SJEVER I JUG: Čovjek je čovjeku mobitel

stdClass Object ( [id] => 40508 [title] => SJEVER I JUG: Čovjek je čovjeku mobitel [alias] => sjever-i-jug-covjek-je-covjeku-mobitel [catid] => 296 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

PIŠE ŽELJKO
ŽUTELIJA

Da su mobiteli potpuno ovladali našim životima, uvjerio sam se tek nedavno, kad su mi dva bliska prijatelja javila kako su se i oni umrežili u svjetski telekomunikacijski sustav i pridružili globalnom mobilizmu.

Stipe Nobilo, slikar, ribar, maslinar i vinogradar iz Lumbarde, najveći dalmatinski kolorist čiju je sliku premijer Sanader darovao Georgeu Bushu za njegova posjeta Hrvatskoj, i dr. Pero Kolia, liječnik iz Cavtata, također strastveni ribar, nakon dugog opiranja pokleknuli su pred informatičkom revolucijom i kupili mobitele. Stipe se opravdava da ga nosi sa sobom samo kad je na putu, u vinogradu ili masliniku, Pero ima mobitel uza se samo kad je na ribanju ili izvan Cavtata, ali činjenica je da čak i ta dvojica gordih pripadnika anti hi-tech struje nisu odoljela izazovu i potrebi vremena.

Ma koliko se mi trudili tvrditi suprotno, čovjek je čovjeku mobitel, i toj je suvremenoj zamci sve teže izbjeći. A mobitel, epohalni uređaj malog formata koji je promijenio način komuniciranja u svijetu, vinuo se u nas i u visoke političke sfere, gdje izaziva nemale prijepore: Nadan Vidošević, predsjednik Hrvatske gospodarske komore, predlaže uvođenje trošarina na telekomunikacijske usluge, dok se tome oštro protivi ministar financija Ivan Šuker. Vidošević smatra da bi se simboličnim oporezivanjem troškova mobitela u državnu blagajnu slio pozamašan i prijeko potreban novac, koji bi potom bio usmjeren u razvoj gospodarstva, dok ministar Šuker taj prijedlog smatra neprihvatljivim.

Kolegica Merita Arslani pozabavila se statistikom i smatra da je pitanje dana kad će broj mobitela (4,260.000 registriranih) premašiti broj stanovnika Hrvatske. Prosječni mjesečni trošak telefonskih računa za mobitele, ne računajući kupnju sve novijih i sve boljih uređaja, obilno premašuje stotinu kuna. Nastavnici u školama muku muče s klincima kojima tijekom nastave neprestano zvone mobiteli, ali prosvjetari nisu jednodušni u ocjeni treba li učenicima zabraniti unošenje mobitela u školu ili samo zahtijevati da budu isključeni tijekom nastave.

Neki simpatični turbo limač, pučkoškolac, izjavljuje televizijskoj novinarki da mu je mobitel uključen za vrijeme nastave jer uvijek može očekivati neki važan poziv! Zamislite samo da ga zovu Obama, Putin ili Angelina Jolie, a on isključen, kakva bi to bila nepopravljiva šteta! Iako troškovi mobitela upućuju na strukturalne anomalije u našoj potrošačkoj kulturi, pa bi od svakoga tko se buni za participaciju u zdravstvenim troškovima trebalo zatražiti da pokaže račun za telefonske impulse, to još ne znači da treba otvoriti lovnu sezonu na korisnike mobilnih uređaja.

Jer, mobitelima je znatno unaprijeđena kultura življenja, ponajprije efikasnost komuniciranja na svim područjima života, od svakodnevice do posla. Ljudi su povezani kao nikad dosad, a posredno je povećana i njihova sigurnost u rizičnim situacijama. I na psihološkom planu ta mala naprava korisniku pruža osjećaj neslućenih mogućnosti i superiornosti, a nisu nevažni ni trendovsko-pomodarski izazovi usklađivanja s “duhom vremena”. U tom globalnom fenomenu teško je ostati postrance, jer bi to značilo isključenje iz kulture življenja koja dominira današnjicom.

Telefonske govornice i fiksni telefoni postupno se sele u tehničke muzeje, a klinci prije nauče rukovati mobitelom nego čitati i pisati. Mobiteli su postali surogatni nadomjestak za nekad jednostavne i uobičajene susrete uživo, za odlaske automobilom na mjesto sastanka, što je danas preskupo i opterećeno problemom parkiranja, za razgovore face to face, za pisma, razglednice i čestitke, za komuniciranje općenito.

Kao i svaki masovni fenomen, ni mobilomanija nije pošteđena ekstremizama (mobitel u funkciji neumjesne brbljaonice, primjerice), a slijedom toga i stvaranja nepotrebnih troškova koji katkad dosežu visinu režijskih troškova stanovanja. Roditelji i nastavnici trebali bi zabraniti djeci korištenje mobitela za vrijeme nastave, ali odnos prema mobitelu ne bi trebali određivati ekscesni primjeri.

Najpopularnijoj spravici današnjice, koja nam je znatno olakšala i poboljšala život, mjesto je na pijedestalu najvažnijih izuma modernog doba. I stoga mobitel ne zaslužuje da bude izložen mobbingu, a to što informatička revolucija katkad jede svoju djecu neminovnost je vremena u kojem živimo. Meni osobno mnogo znači kad mi Stipe i Pero mobitelom izravno s pučine jave kako su se komarča ili šarag zakoprcali na njihovim udicama.