stdClass Object
(
[id] => 586934
[title] => Dobro zapamtite ovaj pogled, zadnji smo se popeli na kampanel Sv. Duje; Čuvar katedrale ispričao nam je najljepše momente koje je vidio tamo gore...
[alias] => dobro-zapamtite-ovaj-pogled-zadnji-smo-se-popeli-na-kampanel-sv-duje-cuvar-katedrale-ispricao-nam-je-najljepse-momente-koje-je-vidio-tamo-gore
[catid] => 253
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Adio sveti Duje, vidimo se za tri godine – pozdravili smo ga kad je udrilo podne i kad su zvona s kampanela splitske katedrale označila zadnji dan posjeta najvećoj gradskoj znamenitosti.
Noncul Ivica Braco Crnogorac zaključa je vrata koja vode u kampanel čija će restauracija i konzervacija na tri godine zaustavit kolone furešta koje su se misecima od zore do noći penjali do platforme najviše gradske građevine, kampanela od biloga kamenoga merla.
Minjat će se željezne skale koje vijugaju uz zvona do platforme, ove postavljene 1908., kad je završila austro-ugarska obnova stvarno su gnjile, a počele su padat i stine.
Sol i ruzina učinile su svoje i dobro da se kome nije šta dogodilo. Zato mi odvažno koračamo uzbrdo, prvo kamenin skalama, a onda željeznin, sve skupa ih je 182, a od toga je tridesetak kamenih.
– Nema furešta koji dođe u Split a da se nije popeja na kampanel, mislija bi čovik da će se puno njih pripast, ali fila zna bit sve do "Luxora" i ne staje cilu sezonu, to je bila i ostala najveća splitska znamenitost.
Ali mogu ti reći i jednu tužnu stvar: najmanje se gori penju Splićani, mislin da ih se tri dila nikad nije uspelo do vrja. Doša je nedavno jedan stari, a biće mu i osandeset godin, pa pita: A di vodu ova vrata? Govorin ja, na kampanel, oli nikad niste bili? Da nije, pa smo ga pustili i vratija se cili zamantan od sriće.
Eto vidiš, cili život u Splitu, a nije pojma ima – priča Braco, a u ćakuli dolazimo i do prve platforme di stoju čuvena zvona moga grada.
Kraj ovih novih koji proizvode puno grub zvuk (jo da je njih prominit), visi i čuveni Bumbal, težak tonu i dvista kili, izliven u 17. viku, a kako je u međuvremenu napuka, 1916. godine ga je austro-ugarska vojska skinila kako bi od njega salila tope.
Bumbal je već bija na ferati kad je uletija arheolog don Frane Bulić i jedva ih natira da ga vrate. Sve to lipo piše na njemu, a i da je poslin popravka zazvonija "u čast Bogu i dolasku kralja našega Aleksandra" 1922. godine.
– Povist je povist, to se ne može prominit – komentira Braco.
Ispriča nan je i smišne stvari, jer po urizanin imenima i srcima jasno je da su Splićanke i Splićani puno volili jubovat gori na visoko.
– Bija je jedan stari splitski galeb, zgodan i elegantan čovik koji je gori dogovara sastanke s furešticama, najviše Čehinjan, nije puno bira. Bija je, šta bi se reklo, komodnih criva. A naša jedna švora ga je hvalila: Ajme, Braco, koliko ovi gospodin voli svoj grad, svaki dan je gori po par uri...
Inače, na kampanelu se godišnje bar šest, sedan parova zaruči. Neću nikad zaboravit kako je to organizira jedan momak prošle godine. Popeli su se on i cura na vrj, kleka je prid nju i zaprosija je, a onda joj pokaza na marjansku Prvu vidilicu - tamo su njegovi prijatelji razvili transparent "Nado, pristani!" Skalali su se u suzama od sriće, a ja san bija zadužen da joj predan buket cvića – raznježija se Braco.
Kaže i kako se ne pamti da se koji dišperani Splićanin bacija s kampanela, puno in se draže bilo itat pod feratu kad je prolazila kroz grad, prije nego je ukopana.
Evo nas i na zadnjoj platformi. Na ovome mistu uvik te uvati ista emocija. Svi zamuknu i svaki gleda na svoju stranu, odavde se vidi cili sjaj i bijeda našega grada. Prema jugu vidiš trajekte koji partiju put škoja, bila jidra i koju koću, put zapada ćeš vidit Marjan i dikoji suvi bor, pod njin gradilište novoga otela "Ambasador", a malo bliže kuću Nakić na Pjaci, kojoj se minja krov.
Na sjeveru su ti planine i škverske dizalice ka velike bogomoljke od late, a put istoka Mosor, novi Split i ona pogrda šta se gradi poviše Bačvica. Nagneš li se nad Dioklecijanovu palaču ugledat ćeš nove i gnjile krove, nadogradnje i terace o kojima pojma nemaš kad si na tleju, a iza kuće Bonačića čak i jedan krov od najlona...
Još smo malo mučali, gledali svaki u svon svitu, čuvali ove prizore za duge dane kad kampanel bude ostavljen sebi i meštrima.
Vraćaju se stara zvona - ugodnijeg zvuka?
Pročelnika Konzervatorskog odjela u Splitu dr. Radoslava Bužančića pitali smo je li tri godine puno za izmjenu stepenica u zvoniku.
- Koincidencija je da je istovremeno sa zvonikom Svetoga Duje započela obnova još jedne svjetske znamenitosti, tornja Big Ben, simbola Londona i trajat će sve do 2025. godine.
Za baštinu se treba redovito brinuti, a izmjena dotrajalog stepeništa u prvom redu je briga zbog sigurnosti posjetitelja. Razmatramo i postavljanje određene zaštite u unutrašnjosti koja bi onemogućila opasni izlazak turista na vijence zvonika kako bi napravili selfije i pritom se dovode u smrtnu opasnost.
Uz to, potrebno je sanirati i kamene elemente koji su počeli otpadati. Nove skaline bit će od vrućeg pocinčanog čelika, a još ćemo vidjeti hoće li u nekom razdoblju kroz te tri predviđene godine biti moguće osigurati posjet zvoniku - kaže dr. Bužančić, otkrivajući kako se razmišlja i o vraćanju starih zvona ugodnijeg zvuka umjesto postavljenih u novije vrijeme.
Obnovu unutrašnjosti zvonika financirat će Splitsko-makarska nadbiskupija i Kaptol te katedralni župni ured, a pripremni radovi koštat će oko milijun kuna. Tražit će se i dodatna sredstva iz raznih fondova, a uključilo se i Ministarstvo kulture.
U skelama bio 18 godina
Zvonik svetoga Duje smatra se najoriginalnijim na jadranskoj obali, gradnja je počela u 13. stoljeću i trajala do sredine 16. stoljeća, pa je "odjeven" u romanički i gotički stil.
Temeljito je i radikalno restauriran od 1890. do 1908., kad su poskidane brojne kamene figure, a zadnji kat stilski usuglašen s ostatkom tornja.
Adio sveti Duje, vidimo se za tri godine – pozdravili smo ga kad je udrilo podne i kad su zvona s kampanela splitske katedrale označila zadnji dan posjeta najvećoj gradskoj znamenitosti.
Noncul Ivica Braco Crnogorac zaključa je vrata koja vode u kampanel čija će restauracija i konzervacija na tri godine zaustavit kolone furešta koje su se misecima od zore do noći penjali do platforme najviše gradske građevine, kampanela od biloga kamenoga merla.
Minjat će se željezne skale koje vijugaju uz zvona do platforme, ove postavljene 1908., kad je završila austro-ugarska obnova stvarno su gnjile, a počele su padat i stine.
Sol i ruzina učinile su svoje i dobro da se kome nije šta dogodilo. Zato mi odvažno koračamo uzbrdo, prvo kamenin skalama, a onda željeznin, sve skupa ih je 182, a od toga je tridesetak kamenih.
– Nema furešta koji dođe u Split a da se nije popeja na kampanel, mislija bi čovik da će se puno njih pripast, ali fila zna bit sve do "Luxora" i ne staje cilu sezonu, to je bila i ostala najveća splitska znamenitost.
Ali mogu ti reći i jednu tužnu stvar: najmanje se gori penju Splićani, mislin da ih se tri dila nikad nije uspelo do vrja. Doša je nedavno jedan stari, a biće mu i osandeset godin, pa pita: A di vodu ova vrata? Govorin ja, na kampanel, oli nikad niste bili? Da nije, pa smo ga pustili i vratija se cili zamantan od sriće.
Eto vidiš, cili život u Splitu, a nije pojma ima – priča Braco, a u ćakuli dolazimo i do prve platforme di stoju čuvena zvona moga grada.
Kraj ovih novih koji proizvode puno grub zvuk (jo da je njih prominit), visi i čuveni Bumbal, težak tonu i dvista kili, izliven u 17. viku, a kako je u međuvremenu napuka, 1916. godine ga je austro-ugarska vojska skinila kako bi od njega salila tope.
Bumbal je već bija na ferati kad je uletija arheolog don Frane Bulić i jedva ih natira da ga vrate. Sve to lipo piše na njemu, a i da je poslin popravka zazvonija "u čast Bogu i dolasku kralja našega Aleksandra" 1922. godine.
– Povist je povist, to se ne može prominit – komentira Braco.
Ispriča nan je i smišne stvari, jer po urizanin imenima i srcima jasno je da su Splićanke i Splićani puno volili jubovat gori na visoko.
– Bija je jedan stari splitski galeb, zgodan i elegantan čovik koji je gori dogovara sastanke s furešticama, najviše Čehinjan, nije puno bira. Bija je, šta bi se reklo, komodnih criva. A naša jedna švora ga je hvalila: Ajme, Braco, koliko ovi gospodin voli svoj grad, svaki dan je gori po par uri...
Inače, na kampanelu se godišnje bar šest, sedan parova zaruči. Neću nikad zaboravit kako je to organizira jedan momak prošle godine. Popeli su se on i cura na vrj, kleka je prid nju i zaprosija je, a onda joj pokaza na marjansku Prvu vidilicu - tamo su njegovi prijatelji razvili transparent "Nado, pristani!" Skalali su se u suzama od sriće, a ja san bija zadužen da joj predan buket cvića – raznježija se Braco.
Kaže i kako se ne pamti da se koji dišperani Splićanin bacija s kampanela, puno in se draže bilo itat pod feratu kad je prolazila kroz grad, prije nego je ukopana.
Evo nas i na zadnjoj platformi. Na ovome mistu uvik te uvati ista emocija. Svi zamuknu i svaki gleda na svoju stranu, odavde se vidi cili sjaj i bijeda našega grada. Prema jugu vidiš trajekte koji partiju put škoja, bila jidra i koju koću, put zapada ćeš vidit Marjan i dikoji suvi bor, pod njin gradilište novoga otela "Ambasador", a malo bliže kuću Nakić na Pjaci, kojoj se minja krov.
Na sjeveru su ti planine i škverske dizalice ka velike bogomoljke od late, a put istoka Mosor, novi Split i ona pogrda šta se gradi poviše Bačvica. Nagneš li se nad Dioklecijanovu palaču ugledat ćeš nove i gnjile krove, nadogradnje i terace o kojima pojma nemaš kad si na tleju, a iza kuće Bonačića čak i jedan krov od najlona...
Još smo malo mučali, gledali svaki u svon svitu, čuvali ove prizore za duge dane kad kampanel bude ostavljen sebi i meštrima.
Vraćaju se stara zvona - ugodnijeg zvuka?
Pročelnika Konzervatorskog odjela u Splitu dr. Radoslava Bužančića pitali smo je li tri godine puno za izmjenu stepenica u zvoniku.
- Koincidencija je da je istovremeno sa zvonikom Svetoga Duje započela obnova još jedne svjetske znamenitosti, tornja Big Ben, simbola Londona i trajat će sve do 2025. godine.
Za baštinu se treba redovito brinuti, a izmjena dotrajalog stepeništa u prvom redu je briga zbog sigurnosti posjetitelja. Razmatramo i postavljanje određene zaštite u unutrašnjosti koja bi onemogućila opasni izlazak turista na vijence zvonika kako bi napravili selfije i pritom se dovode u smrtnu opasnost.
Uz to, potrebno je sanirati i kamene elemente koji su počeli otpadati. Nove skaline bit će od vrućeg pocinčanog čelika, a još ćemo vidjeti hoće li u nekom razdoblju kroz te tri predviđene godine biti moguće osigurati posjet zvoniku - kaže dr. Bužančić, otkrivajući kako se razmišlja i o vraćanju starih zvona ugodnijeg zvuka umjesto postavljenih u novije vrijeme.
Obnovu unutrašnjosti zvonika financirat će Splitsko-makarska nadbiskupija i Kaptol te katedralni župni ured, a pripremni radovi koštat će oko milijun kuna. Tražit će se i dodatna sredstva iz raznih fondova, a uključilo se i Ministarstvo kulture.
U skelama bio 18 godina
Zvonik svetoga Duje smatra se najoriginalnijim na jadranskoj obali, gradnja je počela u 13. stoljeću i trajala do sredine 16. stoljeća, pa je "odjeven" u romanički i gotički stil.
Temeljito je i radikalno restauriran od 1890. do 1908., kad su poskidane brojne kamene figure, a zadnji kat stilski usuglašen s ostatkom tornja.
Adio sveti Duje, vidimo se za tri godine – pozdravili smo ga kad je udrilo podne i kad su zvona s kampanela splitske katedrale označila zadnji dan posjeta najvećoj gradskoj znamenitosti.
Noncul Ivica Braco Crnogorac zaključa je vrata koja vode u kampanel čija će restauracija i konzervacija na tri godine zaustavit kolone furešta koje su se misecima od zore do noći penjali do platforme najviše gradske građevine, kampanela od biloga kamenoga merla.
Minjat će se željezne skale koje vijugaju uz zvona do platforme, ove postavljene 1908., kad je završila austro-ugarska obnova stvarno su gnjile, a počele su padat i stine.
Sol i ruzina učinile su svoje i dobro da se kome nije šta dogodilo. Zato mi odvažno koračamo uzbrdo, prvo kamenin skalama, a onda željeznin, sve skupa ih je 182, a o...
