje su nešto napravile u životu – kaže Monika, iskreno priznajući kako danas svoju kćer Mali Mariju ne bi, kada bi to poželjela, podržala u namjeri da se natječe za miss. Takvo što jednostavno, smatra, nema težinu.
'Mater mi nije dala da se prijavim'
- U startu bih to rekla mojoj Mali Mariji, a k tome i da joj to ne treba u životu. Sjećam se da me je organizator uočio 1998. na Melodijama Jadrana i pozvao da sudjelujem, ali mi mater nije dala. Nakon što sam joj godinu dana sjedila na glavi, ipak mi je dopustila. Možda nije ni znala da ću sudjelovati, čini mi se čak da sam joj lagala i dovela je pred gotov čin. No, Mali Mariji bih danas sve dobro objasnila u stilu: ”Kćeri, to ti nema težinu, nemoj ići.” I znam da bi shvatila, jer je zrelo dijete i u nekom drugom filmu (zanima je više sport nego miss). Naravno, u nečem drugom bih je podržala – brižno će Monika.
Da se zbog kojekavih lokalnih izbora ljepote (osobito buknu u ljetnom razdoblju) narušava ugled natjecanja koje sama organizira ne krije i Maja Vračarić, vlasnica licencije izbora za Miss Hrvatske, koji će se održati sutra u Malom Lošinju na Kvarneru.
- Ne znam koji je krajnji cilj djevojaka kad se, uvjetno rečeno, prijave na neki izbor, nazovimo ga Miss kafića. Hoće li se zadovoljiti lentom i besplatnim pićem?! Ne znam. Često tu ima svega, nadmetanja za miss ovoga i onoga, često su to i neki izmišljeni nazivi samo kako bi se opravdala organizacija izbora – smatra Maja, koja posljednjih šest godina pokušava vratiti nekadašnji ugled nacionalnom izboru za Miss svijeta.
- Izbor za Miss Hrvatske je imao svoje sinusoide, drago mi je što smo ga opet uspjeli dovesti na neku razinu da nam se vjeruje. Ne volim da se djevojke tretira kao komad mesa, pa sam u startu, prihvativši se organizacije izbora, izbacila predstavljenje djevojaka u kupaćim kostimima u izravnom TV prijenosu. Nije to ugodno curama, nije lako šetati u kupaćem kostimu pod svjetlima reflektora, kad svi bulje u vas i uz to vas još zumiraju i kamere. A vi ste svjesni možda nekih svojih nedostataka... Kad sam to uvela, bilo je otpora i na televiziji i u medijima, ali bila sam nepopustljiva. Želim da se djevojke osjećaju dostojanstveno, a njihova ljepota može se ocjenjivati i u večernjim haljinama. I želim im biti pomoć i dati im prijateljski savjet, jer sam i sama sve to prošla. Pa ja kući imam kćer, sigurno da na djevojke gledam kao na vlastitu kćer i ne želim da se zbog bilo čega osjećaju osramoćeno ili povrijeđeno – govori nekadašnja misica i suvoditeljica “Kola sreće” uz Olivera Mlakara. Maja ne krije da samu sebe često zapita: ”Što je meni ovo trebalo?!” Ali kad se upale reflektori i priredba krene, zna da je vrijedilo truda.
- Jako je teško, u poplavi svakojakih izbora, raditi i zadobiti povjerenje ljudi i sponzora. Mi se stvarno trudimo biti profesionalni i raditi sa svrhom, što nimalo nije lako u ovakvim društvenim i gospodarskim okolnostima. I svojim radom nastojimo opravdati ukazano povjerenje – veli Maja. Djevojka koja će uskoro postati nova Miss Hrvatske od njezine će direkcije dobiti na korištenje automobil, a tu je, ističe Maja, i edukacija, prolazak priprema za svjetski izbor, učenje jezika, garderoba, nakit... Misice su nekoć dobivale automobile u trajno vlasništvo, no ta su vremena odavno prošla.
Sponzori su iz godine u godinu sve manje izdašni, pa ipak je sudjelovanje na izboru za miss još uvijek primamljivo mnogim djevojkama u Hrvatskoj. Mnoge se nadaju kako će dobiti priliku za neke poslovne angažmane, snimanje kampanja, osvojiti ulaznicu za modni svijet zahvaljujući kojoj će, danas sutra, izgraditi manekensku karijeru. No, zamjećuje Maja, iz jedne regije sve više posustaju...
Nemoralne ponude
- Sve manje se prijavljuju djevojke iz Dalmacije. Ne znam što je tome razlog, ali čini mi se da je u pitanju i taština, jer u startu smatraju kako su predodređene za vrh. Jesu, Dalmatinke su tašte, a uz to kod nas dođu kad su već bile na nekakvom lokalnom izboru, opet ću reći za Miss kafića, i smatraju da bi, kad već imaju tu neku lentu, u njihovu slučaju to trebala biti prednost. A ne shvaćaju da im je to ustvari otegotna okolnost. Prijavljuju se svugdje, a zapravo nigdje. Najteže je surađivati s njima... Ljepota je preduvjet, ali za sve ostalo potreban je rad. Puno rada. Dalek je put do neke karijere modela. Lenta je tek početak, početna razina koja će joj možda otvoriti vrata nekog svijeta – kaže Maja, šaljući upozorenje djevojkama da budu oprezne.
Znale su joj, veli, doći cure koje su se na nekim manjim izborima suočavale s nemoralnim ponudama, a da se o njima ne boji javno progovoriti, dokazala je svojedobno i u slučaju bivše Miss Hrvatske Maje Spahije, koja je s Miss Crne Gore 2015. Natašom Milosavljević od tajanstvene Antee putem društvenih mreža dobila ponudu za elitnu prostituciju. Djevojke su to odbile, a posrednicu prijavile policiji. Ona pak nije odustajala, pa se čak obratila i Maji Vračarić.
“Nazvala me je žena za koju, sudeći prema glasu, procjenjujem da je mlađa. Govorila je tečni hrvatski i bez okolišanja rekla što želi. Ponudila je Maji Spahiji honorar od 10.000 eura za vikend druženje s galantnim gospodinom u Singapuru” ispričala je prije koju godinu zgrožena Vračarić.
Vlasnik hrvatske licencije za Miss Universe Vladimir Kraljević smatra kako je bolje da u Hrvatskoj ima što više natjecanja za miss, što bi, po logici stvari, trebalo dovesti do kvalitete izbora. A događa se upravo suprotno...
- Ne pratimo što drugi rade, jer nemamo vremena za to. Moramo se posvetiti našim vjernim spozorima s kojima imamo odličnu suradnju. Naša misica dobiva nagradu koju nitko u Europi nema – četverogodišnju školarinu u vrijednosti 20.000 eura – ističe Kraljević, napominjući kako se u hrvatsku Direkciju izbora za Miss Universe svake godine javi više od 200 djevojaka.
- Vi morate djevojci dati nešto, ne može to biti samo ono ”hello, dođi na stage” (op.a. pozornicu). Moja supruga Marija sve to vodi i radi to savršeno. Kod nas djevojke, prije svega, dobiju edukaciju. Marija s njima sve prođe, instruira ih o svemu. O engleskom, o hrvatskom, o kompjutorima... I radi to jako disciplinirano. Djevojke uz to dobiju odjeću, obuću, kozmetiku... Sve su to prekrasne stvari. A pobjednica odlazi na svjetski izbor. Marija se pobrine za avionsku kartu, smještaj, garderobu... Naše misice uvijek spavaju u hotelima s pet zvijezdica, ne četiri ni tri. Pet. Od splitskog Radissona Blu do zagrebačke Esplanade, koja nam je partner već 15 godina. To je za djevojke velika stvar. Neke od njih možda nikad više u životu neće imati ni priliku odsjesti u Esplanadi, jer je to skupo. Mi radimo na tome da naše djevojke uspiju u životu, da kažu: ”Bila sam na Miss Universe i našla dobar posao.” Aleluja! – poticajno će Kraljević, podsjećajući na uspjeh Splićanke Renate Lovrinčević, diplomirane kineziologinje, fitness trenerice i Instagram influencerice, ali i Natalije Price, predsjednice mladeži u stranci 365 Milana Bandića.
Dva fakulteta i doktorat
- Natalija ima dva fakulteta i doktorat. Znači, naše djevojke su uspjele – poentira Kraljević.
Dugogodišnja modna agentica i vlasnica agencije “Talia model” Tihana Harapin Zalepugin, nekoć uspješna casting menadžerica izbora za Miss Hrvatske, i danas sa svojim iskustvom i znanjem rado pomaže u organizaciji izbora nacionalne ljepotice za Miss svijeta. Svjesna je Tihana devalvacije nadmetanja ljepote, no ne želi sebi davati pravo na kritiku.
- Ne mogu reći da je previše izbora za miss, jer, ako klijenti plaćaju, ako je sve financijski pokriveno, onda se mi nemamo što buniti. Ako imaju kandidatkinje koje su voljne prijaviti se na određene izbor, čemu moje mišljenje da je to devalviranje?! A devalvacija definitivno jest. Koji je smisao i svrha takvih izbora?! Djevojke se žele pokazati, dok ima sponzora i para, dok netko želi sjediti u žiriju, bit će i izbora. Za većinu djevojaka koje sudjeluju na takvim izborima nema šanse da će napraviti neku karijeru modela ili manekenke. Ali dok se sve to može realizirati, što mi tu imamo prigovarati?! Možemo se samo boriti da ono što mi radimo, radimo na drugi način, kvalitetno, sa smislom. Da se djevojke, iznad svega, tretiraju kao dame – ističe Tihana. Uvijek je vodila računa o tome bilo da je riječ o izboru za miss ili vlastitoj modnoj agenciji.
- Ne želim da se na djevojke gleda kao na "komade". Taj izraz mi je grozan... Ali danas cure žele biti "komadi". Nekad sam zatečena što one sve stavljaju na Instagram. Što izloženiji "komad", to ona zadovoljnija. Ne znam, možda me je vrijeme pregazilo, ali i dalje glasam za finoću, za damski izgled. U svakom slučaju, ljepota ne bi smjela biti sramota. Ali to šetanje između stolova dok ljudi jedu... Ne vidim tu smisao... Ali tko sam ja da o tome sudim. To očito, nažalost, još uvijek prolazi bez obzira koliko mi o tome govorili. Ne znam što se djevojkama na tim natjecanjima obećava. Propjevaju li, udaju li se dobro?! Jer u modnom svijetu ih ne vidim niti ću ih vidjeti - vrti glavom Tihana Harapin Zalepugin.
BORBA S ČLANOVIMA ŽIRIJA
'Neka pobijedi moja'
- Puno toga ovisi i o članovima žirija, jer mnogi od njih imaju stav: 'Joj, neka pobijedi moja.' Rukama i nogama sam se uvijek borila protiv toga. Što to znači 'tvoja'? Ja hoću imati dobru miss i ne tiče me se otkud je i koje je krvne grupe. A njih nije briga jel' ona ima metar šezdeset, disproporciju u tijelu, što izgleda kao klinkica i sl.
Njih nije briga kako će ona izgledati u konkurenciji njih 120 iz cijeloga svijeta. Glavno da je 'naša'. Samo da je iz njihova grada ili mjesta. Borba s članovima žirija je vječna. Zato sam nekad i bezobrazna i nepopustljiva. Uvijek molim članove žirija da prilikom ocjenjivanja pokušaju neku djevojku zamisliti na svjetskoj sceni. One su ionako sve naše - kaže Tihana Harapin Zalepugin.
POJAM LJEPOTE
'Završila era štapova'
- Nakon 2000. je svatko dobivao nekakve licencije, polulicencije za ovo i ono, od Miss kvarta do Miss kafića, jednostavno se ta priča izlizala. Proširili su se mediji, dobili smo još televizija, internet... pa je danas svaka druga djevojka na Instagramu, koja ima toliko i toliko pratitelja, miss.
Ali one misice koje su ponijele neku titulu, pogotovo one ranije, uistinu imaju težinu, pogotovo ako su poslije nešto napravile sa svojim životom. Evo gledam, nekadašnja Miss svijeta Priyanka Chopra ima samo 1,65 m, a Miss je svijeta.
Sjećam se da su na mom izboru govorili: 'Ajme, ne smiješ biti niža od 1,70', koliko sam i visoka. Promijenili su se kanoni ljepote...Volim vidjeti lijepu ženu koja sliči na miss, a ima obline koje žena treba imati. Hvala Bogu da je prošao trend mršavica, završila je era štapova na modnoj pisti. Sve se vratilo na ženstvenost - rezimirala je Monika Sablić.
- Te 1999. godine kad sam ponijela lentu, bilo je poslijeratno vrijeme, bili smo željni senzacija i lijepih žena. Imali smo jednu televiziju i jedne ili dvoje novine. Sjećam se da smo, za vrijeme prijenosa izbora za miss, svi u domovima prigušivali svjetla i sjedali pred televizore. Čekali smo ispred malih ekrana kada će pistom na svjetskom ili hrvatskom izboru izaći naša djevojka. Od Fani Čapalije do Branke Bebić, Anice Martinović... Moj izbor 1999. bio je možda zadnji izbor koji je nešto značio, poslije je pobijedila Andrea Ćupor. Ja sam kasnije odustala od daljnjeg nadmetanja. Nemojte me pitati zašto, bit će da mi je netko digao živce – smije se poznata splitska modna dizajnerica Monika Sablić prisjećajući se ljeta prije 20 godina kada je ponijela titulu Miss Dalmacije.
Još joj je živo sjećanje na taj kasni kolovoski datum kad je na regionalnom izboru dobila lentu. Izbor za miss tada je uistinu nešto značio, nacionalnoj missici Andrei prva je pratilja bila Splićanka Ana Gruica, a druga Zagrepčanka Tihana Zrnić.
- Na mom izboru su bile i Žanamari Lalić, pa Paola Poljak, poslije loto djevojka. Sve su to cure koje su nešto napravile u životu – kaže Monika, iskreno priznajući kako danas svoju kćer Mali Mariju ne bi, kada bi to poželjela, podržala u namjeri da se natječe za miss. Takvo što jednostavno, smatra, nema težinu.
'Mater mi nije dala da se prijavim'
- U startu bih to rekla mojoj Mali Mariji, a k tome i da joj to ne treba u životu. Sjećam se da me je organizator uočio 1998. na Melodijama Jadrana i pozvao da sudjelujem, ali mi mater nije dala. Nakon što sam joj godinu dana sjedila na glavi, ipak mi je dopustila. Možda nije ni znala da ću sudjelovati, čini mi se čak da sam joj lagala i dovela je pred gotov čin. No, Mali Mariji bih danas sve dobro objasnila u stilu: ”Kćeri, to ti nema težinu, nemoj ići.” I znam da bi shvatila, jer je zrelo dijete i u nekom drugom filmu (zanima je više sport nego miss). Naravno, u nečem drugom bih je podržala – brižno će Monika.
Da se zbog kojekavih lokalnih izbora ljepote (osobito buknu u ljetnom razdoblju) narušava ugled natjecanja koje sama organizira ne krije i Maja Vračarić, vlasnica licencije izbora za Miss Hrvatske, koji će se održati sutra u Malom Lošinju na Kvarneru.
- Ne znam koji je krajnji cilj djevojaka kad se, uvjetno rečeno, prijave na neki izbor, nazovimo ga Miss kafića. Hoće li se zadovoljiti lentom i besplatnim pićem?! Ne znam. Često tu ima svega, nadmetanja za miss ovoga i onoga, često su to i neki izmišljeni nazivi samo kako bi se opravdala organizacija izbora – smatra Maja, koja posljednjih šest godina pokušava vratiti nekadašnji ugled nacionalnom izboru za Miss svijeta.
- Izbor za Miss Hrvatske je imao svoje sinusoide, drago mi je što smo ga opet uspjeli dovesti na neku razinu da nam se vjeruje. Ne volim da se djevojke tretira kao komad mesa, pa sam u startu, prihvativši se organizacije izbora, izbacila predstavljenje djevojaka u kupaćim kostimima u izravnom TV prijenosu. Nije to ugodno curama, nije lako šetati u kupaćem kostimu pod svjetlima reflektora, kad svi bulje u vas i uz to vas još zumiraju i kamere. A vi ste svjesni možda nekih svojih nedostataka... Kad sam to uvela, bilo je otpora i na televiziji i u medijima, ali bila sam nepopustljiva. Želim da se djevojke osjećaju dostojanstveno, a njihova ljepota može se ocjenjivati i u večernjim haljinama. I želim im biti pomoć i dati im prijateljski savjet, jer sam i sama sve to prošla. Pa ja kući imam kćer, sigurno da na djevojke gledam kao na vlastitu kćer i ne želim da se zbog bilo čega osjećaju osramoćeno ili povrijeđeno – govori nekadašnja misica i suvoditeljica “Kola sreće” uz Olivera Mlakara. Maja ne krije da samu sebe često zapita: ”Što je meni ovo trebalo?!” Ali kad se upale reflektori i priredba krene, zna da je vrijedilo truda.
- Jako je teško, u poplavi svakojakih izbora, raditi i zadobiti povjerenje ljudi i sponzora. Mi se stvarno trudimo biti profesionalni i raditi sa svrhom, što nimalo nije lako u ovakvim društvenim i gospodarskim okolnostima. I svojim radom nastojimo opravdati ukazano povjerenje – veli Maja. Djevojka koja će uskoro postati nova Miss Hrvatske od njezine će direkcije dobiti na korištenje automobil, a tu je, ističe Maja, i edukacija, prolazak priprema za svjetski izbor, učenje jezika, garderoba, nakit... Misice su nekoć dobivale automobile u trajno vlasništvo, no ta su vremena odavno prošla.
Sponzori su iz godine u godinu sve manje izdašni, pa ipak je sudjelovanje na izboru za miss još uvijek primamljivo mnogim djevojkama u Hrvatskoj. Mnoge se nadaju kako će dobiti priliku za neke poslovne angažmane, snimanje kampanja, osvojiti ulaznicu za modni svijet zahvaljujući kojoj će, danas sutra, izgraditi manekensku karijeru. No, zamjećuje Maja, iz jedne regije sve više posustaju...
Nemoralne ponude
- Sve manje se prijavljuju djevojke iz Dalmacije. Ne znam što je tome razlog, ali čini mi se da je u pitanju i taština, jer u startu smatraju kako su predodređene za vrh. Jesu, Dalmatinke su tašte, a uz to kod nas dođu kad su već bile na nekakvom lokalnom izboru, opet ću reći za Miss kafića, i smatraju da bi, kad već imaju tu neku lentu, u njihovu slučaju to trebala biti prednost. A ne shvaćaju da im je to ustvari otegotna okolnost. Prijavljuju se svugdje, a zapravo nigdje. Najteže je surađivati s njima... Ljepota je preduvjet, ali za sve ostalo potreban je rad. Puno rada. Dalek je put do neke karijere modela. Lenta je tek početak, početna razina koja će joj možda otvoriti vrata nekog svijeta – kaže Maja, šaljući upozorenje djevojkama da budu oprezne.
Znale su joj, veli, doći cure koje su se na nekim manjim izborima suočavale s nemoralnim ponudama, a da se o njima ne boji javno progovoriti, dokazala je svojedobno i u slučaju bivše Miss Hrvatske Maje Spahije, koja je s Miss Crne Gore 2015. Natašom Milosavljević od tajanstvene Antee putem društvenih mreža dobila ponudu za elitnu prostituciju. Djevojke su to odbile, a posrednicu prijavile policiji. Ona pak nije odustajala, pa se čak obratila i Maji Vračarić.
“Nazvala me je žena za koju, sudeći prema glasu, procjenjujem da je mlađa. Govorila je tečni hrvatski i bez okolišanja rekla što želi. Ponudila je Maji Spahiji honorar od 10.000 eura za vikend druženje s galantnim gospodinom u Singapuru” ispričala je prije koju godinu zgrožena Vračarić.
Vlasnik hrvatske licencije za Miss Universe Vladimir Kraljević smatra kako je bolje da u Hrvatskoj ima što više natjecanja za miss, što bi, po logici stvari, trebalo dovesti do kvalitete izbora. A događa se upravo suprotno...
- Ne pratimo što drugi rade, jer nemamo vremena za to. Moramo se posvetiti našim vjernim spozorima s kojima imamo odličnu suradnju. Naša misica dobiva nagradu koju nitko u Europi nema – četverogodišnju školarinu u vrijednosti 20.000 eura – ističe Kraljević, napominjući kako se u hrvatsku Direkciju izbora za Miss Universe svake godine javi više od 200 djevojaka.
- Vi morate djevojci dati nešto, ne može to biti samo ono ”hello, dođi na stage” (op.a. pozornicu). Moja supruga Marija sve to vodi i radi to savršeno. Kod nas djevojke, prije svega, dobiju edukaciju. Marija s njima sve prođe, instruira ih o svemu. O engleskom, o hrvatskom, o kompjutorima... I radi to jako disciplinirano. Djevojke uz to dobiju odjeću, obuću, kozmetiku... Sve su to prekrasne stvari. A pobjednica odlazi na svjetski izbor. Marija se pobrine za avionsku kartu, smještaj, garderobu... Naše misice uvijek spavaju u hotelima s pet zvijezdica, ne četiri ni tri. Pet. Od splitskog Radissona Blu do zagrebačke Esplanade, koja nam je partner već 15 godina. To je za djevojke velika stvar. Neke od njih možda nikad više u životu neće imati ni priliku odsjesti u Esplanadi, jer je to skupo. Mi radimo na tome da naše djevojke uspiju u životu, da kažu: ”Bila sam na Miss Universe i našla dobar posao.” Aleluja! – poticajno će Kraljević, podsjećajući na uspjeh Splićanke Renate Lovrinčević, diplomirane kineziologinje, fitness trenerice i Instagram influencerice, ali i Natalije Price, predsjednice mladeži u stranci 365 Milana Bandića.
Dva fakulteta i doktorat
- Natalija ima dva fakulteta i doktorat. Znači, naše djevojke su uspjele – poentira Kraljević.
Dugogodišnja modna agentica i vlasnica agencije “Talia model” Tihana Harapin Zalepugin, nekoć uspješna casting menadžerica izbora za Miss Hrvatske, i danas sa svojim iskustvom i znanjem rado pomaže u organizaciji izbora nacionalne ljepotice za Miss svijeta. Svjesna je Tihana devalvacije nadmetanja ljepote, no ne želi sebi davati pravo na kritiku.
- Ne mogu reći da je previše izbora za miss, jer, ako klijenti plaćaju, ako je sve financijski pokriveno, onda se mi nemamo što buniti. Ako imaju kandidatkinje koje su voljne prijaviti se na određene izbor, čemu moje mišljenje da je to devalviranje?! A devalvacija definitivno jest. Koji je smisao i svrha takvih izbora?! Djevojke se žele pokazati, dok ima sponzora i para, dok netko želi sjediti u žiriju, bit će i izbora. Za većinu djevojaka koje sudjeluju na takvim izborima nema šanse da će napraviti neku karijeru modela ili manekenke. Ali dok se sve to može realizirati, što mi tu imamo prigovarati?! Možemo se samo boriti da ono što mi radimo, radimo na drugi način, kvalitetno, sa smislom. Da se djevojke, iznad svega, tretiraju kao dame – ističe Tihana. Uvijek je vodila računa o tome bilo da je riječ o izboru za miss ili vlastitoj modnoj agenciji.
- Ne želim da se na djevojke gleda kao na "komade". Taj izraz mi je grozan... Ali danas cure žele biti "komadi". Nekad sam zatečena što one sve stavljaju na Instagram. Što izloženiji "komad", to ona zadovoljnija. Ne znam, možda me je vrijeme pregazilo, ali i dalje glasam za finoću, za damski izgled. U svakom slučaju, ljepota ne bi smjela biti sramota. Ali to šetanje između stolova dok ljudi jedu... Ne vidim tu smisao... Ali tko sam ja da o tome sudim. To očito, nažalost, još uvijek prolazi bez obzira koliko mi o tome govorili. Ne znam što se djevojkama na tim natjecanjima obećava. Propjevaju li, udaju li se dobro?! Jer u modnom svijetu ih ne vidim niti ću ih vidjeti - vrti glavom Tihana Harapin Zalepugin.
BORBA S ČLANOVIMA ŽIRIJA
'Neka pobijedi moja'
- Puno toga ovisi i o članovima žirija, jer mnogi od njih imaju stav: 'Joj, neka pobijedi moja.' Rukama i nogama sam se uvijek borila protiv toga. Što to znači 'tvoja'? Ja hoću imati dobru miss i ne tiče me se otkud je i koje je krvne grupe. A njih nije briga jel' ona ima metar šezdeset, disproporciju u tijelu, što izgleda kao klinkica i sl.
Njih nije briga kako će ona izgledati u konkurenciji njih 120 iz cijeloga svijeta. Glavno da je 'naša'. Samo da je iz njihova grada ili mjesta. Borba s članovima žirija je vječna. Zato sam nekad i bezobrazna i nepopustljiva. Uvijek molim članove žirija da prilikom ocjenjivanja pokušaju neku djevojku zamisliti na svjetskoj sceni. One su ionako sve naše - kaže Tihana Harapin Zalepugin.
POJAM LJEPOTE
'Završila era štapova'
- Nakon 2000. je svatko dobivao nekakve licencije, polulicencije za ovo i ono, od Miss kvarta do Miss kafića, jednostavno se ta priča izlizala. Proširili su se mediji, dobili smo još televizija, internet... pa je danas svaka druga djevojka na Instagramu, koja ima toliko i toliko pratitelja, miss.
Ali one misice koje su ponijele neku titulu, pogotovo one ranije, uistinu imaju težinu, pogotovo ako su poslije nešto napravile sa svojim životom. Evo gledam, nekadašnja Miss svijeta Priyanka Chopra ima samo 1,65 m, a Miss je svijeta.
Sjećam se da su na mom izboru govorili: 'Ajme, ne smiješ biti niža od 1,70', koliko sam i visoka. Promijenili su se kanoni ljepote...Volim vidjeti lijepu ženu koja sliči na miss, a ima obline koje žena treba imati. Hvala Bogu da je prošao trend mršavica, završila je era štapova na modnoj pisti. Sve se vratilo na ženstvenost - rezimirala je Monika Sablić.
'Dalmatinke su tašte, dođu s lentom miss kafića...': vlasnica licencije prisjetila se 'incidenata' iz prošlosti, progovorila i Splićanka koja je lentu ponijela '99.
- Te 1999. godine kad sam ponijela lentu, bilo je poslijeratno vrijeme, bili smo željni senzacija i lijepih žena. Imali smo jednu televiziju i jedne ili dvoje novine. Sjećam se da smo, za vrijeme prijenosa izbora za miss, svi u domovima prigušivali svjetla i sjedali pred televizore. Čekali smo ispred malih ekrana kada će pistom na svjetskom ili hrvatskom izboru izaći naša djevojka. Od Fani Čapalije do Branke Bebić, Anice Martinović... Moj izbor 1999. bio je možda zadnji izbor koji je nešto značio, poslije je pobijedila Andrea Ćupor. Ja sam kasnije odustala od daljnjeg nadmetanja. Nemojte me pitati zašto, bit će da mi je netko digao živce – smije se poznata splitska modna dizajnerica Monika Sablić prisjećajući se ljeta prije 20 godina kada je ponijela titulu Miss Dalma...
