SD Dojavi
OSMRTNICE
PRETPLATA
PREMIUM
stdClass Object ( [id] => 564856 [title] => Čovjek koji je jugoslavensku arhitekturu doveo u New York tumači zašto je Split 3 remek-djelo u rangu Dioklecijanove palače i najbliži primjer iskonskog splitskog urbaniteta [alias] => covjek-koji-je-jugoslavensku-arhitekturu-doveo-u-new-york-tumaci-zasto-je-split-3-remek-djelo-u-rangu-dioklecijanove-palace-i-najblizi-primjer-iskonskog-splitskog-urbaniteta [catid] => 253 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

O Splitu 3 se je na svu sreću, u zadnjih par godina, dosta govorilo i pisalo. Nacionalna televizija je o tom projektu prije dvije godine snimila jedan iscrpan i zanimljiv dokumentarac. Jurica Pavičić je na stranicama "Slobodne" više puta ukazao na važnost ovog urbanističkog kompleksa.

U njemu TBF snima svoje videe, splitski umjetnici mu posvećuju radove i umjetnička istraživanja. U Ljubljani se 2016. godine u Muzeju arhitekture i dizajna otvorila velika retrospektivna izložba posvećena jednom od glavnih autora njegovog urbanističkog projekta (Vladimir Braco Mušič).

Ove godine na splitskom sveučilištu slavila se je pedeseta godišnjica natječaja za njegov urbanistički plan (kamen temeljac postavljen je nešto više od godine dana kasnije). A Split 3 prisutan je kao jedan od glavnih tema na izložbi "Toward a Concrete Utopia: Architecture in Yugoslavia, 1945-1980", koja se je otvorila u prestižnom njujorškom muzeju moderne umjetnosti MoMA 15. lipnja ove godine.

Govorimo o medijski vrlo popraćenoj izložbi koja predstavlja, s aspekta arhitekture i urbanizma, modernizacijski podvig socijalističke Jugoslavije, kojeg je prestižna američka revija "New Yorker" definirala kao unrepeatable, neponovljivim arhitektonskim trenutkom u povijesti svjetske arhitekture druge polovice dvadesetog stoljeća.

Nije, dakle, potrebno dodatno isticati važnost Splita 3, pošto je već jasno da govorimo o arhitektonskom i urbanističkom dragulju, koji je prepoznat od međunarodne struke kao jedan od najzanimljivijih realiziranih stambenih prostorskih planova šesdesetih i sedamdesetih godina u europskom kontekstu.

O tome smo mogli opširno čitati i na stranicama "Slobodne" u nedavno objavljenom intervjuu s američkim urbanistom Bruceom Appleyardom.

Ugledni profesor nahvalio splitski kvart i pokazao očevu fotografiju iz daleke 1973. godine: Moja kći slobodno šeće ulicama, to je za nas Amerikance znak sigurnosti

U neku ruku, s aspekta struke, Split 3 je moguće gledati - po važnosti, paradigmatičnosti, kompleksnosti i (zašto ne) po ljepoti - kao na splitsku Dioklecijanovu palaču dvadesetog stoljeća. I svakako, zajedno s Poljudskim stadionom Borisa Magaša i Marijana Blažine (suradnici Olga Magaš i Marijana Popović), možemo ga istaknuti kao apsolutno remek djelo splitske moderne arhitekture, čiji renome, kao što smo vidjeli, daleko nadilazi naše nacionalne granice.

Kontinuirana uzurpacija

Usprkos rastućoj pažnji do tog kvarta, priznanjima istaknutih međunarodnih institucija i brojnim inicijativama da se široj publici predstavi njegova arhitektonska kvaliteta, treba priznati da grad Split i građani Splita s tim svojim najvažnijim modernim arhitektonskim prostorom rukuju neoprezno, nezahvalno, a ponekad i bahato.

U zadnjih par desetljeća odvija se jedna kontinuirana uzurpacija njegovog originalnog urbanističkog plana. Progresivno se uništavaju osnovne ideje prostorske koncepcije plana, s postavljanjem zgrada koje ne poštuju oblike koje su iscrtane originalnim projektima (prijedlog nove crkve je samo zadnje poglavlje te priče).

A nadležna gradska tijela (prvenstveno konzervatorski zavod) čini se da nisu sposobna prepoznati, a kamoli zaštiti i konzervirati taj urbanistički kompleks, ako ne u cijelosti, barem u onim njegovim najdelikatnijim djelovima.

Sve to nam govori o jednom općem nepoštivanju, ili možda jednostavno nepoznavanju arhitektonske vrijednosti kompleksa Splita 3, čija budućnost izgleda da je više nego neizvjesna. Možda je ovo prilika da se još jednom istaknu te vrijednosti, pogotovo one o kojima se do danas nije dovoljno govorilo.

Posebnost Splita 3, osim jedinstvenog urbanističkog i prostornog rješenja, o kojem se već naširoko raspravilo, nalazi se i u vrhunskoj kvaliteti njegove arhitekture. Stambene lamele ("ulice"), realizirane u fazama od različitih splitskih građevinskih poduzeća, projekti su naših vrlo talentiranih arhitekata, a to su Marjan Cerar, Frane Gotovac, Dinko Kovačić, Danko Lendić, Ivo Radić, Ante Svarčić, Mihajlo Zorić.

Ulice su, unutar homogenog i prepoznatljivog razvoja urbanizma, omogućile jedan izrazito raznolik arhitektonski imidž: dok se na velikom urbanističkom mjerilu Split 3 razvija stalno sa svojim istim pravilima (razvoj ulica i susjedstva, praćenje topografije i centurijacije...), arhitektura u kvart unosi identitet, različitost i živost, markantno označavajući njegove pojedine djelove.

Dovoljno je prošetati Trstenikom, jednim od najzanimljivijih dijelova ovog "novog" grada, da se shvati uloga arhitektura i arhitekata.

Ulice Braće Borozan (današnja Šime Ljubića, arhitekti Dinko Kovačić i Mihajlo Zorić), Dinka Šimunovića (arh. Dinko Kovačić) i Henrika Znidaršića (današnja Papandopulova, arh. Ivo Radić) prava su arhitektonska remek djela, o čemu svjedoče i brojna stručna priznanja s kojima su te realizacije bile nagrađene - samo za primjer navodimo ulicu Braće Borozan, autora Dinka Kovačića i Mihajla Zorića, koja je nagrađena s najprestižnijim nagradama u bivšoj državi: nagrada "Borbe", "Vladimira Nazora" i nagrada 8. Zagrebačkog salona 1973. godine.

Jedan od prvih "problema" koji je nastao s iscrtavanjem urbanističkog plana je bila zahtjevna dužina stambenih lamela, koje su slovenski urbanisti osmislili s svojim originalnim nacrtom.

Nije u pitanju samo estetika

Jedna od dužih ulica je ona Ružice Markotić, danas ul. Marina Getaldića, koja se proteže preko 450 m. Te duge poteze, koji svakako imaju svoju suvislu i jasnu urbanističku funkciju, trebalo je riješiti na mjerilu arhitekture. Gorostase od preko 20 katova, linearnog razvoja od 250 do skoro 500 m, arhitekti raščlanuju na segmente manjih dimenzija.

Ti segmenti postaju stambene vertikale, koje se organiziraju oko liftova i stepeništa. Oni se lagano pomiču unaprijed i unazad od linije zacrtanog urbanizma, i stvaraju trgove, proširenja, dječja igrališta.

Temu raščlanjivanja stambenih lamela arhitekti razvijaju sve do detaljnih rješenja: izrazito dinamičan ritam vertikala u ulici Braće Borozan, s kojim Kovačić stvara jaki kontrast između osvjetljenih betonskih površina i dubokih sjena; elegantne pomične žaluzine Ive Radića, koje čine živi i uvijek drugačiji arhitektonski pejsaž, zahvaljući individualnim odlukama stanara da pozicioniraju sjenila po potrebi; posebno zanimljivi tektonski razvoj površina iz betona i cigla, s kojim Kovačić razlikuje nosive i nenosive elemente u ulici Dinka Šimunovića.

Govorimo o različitim arhitektonskim strategijama, od velikog do malog mjerila, gdje arhitekti s minimalnim ekonomskim zahvatom uspijevaju razbiti potencijalnu monotoniju velikih zahvata. Međutim, ovdje nije riječ "samo" o estetici: kako je više puta naglasio Dinko Kovačić, cilj arhitekata je bio stvoriti što humaniji kolektivni prostor, što pitomiji ambijent, u kojemu je bilo potrebno novim stanarima Splita pomoći da ne osjećaju urbanu otuđenost.

Kako drugačije gledati na samo naizgled poetične detalje Kovačićevih kućica za ptice, na dječja igrališta, na seriju privatnih i javnih zelenih površina na pješačkim ulicama Splita 3. Život se tamo poslije više od četrdeset godina još uvijek razvija. Beton ostaje, ali kaktusi, palme i bugenvile i dalje spontano prisvajaju javni prostor.

U nekim primjerima zelenilo sakriva pogled na visoke vertikale (kao u ulici Mirka Kaliterne, danas ul. Juraja Dobrile) ili na more (kao u ulici Braće Borozan), stvarajući hlad, intimne ambijente: prostore za razvoj jednog kvalitetnog urbanog života. Baš u ovom pješačkom raju smo svi mi djeca Splita 3 osjećali, ako citiramo riječi velikog nizozemskog arhitekta Alda Van Eycka, da su naša igrališta bila naš svijet (the world was our playground).

Koristili smo i otkrivali beskonačnu količinu različitih javnih prostora koje su nam pružili arhitekti. Svaka igra imala je svoj vlastiti ambijent, i svaki ambijent bio je otvoren za naše izume. S teraca naše majke držale su pod kontrolom stalno razigranu grupu djece, koja je smireno osjećala vlastitu izolaciju od automobilskog prometa.

Vrtići, škole, ambulante, trgovački centri dostupni su bili putem pješačkih staza. A stambene lamele bile su, i još uvijek jesu, koncentrat stanovništva, različitosti i, naravno, prijatelja, koji se skupljaju u prostorno delimitiranim pješačkim ulicama, koje su stvorene po kriterijima razvoja dalmatinskih kala. Osjećaj sigurnosti, identifikacija s nekim dijelom grada i kvalitet javnog prostora rijetki su aspekti u današnjem urbanizmi i arhitekturi, pogotovo u našim gradovima i periferijama.

Ravnoteža između društvenog i individualnog

Sve to nije slučajno, već je rezultat promišljanja i analize negativnih rezultata iz prijašnjih iskustava. Novi Zagreb i Novi Beograd, goleme arhitektonske i urbanističke intervencije u bivšoj državi, stvorile su spavaone, prostore alijenacije stanovništva, izolirane iz prirodnijeg ambijenta starih gradskih jezgra. Jednostavno, gradovi u 20. stoljeću su se gradili prebrzo u cijelom svijetu.

Zaboravilo se na mnogo urbanističkih, arhitektonskih i socijoloških tema, a kad se nije zaboravilo, najčešće je ponestala u raznim stadijima projektiranja ili realizacije potrebna snaga, vrijeme, ili novac da se projekti izvedu do kraja. Problemi koji su rezultirali iz tih nedovršenih projekata iz prošlosti stvorili su potrebu da se o novom Splitu, na takvom velikom mjerilu, promisli na puno kompleksniji način.

I baš je arhitektura ta koja je omogućila da se u Splitu 3 pomiri, spoji i uskladi urbanističko riješenje, brzina gradnje, veliki broj stanovništva, gustoća i humaniji oblika života. Slovenski urbanisti, usprkos vrlo avangardnim početnim idejama, nisu nikad uspjeli dovršiti svoje ostale megalomanske projekte, dosta je pogledati susjedstvo BS7 u Ljubljani ili južno proširenje Maribora.

Split 3 je zahvaljujući svojim arhitektima i njihovim slojevitim arhitektonskim odlukama, donekle riješio paradigme kolektivnog stambenog prostora. Problem plitkog, repetitivnog, nehumanog mjerila urbanizma, koji nije samo postojao u bivšoj državi, već je karakterizirao i sve zapadne gradske periferije.

I baš radi toga danas svijet gleda na Split 3 kao na značajan primjer (svakako ne jedini) dovršene modernizacije suvremenog grada. I baš zato su fotografije i nacrti ovog arhitektonskog pothvata prisutni danas u njujorškoj MoMAi, kao pozitivan primjer iz recentne prošlosti.

I baš radi toga Justin McGuirk, novinar "New Yorkera", zaključuje kako je za zapadni kulturni i arhitektonski kontekst izložba u New Yorku pravo osvježenje, samo iz razloga što "smo apsolutno izgubili osjećaj o tome kako može izgledati ravnoteža između društvenog i individualnog". I kako Split 3, kao i mnogi drugi projekti iz tog doba dokazuju da "arhitektonski projekt može (i mora) biti sredstvo društvenog napretka."

Potencijal za budućnost

Odajmo dakle počast tim arhitektima, za njihov talent i za njihove projektne strategije, međutim bez ikakve ambicije da se njihov rad ograniči unutar povijesti arhitekture i grada. Nikad kao danas potencijal ovoga dijela grada nije bio veći za Split.

U vremenu masovnog iznajmljivanja stare gradske jezgre turizmu, i njezine (u dobru i zlu) već definitivne promjene, ulice Splita 3 predstavljaju jednu od najvećih mogućih prostora za razvoj novog oblika iskonsko splitskog urbaniteta.

Nikad ovom dijelu grada nije bilo potrebno više pažnje, pametne strategije, pažljivog urbanizma i ponovo dobre arhitekture, daleko od striktno privatnih interesa i spekulacija, u svrsi stvaranja jednog novog centra u gradu.

Centar koji nikako neće zamijeniti niti nadomjestiti stari grad, već će u duhu modernog razmišljanja o urbanističkom razvoju suvremenog gradskog tkiva, iskoristiti sve potencijale koji tamo već postoje, da se tamo realiziraju novi oblici urbaniteta, drugačiji od onih već postojećih, ali sigurno kvalitetniji i humaniji od onih spontanih oblika po zapuštenim periferijama.

Tako bi se dostignuo onaj originalni cilj arhitekata Splita 3, a to je da se u njemu stvaraju građani i grad. A za to je potrebno stvarno samo malo pameti i truda.

Luka Skansi (1973.), povjesničar je arhitekture, docent na Filozofskom Fakultetu u Rijeci. Jedan je od hrvatskih kustosa izložbe Toward a Concrete Utopia: Architecture in Yugoslavia, 1945-1980, trenutno postavljenoj u MoMA-i (Museum of Modern Art), u New Yorku.

[video] => [gallery] => [extra_fields] => Array ( [1] => stdClass Object ( [id] => 2 [name] => Superscript Title [value] => Split do velike jabuke [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 2 [alias] => SuperscriptTitle ) [2] => stdClass Object ( [id] => 68 [name] => Premium content [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 10 [alias] => premium_content ) ) [extra_fields_search] => * [created] => 2018-09-10 16:43:18 [created_by] => 39370 [created_by_alias] => Luka Skansi [checked_out] => 0 [checked_out_time] => 0000-00-00 00:00:00 [modified] => 2018-09-12 10:25:18 [modified_by] => 0 [publish_up] => 2018-09-11 21:04:00 [publish_down] => 0000-00-00 00:00:00 [trash] => 0 [access] => 1 [ordering] => 0 [featured] => 0 [featured_ordering] => 0 [image_caption] => [image_credits] => [video_caption] => [video_credits] => [hits] => 40781 [params] => Joomla\Registry\Registry Object ( [data:protected] => stdClass Object ( [enable_css] => 1 [jQueryHandling] => 1.8remote [backendJQueryHandling] => remote [userName] => 1 [userImage] => 1 [userDescription] => 1 [userURL] => 1 [userEmail] => 0 [userFeedLink] => 1 [userFeedIcon] => 1 [userItemCount] => 30 [userItemTitle] => 1 [userItemTitleLinked] => 1 [userItemDateCreated] => 1 [userItemImage] => 1 [userItemIntroText] => 1 [userItemCategory] => 1 [userItemTags] => 1 [userItemCommentsAnchor] => 1 [userItemReadMore] => 1 [userItemOCMPlugins] => 1 [authorsListLimit] => 61 [tagItemCount] => 61 [tagItemTitle] => 1 [tagItemTitleLinked] => 1 [tagItemDateCreated] => 1 [tagItemImage] => 1 [tagItemIntroText] => 1 [tagItemCategory] => 1 [tagItemReadMore] => 1 [tagItemExtraFields] => 1 [tagOrdering] => [tagFeedLink] => 1 [tagFeedIcon] => 1 [genericItemCount] => 61 [genericItemTitle] => 1 [genericItemTitleLinked] => 1 [genericItemDateCreated] => 1 [genericItemImage] => 1 [genericItemIntroText] => 1 [genericItemCategory] => 1 [genericItemReadMore] => 1 [genericItemExtraFields] => 1 [genericFeedLink] => 1 [genericFeedIcon] => 1 [instantArticlesLimit] => 100 [instantArticlesExtraField] => 87 [instantArticlesExtraFieldON] => 2 [instantArticlesCategoriesChildren] => 0 [instantArticlesTitle] => [instantArticlesDescription] => [mainTagCategories] => Array ( [0] => 119 [1] => 396 [2] => 383 [3] => 424 [4] => 250 [5] => 251 [6] => 452 [7] => 252 [8] => 477 [9] => 253 [10] => 254 [11] => 255 [12] => 483 [13] => 256 [14] => 300 [15] => 257 [16] => 258 [17] => 260 ) [relatedItemsCategoriesChildren] => 1 [mobileJsonCustomHomepage] => 0 [mobileJsonQuoteModule] => 0 [mobileJsonWeatherModule] => 0 [mobileJsonLimit] => [mobileJsonObituary] => 0 [mobileApi2Enabled] => 1 [mobileApi2UserAgent] => OCM Mobile Articles [mobileApi2ImagePrefix] => h [mobileApi2ImageSuffix] => 1280 [mobileApi2DefaultAuthorImage] => /images/jpgs/user_face.jpg [mobileApi2TagLimit] => 50 [mobileApi2TagOrdering] => publishUp [mobileApi2TagCategories] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategories0] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 101 [mobileApi2TagExcludeCategories] => Array ( [0] => 318 [1] => 323 [2] => 301 [3] => 406 [4] => 417 ) ) [mobileApi2TagCategories1] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 328 ) [mobileApi2TagCategories2] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 329 ) [mobileApi2TagCategories3] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 327 ) [mobileApi2TagCategories4] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 478 ) [mobileApi2TagCategories5] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 494 ) ) [mobileApi2TagsSearchLimit] => 200 [mainFeedCategories] => Array ( [0] => 240 ) [feedLimit] => 50 [mostPopularFeedLimit] => 20 [feedItemImage] => 0 [feedImgSize] => S [feedItemIntroText] => 0 [feedTextWordLimit] => [feedItemFullText] => 1 [feedTextCharacterLimit] => 300 [feedItemSubtitle] => 1 [feedItemAuthor] => 0 [feedTtl] => 60 [feedDescription] => RSS feeds for Slobodna Dalmacija [feedItemTags] => 0 [feedItemVideo] => 0 [feedItemGallery] => 0 [feedItemAttachments] => 0 [feedBogusEmail] => [feedTopModules] => Array ( [0] => 105 ) [feedTopFbExcludeCategories] => Array ( [0] => 243 [1] => 353 [2] => 333 ) [introTextCleanup] => 0 [introTextCleanupExcludeTags] => [introTextCleanupTagAttr] => [fullTextCleanup] => 0 [fullTextCleanupExcludeTags] => [fullTextCleanupTagAttr] => [xssFiltering] => 0 [linkPopupWidth] => 900 [linkPopupHeight] => 600 [imagesQuality] => 100 [itemImageXS] => 100 [itemImageS] => 200 [itemImageM] => 400 [itemImageL] => 600 [itemImageXL] => 900 [itemImageGeneric] => 300 [catImageWidth] => 100 [catImageDefault] => 1 [userImageWidth] => 100 [userImageDefault] => 1 [commenterImgWidth] => 48 [onlineImageEditor] => sumopaint [imageTimestamp] => 0 [imageMemoryLimit] => [socialButtonCode] => [twitterUsername] => [facebookMetatags] => 1 [facebookImage] => Medium [comments] => 1 [commentsOrdering] => DESC [commentsLimit] => 10 [commentsFormPosition] => below [commentsPublishing] => 0 [commentsReporting] => 2 [commentsReportRecipient] => [inlineCommentsModeration] => 0 [gravatar] => 1 [antispam] => 0 [recaptchaForRegistered] => 1 [akismetForRegistered] => 1 [commentsFormNotes] => 1 [commentsFormNotesText] => [frontendEditing] => 1 [showImageTab] => 1 [showImageGalleryTab] => 1 [showVideoTab] => 1 [showExtraFieldsTab] => 1 [showAttachmentsTab] => 1 [showOCMPlugins] => 1 [sideBarDisplayFrontend] => 0 [staticURL] => https://static.slobodnadalmacija.hr [siteURL] => https://slobodnadalmacija.hr [sseHost] => sse.slobodnadalmacija.hr [lockingArticlesCategories] => Array ( [0] => 119 [1] => 424 [2] => 250 [3] => 251 [4] => 452 [5] => 252 [6] => 477 [7] => 253 [8] => 254 [9] => 255 [10] => 483 [11] => 256 [12] => 257 [13] => 258 [14] => 260 ) [lockingArticlesUnit] => YEAR [lockingArticlesQuantity] => 1 [photoGalleryExtraField] => 63 [photoGalleryExtraFieldON] => 2 [videoGalleryExtraField] => 67 [videoGalleryExtraFieldON] => 2 [tickerModules] => Array ( [0] => 408 [1] => 409 ) [gaEmail] => [mergeEditors] => 1 [sideBarDisplay] => 1 [attachmentsFolder] => [hideImportButton] => 0 [googleSearch] => 0 [googleSearchContainer] => ocmGoogleSearchContainer [OCMUserProfile] => 1 [OCMUserGroup] => 4 [redirect] => 101 [adminSearch] => simple [cookieDomain] => [gatherStatistics] => 1 [article_preview_ocm_category_id] => [taggingSystem] => 1 [lockTags] => 0 [showTagFilter] => 0 [ocmTagNorm] => 0 [ocmTagNormCase] => lower [ocmTagNormAdditionalReplacements] => [recaptcha_public_key] => marko_margeta [recaptcha_private_key] => zoey2013 [recaptcha_theme] => clean [recaptchaV2] => 1 [recaptchaOnRegistration] => 0 [akismetApiKey] => [stopForumSpam] => 0 [stopForumSpamApiKey] => [showItemsCounterAdmin] => 1 [showChildCatItems] => 1 [disableCompactOrdering] => 0 [metaDescLimit] => 150 [enforceSEFReplacements] => 0 [SEFReplacements] => À|A, Á|A, Â|A, Ã|A, Ä|A, Å|A, à|a, á|a, â|a, ã|a, ä|a, å|a, Ā|A, ā|a, Ă|A, ă|a, Ą|A, ą|a, Ç|C, ç|c, Ć|C, ć|c, Ĉ|C, ĉ|c, Ċ|C, ċ|c, Č|C, č|c, Ð|D, ð|d, Ď|D, ď|d, Đ|D, đ|d, È|E, É|E, Ê|E, Ë|E, è|e, é|e, ê|e, ë|e, Ē|E, ē|e, Ĕ|E, ĕ|e, Ė|E, ė|e, Ę|E, ę|e, Ě|E, ě|e, Ĝ|G, ĝ|g, Ğ|G, ğ|g, Ġ|G, ġ|g, Ģ|G, ģ|g, Ĥ|H, ĥ|h, Ħ|H, ħ|h, Ì|I, Í|I, Î|I, Ï|I, ì|i, í|i, î|i, ï|i, Ĩ|I, ĩ|i, Ī|I, ī|i, Ĭ|I, ĭ|i, Į|I, į|i, İ|I, ı|i, Ĵ|J, ĵ|j, Ķ|K, ķ|k, ĸ|k, Ĺ|L, ĺ|l, Ļ|L, ļ|l, Ľ|L, ľ|l, Ŀ|L, ŀ|l, Ł|L, ł|l, Ñ|N, ñ|n, Ń|N, ń|n, Ņ|N, ņ|n, Ň|N, ň|n, ʼn|n, Ŋ|N, ŋ|n, Ò|O, Ó|O, Ô|O, Õ|O, Ö|O, Ø|O, ò|o, ó|o, ô|o, õ|o, ö|o, ø|o, Ō|O, ō|o, Ŏ|O, ŏ|o, Ő|O, ő|o, Ŕ|R, ŕ|r, Ŗ|R, ŗ|r, Ř|R, ř|r, Ś|S, ś|s, Ŝ|S, ŝ|s, Ş|S, ş|s, Š|S, š|s, ſ|s, Ţ|T, ţ|t, Ť|T, ť|t, Ŧ|T, ŧ|t, Ù|U, Ú|U, Û|U, Ü|U, ù|u, ú|u, û|u, ü|u, Ũ|U, ũ|u, Ū|U, ū|u, Ŭ|U, ŭ|u, Ů|U, ů|u, Ű|U, ű|u, Ų|U, ų|u, Ŵ|W, ŵ|w, Ý|Y, ý|y, ÿ|y, Ŷ|Y, ŷ|y, Ÿ|Y, Ź|Z, ź|z, Ż|Z, ż|z, Ž|Z, ž|z, α|a, β|b, γ|g, δ|d, ε|e, ζ|z, η|h, θ|th, ι|i, κ|k, λ|l, μ|m, ν|n, ξ|x, ο|o, π|p, ρ|r, σ|s, τ|t, υ|y, φ|f, χ|ch, ψ|ps, ω|w, Α|A, Β|B, Γ|G, Δ|D, Ε|E, Ζ|Z, Η|H, Θ|Th, Ι|I, Κ|K, Λ|L, Μ|M, Ξ|X, Ο|O, Π|P, Ρ|R, Σ|S, Τ|T, Υ|Y, Φ|F, Χ|Ch, Ψ|Ps, Ω|W, ά|a, έ|e, ή|h, ί|i, ό|o, ύ|y, ώ|w, Ά|A, Έ|E, Ή|H, Ί|I, Ό|O, Ύ|Y, Ώ|W, ϊ|i, ΐ|i, ϋ|y, ς|s, А|A, Ӑ|A, Ӓ|A, Ә|E, Ӛ|E, Ӕ|E, Б|B, В|V, Г|G, Ґ|G, Ѓ|G, Ғ|G, Ӷ|G, y|Y, Д|D, Е|E, Ѐ|E, Ё|YO, Ӗ|E, Ҽ|E, Ҿ|E, Є|YE, Ж|ZH, Ӂ|DZH, Җ|ZH, Ӝ|DZH, З|Z, Ҙ|Z, Ӟ|DZ, Ӡ|DZ, Ѕ|DZ, И|I, Ѝ|I, Ӥ|I, Ӣ|I, І|I, Ї|JI, Ӏ|I, Й|Y, Ҋ|Y, Ј|J, К|K, Қ|Q, Ҟ|Q, Ҡ|K, Ӄ|Q, Ҝ|K, Л|L, Ӆ|L, Љ|L, М|M, Ӎ|M, Н|N, Ӊ|N, Ң|N, Ӈ|N, Ҥ|N, Њ|N, О|O, Ӧ|O, Ө|O, Ӫ|O, Ҩ|O, П|P, Ҧ|PF, Р|P, Ҏ|P, С|S, Ҫ|S, Т|T, Ҭ|TH, Ћ|T, Ќ|K, У|U, Ў|U, Ӳ|U, Ӱ|U, Ӯ|U, Ү|U, Ұ|U, Ф|F, Х|H, Ҳ|H, Һ|H, Ц|TS, Ҵ|TS, Ч|CH, Ӵ|CH, Ҷ|CH, Ӌ|CH, Ҹ|CH, Џ|DZ, Ш|SH, Щ|SHT, Ъ|A, Ы|Y, Ӹ|Y, Ь|Y, Ҍ|Y, Э|E, Ӭ|E, Ю|YU, Я|YA, а|a, ӑ|a, ӓ|a, ә|e, ӛ|e, ӕ|e, б|b, в|v, г|g, ґ|g, ѓ|g, ғ|g, ӷ|g, y|y, д|d, е|e, ѐ|e, ё|yo, ӗ|e, ҽ|e, ҿ|e, є|ye, ж|zh, ӂ|dzh, җ|zh, ӝ|dzh, з|z, ҙ|z, ӟ|dz, ӡ|dz, ѕ|dz, и|i, ѝ|i, ӥ|i, ӣ|i, і|i, ї|ji, Ӏ|i, й|y, ҋ|y, ј|j, к|k, қ|q, ҟ|q, ҡ|k, ӄ|q, ҝ|k, л|l, ӆ|l, љ|l, м|m, ӎ|m, н|n, ӊ|n, ң|n, ӈ|n, ҥ|n, њ|n, о|o, ӧ|o, ө|o, ӫ|o, ҩ|o, п|p, ҧ|pf, р|p, ҏ|p, с|s, ҫ|s, т|t, ҭ|th, ћ|t, ќ|k, у|u, ў|u, ӳ|u, ӱ|u, ӯ|u, ү|u, ұ|u, ф|f, х|h, ҳ|h, һ|h, ц|ts, ҵ|ts, ч|ch, ӵ|ch, ҷ|ch, ӌ|ch, ҹ|ch, џ|dz, ш|sh, щ|sht, ъ|a, ы|y, ӹ|y, ь|y, ҍ|y, э|e, ӭ|e, ю|yu, я|ya [ocmSef] => 0 [ocmSefLabelCat] => content [ocmSefLabelTag] => tag [ocmSefLabelUser] => author [ocmSefLabelSearch] => search [ocmSefLabelDate] => date [ocmSefLabelItem] => 0 [ocmSefLabelItemCustomPrefix] => [ocmSefInsertItemId] => 1 [ocmSefItemIdTitleAliasSep] => dash [ocmSefUseItemTitleAlias] => 1 [ocmSefInsertCatId] => 1 [ocmSefCatIdTitleAliasSep] => dash [ocmSefUseCatTitleAlias] => 1 [show_page_heading] => 0 [categories] => Array ( [0] => 253 ) [exclude_from_group_by_subcategories] => 0 [menu-anchor_css] => nav__link nav__link--split [menu_text] => 1 [menu_show] => 1 [menu-meta_description] => Najnovije vijesti iz Splita. [menu-meta_keywords] => vijesti, zanimljivosti, dalmacija, split [secure] => 0 [page_title] => Split [page_description] => SiteMeta Description [page_rights] => [robots] => [inheritFrom] => 0 [num_leading_items] => 2 [num_leading_columns] => 1 [leadingImgSize] => Large [num_primary_items] => 4 [num_primary_columns] => 2 [primaryImgSize] => Medium [num_secondary_items] => 4 [num_secondary_columns] => 1 [secondaryImgSize] => Small [num_links] => 4 [num_links_columns] => 1 [linksImgSize] => XSmall [catCatalogMode] => 0 [catFeaturedItems] => 1 [catOrdering] => publishUp [catPagination] => 2 [catPaginationResults] => 1 [catTitle] => 1 [catTitleItemCounter] => 1 [catDescription] => 1 [catImage] => 1 [catFeedLink] => 0 [catFeedIcon] => 0 [subCategories] => 1 [subCatColumns] => 2 [subCatTitle] => 1 [subCatTitleItemCounter] => 1 [subCatDescription] => 1 [subCatImage] => 1 [catItemTitle] => 1 [catItemTitleLinked] => 1 [catItemFeaturedNotice] => 0 [catItemAuthor] => 1 [catItemDateCreated] => 1 [catItemRating] => 0 [catItemImage] => 1 [catItemIntroText] => 1 [catItemExtraFields] => 0 [catItemHits] => 0 [catItemCategory] => 1 [catItemTags] => 1 [catItemAttachments] => 0 [catItemAttachmentsCounter] => 0 [catItemVideo] => 0 [catItemVideoAutoPlay] => 0 [catItemImageGallery] => 0 [catItemDateModified] => 0 [catItemReadMore] => 1 [catItemCommentsAnchor] => 1 [catItemOCMPlugins] => 1 [itemDateCreated] => 1 [itemTitle] => 1 [itemFeaturedNotice] => 1 [itemAuthor] => 1 [itemFontResizer] => 1 [itemPrintButton] => 0 [itemEmailButton] => 1 [itemSocialButton] => 1 [itemVideoAnchor] => 1 [itemImageGalleryAnchor] => 1 [itemCommentsAnchor] => 1 [itemRating] => 0 [itemImage] => 1 [itemImgSize] => Large [itemImageMainCaption] => 1 [itemImageMainCredits] => 1 [itemIntroText] => 0 [itemFullText] => 1 [itemExtraFields] => 1 [itemDateModified] => 1 [itemHits] => 0 [itemCategory] => 0 [itemTags] => 1 [itemAttachments] => 1 [itemAttachmentsCounter] => 1 [itemVideo] => 1 [itemVideoAutoPlay] => 0 [itemVideoCaption] => 1 [itemVideoCredits] => 1 [itemImageGallery] => 0 [itemNavigation] => 0 [itemComments] => 1 [itemTwitterButton] => 1 [itemFacebookButton] => 1 [itemGooglePlusOneButton] => 1 [itemAuthorBlock] => 0 [itemAuthorImage] => 0 [itemAuthorDescription] => 0 [itemAuthorURL] => 0 [itemAuthorEmail] => 0 [itemAuthorLatest] => 0 [itemAuthorLatestLimit] => 5 [itemRelated] => 1 [itemRelatedLimit] => 2 [itemRelatedTitle] => 1 [itemRelatedCategory] => 1 [itemRelatedImageSize] => Medium [itemRelatedIntrotext] => 0 [itemRelatedFulltext] => 0 [itemRelatedAuthor] => 0 [itemRelatedMedia] => 1 [itemRelatedImageGallery] => 1 [itemOCMPlugins] => 1 [recaptcha] => ) [initialized:protected] => 1 [separator] => . ) [metadesc] => [metadata] => robots= author= [metakey] => [plugins] => {"is_import_from_dnn":true,"incptvocmimagegalleryIGParameters":"default","incptvocmimagegalleryocmIGposition":"OcmAfterDisplayContent","incptvocmimagegalleryocmIGtheme":"CameraSlideshow","incptvocmimagegalleryImages":["\/Archive\/Images\/2018\/09\/10\/st3.jpg","\/Archive\/Images\/2018\/09\/30\/Spektar\/10242751.jpg","\/Archive\/Images\/2018\/09\/30\/Spektar\/10202517.jpg","\/Archive\/Images\/2018\/09\/30\/Spektar\/10202498.jpg"],"incptvocmimagegalleryImageTitles":["st3","","",""],"incptvocmimagegalleryImageDescriptions":["","","",""],"incptvocmimagegalleryImageFocus":["50:50","50:50","50:50","50:50"],"incptvocmimagegalleryImageDimensions":[{"size0":"1120x840"},{"size0":"1920x1451"},{"size0":"1673x2500"},{"size0":"1920x1308"}]} [language] => * [multi_author] => 0 [type_id] => 0 [category] => TableOCMCategory Object ( [id] => 253 [name] => Split [alias] => split [description] => [parent] => 240 [extraFieldsGroup] => 9 [published] => 1 [image] => [access] => 1 [ordering] => 15 [params] => {"inheritFrom":"0","catMetaDesc":"","catMetaKey":"","catMetaRobots":"","catMetaAuthor":"","theme":"","num_leading_items":"2","num_leading_columns":"1","leadingImgSize":"Large","num_primary_items":"4","num_primary_columns":"2","primaryImgSize":"Medium","num_secondary_items":"4","num_secondary_columns":"1","secondaryImgSize":"Small","num_links":"4","num_links_columns":"1","linksImgSize":"XSmall","catCatalogMode":"0","catFeaturedItems":"1","catOrdering":"publishUp","catPagination":"2","catPaginationResults":"1","catTitle":"1","catTitleItemCounter":"1","catDescription":"1","catImage":"1","catFeedLink":"0","catFeedIcon":"0","subCategories":"1","subCatColumns":"2","subCatOrdering":"","subCatTitle":"1","subCatTitleItemCounter":"1","subCatDescription":"1","subCatImage":"1","itemImageXS":"","itemImageS":"","itemImageM":"","itemImageL":"","itemImageXL":"","catItemTitle":"1","catItemTitleLinked":"1","catItemFeaturedNotice":"0","catItemAuthor":"1","catItemDateCreated":"1","catItemRating":"0","catItemImage":"1","catItemIntroText":"1","catItemIntroTextWordLimit":"","catItemExtraFields":"0","catItemHits":"0","catItemCategory":"1","catItemTags":"1","catItemAttachments":"0","catItemAttachmentsCounter":"0","catItemVideo":"0","catItemVideoWidth":"","catItemVideoHeight":"","catItemAudioWidth":"","catItemAudioHeight":"","catItemVideoAutoPlay":"0","catItemImageGallery":"0","catItemImageGalleryWidth":"","catItemImageGalleryHeight":"","catItemDateModified":"0","catItemReadMore":"1","catItemCommentsAnchor":"1","catItemOCMPlugins":"1","itemDateCreated":"1","itemTitle":"1","itemFeaturedNotice":"1","itemAuthor":"1","itemFontResizer":"1","itemPrintButton":"0","itemEmailButton":"1","itemSocialButton":"1","itemVideoAnchor":"1","itemImageGalleryAnchor":"1","itemCommentsAnchor":"1","itemRating":"0","itemImage":"1","itemImgSize":"Large","itemImageMainCaption":"1","itemImageMainCredits":"1","itemIntroText":"0","itemFullText":"1","itemExtraFields":"1","itemDateModified":"1","itemHits":"0","itemCategory":"0","itemTags":"1","itemAttachments":"1","itemAttachmentsCounter":"1","itemVideo":"1","itemVideoWidth":"","itemVideoHeight":"","itemAudioWidth":"","itemAudioHeight":"","itemVideoAutoPlay":"0","itemVideoCaption":"1","itemVideoCredits":"1","itemImageGallery":"0","itemImageGalleryWidth":"","itemImageGalleryHeight":"","itemNavigation":"0","itemComments":"1","itemTwitterButton":"1","itemFacebookButton":"1","itemGooglePlusOneButton":"1","itemAuthorBlock":"0","itemAuthorImage":"0","itemAuthorDescription":"0","itemAuthorURL":"0","itemAuthorEmail":"0","itemAuthorLatest":"0","itemAuthorLatestLimit":"5","itemRelated":"1","itemRelatedLimit":"2","itemRelatedTitle":"1","itemRelatedCategory":"1","itemRelatedImageSize":"Medium","itemRelatedIntrotext":"0","itemRelatedFulltext":"0","itemRelatedAuthor":"0","itemRelatedMedia":"1","itemRelatedImageGallery":"1","itemOCMPlugins":"1"} [trash] => 0 [plugins] => {"customparams_created":"2019-11-04 19:44:34","customparams_modified":"2019-11-04 19:44:34","customparams_videobg":"","customparams_countdown_module":"","customparams_search_template":""} [language] => * [container] => 0 [container_name] => [_tbl:protected] => #__ocm_categories [_tbl_key:protected] => id [_tbl_keys:protected] => Array ( [0] => id ) [_db:protected] => JDatabaseDriverMysqli_Exabyte Object ( [name] => mysqli [serverType] => mysql [connection:protected] => mysqli Object ( [affected_rows] => 38 [client_info] => mysqlnd 5.0.12-dev - 20150407 - $Id: 7cc7cc96e675f6d72e5cf0f267f48e167c2abb23 $ [client_version] => 50012 [connect_errno] => 0 [connect_error] => [errno] => 0 [error] => [error_list] => Array ( ) [field_count] => 3 [host_info] => 127.0.0.1 via TCP/IP [info] => [insert_id] => 0 [server_info] => 5.5.30 [server_version] => 50530 [stat] => Uptime: 15594105 Threads: 3 Questions: 3216765422 Slow queries: 7263732 [sqlstate] => 00000 [protocol_version] => 10 [thread_id] => 236288057 [warning_count] => 0 ) [nameQuote:protected] => ` [nullDate:protected] => 0000-00-00 00:00:00 [_database:JDatabaseDriver:private] => sdproductiondb [count:protected] => 51 [cursor:protected] => [debug:protected] => [limit:protected] => 0 [log:protected] => Array ( ) [timings:protected] => Array ( ) [callStacks:protected] => Array ( ) [offset:protected] => 0 [options:protected] => Array ( [driver] => mysqli_exabyte [host] => 127.0.0.1 [user] => proxy_user_front06 [password] => b3hX5DrKwjx6 [database] => sdproductiondb [prefix] => sk_ [select] => 1 [port] => 6033 [socket] => ) [sql:protected] => SELECT id, value, type FROM #__ocm_extra_fields ef WHERE ef.published = 1 [tablePrefix:protected] => sk_ [utf:protected] => 1 [utf8mb4:protected] => 1 [errorNum:protected] => 0 [errorMsg:protected] => [transactionDepth:protected] => 0 [disconnectHandlers:protected] => Array ( ) [ocmConfig] => Array ( ) ) [_trackAssets:protected] => [_rules:protected] => [_locked:protected] => [_autoincrement:protected] => 1 [_observers:protected] => JObserverUpdater Object ( [aliases:protected] => Array ( ) [observers:protected] => Array ( ) [doCallObservers:protected] => 1 ) [_columnAlias:protected] => Array ( ) [_jsonEncode:protected] => Array ( ) [_errors:protected] => Array ( ) [year_lookup] => 0 [link] => /split ) [additional_categories] => Array ( [0] => stdClass Object ( [id] => 246 [name] => Dalmacija [alias] => dalmacija [parent] => 240 [published] => 1 [trash] => 0 [link] => /dalmacija ) ) [link] => /split/covjek-koji-je-jugoslavensku-arhitekturu-doveo-u-new-york-tumaci-zasto-je-split-3-remek-djelo-u-rangu-dioklecijanove-palace-i-najblizi-primjer-iskonskog-splitskog-urbaniteta-564856 [printLink] => /split/covjek-koji-je-jugoslavensku-arhitekturu-doveo-u-new-york-tumaci-zasto-je-split-3-remek-djelo-u-rangu-dioklecijanove-palace-i-najblizi-primjer-iskonskog-splitskog-urbaniteta-564856?tmpl=component&print=1 [tags] => Array ( [0] => stdClass Object ( [id] => 357534 [name] => Split [published] => 1 [section] => [subsection] => [weight] => [created] => 0000-00-00 00:00:00 [main_article_id] => 0 [alias] => split [link] => /tag/split ) [1] => stdClass Object ( [id] => 338458 [name] => arhitektura [published] => 1 [section] => [subsection] => [weight] => [created] => 0000-00-00 00:00:00 [main_article_id] => 0 [alias] => arhitektura [link] => /tag/arhitektura ) [2] => stdClass Object ( [id] => 236451 [name] => Split 3 [published] => 1 [section] => [subsection] => [weight] => [created] => 0000-00-00 00:00:00 [main_article_id] => 0 [alias] => split-3 [link] => /tag/split-3 ) [3] => stdClass Object ( [id] => 410923 [name] => luka skansi [published] => 1 [section] => [subsection] => [weight] => [created] => 0000-00-00 00:00:00 [main_article_id] => 0 [alias] => luka-skansi [link] => /tag/luka-skansi ) ) [imageXSmall] => [imageSmall] => [imageMedium] => [imageLarge] => [imageXLarge] => [extraFields] => stdClass Object ( [SuperscriptTitle] => stdClass Object ( [id] => 2 [name] => Superscript Title [value] => Split do velike jabuke [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 2 [alias] => SuperscriptTitle ) [premium_content] => stdClass Object ( [id] => 68 [name] => Premium content [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 10 [alias] => premium_content ) ) [attachments] => Array ( ) [cleanTitle] => Čovjek koji je jugoslavensku arhitekturu doveo u New York tumači zašto je Split 3 remek-djelo u rangu Dioklecijanove palače i najbliži primjer iskonskog splitskog urbaniteta [num_of_authors] => 0 [author] => Joomla\CMS\User\User Object ( [isRoot:protected] => [id] => [name] => [username] => [email] => [password] => [password_clear] => [block] => [sendEmail] => [registerDate] => [lastvisitDate] => [activation] => [params] => [groups] => Array ( ) [guest] => 1 [lastResetTime] => [resetCount] => [requireReset] => [_params:protected] => Joomla\Registry\Registry Object ( [data:protected] => stdClass Object ( ) [initialized:protected] => [separator] => . ) [_authGroups:protected] => [_authLevels:protected] => [_authActions:protected] => [_errorMsg:protected] => [userHelper:protected] => Joomla\CMS\User\UserWrapper Object ( ) [_errors:protected] => Array ( ) [link] => /autor/2024-05-19-20-52-40-39370 [profile] => Joomla\CMS\Object\CMSObject Object ( [_errors:protected] => Array ( ) [gender] => ) [avatar] => /components/com_ocm/images/placeholder/user.png ) [numOfComments] => 0 [mainImage] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2018/09/10/st3.jpg [galleryCount] => 4 [hasImage] => 1 [mainImageAuthor] => st3 [mainImageDesc] => [popup_gallery] => Array ( [0] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2018/09/10/st3.jpg [title] => st3 ) [1] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2018/09/30/Spektar/10242751.jpg [title] => ) [2] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2018/09/30/Spektar/10202517.jpg [title] => ) [3] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2018/09/30/Spektar/10202498.jpg [title] => ) ) [bgPosition] => [text] => {OCMSplitter}

O Splitu 3 se je na svu sreću, u zadnjih par godina, dosta govorilo i pisalo. Nacionalna televizija je o tom projektu prije dvije godine snimila jedan iscrpan i zanimljiv dokumentarac. Jurica Pavičić je na stranicama "Slobodne" više puta ukazao na važnost ovog urbanističkog kompleksa.

U njemu TBF snima svoje videe, splitski umjetnici mu posvećuju radove i umjetnička istraživanja. U Ljubljani se 2016. godine u Muzeju arhitekture i dizajna otvorila velika retrospektivna izložba posvećena jednom od glavnih autora njegovog urbanističkog projekta (Vladimir Braco Mušič).

Ove godine na splitskom sveučilištu slavila se je pedeseta godišnjica natječaja za njegov urbanistički plan (kamen temeljac postavljen je nešto više od godine dana kasnije). A Split 3 prisutan je kao jedan od glavnih tema na izložbi "Toward a Concrete Utopia: Architecture in Yugoslavia, 1945-1980", koja se je otvorila u prestižnom njujorškom muzeju moderne umjetnosti MoMA 15. lipnja ove godine.

Govorimo o medijski vrlo popraćenoj izložbi koja predstavlja, s aspekta arhitekture i urbanizma, modernizacijski podvig socijalističke Jugoslavije, kojeg je prestižna američka revija "New Yorker" definirala kao unrepeatable, neponovljivim arhitektonskim trenutkom u povijesti svjetske arhitekture druge polovice dvadesetog stoljeća.

Nije, dakle, potrebno dodatno isticati važnost Splita 3, pošto je već jasno da govorimo o arhitektonskom i urbanističkom dragulju, koji je prepoznat od međunarodne struke kao jedan od najzanimljivijih realiziranih stambenih prostorskih planova šesdesetih i sedamdesetih godina u europskom kontekstu.

O tome smo mogli opširno čitati i na stranicama "Slobodne" u nedavno objavljenom intervjuu s američkim urbanistom Bruceom Appleyardom.

Ugledni profesor nahvalio splitski kvart i pokazao očevu fotografiju iz daleke 1973. godine: Moja kći slobodno šeće ulicama, to je za nas Amerikance znak sigurnosti

U neku ruku, s aspekta struke, Split 3 je moguće gledati - po važnosti, paradigmatičnosti, kompleksnosti i (zašto ne) po ljepoti - kao na splitsku Dioklecijanovu palaču dvadesetog stoljeća. I svakako, zajedno s Poljudskim stadionom Borisa Magaša i Marijana Blažine (suradnici Olga Magaš i Marijana Popović), možemo ga istaknuti kao apsolutno remek djelo splitske moderne arhitekture, čiji renome, kao što smo vidjeli, daleko nadilazi naše nacionalne granice.

Kontinuirana uzurpacija

Usprkos rastućoj pažnji do tog kvarta, priznanjima istaknutih međunarodnih institucija i brojnim inicijativama da se široj publici predstavi njegova arhitektonska kvaliteta, treba priznati da grad Split i građani Splita s tim svojim najvažnijim modernim arhitektonskim prostorom rukuju neoprezno, nezahvalno, a ponekad i bahato.

U zadnjih par desetljeća odvija se jedna kontinuirana uzurpacija njegovog originalnog urbanističkog plana. Progresivno se uništavaju osnovne ideje prostorske koncepcije plana, s postavljanjem zgrada koje ne poštuju oblike koje su iscrtane originalnim projektima (prijedlog nove crkve je samo zadnje poglavlje te priče).

A nadležna gradska tijela (prvenstveno konzervatorski zavod) čini se da nisu sposobna prepoznati, a kamoli zaštiti i konzervirati taj urbanistički kompleks, ako ne u cijelosti, barem u onim njegovim najdelikatnijim djelovima.

Sve to nam govori o jednom općem nepoštivanju, ili možda jednostavno nepoznavanju arhitektonske vrijednosti kompleksa Splita 3, čija budućnost izgleda da je više nego neizvjesna. Možda je ovo prilika da se još jednom istaknu te vrijednosti, pogotovo one o kojima se do danas nije dovoljno govorilo.

Posebnost Splita 3, osim jedinstvenog urbanističkog i prostornog rješenja, o kojem se već naširoko raspravilo, nalazi se i u vrhunskoj kvaliteti njegove arhitekture. Stambene lamele ("ulice"), realizirane u fazama od različitih splitskih građevinskih poduzeća, projekti su naših vrlo talentiranih arhitekata, a to su Marjan Cerar, Frane Gotovac, Dinko Kovačić, Danko Lendić, Ivo Radić, Ante Svarčić, Mihajlo Zorić.

Ulice su, unutar homogenog i prepoznatljivog razvoja urbanizma, omogućile jedan izrazito raznolik arhitektonski imidž: dok se na velikom urbanističkom mjerilu Split 3 razvija stalno sa svojim istim pravilima (razvoj ulica i susjedstva, praćenje topografije i centurijacije...), arhitektura u kvart unosi identitet, različitost i živost, markantno označavajući njegove pojedine djelove.

Dovoljno je prošetati Trstenikom, jednim od najzanimljivijih dijelova ovog "novog" grada, da se shvati uloga arhitektura i arhitekata.

Ulice Braće Borozan (današnja Šime Ljubića, arhitekti Dinko Kovačić i Mihajlo Zorić), Dinka Šimunovića (arh. Dinko Kovačić) i Henrika Znidaršića (današnja Papandopulova, arh. Ivo Radić) prava su arhitektonska remek djela, o čemu svjedoče i brojna stručna priznanja s kojima su te realizacije bile nagrađene - samo za primjer navodimo ulicu Braće Borozan, autora Dinka Kovačića i Mihajla Zorića, koja je nagrađena s najprestižnijim nagradama u bivšoj državi: nagrada "Borbe", "Vladimira Nazora" i nagrada 8. Zagrebačkog salona 1973. godine.

Jedan od prvih "problema" koji je nastao s iscrtavanjem urbanističkog plana je bila zahtjevna dužina stambenih lamela, koje su slovenski urbanisti osmislili s svojim originalnim nacrtom.

Nije u pitanju samo estetika

Jedna od dužih ulica je ona Ružice Markotić, danas ul. Marina Getaldića, koja se proteže preko 450 m. Te duge poteze, koji svakako imaju svoju suvislu i jasnu urbanističku funkciju, trebalo je riješiti na mjerilu arhitekture. Gorostase od preko 20 katova, linearnog razvoja od 250 do skoro 500 m, arhitekti raščlanuju na segmente manjih dimenzija.

Ti segmenti postaju stambene vertikale, koje se organiziraju oko liftova i stepeništa. Oni se lagano pomiču unaprijed i unazad od linije zacrtanog urbanizma, i stvaraju trgove, proširenja, dječja igrališta.

Temu raščlanjivanja stambenih lamela arhitekti razvijaju sve do detaljnih rješenja: izrazito dinamičan ritam vertikala u ulici Braće Borozan, s kojim Kovačić stvara jaki kontrast između osvjetljenih betonskih površina i dubokih sjena; elegantne pomične žaluzine Ive Radića, koje čine živi i uvijek drugačiji arhitektonski pejsaž, zahvaljući individualnim odlukama stanara da pozicioniraju sjenila po potrebi; posebno zanimljivi tektonski razvoj površina iz betona i cigla, s kojim Kovačić razlikuje nosive i nenosive elemente u ulici Dinka Šimunovića.

Govorimo o različitim arhitektonskim strategijama, od velikog do malog mjerila, gdje arhitekti s minimalnim ekonomskim zahvatom uspijevaju razbiti potencijalnu monotoniju velikih zahvata. Međutim, ovdje nije riječ "samo" o estetici: kako je više puta naglasio Dinko Kovačić, cilj arhitekata je bio stvoriti što humaniji kolektivni prostor, što pitomiji ambijent, u kojemu je bilo potrebno novim stanarima Splita pomoći da ne osjećaju urbanu otuđenost.

Kako drugačije gledati na samo naizgled poetične detalje Kovačićevih kućica za ptice, na dječja igrališta, na seriju privatnih i javnih zelenih površina na pješačkim ulicama Splita 3. Život se tamo poslije više od četrdeset godina još uvijek razvija. Beton ostaje, ali kaktusi, palme i bugenvile i dalje spontano prisvajaju javni prostor.

U nekim primjerima zelenilo sakriva pogled na visoke vertikale (kao u ulici Mirka Kaliterne, danas ul. Juraja Dobrile) ili na more (kao u ulici Braće Borozan), stvarajući hlad, intimne ambijente: prostore za razvoj jednog kvalitetnog urbanog života. Baš u ovom pješačkom raju smo svi mi djeca Splita 3 osjećali, ako citiramo riječi velikog nizozemskog arhitekta Alda Van Eycka, da su naša igrališta bila naš svijet (the world was our playground).

Koristili smo i otkrivali beskonačnu količinu različitih javnih prostora koje su nam pružili arhitekti. Svaka igra imala je svoj vlastiti ambijent, i svaki ambijent bio je otvoren za naše izume. S teraca naše majke držale su pod kontrolom stalno razigranu grupu djece, koja je smireno osjećala vlastitu izolaciju od automobilskog prometa.

Vrtići, škole, ambulante, trgovački centri dostupni su bili putem pješačkih staza. A stambene lamele bile su, i još uvijek jesu, koncentrat stanovništva, različitosti i, naravno, prijatelja, koji se skupljaju u prostorno delimitiranim pješačkim ulicama, koje su stvorene po kriterijima razvoja dalmatinskih kala. Osjećaj sigurnosti, identifikacija s nekim dijelom grada i kvalitet javnog prostora rijetki su aspekti u današnjem urbanizmi i arhitekturi, pogotovo u našim gradovima i periferijama.

Ravnoteža između društvenog i individualnog

Sve to nije slučajno, već je rezultat promišljanja i analize negativnih rezultata iz prijašnjih iskustava. Novi Zagreb i Novi Beograd, goleme arhitektonske i urbanističke intervencije u bivšoj državi, stvorile su spavaone, prostore alijenacije stanovništva, izolirane iz prirodnijeg ambijenta starih gradskih jezgra. Jednostavno, gradovi u 20. stoljeću su se gradili prebrzo u cijelom svijetu.

Zaboravilo se na mnogo urbanističkih, arhitektonskih i socijoloških tema, a kad se nije zaboravilo, najčešće je ponestala u raznim stadijima projektiranja ili realizacije potrebna snaga, vrijeme, ili novac da se projekti izvedu do kraja. Problemi koji su rezultirali iz tih nedovršenih projekata iz prošlosti stvorili su potrebu da se o novom Splitu, na takvom velikom mjerilu, promisli na puno kompleksniji način.

I baš je arhitektura ta koja je omogućila da se u Splitu 3 pomiri, spoji i uskladi urbanističko riješenje, brzina gradnje, veliki broj stanovništva, gustoća i humaniji oblika života. Slovenski urbanisti, usprkos vrlo avangardnim početnim idejama, nisu nikad uspjeli dovršiti svoje ostale megalomanske projekte, dosta je pogledati susjedstvo BS7 u Ljubljani ili južno proširenje Maribora.

Split 3 je zahvaljujući svojim arhitektima i njihovim slojevitim arhitektonskim odlukama, donekle riješio paradigme kolektivnog stambenog prostora. Problem plitkog, repetitivnog, nehumanog mjerila urbanizma, koji nije samo postojao u bivšoj državi, već je karakterizirao i sve zapadne gradske periferije.

I baš radi toga danas svijet gleda na Split 3 kao na značajan primjer (svakako ne jedini) dovršene modernizacije suvremenog grada. I baš zato su fotografije i nacrti ovog arhitektonskog pothvata prisutni danas u njujorškoj MoMAi, kao pozitivan primjer iz recentne prošlosti.

I baš radi toga Justin McGuirk, novinar "New Yorkera", zaključuje kako je za zapadni kulturni i arhitektonski kontekst izložba u New Yorku pravo osvježenje, samo iz razloga što "smo apsolutno izgubili osjećaj o tome kako može izgledati ravnoteža između društvenog i individualnog". I kako Split 3, kao i mnogi drugi projekti iz tog doba dokazuju da "arhitektonski projekt može (i mora) biti sredstvo društvenog napretka."

Potencijal za budućnost

Odajmo dakle počast tim arhitektima, za njihov talent i za njihove projektne strategije, međutim bez ikakve ambicije da se njihov rad ograniči unutar povijesti arhitekture i grada. Nikad kao danas potencijal ovoga dijela grada nije bio veći za Split.

U vremenu masovnog iznajmljivanja stare gradske jezgre turizmu, i njezine (u dobru i zlu) već definitivne promjene, ulice Splita 3 predstavljaju jednu od najvećih mogućih prostora za razvoj novog oblika iskonsko splitskog urbaniteta.

Nikad ovom dijelu grada nije bilo potrebno više pažnje, pametne strategije, pažljivog urbanizma i ponovo dobre arhitekture, daleko od striktno privatnih interesa i spekulacija, u svrsi stvaranja jednog novog centra u gradu.

Centar koji nikako neće zamijeniti niti nadomjestiti stari grad, već će u duhu modernog razmišljanja o urbanističkom razvoju suvremenog gradskog tkiva, iskoristiti sve potencijale koji tamo već postoje, da se tamo realiziraju novi oblici urbaniteta, drugačiji od onih već postojećih, ali sigurno kvalitetniji i humaniji od onih spontanih oblika po zapuštenim periferijama.

Tako bi se dostignuo onaj originalni cilj arhitekata Splita 3, a to je da se u njemu stvaraju građani i grad. A za to je potrebno stvarno samo malo pameti i truda.

Luka Skansi (1973.), povjesničar je arhitekture, docent na Filozofskom Fakultetu u Rijeci. Jedan je od hrvatskih kustosa izložbe Toward a Concrete Utopia: Architecture in Yugoslavia, 1945-1980, trenutno postavljenoj u MoMA-i (Museum of Modern Art), u New Yorku.

[event] => stdClass Object ( [BeforeDisplay] => [AfterDisplay] => [AfterDisplayTitle] => [BeforeDisplayContent] => [AfterDisplayContent] => [OCMBeforeDisplay] => [OCMAfterDisplay] => [OCMAfterDisplayTitle] => [OCMBeforeDisplayContent] => [OCMAfterDisplayContent] =>
st3
st3



[OCMUserDisplay] => [OCMCommentsCounter] => [OCMCommentsBlock] => ) [jcfields] => Array ( ) [image] => [imageWidth] => 600 [comments] => Array ( ) [absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/split/covjek-koji-je-jugoslavensku-arhitekturu-doveo-u-new-york-tumaci-zasto-je-split-3-remek-djelo-u-rangu-dioklecijanove-palace-i-najblizi-primjer-iskonskog-splitskog-urbaniteta-564856 [emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=2de95f44df8cfaabf602679499b8bcdfd6c6f7b9 [twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=%C4%8Covjek+koji+je+jugoslavensku+arhitekturu+doveo+u+New+York+tuma%C4%8Di+za%C5%A1to+je+Split+3+remek-djelo+u+rangu+Dioklecijanove+pala%C4%8De+i+najbli%C5%BEi+primjer+iskonskog+splitskog+urbaniteta&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fsplit%2Fcovjek-koji-je-jugoslavensku-arhitekturu-doveo-u-new-york-tumaci-zasto-je-split-3-remek-djelo-u-rangu-dioklecijanove-palace-i-najblizi-primjer-iskonskog-splitskog-urbaniteta-564856 [socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fsplit%2Fcovjek-koji-je-jugoslavensku-arhitekturu-doveo-u-new-york-tumaci-zasto-je-split-3-remek-djelo-u-rangu-dioklecijanove-palace-i-najblizi-primjer-iskonskog-splitskog-urbaniteta-564856 )
Array ( [1] => stdClass Object ( [id] => 2 [name] => Superscript Title [value] => Split do velike jabuke [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 2 [alias] => SuperscriptTitle ) [2] => stdClass Object ( [id] => 68 [name] => Premium content [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 10 [alias] => premium_content ) )
StoryEditorOCM
SplitSplit do velike jabuke

Čovjek koji je jugoslavensku arhitekturu doveo u New York tumači zašto je Split 3 remek-djelo u rangu Dioklecijanove palače i najbliži primjer iskonskog splitskog urbaniteta

Piše Luka Skansi
11. rujna 2018. - 23:04
PREMIUM
Galerija
st3

O Splitu 3 se je na svu sreću, u zadnjih par godina, dosta govorilo i pisalo. Nacionalna televizija je o tom projektu prije dvije godine snimila jedan iscrpan i zanimljiv dokumentarac. Jurica Pavičić je na stranicama "Slobodne" više puta ukazao na važnost ovog urbanističkog kompleksa.

U njemu TBF snima svoje videe, splitski umjetnici mu posvećuju radove i umjetnička istraživanja. U Ljubljani se 2016. godine u Muzeju arhitekture i dizajna otvorila velika retrospektivna izložba posvećena jednom od glavnih autora njegovog urbanističkog projekta (Vladimir Braco Mušič).

Ove godine na splitskom sveučilištu slavila se je pedeseta godišnjica natječaja za njegov urbanistički plan (kamen temeljac postavljen je nešto više od godine dana kasnije). A Split 3 prisutan je kao jedan od glav...

#SPLIT#ARHITEKTURA#SPLIT 3#LUKA SKANSI
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
19. svibanj 2024 22:52