stdClass Object
(
[id] => 1202054
[title] => Ako ste odrastali devedesetih, ovo će vas ‘oprat‘! Kuzma&Shaka Zulu rade spot za kultnu pjesmu i to sa snimkama iz vremena kad je svatko imao love za klub: ‘Većina je mladih tad bila u gradskom filmu‘
[alias] => ako-ste-odrastali-devedesetih-ovo-ce-vas-oprat-kuzma-shaka-zulu-rade-spot-za-kultnu-pjesmu-i-to-sa-snimkama-iz-vremena-kad-je-svatko-imao-love-za-klub-lipi-dani-kad-je-benzin-bio-1-60-kuna
[catid] => 262
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Pustija san lance
daleko od sebe
pustija san vrime
da mi teče sporije
More me 'ladi
sunce grije osmijehom
tako je dobro
kad vitar puše lagano...
Ne znamo za vas, ali nas ovi stihovi teleportiraju na plažu. Mokri ležimo na oblutcima, svaki kamenčić osjećamo pod tijelom, valovi zapljuskuju stopala, a sunce je taman ugodno... Jer vitar puše lagano...
Kuzma & Shaka Zulu (ispričajte me zbog subjektivnosti) daleko su najbolji bend ako se usred zime želite lansirati u ljeto. Ako vam je potreban osjećaj ugode, lepršavosti, kakvu ste mogli doživjeti jedino kao đaci kojima je jedina briga ljeti pronaći posao kako bi financirali izlaske, na YouTubeu uključite njihovu pjesmu i samo se prepustite.
Stiglo je ljeto. Premda vas svaki dan čeka posao koji je puno teže raditi kad je +30 u zraku, uz malo truda na trenutak možete vratiti taj osjećaj.
---
---
Srećom, to su blagodati nas sretnika koji živimo uz obalu, a Saša Kuzmić i Galileo Tajč su nepogrešiv dvojac koji malo "zrelijima" služi kao teleport, a mlađe odgaja kako voljeti male stvari koje su nam servirane na pladnju.
Prije impresivnih 29 godina snimili su "Jednu malu Ivu" i otada su nezaobilazan mediteranski zvuk vrućih ljetnih noći.
- Sjećam se kad smo odnijeli pjesmu na Radio Split, pa se ubrzo skupila sva uredničko-novinarsko-voditeljska ekipa... "Šta je ovo?!?" - rekli su. "Pa ovo je ludilo!!" - sjetili su se uz osmijeh. Nije bilo jednostavno "dovući" ovaj popularni dvojac na novinske stranice i portal, ali smo imali dobar povod.
Nakon 28 godina od objave pjesme "U mojoj ulici" ove godine se snima spot za tu neizostavnu stvar na svakom tulumu. Najavili ste da ćete iz naftalina izvući stare snimke… Kako se rodila ideja za to, što možemo očekivati u spotu, kakve snimke, odakle su te snimke?
- Na prvom albumu "Prva liga" samo je pjesma "Ruke gore" imala videospot, iako je "U mojoj ulici (ne prodaje se trava)" bila A1. U škrinji s blagom imamo puno hitova koji nemaju video, a većina tih pjesama u današnjem je vremenu neponovljiva.
Spotovi bi im dali novu dimenziju za novu publiku. Za ovaj video nemamo snimki iz 90-ih, svi kadrovi će biti iz sadašnjeg vremena, ali će imati retro atmosferu.
---
---
Postoji već spot koji je snimljen u suradnji s Neredom…
- Postoji, ali to nije ista pjesma, već samo ima isti refren, kao sample. Prije 15-ak godina me nazvao Nered i rekao mi da mu je pjesma "U mojoj ulici" fenomenalna i da ga je inspirirala da napiše stihove sa zagrebačkog asfalta o odrastanju i životu u kvartu i da bi koristio moj refren uz njegov rap, pa sam to ponovo otpjevao, jer mu nije bio isti ni tonalitet ni tempo.
Na tom snimanju s Neredovom ekipom je non-stop bila opuštena zezancija.
Napisali ste u najavi da je pjesma nastala kad je benzin koštao 1,60 kuna… Sjećate li se cijena iz tih vremena, tipa kutije duhana, Coca-Cole, piva, koliko bi vam trebalo za izlazak…
- Ne sjećam se cijena, pročitao sam to na netu. 1994. je otprilike zadnja godina pravog old schoola. Vrijeme velikih kućnih partyja, nije trebalo imati previše novaca, atmosferu stvaraju isključivo ljudi, ekipa, najmanje novac.
Još je većina mladih bila u nekom, nazovimo ga, "gradskom" filmu, rock se i dalje dobro držao, cro-dance je bio neka naša verzija europske plesne glazbe, a ulaz u klub i par pića gotovo je svatko mogao platiti... Dođu ljetne noći, društvo u điru autom po gradu, svi prozori otvoreni i kasetofon odvidan na najjače.
Bez trikova, a s vizijom i srcem
Jeste li nostalgični? Sjetite li se rado tih vremena, što biste izdvojili kao nešto pozitivno iz tih dana, a što je po vama prednost današnjice?
- Sad već pomalo i jesmo. Uvijek se kaže da je prije bilo bolje. I meni se tako čini, da smo mi imali tu sreću biti rođeni u jednom posebnom vremenu. Djetinjstvo 70-ih i odrastanje 80-ih u Splitu. Bezbrižan, opušten život. Igrali smo se na ulici od jutra do mraka, poštovali smo naše profesore/ice u školi, učili, čitali stripove gledali odlične filmove i slušali odličnu glazbu. Imali smo kulturu, a mjerilo u šoubiznisu je bila kvaliteta.
Letvica je bila dignuta visoko i znali smo da moramo raditi pošteno, bez trikova i nametanja, s vizijom i srcem, a vrijeme je, eto, pokazalo da, iako najteži, to je bio jedini pravi put.
Prednost današnjice su tehnološka dostignuća i internet, gdje svašta možeš naučiti. Smartphone je došao kao prekretnica i uvukao ljude u matricu. Skoro svi su na mreži, stalno dostupni i upijaju sadržaje koji im formiraju misli. Forsira se puno nekvalitete i sada ju je lakše nego prije prodati, kao i progurati neku falšu priču.
Tehnologija pomogne i neke stvari olakša, ali društvene odnose zakomplicira.
Najavili ste da ćete slušatelje i gledatelje tim spotom vratiti u to vrijeme, da barem 3 i pol minute budu istinski sretni? Je li osjećaj sreće, razbibrige, općenito ugode, taj koji vas vodi kad kreirate i izvodite svoje pjesme? Što vi tražite od glazbe i kakav efekt kod ljudi želite postići svojom glazbom, smatrate li da ga postižete?
- "U mojoj ulici (ne prodaje se trava)" je pjesma koja vraća slike i emocije jednog nedjeljnog ljetnog popodneva u splitskom kvartu sredinom osamdesetih. Pjesma je nastala na proljeće 1994. i zapravo je već tada bila nostalgična.
Osamdesete su nam bile vrijeme tinejdžerske sreće i mislim da se to osjeća. To su baš 3 i po minute jednog lijepog sna.
Mislite li da danas nedostaje istinske sreće? Da malo obrazložim jer ne želim otići u patetično analiziranje društva. Naime, vaše pjesme odišu lakoćom življenja. Najveći je problem izgorjeti na suncu, uhvatiti hlad, pronaći ekipu za izlazak i uživati u malim stvarima, a pogotovo ljeti.
Mislite li da su nekadašnje generacije više osviještene u tom smislu i svjesne trenutaka kad treba duboko udahnut i uživati, a sve to, naravno, uz dobru glazbu. Jeste vi izgubili taj osjećaj, ili ga samo možemo imati dok smo skroz mladi, a poslije ga se samo sjećati? Koliko vam je sada teško kad ste malo stariji zadržati tu lakoću kojom pjevate o tim malim stvarima koje bi nas trebale veseliti?
---
Kuzma & Shaka Zulu
Promo
---
- Nedostaje. Sreća je davanje. Istina je da trenutak često bježi, jer stalno nešto kreativno razmišljaš o različitim stvarima, ali velika je radost kad si nešto dobro napravio, uspješno dovršio posao, spasio ili bar nahranio neku uličnu životinjicu... Radost dolazi i iz stalnog poboljšanja sebe, čitanja, učenja, treninga. Najvažnije je zdravlje, drugo je sve lako.
Ne znam kakav je tok misli kod najmlađih generacija, oni ipak odrastaju u jednom sasvim drugom svijetu. U romantičnoj fazi prvih kućnih kompjutora ranih 80-ih kao klinac mislio sam da ću se baviti elektronikom i programiranjem, a onda je prevladala ljubav prema glazbi.
Osjećaj je uvijek tu, pjesme nastaju s lakoćom i u trenu, ali taj tren dođe neočekivano i na to ne možeš utjecati.
Vole nas jer smo skromni
Koliko god pucali na nostalgiju i sada već zrelije generacije koje su se odgajale uz vašu glazbu, činjenica je da sve mlađa publika dolazi na vaše koncerte. Sigurna sam da to veseli. Kada ste pisali i kreirali te pjesme, jeste li očekivali da će ovoliko potrajati, da će jednog dana na koncert dolaziti klinci 20 godina mlađi od vas (i više)?
- Kuzma & Shaka Zulu su od comebacka 2010. u neprekidnom usponu. Nismo razmišljali koliko će trajati. I kad smo imali kreativnu pauzu, povratak na scenu se dogodio u trenutku kad je internet učinio svakome dostupnim stare i novije pjesme.
Od tada nam stalno dolazi nova mlada publika, tko god je bio na koncertu, osjetio je tu energiju i radost života i priča ide dalje, jer kada su ti mladi glavnina publike, onda si i ti zauvijek mlad.
Vas koronavirus nije poljuljao?
Do neke mjere, ali ne previše. 2019. je bila rekordna, pa čak i 2020., kada je puno naših kolega sjedilo doma, imali smo koncerte i partyje, doduše, u nekoj čudnoj i nadrealnoj atmosferi. Tu i tamo objavim na Fejsu neku osobnu zafrkanciju, da vidim kakve će biti reakcije, pa sam tako bio napisao da smo se Shaka Zulu i ja zaposlili u trgovačkom centru i onda su to čak bili prenijeli i neki portali i radija.
To je naravno bila šala, ali bilo je i vrlo ozbiljnih ljudi koji su povjerovali. Mislim da nas i zato ljudi vole, jer se često šalimo na vlastiti račun i zato što smo skromni.
Na Wikipediji sam pročitala da se ste rap-reggae-dance-italo disco grupa. Pokušala sam objasniti zvuk koji kreirate i koji je oko sebe okupio čvrstu bazu poklonika. Je li fuzija navedenih žanrova dobar opis onoga što vi kreirate?
- Od pjesme do pjesme mijenjaju se različiti stilovi, jer pokušavam aranžmanom dočarati neku specifičnu atmosferu. To nekad traje dugo, jer se ne radi na dnevnoj bazi, nego tu i tamo, kad dobijem inspiraciju. Ima pjesama koje su uz navedene stilove još i rock, funk i synthpop.
Većina glazbe Kuzma & Shaka Zulu su zvuk osamdesetih i devedesetih i uz to vesele i brzog ritma, a tekstovi su opušteni, životni i nepretenciozni.
Vas se može svugdje naći. Od malih mještanskih fešta do velikih koncerata… Sjećate li se možda najbizarnijih ili najsmješnijih mjesta na kojima ste nastupali? Koji nastup nikad nećete zaboravit?
- Budemo stvarno svugdje, fešta, klub, beach bar, festival... Sjećam se nastupa na brodu, ljetna turneja po otocima, pozornica je bila na starom trabakulu koji je prevozio vino. Posada je navodno noćima pila i popila većinu vina iz bočnog tanka i brod bi potkraj turneje pristao već prilično nagnut.
Onda se još usred ludila koncerta 200 ljudi s rive popelo na brod skačući, pa smo se zamalo potopili... Bilo je uistinu puno nezaboravnih nastupa, ali kad bih morao odabrati samo jedan, mislim da bi to bila proslava naših prvih 25 godina u punoj Tvornici kulture.
Koja vam mjesta nedostaju, gdje ste prije nastupali a da sad to mjesto više ne postoji?
- Od mjesta gdje smo nastupali nitko nije zatvorio. Tamo gdje smo imali koncert i party, uvijek nas zovu opet. Neki klub je možda promijenio ime, djelomično i stil i publiku, ali mi uvijek napravimo šou.
Priča momak: "Obuka sam novu majicu, napravija frizuru, stavija parfem, doša sam na koncert Kuzma & Shaka Zulu... Tamo su me u gomili izgrlili, izgazili, isprolivali pićem, doša sam doma pijan, na 4 noge... ali san se zabavija ka nikad u životu!"
Nastupili ste na Melodijama hrvatskog Jadrana. Osobno, to mi je svake godine bio spektakl za gledanje i još kao dijete sam znala kad bi se otprilike trebao održati. Kako gledate na današnje festivale?
- MHJ je svojevremeno bio najjači festival i tu smo već prvo ljeto od osnutka bili pozvani da nastupamo s tada najpopularnijim izvođačima, jer su mi tri pjesme zaredom prije toga brzo postale radijski hitovi, osvajale prva mjesta top lista.
Tu sam prvi put vidio kako to otprilike funkcionira na estradi. Najvažnija je pjesma. Ako imaš dobre pjesme, vrlo brzo će ti zazvoniti telefon. Najteže iz tog razdoblja je bilo kad bi nas zvali za nastupe, a imali smo tek nekoliko pjesama i to nije bilo dovoljno za cijeli program, pa smo morali improvizirati.
---
Kuzma & Shaka Zulu
Promo
---
Sada kada je tu 5 albuma, neke ne stignemo ni izvesti. Festivali nam više ne trebaju u natjecateljskom smislu, mislim da smo se već dovoljno dokazali, tako da nastup na festivalu eventualno bude u zabavnom dijelu programa.
Novi okusi i mirisi
Postoje li mjesta ili događaji na kojima nikad ne biste nastupili?
- Nije nam se još dogodilo da bi nas angažirali negdje gdje iz nekog razloga ne bismo nastupili. Na nas gledam prvenstveno kao zabavljače. Iako neke pjesme vjerojatno imaju umjetničku vrijednost, zabava je ono u čemu smo najbolji.
Donesemo toliko veselja i pozitivne energije da se možemo uklopiti u gotovo svako događanje, budemo podjednako uspješni gosti i na rap-trap, pop-rock i zabavnoglazbenom eventu.
---
---
"Lito ide mala", "Majstori s mora", "Gori trava zelena", "Ruke gore", "Puknuta ekipa"… Dijelom su to nazivipjesama, a dijelom stihovi koji su se kao poštapalice uvriježile u našoj svakodnevici. Jeste vi primijetili da su vaše pjesme postale fraze koje Splićani izgovaraju, da su postale dio naše svakodnevice, možda su brojni nesvjesni da automatizmom izgovaraju stihove vaših pjesama. Imponira li vam to, kako vam je čuti ljude koji to govore? Čak se prodaju majice s natpisom "Lito ide mala"...
- To je lijep osjećaj, kad nešto što si radio i stvarao postane đir, pa traje i dalje. "Lito ide mala" je vjerojatno najveći hit, a u Dalmaciji "Majstori sa mora". Nisam vidio tu majicu #lito ide mala, ali sam vidio neke s nama dvojicom na slici i sve su bile XXL.
Koja je vaša pjesma najpodcjenjenija, da je publika nije prihvatila onoliko koliko ste očekivali?
- Mislim da nemamo podcijenjene pjesme. Nije me prevario osjećaj koja će pjesma biti uspješna, a koja tek korektna, ako joj iz nekog razloga nedostaje čarolije. Mi smo općenito namjerno sebe postavili u, recimo tako, podcijenjeni položaj.
Manje-više trudili smo se da ne budemo u medijima, pristojno bismo se zahvalili na većini poziva za intervju, portal, podcast, radio i TV emisiju i fokusirali se: ja na skladanje i stalno eksperimentiranje, Leo (Shaka Zulu) na poziciju frontmena na nastupu uživo. Većina ne bi radila tako, jer to kao "nije po zanatu", svako se želi prikazati boljim nego što je, a mi smo stalno radili sve suprotno. To je isto dio šarma.
Osim spota za pjesmu "U mojoj ulici ", možemo li očekivati od vas nešto novih stvari?
- Ima u kuhinji novih okusa i mirisa, ali o tome ćemo poslije sezone.
TBF i "Daleka obala", premda dva potpuno različita benda, ali vjerno oslikavaju Split i nešto sasvim drugačije što je izišlo iz ovoga grada. Glazbenici kakvi se sigurno više neće ponoviti po svojoj originalnosti, pristupu glazbi, povezanosti s publikom, ali i nezamjenjivim te jedinstvenim mediteransko-splitskim zvukom. Međutim, takva glazba kuri u cijeloj regiji. U taj kalup bih ubrojila i Kuzmu i Shaku Zulu. Kako prolazite u ostatku Hrvatske?
- S našim dragim kolegama TBF smo nastupali zajedno i to je top kombinacija. Veseli nas povratak "Daleke obale", svima su nam nedostajali. Nismo se trudili "osvajati" cijelu regiju. Imamo toliko nastupa po Dalmaciji, obali, otocima i velikim i većim gradovima gdje se formirala naša vjerna publika, da u nekim dijelovima Hrvatske gostujemo gotovo isključivo kao gosti iznenađenja na privatnim zabavama, vjenčanjima, rođendanima ili za firmu, kao corporate party. Čini mi se da nas najviše vole u IT sektoru, tu budu urnebesne zabave.
'Iva' - rakija od trave
Što vam je potrebno za nastup? Što sve nosite od opreme? Je li i prijenosni uređaj za dim ili maglu sastavni dio opreme?
- Taj dim nam je postao zaštitni znak. Koliko puta nas dolaze pitati da bude manje tog dima, dogodi se da se od magle ništa ne vidi... Nosimo playere i matrice pripremljene za live koje se još malo miksaju, pjeva se uživo, Shaka Zulu je frontmen kao MC i on stvarno vrhunski vodi program i animira publiku. Na studijskim verzijama pjesama ja pjevam glavni vokal, uživo dosta toga pjevamo i skupa, da bude još moćnije, kao i rap, često prepleten i dupliran, pa na koncertu bude drukčije nego na snimkama.
Tekst pjesme "Jedna mala Iva" izišao je na zadnjoj stranici "Slobodne". Sjećate li se toga? Postoji li Iva iz vaše pjesme, je li ona ikada postojala?
- Negdje imam taj primjerak "Slobodne" u fascikli sačuvan za uspomenu. "Iva" je rakija od trave ive. U kombinaciji s pivom davala je željenu psihokemijsku reakciju miješanja različitih alkohola.
Ne znamo za vas, ali nas ovi stihovi teleportiraju na plažu. Mokri ležimo na oblutcima, svaki kamenčić osjećamo pod tijelom, valovi zapljuskuju stopala, a sunce je taman ugodno... Jer vitar puše lagano...
Kuzma & Shaka Zulu (ispričajte me zbog subjektivnosti) daleko su najbolji bend ako se usred zime želite lansirati u ljeto. Ako vam je potreban osjećaj ugode, lepršavosti, kakvu ste mogli doživjeti jedino kao đaci kojima je jedina briga ljeti pronaći posao kako bi financirali izlaske, na YouTubeu uključite njihovu pjesmu i samo se prepustite.
Stiglo je ljeto. Premda vas svaki dan čeka posao koji je puno teže raditi kad je +30 u zraku, uz malo truda na trenutak možete vratiti taj osjećaj.
---
---
Srećom, to su blagodati nas sretnika koji živimo uz obalu, a Saša Kuzmić i Galileo Tajč su nepogrešiv dvojac koji malo "zrelijima" služi kao teleport, a mlađe odgaja kako voljeti male stvari koje su nam servirane na pladnju.
Prije impresivnih 29 godina snimili su "Jednu malu Ivu" i otada su nezaobilazan mediteranski zvuk vrućih ljetnih noći.
- Sjećam se kad smo odnijeli pjesmu na Radio Split, pa se ubrzo skupila sva uredničko-novinarsko-voditeljska ekipa... "Šta je ovo?!?" - rekli su. "Pa ovo je ludilo!!" - sjetili su se uz osmijeh. Nije bilo jednostavno "dovući" ovaj popularni dvojac na novinske stranice i portal, ali smo imali dobar povod.
Nakon 28 godina od objave pjesme "U mojoj ulici" ove godine se snima spot za tu neizostavnu stvar na svakom tulumu. Najavili ste da ćete iz naftalina izvući stare snimke… Kako se rodila ideja za to, što možemo očekivati u spotu, kakve snimke, odakle su te snimke?
- Na prvom albumu "Prva liga" samo je pjesma "Ruke gore" imala videospot, iako je "U mojoj ulici (ne prodaje se trava)" bila A1. U škrinji s blagom imamo puno hitova koji nemaju video, a većina tih pjesama u današnjem je vremenu neponovljiva.
Spotovi bi im dali novu dimenziju za novu publiku. Za ovaj video nemamo snimki iz 90-ih, svi kadrovi će biti iz sadašnjeg vremena, ali će imati retro atmosferu.
---
---
Postoji već spot koji je snimljen u suradnji s Neredom…
- Postoji, ali to nije ista pjesma, već samo ima isti refren, kao sample. Prije 15-ak godina me nazvao Nered i rekao mi da mu je pjesma "U mojoj ulici" fenomenalna i da ga je inspirirala da napiše stihove sa zagrebačkog asfalta o odrastanju i životu u kvartu i da bi koristio moj refren uz njegov rap, pa sam to ponovo otpjevao, jer mu nije bio isti ni tonalitet ni tempo.
Na tom snimanju s Neredovom ekipom je non-stop bila opuštena zezancija.
Napisali ste u najavi da je pjesma nastala kad je benzin koštao 1,60 kuna… Sjećate li se cijena iz tih vremena, tipa kutije duhana, Coca-Cole, piva, koliko bi vam trebalo za izlazak…
- Ne sjećam se cijena, pročitao sam to na netu. 1994. je otprilike zadnja godina pravog old schoola. Vrijeme velikih kućnih partyja, nije trebalo imati previše novaca, atmosferu stvaraju isključivo ljudi, ekipa, najmanje novac.
Još je većina mladih bila u nekom, nazovimo ga, "gradskom" filmu, rock se i dalje dobro držao, cro-dance je bio neka naša verzija europske plesne glazbe, a ulaz u klub i par pića gotovo je svatko mogao platiti... Dođu ljetne noći, društvo u điru autom po gradu, svi prozori otvoreni i kasetofon odvidan na najjače.
Bez trikova, a s vizijom i srcem
Jeste li nostalgični? Sjetite li se rado tih vremena, što biste izdvojili kao nešto pozitivno iz tih dana, a što je po vama prednost današnjice?
- Sad već pomalo i jesmo. Uvijek se kaže da je prije bilo bolje. I meni se tako čini, da smo mi imali tu sreću biti rođeni u jednom posebnom vremenu. Djetinjstvo 70-ih i odrastanje 80-ih u Splitu. Bezbrižan, opušten život. Igrali smo se na ulici od jutra do mraka, poštovali smo naše profesore/ice u školi, učili, čitali stripove gledali odlične filmove i slušali odličnu glazbu. Imali smo kulturu, a mjerilo u šoubiznisu je bila kvaliteta.
Letvica je bila dignuta visoko i znali smo da moramo raditi pošteno, bez trikova i nametanja, s vizijom i srcem, a vrijeme je, eto, pokazalo da, iako najteži, to je bio jedini pravi put.
Prednost današnjice su tehnološka dostignuća i internet, gdje svašta možeš naučiti. Smartphone je došao kao prekretnica i uvukao ljude u matricu. Skoro svi su na mreži, stalno dostupni i upijaju sadržaje koji im formiraju misli. Forsira se puno nekvalitete i sada ju je lakše nego prije prodati, kao i progurati neku falšu priču.
Tehnologija pomogne i neke stvari olakša, ali društvene odnose zakomplicira.
Najavili ste da ćete slušatelje i gledatelje tim spotom vratiti u to vrijeme, da barem 3 i pol minute budu istinski sretni? Je li osjećaj sreće, razbibrige, općenito ugode, taj koji vas vodi kad kreirate i izvodite svoje pjesme? Što vi tražite od glazbe i kakav efekt kod ljudi želite postići svojom glazbom, smatrate li da ga postižete?
- "U mojoj ulici (ne prodaje se trava)" je pjesma koja vraća slike i emocije jednog nedjeljnog ljetnog popodneva u splitskom kvartu sredinom osamdesetih. Pjesma je nastala na proljeće 1994. i zapravo je već tada bila nostalgična.
Osamdesete su nam bile vrijeme tinejdžerske sreće i mislim da se to osjeća. To su baš 3 i po minute jednog lijepog sna.
Mislite li da danas nedostaje istinske sreće? Da malo obrazložim jer ne želim otići u patetično analiziranje društva. Naime, vaše pjesme odišu lakoćom življenja. Najveći je problem izgorjeti na suncu, uhvatiti hlad, pronaći ekipu za izlazak i uživati u malim stvarima, a pogotovo ljeti.
Mislite li da su nekadašnje generacije više osviještene u tom smislu i svjesne trenutaka kad treba duboko udahnut i uživati, a sve to, naravno, uz dobru glazbu. Jeste vi izgubili taj osjećaj, ili ga samo možemo imati dok smo skroz mladi, a poslije ga se samo sjećati? Koliko vam je sada teško kad ste malo stariji zadržati tu lakoću kojom pjevate o tim malim stvarima koje bi nas trebale veseliti?
---
Kuzma & Shaka Zulu
Promo
---
- Nedostaje. Sreća je davanje. Istina je da trenutak često bježi, jer stalno nešto kreativno razmišljaš o različitim stvarima, ali velika je radost kad si nešto dobro napravio, uspješno dovršio posao, spasio ili bar nahranio neku uličnu životinjicu... Radost dolazi i iz stalnog poboljšanja sebe, čitanja, učenja, treninga. Najvažnije je zdravlje, drugo je sve lako.
Ne znam kakav je tok misli kod najmlađih generacija, oni ipak odrastaju u jednom sasvim drugom svijetu. U romantičnoj fazi prvih kućnih kompjutora ranih 80-ih kao klinac mislio sam da ću se baviti elektronikom i programiranjem, a onda je prevladala ljubav prema glazbi.
Osjećaj je uvijek tu, pjesme nastaju s lakoćom i u trenu, ali taj tren dođe neočekivano i na to ne možeš utjecati.
Vole nas jer smo skromni
Koliko god pucali na nostalgiju i sada već zrelije generacije koje su se odgajale uz vašu glazbu, činjenica je da sve mlađa publika dolazi na vaše koncerte. Sigurna sam da to veseli. Kada ste pisali i kreirali te pjesme, jeste li očekivali da će ovoliko potrajati, da će jednog dana na koncert dolaziti klinci 20 godina mlađi od vas (i više)?
- Kuzma & Shaka Zulu su od comebacka 2010. u neprekidnom usponu. Nismo razmišljali koliko će trajati. I kad smo imali kreativnu pauzu, povratak na scenu se dogodio u trenutku kad je internet učinio svakome dostupnim stare i novije pjesme.
Od tada nam stalno dolazi nova mlada publika, tko god je bio na koncertu, osjetio je tu energiju i radost života i priča ide dalje, jer kada su ti mladi glavnina publike, onda si i ti zauvijek mlad.
Vas koronavirus nije poljuljao?
Do neke mjere, ali ne previše. 2019. je bila rekordna, pa čak i 2020., kada je puno naših kolega sjedilo doma, imali smo koncerte i partyje, doduše, u nekoj čudnoj i nadrealnoj atmosferi. Tu i tamo objavim na Fejsu neku osobnu zafrkanciju, da vidim kakve će biti reakcije, pa sam tako bio napisao da smo se Shaka Zulu i ja zaposlili u trgovačkom centru i onda su to čak bili prenijeli i neki portali i radija.
To je naravno bila šala, ali bilo je i vrlo ozbiljnih ljudi koji su povjerovali. Mislim da nas i zato ljudi vole, jer se često šalimo na vlastiti račun i zato što smo skromni.
Na Wikipediji sam pročitala da se ste rap-reggae-dance-italo disco grupa. Pokušala sam objasniti zvuk koji kreirate i koji je oko sebe okupio čvrstu bazu poklonika. Je li fuzija navedenih žanrova dobar opis onoga što vi kreirate?
- Od pjesme do pjesme mijenjaju se različiti stilovi, jer pokušavam aranžmanom dočarati neku specifičnu atmosferu. To nekad traje dugo, jer se ne radi na dnevnoj bazi, nego tu i tamo, kad dobijem inspiraciju. Ima pjesama koje su uz navedene stilove još i rock, funk i synthpop.
Većina glazbe Kuzma & Shaka Zulu su zvuk osamdesetih i devedesetih i uz to vesele i brzog ritma, a tekstovi su opušteni, životni i nepretenciozni.
Vas se može svugdje naći. Od malih mještanskih fešta do velikih koncerata… Sjećate li se možda najbizarnijih ili najsmješnijih mjesta na kojima ste nastupali? Koji nastup nikad nećete zaboravit?
- Budemo stvarno svugdje, fešta, klub, beach bar, festival... Sjećam se nastupa na brodu, ljetna turneja po otocima, pozornica je bila na starom trabakulu koji je prevozio vino. Posada je navodno noćima pila i popila većinu vina iz bočnog tanka i brod bi potkraj turneje pristao već prilično nagnut.
Onda se još usred ludila koncerta 200 ljudi s rive popelo na brod skačući, pa smo se zamalo potopili... Bilo je uistinu puno nezaboravnih nastupa, ali kad bih morao odabrati samo jedan, mislim da bi to bila proslava naših prvih 25 godina u punoj Tvornici kulture.
Koja vam mjesta nedostaju, gdje ste prije nastupali a da sad to mjesto više ne postoji?
- Od mjesta gdje smo nastupali nitko nije zatvorio. Tamo gdje smo imali koncert i party, uvijek nas zovu opet. Neki klub je možda promijenio ime, djelomično i stil i publiku, ali mi uvijek napravimo šou.
Priča momak: "Obuka sam novu majicu, napravija frizuru, stavija parfem, doša sam na koncert Kuzma & Shaka Zulu... Tamo su me u gomili izgrlili, izgazili, isprolivali pićem, doša sam doma pijan, na 4 noge... ali san se zabavija ka nikad u životu!"
Nastupili ste na Melodijama hrvatskog Jadrana. Osobno, to mi je svake godine bio spektakl za gledanje i još kao dijete sam znala kad bi se otprilike trebao održati. Kako gledate na današnje festivale?
- MHJ je svojevremeno bio najjači festival i tu smo već prvo ljeto od osnutka bili pozvani da nastupamo s tada najpopularnijim izvođačima, jer su mi tri pjesme zaredom prije toga brzo postale radijski hitovi, osvajale prva mjesta top lista.
Tu sam prvi put vidio kako to otprilike funkcionira na estradi. Najvažnija je pjesma. Ako imaš dobre pjesme, vrlo brzo će ti zazvoniti telefon. Najteže iz tog razdoblja je bilo kad bi nas zvali za nastupe, a imali smo tek nekoliko pjesama i to nije bilo dovoljno za cijeli program, pa smo morali improvizirati.
---
Kuzma & Shaka Zulu
Promo
---
Sada kada je tu 5 albuma, neke ne stignemo ni izvesti. Festivali nam više ne trebaju u natjecateljskom smislu, mislim da smo se već dovoljno dokazali, tako da nastup na festivalu eventualno bude u zabavnom dijelu programa.
Novi okusi i mirisi
Postoje li mjesta ili događaji na kojima nikad ne biste nastupili?
- Nije nam se još dogodilo da bi nas angažirali negdje gdje iz nekog razloga ne bismo nastupili. Na nas gledam prvenstveno kao zabavljače. Iako neke pjesme vjerojatno imaju umjetničku vrijednost, zabava je ono u čemu smo najbolji.
Donesemo toliko veselja i pozitivne energije da se možemo uklopiti u gotovo svako događanje, budemo podjednako uspješni gosti i na rap-trap, pop-rock i zabavnoglazbenom eventu.
---
---
"Lito ide mala", "Majstori s mora", "Gori trava zelena", "Ruke gore", "Puknuta ekipa"… Dijelom su to nazivipjesama, a dijelom stihovi koji su se kao poštapalice uvriježile u našoj svakodnevici. Jeste vi primijetili da su vaše pjesme postale fraze koje Splićani izgovaraju, da su postale dio naše svakodnevice, možda su brojni nesvjesni da automatizmom izgovaraju stihove vaših pjesama. Imponira li vam to, kako vam je čuti ljude koji to govore? Čak se prodaju majice s natpisom "Lito ide mala"...
- To je lijep osjećaj, kad nešto što si radio i stvarao postane đir, pa traje i dalje. "Lito ide mala" je vjerojatno najveći hit, a u Dalmaciji "Majstori sa mora". Nisam vidio tu majicu #lito ide mala, ali sam vidio neke s nama dvojicom na slici i sve su bile XXL.
Koja je vaša pjesma najpodcjenjenija, da je publika nije prihvatila onoliko koliko ste očekivali?
- Mislim da nemamo podcijenjene pjesme. Nije me prevario osjećaj koja će pjesma biti uspješna, a koja tek korektna, ako joj iz nekog razloga nedostaje čarolije. Mi smo općenito namjerno sebe postavili u, recimo tako, podcijenjeni položaj.
Manje-više trudili smo se da ne budemo u medijima, pristojno bismo se zahvalili na većini poziva za intervju, portal, podcast, radio i TV emisiju i fokusirali se: ja na skladanje i stalno eksperimentiranje, Leo (Shaka Zulu) na poziciju frontmena na nastupu uživo. Većina ne bi radila tako, jer to kao "nije po zanatu", svako se želi prikazati boljim nego što je, a mi smo stalno radili sve suprotno. To je isto dio šarma.
Osim spota za pjesmu "U mojoj ulici ", možemo li očekivati od vas nešto novih stvari?
- Ima u kuhinji novih okusa i mirisa, ali o tome ćemo poslije sezone.
TBF i "Daleka obala", premda dva potpuno različita benda, ali vjerno oslikavaju Split i nešto sasvim drugačije što je izišlo iz ovoga grada. Glazbenici kakvi se sigurno više neće ponoviti po svojoj originalnosti, pristupu glazbi, povezanosti s publikom, ali i nezamjenjivim te jedinstvenim mediteransko-splitskim zvukom. Međutim, takva glazba kuri u cijeloj regiji. U taj kalup bih ubrojila i Kuzmu i Shaku Zulu. Kako prolazite u ostatku Hrvatske?
- S našim dragim kolegama TBF smo nastupali zajedno i to je top kombinacija. Veseli nas povratak "Daleke obale", svima su nam nedostajali. Nismo se trudili "osvajati" cijelu regiju. Imamo toliko nastupa po Dalmaciji, obali, otocima i velikim i većim gradovima gdje se formirala naša vjerna publika, da u nekim dijelovima Hrvatske gostujemo gotovo isključivo kao gosti iznenađenja na privatnim zabavama, vjenčanjima, rođendanima ili za firmu, kao corporate party. Čini mi se da nas najviše vole u IT sektoru, tu budu urnebesne zabave.
'Iva' - rakija od trave
Što vam je potrebno za nastup? Što sve nosite od opreme? Je li i prijenosni uređaj za dim ili maglu sastavni dio opreme?
- Taj dim nam je postao zaštitni znak. Koliko puta nas dolaze pitati da bude manje tog dima, dogodi se da se od magle ništa ne vidi... Nosimo playere i matrice pripremljene za live koje se još malo miksaju, pjeva se uživo, Shaka Zulu je frontmen kao MC i on stvarno vrhunski vodi program i animira publiku. Na studijskim verzijama pjesama ja pjevam glavni vokal, uživo dosta toga pjevamo i skupa, da bude još moćnije, kao i rap, često prepleten i dupliran, pa na koncertu bude drukčije nego na snimkama.
Tekst pjesme "Jedna mala Iva" izišao je na zadnjoj stranici "Slobodne". Sjećate li se toga? Postoji li Iva iz vaše pjesme, je li ona ikada postojala?
- Negdje imam taj primjerak "Slobodne" u fascikli sačuvan za uspomenu. "Iva" je rakija od trave ive. U kombinaciji s pivom davala je željenu psihokemijsku reakciju miješanja različitih alkohola.
Ako ste odrastali devedesetih, ovo će vas ‘oprat‘! Kuzma&Shaka Zulu rade spot za kultnu pjesmu i to sa snimkama iz vremena kad je svatko imao love za klub: ‘Većina je mladih tad bila u gradskom filmu‘
Ne znamo za vas, ali nas ovi stihovi teleportiraju na plažu. Mokri ležimo na oblutcima, svaki kamenčić osjećamo pod tijelom, valovi zapljuskuju stopala, a sunce je taman ugodno... Jer vitar puše lagano...
Kuzma & Shaka Zulu (ispričajte me zbog subjektivnosti) daleko su najbolji bend ako se usred zime želite lansirati u ljeto. Ako vam je potreban osjećaj ugode, lepršavosti, kakvu ste mogli doživjeti jedino kao đaci kojima je jedina briga ljeti pronaći posao kako bi financirali izlaske, na YouTubeu uključite njihovu pjesmu i samo se prepustite.
Stiglo je ljeto. Premda vas svaki dan čeka posao koji je puno teže raditi kad je +30 u zraku, uz ...
