stdClass Object
(
[id] => 1200196
[title] => Folk zvijezda Mensur Dimnjačar ima 11 stentova, a živi na ‘milijun frontova‘, čak ima i svoju samoljepljivu sličicu u narodnjačkom albumu... Samo nemojte sad reći da niste nikada čuli za njega!
[alias] => folk-zvijezda-mensur-dimnjacar-ima-11-stentova-a-zivi-na-milijun-frontova-cak-i-njegova-samoljepljiva-slicica-u-narodnjackom-albumu-postoji-samo-nemojte-sad-reci-da-niste-nikada-culi-za-njega
[catid] => 262
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Imaš li ti Mensura Dimnjačara?
- Ček, ček, ne znam, moram provjerit, a meni fali Fazlija Ahmet Bajrić i Endži Mavrić, imaš li to?
Valjda bi tako nekako trebali izgledati razgovori među skupljačima samoljepljivih sličica folk zvijezda na području regije, ali i šire, koje su se u Srbiji upravo našle u prodaji, a valjda bi se uskoro trebale rasprostraniti i duž cijele bivše “Juge”.
---
---
Do ovakve ideje došli su u srbijanskoj “Sezam produkciji”, gdje su i realizirali album pod nazivom “Estradne zvezde na planeti Sezam”. Ako vam folk ili narodna glazba baš i nisu prvi izbor, nema šanse da znate za 99 posto glazbenih veličina ovog žanra, udruženih u tim “slijama”, s iznimkom Halida Bešlića ili Miroslava Ilića, a istinabog, htjeli-ne htjeli, čuli ste i za Acu Lukasa, Anu Bekutu i Dragana Kojića-Kebu. Ovi ostali - nula bodova.
---
---
U albumu su predstavljeni svi koji su na ovaj ili onaj način zadužili ovaj glazbeni smjer s područja Srbije, Makedonije, BiH, ali ima i onih koji, premda nose prezimena s ovih prostora, spadaju pod Austriju, Njemačku, Švicarsku, Crnu Goru.
Hrvatska - najslabija folk karika
Hrvatska i Slovenija definitivno su najslabije karike ovog albuma. Zauzimaju, i to udruženim snagama, tek jednu stranicu ovog albuma, koji je, usput budi rečeno, postao i predmet poruge po društvenim mrežama. Zanimalo nas je stoga kojih se to pet-šest najuspješnijih folk veličina s hrvatskom adresom “uguralo” u ovaj neobičan projekt.
---
---
Za sličice kojih ovdašnjih folkera bi se zainteresirana publika mogla uskoro “peljati”?
Dakle, tu su Silvio Radelić, najpoznatiji po pjesmama “Druže stari” i “Gori grad”, svoje mjesto pronašao je i Sejo Kalač, u posljednje vrijeme ipak poznatiji po raznim ekscesima i po tome što “voli popit”, a manje po pjesmama. Mediji u susjedstvu i folk publika žale za vremenima kada je stvarao hitove poput “Ala, ala” i “Kafanska pjevačica”, dok sada, kako tvrde, “zapjeva uglavnom u jednoj maloj kafani u Kninu, i to za honorar od 50 eura, a novac dobije ako ga prethodno ne popije”. Možda Seju malo trgne pojavljivanje na sličicama.
---
---
Tu su i Meho Hrštić, potom Branko Cota, i to ponajviše zahvaljujući dobrom prijemu pjesama “Suknjica” i “Opet si obukla crveno”, ali i Markiša Kozić. No, među njima definitivno najbolje kotira gorespomenuti Mensur Bajrektarević Dimnjačar. Čovjek bogatog životnog iskustva o čijem bi se liku i djelu definitivno dao roman napisati, film napraviti...
Kako je u album stigao prvenstveno zbog svog estradnog djelovanja, recimo u startu da Mensur ima iza sebe čak dvadeset albuma, a posao mu je olakšalo i vlasništvo produkcijske kuće “Euro-Stars”, u kojoj snimaju i neki drugi izvođači iz Sezamova albuma. Zbog projekta sličice sretan je kao malo dijete.
- Da, lijepo je to, al’ ja sam se, iskreno da vam kažem, navikao na priznanja i nagrade. Al’ svejedno me raduje. Znate, ja sam u Srbiji odnio Oskar popularnosti, u BiH sam dobio priznanje “Džek popularnosti”, imam niz nagrada i zahvalnica iz sfere humanitarnog djelovanja.
Jedino u Hrvatskoj nikako da se oda priznanje toj folk i narodnoj glazbi. Ma ne treba to biti ništa puno, al’ da daju nešto na komad lima - na komad lima. Ili komad daske, svejedno, skromno će pjevač, čije je mišljenje da svatko, ali baš svatko, može slušat svaku vrstu glazbe, jer za svaku postoji situacija, mjesto i vrijeme.
Dimnjačarima dijeli televizije, pametne telefone...
- Ne znam zašto ljudi to kao nešto niječu, što u folk glazbi ima lošega? Pa i ja odem na operu ponekad, premda mi je to, ono, bože sačuvaj, ali odem, govori Mensur. Dimnjačar. A zašto dimnjačar? Jednostavno, zato što u Zagrebu posjeduje dugi niz godina dimnjačarska poduzeća, a s ponosom nam pokazuje i priznanje za poduzetnika godine koje datira iz 2006.
- Glazba je moja strast, moj najveći hobi, ali dimnjačarski posao je primaran. Imam svoju super ekipu i dobro je - kaže Mensur, za koga se priča da svake godine održava tradicionalni dimnjačarski party u gradu, a prati ga i reputacija dobrog poslodavca.
- Važno je biti dobar prema svojim ljudima, a ja se trudim. Netko radi, trudi se, to treba nagraditi, pa onda tom dimnjačaru uručim najveći televizor, za drugog radnika pametni telefon... Tako to ide, a ja i inače volim pomoći kad god mogu i mislim da me ljudi vole, a to je danas najvažnije - govori folker, koji smatra da svojom glazbom gađa pravo u srce. Kaže nam i da njegov opus vole i mnogi poznati Hrvati.
---
---
- Pokojnom Bandiću sam poklonio album svojih sevdalinki i rekao mi je da mu je to najdraži poklon u dugo vremena, a prijatelji mi često u zafrkanciji znaju reći da je šteta što Tuđman nije nikad čuo kako pjevam, jer bi se garant odrekao hrvatske domovnice ha, ha... - sipa li ga sipa Mensur, koji od silnih životnih epizoda ne zna za koju bi se prije uhvatio.
Onda mu je pao na pamet jedan susret s hrvatskom policijom, koji je umjesto kazne završio drugarskim zagrljajem.
Po Mensurovoj verziji išlo je to ovako nekako:
- Vozim ja, BMW je bio, i istina, neću lagati, vozio sam malo brže. Vidim policija iza mene i daju mi znak da stanem. Ja stao, izišao i susreo se s policajcem oči u oči. Pa Kemo jesi to ti?! pitam ja. Mensure, ma jesi li ti? Jest, ja sam... Bio to moj Kemo, skupa smo nogomet igrali u Sloge kod Otočca. Zagrlili se i izljubili, ma ko se sjetio više brze vožnje - prepričava pjevač, inače rodom iz Cazina.
---
---
- Sve pjesme sam snimio s puno ljubavi i u svakoj od njih sam utkao dio sebe. Tražio sam od autora da ti stihovi budu priča, roman iskazan stihovima - opet je skrenuo na pjesme, ali onda vrlo brzo i na roman.
- Ima dva, tri bosanska novinara koji me godinama mole da napišu knjigu o meni, al tko će to sjediti, pričati. Ja sam u svom životu nečija tri proživio. Svoje sam kockice posložio i realizirao sve što sam želio - poentira Mensur, koji nam se i pojadao da takav višestruko angažirani stil života uzme svoj danak. Premda to nikada ne bismo pomislili dok pričamo s njim, njemu je uzeo, i to poprilično.
Jajanov otac
- Srčan sam ja čovjek, istina, zbog toga mi i jest srce nastradalo. Imam jedanaest stentova i kandidat sam za novo srce, al nećemo previše o tome - veli naš sugovornik, koji je na brzinu zašao u druge tematske vode. Lakše, jednostavnije...
Ovoga puta dotaknuo se Malnarove “Noćne more”.
- Ma ako ste ikada gledali tu emisiju, ma i ako niste, samo na YouTubeu upišite “Jajanov otac” i vidjet ćete koji bi to dernek nastao. Ja bih zvao u emisiju i predstavljao se kao Jajanov otac, onda bi Jajan poludio, al’ upoznali smo se poslije, našalili... Zezancija je sjajna stvar, ništa bez toga.
Mensur I Jajan/Mensur I Jajan
)
[9] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2022/06/10/22355906.jpg
[title] =>
Evo ga - folk album sa samoljepljivim sličicama. Tko dobije sličicu s Mensurom - pravi je srećković
)
)
[bgPosition] =>
[text] => {OCMSplitter}
Imaš li ti Mensura Dimnjačara?
- Ček, ček, ne znam, moram provjerit, a meni fali Fazlija Ahmet Bajrić i Endži Mavrić, imaš li to?
Valjda bi tako nekako trebali izgledati razgovori među skupljačima samoljepljivih sličica folk zvijezda na području regije, ali i šire, koje su se u Srbiji upravo našle u prodaji, a valjda bi se uskoro trebale rasprostraniti i duž cijele bivše “Juge”.
---
---
Do ovakve ideje došli su u srbijanskoj “Sezam produkciji”, gdje su i realizirali album pod nazivom “Estradne zvezde na planeti Sezam”. Ako vam folk ili narodna glazba baš i nisu prvi izbor, nema šanse da znate za 99 posto glazbenih veličina ovog žanra, udruženih u tim “slijama”, s iznimkom Halida Bešlića ili Miroslava Ilića, a istinabog, htjeli-ne htjeli, čuli ste i za Acu Lukasa, Anu Bekutu i Dragana Kojića-Kebu. Ovi ostali - nula bodova.
---
---
U albumu su predstavljeni svi koji su na ovaj ili onaj način zadužili ovaj glazbeni smjer s područja Srbije, Makedonije, BiH, ali ima i onih koji, premda nose prezimena s ovih prostora, spadaju pod Austriju, Njemačku, Švicarsku, Crnu Goru.
Hrvatska - najslabija folk karika
Hrvatska i Slovenija definitivno su najslabije karike ovog albuma. Zauzimaju, i to udruženim snagama, tek jednu stranicu ovog albuma, koji je, usput budi rečeno, postao i predmet poruge po društvenim mrežama. Zanimalo nas je stoga kojih se to pet-šest najuspješnijih folk veličina s hrvatskom adresom “uguralo” u ovaj neobičan projekt.
---
---
Za sličice kojih ovdašnjih folkera bi se zainteresirana publika mogla uskoro “peljati”?
Dakle, tu su Silvio Radelić, najpoznatiji po pjesmama “Druže stari” i “Gori grad”, svoje mjesto pronašao je i Sejo Kalač, u posljednje vrijeme ipak poznatiji po raznim ekscesima i po tome što “voli popit”, a manje po pjesmama. Mediji u susjedstvu i folk publika žale za vremenima kada je stvarao hitove poput “Ala, ala” i “Kafanska pjevačica”, dok sada, kako tvrde, “zapjeva uglavnom u jednoj maloj kafani u Kninu, i to za honorar od 50 eura, a novac dobije ako ga prethodno ne popije”. Možda Seju malo trgne pojavljivanje na sličicama.
---
---
Tu su i Meho Hrštić, potom Branko Cota, i to ponajviše zahvaljujući dobrom prijemu pjesama “Suknjica” i “Opet si obukla crveno”, ali i Markiša Kozić. No, među njima definitivno najbolje kotira gorespomenuti Mensur Bajrektarević Dimnjačar. Čovjek bogatog životnog iskustva o čijem bi se liku i djelu definitivno dao roman napisati, film napraviti...
Kako je u album stigao prvenstveno zbog svog estradnog djelovanja, recimo u startu da Mensur ima iza sebe čak dvadeset albuma, a posao mu je olakšalo i vlasništvo produkcijske kuće “Euro-Stars”, u kojoj snimaju i neki drugi izvođači iz Sezamova albuma. Zbog projekta sličice sretan je kao malo dijete.
- Da, lijepo je to, al’ ja sam se, iskreno da vam kažem, navikao na priznanja i nagrade. Al’ svejedno me raduje. Znate, ja sam u Srbiji odnio Oskar popularnosti, u BiH sam dobio priznanje “Džek popularnosti”, imam niz nagrada i zahvalnica iz sfere humanitarnog djelovanja.
Jedino u Hrvatskoj nikako da se oda priznanje toj folk i narodnoj glazbi. Ma ne treba to biti ništa puno, al’ da daju nešto na komad lima - na komad lima. Ili komad daske, svejedno, skromno će pjevač, čije je mišljenje da svatko, ali baš svatko, može slušat svaku vrstu glazbe, jer za svaku postoji situacija, mjesto i vrijeme.
Dimnjačarima dijeli televizije, pametne telefone...
- Ne znam zašto ljudi to kao nešto niječu, što u folk glazbi ima lošega? Pa i ja odem na operu ponekad, premda mi je to, ono, bože sačuvaj, ali odem, govori Mensur. Dimnjačar. A zašto dimnjačar? Jednostavno, zato što u Zagrebu posjeduje dugi niz godina dimnjačarska poduzeća, a s ponosom nam pokazuje i priznanje za poduzetnika godine koje datira iz 2006.
- Glazba je moja strast, moj najveći hobi, ali dimnjačarski posao je primaran. Imam svoju super ekipu i dobro je - kaže Mensur, za koga se priča da svake godine održava tradicionalni dimnjačarski party u gradu, a prati ga i reputacija dobrog poslodavca.
- Važno je biti dobar prema svojim ljudima, a ja se trudim. Netko radi, trudi se, to treba nagraditi, pa onda tom dimnjačaru uručim najveći televizor, za drugog radnika pametni telefon... Tako to ide, a ja i inače volim pomoći kad god mogu i mislim da me ljudi vole, a to je danas najvažnije - govori folker, koji smatra da svojom glazbom gađa pravo u srce. Kaže nam i da njegov opus vole i mnogi poznati Hrvati.
---
---
- Pokojnom Bandiću sam poklonio album svojih sevdalinki i rekao mi je da mu je to najdraži poklon u dugo vremena, a prijatelji mi često u zafrkanciji znaju reći da je šteta što Tuđman nije nikad čuo kako pjevam, jer bi se garant odrekao hrvatske domovnice ha, ha... - sipa li ga sipa Mensur, koji od silnih životnih epizoda ne zna za koju bi se prije uhvatio.
Onda mu je pao na pamet jedan susret s hrvatskom policijom, koji je umjesto kazne završio drugarskim zagrljajem.
Po Mensurovoj verziji išlo je to ovako nekako:
- Vozim ja, BMW je bio, i istina, neću lagati, vozio sam malo brže. Vidim policija iza mene i daju mi znak da stanem. Ja stao, izišao i susreo se s policajcem oči u oči. Pa Kemo jesi to ti?! pitam ja. Mensure, ma jesi li ti? Jest, ja sam... Bio to moj Kemo, skupa smo nogomet igrali u Sloge kod Otočca. Zagrlili se i izljubili, ma ko se sjetio više brze vožnje - prepričava pjevač, inače rodom iz Cazina.
---
---
- Sve pjesme sam snimio s puno ljubavi i u svakoj od njih sam utkao dio sebe. Tražio sam od autora da ti stihovi budu priča, roman iskazan stihovima - opet je skrenuo na pjesme, ali onda vrlo brzo i na roman.
- Ima dva, tri bosanska novinara koji me godinama mole da napišu knjigu o meni, al tko će to sjediti, pričati. Ja sam u svom životu nečija tri proživio. Svoje sam kockice posložio i realizirao sve što sam želio - poentira Mensur, koji nam se i pojadao da takav višestruko angažirani stil života uzme svoj danak. Premda to nikada ne bismo pomislili dok pričamo s njim, njemu je uzeo, i to poprilično.
Jajanov otac
- Srčan sam ja čovjek, istina, zbog toga mi i jest srce nastradalo. Imam jedanaest stentova i kandidat sam za novo srce, al nećemo previše o tome - veli naš sugovornik, koji je na brzinu zašao u druge tematske vode. Lakše, jednostavnije...
Ovoga puta dotaknuo se Malnarove “Noćne more”.
- Ma ako ste ikada gledali tu emisiju, ma i ako niste, samo na YouTubeu upišite “Jajanov otac” i vidjet ćete koji bi to dernek nastao. Ja bih zvao u emisiju i predstavljao se kao Jajanov otac, onda bi Jajan poludio, al’ upoznali smo se poslije, našalili... Zezancija je sjajna stvar, ništa bez toga.
Folk zvijezda Mensur Dimnjačar ima 11 stentova, a živi na ‘milijun frontova‘, čak ima i svoju samoljepljivu sličicu u narodnjačkom albumu... Samo nemojte sad reći da niste nikada čuli za njega!
Mensur ima zavidan broj raznih priznanjaMensur Dimnjačar/Mensur Dimnjačar
Imaš li ti Mensura Dimnjačara?
- Ček, ček, ne znam, moram provjerit, a meni fali Fazlija Ahmet Bajrić i Endži Mavrić, imaš li to?
Valjda bi tako nekako trebali izgledati razgovori među skupljačima samoljepljivih sličica folk zvijezda na području regije, ali i šire, koje su se u Srbiji upravo našle u prodaji, a valjda bi se uskoro trebale rasprostraniti i duž cijele bivše “Juge”.
Do ovakve ideje došli su u srbijanskoj “Sezam produkciji”, gdje su i realizirali album pod nazivom “Estradne zvezde na planeti Sezam”. Ako vam folk ili narodna glazba baš i nisu prvi izbor, nema šanse da znate za 99 posto glazbenih veličina ovog žanra, udruženih u tim “slijama”, s iznimkom Halida Bešlića ili Miroslava Ilića, a istinabog, htjeli-n...